Razgovor:Prvobitna zajednica
 | Ovo je stranica za razgovor na kojoj možete predlagati izmjene na članku.
|
Tekst prebacen sa clank "prvobitna zajednica". Clanak "prvobitna zajednica" izbrisan. --Elmir[demicx] 11:40, 11 april 2007 (CEST)
Prvobitna zajednica obuhvata period vremena u kojem nije bilo bogatih niti siromašnih,nije bilo explaotora ni exploatisanih.U tom periodu nije bilo jedinstveno organizovanog načina odgoja niti vremena koje bi bilo posvećeno samo odgoju jer su svi članovi roda sa obzirom na spol i svoje mogućnosti bili uključeni u radni proces.Odgoj se obavljao uz svakodnevne obaveze,djecu su stariji podučavali o tome kako treba loviti divljač kako ih pripitomljavati,hraniti,o tradiciji roda,običajima i sl.Glavna karakteristika rodovske zajednice je pasivan odnos prema prirodi koji je podrazumjevao neprestano uzimanje od prirode,ali nikada i samo ulaganje u nju.Rodovski čovjek još nije bio svjestan prednosti proizvodnje a kako nisu mogli objasniti niti osnovne prirodne pojave poput kiše,grmljavine,zemljotresa to su nekim nadprirodnim silama odgovarali na sva svoja pitanja,slutnje,želje i sumnje. Jedan od oblika odgoja bio je "ispit zrelosti" koji su iskusni muškarci podučavali mlađe,a s djevojka ma su isto činile iskusne žene.Kako se potreba za radom povećavala i ostajalo je sve manje vremena za posvećivanje djeci došlo se do ideje posvećenosti odgoju jednog čovjeka.U to vrijeme bio je to vrač koji je na sebe preuzeo obavezu odgoja o tradiciji roda,učenju plesova,pjesama,običajima i sl. Vrač osim što je podučavao djecu o rodovskoj zajednici kojoj su pripadali skoro da i nije imao druge obaveze. Prva škola otvorena u tom periodu bila je škola u Summeru koju su zvali "kuća tablica.U toj školi djeca su učila pianje trskom po glinenim pločicama,ali osim toga učili su i čitanje,računanje kao i razgovor o pročitanom što bi u današnjem terminu predstavljalo prepričavanje pročitanog djela i raspravu. Djeca koja su pohađala tu školu zvala su se "sinovi kuće tablica",a predavač "otac kuće tablica"koje su u podučavanju i odgoju mladeži pomagali "veliki brat" i majstori različitih zanata. Pedagog u tom periodu nosio je naziv umnia što bi u prevodu značilo brat ili prijatelj.Vraćajući se u prošlost danas,kada je poznat historijski razvoj društva i njegovo djelovanje u životu i odgoju,prvobitna zajednica je jedini period života čovječanstva u kojem nisu postojale klasne razlike bilo kojeg oblika među članovima roda i u kojem su sva djeca zaista smatrana jednakom te su imala iste uslove za školovanje i intelektualni razvoj. Razvojem zanatstva i ekonomije dolazi i do bogaćenja pojedinih članova roda čak i čitavih rodovskih zajednica,te se već javljaju prve podjele stanovništva na osnovu njihovog ekonomskog statusa u zajednici.Bogatije rodovske zajednice postaju svjesne da mogu živjeti iskorištavanjem radne snage i to su počeci razvoja klasnog društva.
Razvojem ekonomije i zanatstva još u prvobitnoj zajednici čovjek postaje svjestan moći koju mu daje bogatstvo i lagodnosti života zasnovanog na tuđem radu te ubrzo počinje u potrazi za što brojnijom radnom snagom osvajati druga plemena i podčinjavati njegove članove.Osvojena plemena u borbi bi pod prijetnjom smrću iskorištavali prisvajajući njihovu snagu i umjeće u radu. Najranije poznate robovlasničke države su bile:Kina,Indija,Babilon i Egipat.
Odgoj u drevnoj Kini se zasnivao na etici i pažnja se bazirala na međuljudske odnose u društvu.Poznati filozof Konfucije govorio je o harmoniji jedninstva između dijelova i cjeline tj. čovjeka i svijeta. Odgoj je tržio da se izvršavaju obiteljske obaveze,da se ne vrijeđa vladar,da se poštuje učitelj,pomaže drugim ljudima te da se ne odaju tajne istih.
