Razgovor:Sanski Most

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Opcina Sanski Most smjestena je u srednjem toku rijeke Sane sa osloncem na planinu Grmec, sa brojnim planinskim vrhovima koji prelaze 1000 metara nadmorske visine: Crni Vrh (1377 m), Trovrh (1363 m) i Suhopoljski (1249 m).Obronci Grmec planine koji se protezu ka rijekama Sani i Sanici su ispod 1000 m nadmorske visine.Podrucje rijeku, Sanu, sedam rijecica: Sanicu, Dabar, Zdenu, Blihu, Majdansku rijeku, Japru i Kozicu, vise potoka i potocica i nekoliko kracih ponornica. Na sanskoj opcini ima i nekoliko jakih kraskih vrela, koja su istovremeno i izvori rjecica: Sanicko vrelo i Vrelo Zdene.Cijelo podrucje opcine s obzirom na ispresjecanost rijecnim tokovima i malim nadmorskim visinama veoma je prohodno, pa cak i sama planina Grmec. Ima nekoliko mineralnih izvora, ali ni jedno nije uradjeno kao banjsko lijeciliste, niti se voda eksploatise.Ima i nekoliko pecina, a najpoznatije su Hrustovaca i Dabarska pecina. Sanski Most pripada podrucju kontinentalne klime sa srednjim temperaturama od 10 do 11 o C. Najtopliji je mjesec juli sa srednjom temperaturom od 22 o C, a najhladniji je januar sa srednjom temperaturom od - 1,6 o C. Po popisu iz 1991. godine Opcina Sanski Most je imala 60.119 stanovnika, od toga po nacionalnoj strukturi:

Bosnjaka 47% Srba 42,2% Hrvata 7,1% Ostalih 3,7%

Prema istrazivanjima i do sada utvrdjenim naucnim cinjenicama, Mezeji su bili mocno i snazno pleme sa utvrdjenim gradom kao rudarskim centrom koji se zvao Splonum, a nalazio se na rijeci Sani. Tragovi ovog grada nisu nadjeni. Nakon sto su Rimljani osvojili ove krajeve i pokorili Mezeje u I st. nove ere, zaveli su svoju upravu. Pod uticajem rimske kulture, Mezeji postepeno napustaju svoja gradinska stanista i skupljaju se u rijecnim dolinama. Doba rimske dominacije takodjer ostavlja brojne materijalne tragove koji svjedoce o veoma intenzivnom zivotu na obalama rijeke Sane i obilatom koristenju zeljezne rude kojom ovaj kraj obiluje. Vazan nalaz iz ovog perioda je sa lokaliteta Crkvina u selu Sehovci gdje je otkriveno rimsko naselje i metalurski pogon, te ostaci talionice s pecima kao i mnogo rimskog gradjevinskog materijala. Na lokalitetu Ostra Luka pronadjena je rimska stela sa prikazom biste, a na lokalitetu Treska , Stari Majdan nadjena je rimska talionica zeljeza, brojni zidovi gradjevina i jedna cijela zgrada. U njoj je pronadjeno 6 zrtvenika, 3 sa natpisom, a 3 bez natpisa. Razdoblje od propasti Rimskog carstva pa skoro do 13. stoljeca na ovom podrucju moze se rekonstruirati samo pomocu opce poznatih historijskih fakata. Nedostatak materijalnih dokaza za ovaj period vjerovatno je vise stanje neistrazenosti ovog podrucja, nego sto je izostanak historijskih zbivanja i nenastanjenost u ovoj plodnoj i za zivot veoma povoljnoj dolini. Tek razdoblje kasnog srednjeg vijeka ponovo mozemo pratiti pomocu dokumenata, a i materijalnih ostataka na terenu. Iako je i ovo razdoblje malo istrazivano, ipak materijalni i kulturni ostaci govore o burnom i intenzivnom zivotu ovog podrucja. Vidljivi ostaci materijalne kulture su srednjovjekovni gradovi i nekoliko nekropola sa steccima.(Verificirani stecci na ovom podrucju su uglavnom u obliku sanduka, veoma grube izrade, a nalazi su dosta osteceni). Najvazniji lokaliteti sa ovim spomenicima su Brezine, Divsko greblje, Mramorje i Martin.

1244. godine. Najstariji dokument koji govori o ovom podrucju je listina Bele IV od 20. jula U tom dokumentu spominje se podrucje "Donji Kraji" (podrucje danasnje opcine Sanski Most), kao dijelovi Banovine Bosne. "Donji Kraji su bili podijeljeni na zupe. Zupa Sana prostirala se oko srednjeg i donjeg podrucja rijeke Sane sve do njenog utoka u Unu. Zupa je obuhvatala mjesta: Blagaj, Sanu, Kamengrad, Japru, Vodicu, Ostru Luku, Kozar i Hrvanice. Uz prve vijesti o "Donjim Krajima" iz pomenutog dokumenta saznajemo da je tim podrucjem u XIII stoljecu upravljao Stjepan Hrvatinic, rodonacelnik mocne porodice Hrvatinica, koji je priznavao bosanskog bana Matiju Ninoslava. Pomocu historijskih dokumenata mogu se pratiti dalja zbivanja na ovom podrucju.