U Hinduskom društvu(Indija)odgoj se temeljio na jogi i meditaciji.Učenjem joge te svakodnevnom meditacijom čovjek je trebao steći psiho-fizičku kontrolu nad samim sobom.Cilj je bio da se na taj način stvori ravnoteža između čovjekove želje za činjenjem i rasuđivanja o posljedicama tog činjenje,uspostavi kontrola disanja,držanja tijela kao i način koncentracije i usmjeravanja misli na konkretan događaj ili razgovor.Meditacijom je čovjek ponirao u dubine svog bića i tako upoznavao sebe,sticao sposobnost da kontroliše svoje porive i pronalazio način suzdržavanja od ovozemaljskih pobuda. U osnovi odgojni proces u drevnoj Kini trajao je do 15 godina života.
Iz tzv. Homerovog doba(Grčka) nema poznatih,vjerodostojnih pisanih dokumenata o odgoju i njegovom razvoju ,ali je poznat princip i način odgoja u Sparti i Ateni. Vladajuća kasta U Sparti zvali su se "spartati" dok su potlačeni bili "perejci". Preferirani odgoj u Sparti bio je strogo vojni odgoj i prednost se davala tjelesnom nad intelektualnim razvojem.Kako je broj robovlasnika naspram broja robova bio znatno manji politika je bila jednostavna :
- "...vojnom silom suzbiti sve moguće pobune robova i prisiliti ih na rad...".
Ako bi djeca bila slaba nakon rođenja odlukom vladajuće kaste ostavljana su na planini zvijerima ili su bacana u provaliju.Spartati su smatrali da bi bila greška hraniti djecu koja već po svom rođenju pokazuju zastoj u fizičkoj snazi,a upravo ta fizička snaga bila je temeljna komponenta na kojoj je izgrađen cijeli sistem rada i odgoja u Sparti. Djeca do 7 godina su odgajana u obitelji,a dok su ženska dijeca i dalje ostajala u obitelji dječaci su napuštali porodični dom i odlazili u škole.Škole su s obzirom na odgojni sistem više imale ulogu logora nego odgojne ustanove jer su djeca u tim školama bila preisiljena na težak i mukotrpan fizički rad koji je za krajnji cilj imao što brže sticanje tjelesne snage.Za svaku manju grešku djeca su bila šibana,a jednom godišnje bila su šibana javno tek da bi pokazali svoju izdržljivost. Temeljno načelo na kojem se zasnivao cijeli odgoj u Sparti bilo je "odgojiti snažnog,hrabrog i okrutnog vojnika". Pored muškaraca i djevojke su se učile borilačkim vještinama da bi kada muškarci odu u rat mogle braniti svoje domove. Dugo vremene pismenost nije smatrana važnom da bi je djeca učila i na čitanje su se tek osvrtali koliko je to bilo neophodno,čak su i neki carevi tog perioda bili nepismeni. Odgoj u Ateni se znatno razlikovao od odgoja u Sparti,iako se odvijao u istom vremenskom razdoblju,shvatanje vodeće kaste bilo je u mnogome tolerantnije.Djeca su kao i u Sparti ostajala u obiteljima do 7. godine,ali za razliku od spartanskih škola u kojima su djeca nakon napunjenih 7. godina prisiljavana na težak i mukotrpan rad,u Ateni su učili sviranje na liri ili kitari,pisanje,čitanje,računanje kao i estetiku i stilistiku,a odgojni ideal u Ateni bio je lijep i dobar čovjek.
U Egiptu se zbog stalnih poplava Nila javila potreba za izgradnju nasipa,mjerenje privatnog zemljišta čije su granice bile pomjerene poplavama , dakle javila se velika potreba za provođenje izračunavanja te se najviše pažnje upravo posvećivalo računima,mjerenjima kao i izgradnji. U Egiptu se javljaju i početci medicine,a u školama se osim čitanja i pisanja uče geometrija,aritmetika i astronomija.
Vladajuću klasu u ovom periodu činila je zemljoradnička aristokracija "feudalci" i oni su upravljali državom svim institucijama,školama. Odgoj do 7. godine odvijao se u krugu obitelji,a zatima su dječaci do 14 godina radili kao "paževi" u kućama svojih seniora,učeći se lijepom ponašanju,govoru i držanju.Nakon 14 godine dobijali su naziv štitonoša i pratili su svoje seniore u lov na divljač stičući obrazovanje u pogledu lova i društvenih igara. Sa 21 godinom svečano su proglašavani vitezovima.Vitez je morao posjedovati u svom znanju 7 aktivnosti i vrlina.
Aktivnosti koje je svaki vitez morao znati su:
plivanje jahanje borba kopljem borba mačem borba sabljom lov na divljač pisanje i sklapanje stihova
a vrline su:
neustrašivost hrabrost poštovanje svog seniora očuvanje časti okrutnost prema kmetovima uspravno držanje kulturu izražavanja
Cilj odgoja je bio stvoriti hrabrog i snažnog viteza.