1392. godini Saznajemo da bosanski kralj Stjepan Dabisa boravi u "Donjim Krajima" u mjestu Lusci. Tu je kralj urucio povelju delegaciji Dubrovcana kojom im priznaje sva ranije stecena prava i povlastice na podrucju njegova drzave. Povelju su potvrdili i svi prisutni vlastelini: vojvoda Vrvoje Vukcic, vojvoda usorski Vlatko Hranic, knez Stipoje Hrvatinic, knez Radoslav Pribinic, knez Dobrosav Divosevic i drugi. Cinjenica da se u Luscima u "Donjim Krajima" sakupila tolika bosanska vlastela i vojska sa kraljem indicira na napad iz Ugarske ili se pak sam kralj spremao da napadne. Znacajan srednjovjekovni grad na podrucju sanske opcine je grad Kamengrad. Pripadao je zupi Sana, a bio je u vlasti knezova Babonica Blagajskih, cije je sjediste bilo u gradu Blagaju, desetak kilometara od usca Sane u Unu.Vjerovatno su ga i sagradili knezovi Blagajski. Prvi put se u pisanim dokumentima spominje 1374.godine.

1463. godine Osmanlije su ovaj grad zauzeli kao i tvrdi grad Kljuc. Iz strateskih razloga Kamengrad je veoma dobro utvrdjen vjerovatno zato jer je bio pogodniji za odbranu. Sam grad je smjesten na nepristupacnom kupastom brdu. Na padini ispod grada u doba osmanske dominacije sagradjen je tzv. "Donji grad" kojeg danasnje stanovnistvo naziva palankom. Vaznost tvrdjave Kamengrad potvrdjuje cinjenica da je istovremeno bio i vojvodstvo i kadiluk i nahija, a i kapetan je u njemu imao svoju vojsku i svoje sjediste. Pod komandu kamengradskog kapetana spadali su i Stari Majdan (Madeni Ahen-Zeljezni Majdan), i Vakup (danasnji Sanski Most). Kamengradska tvrdjava ima ovako znacajnu ulogu na granicnom podrucju Osmanskog carstva.

-takodje ove godine sagradjena je musala na mjestu gdje je Mehmed Fatih klanjao prvi put po osvajanju Kamengrada 1463 godine. Po njemu je i ova musala i dobila ime. Tokom vjekova svoga postojanja oba spomenika kulture vise puta su rusena i obnavljana. Interesantno je napomenuti da je Fatihova musala bila jedina sacuvana na podrucju Bosne i Hercegovine.

1557 godine U tom periodu izgradjen je i novi drveni most na rijeci Sani, koji je povezivao stari dio grada sa novom carsijom. Od gradjevinskog nasledje znacajno je spomenuti Hamza begovu djamiju koja je sagradjena s kupolom u sredistu stropne konstrukcije i sa drvenom munarom

1750 godine Sagradjena Cerica kula u Starom Majdanu takode Majdanski kapetani Cerici. U njoj je u XIX vijeku jedno vrijeme bila žandarmenijska kasarna ( kako piše Branko Bokan). Medutim zna se da je za cijelo vrijeme Austrougarske vladavine, pa sve do 1942 godine u Cerica kuli u Starom Majdanu bila žandarmeriska kasarna. 1942 ustanici partizani su je zapalili, a 1945 godine je Cerica kula Majdanskih kapetna u Brdarima, nalazila se na posjedu begova Cerica, na brežuljku lijevo od ceste koja iz Sanskog Mosta vodi za Stari Majdan. Kula je bila ozidana od kamena i srušena je 1932 godine. U tom periodu predsjednik opštine Stari Majdan bio je Nikola Todorivic iz sela Koprivna potpuno razrušena.

1785. godine Kamengrad se opisuje kao selo sa oko10 do 12 muslimanskih kuca, sacuvanom jednom kulom sa nesto starih zidova tvrdjave. Prema sjeveru je bila u to vrijeme sacuvana i kapija za ulazak u grad. I danes su vidljivi ostaci tog nekad mocnog grada. Problem odredjivanja tacne stare lokacije grada Sanskog Mosta i njegovog nastanka je prisutan kod svih historiografa koji su se do sada bavili istrazivanjem ovog podrucja. Naime u literaturi se pojavljuje nekoliko naziva za ovaj grad: Kulen Vakuf, Skucani Vakuf i Sanski Most. Uporedjujuci objavljena dokumenta dolazimo do zakljucka da se naselje koje je danes izraslo u grad Sanski Most, u srednjem vijeku zvao Sana, u Osmanskom periodu ili bolje receno u periodu od XVII do XIX stoljeca nazivao Vakuf ili Kulen Vakuf, da bi iza austro-ugarske okupacije sasvim preovladao naziv Sanski Most. Iz svega se moze zakljuciti da je jedno vrijeme na uscu Zdene u Sanu bilo samo malo naselje bez tvrdjave, koje je prilikom osmanskih osvajanja krajem XV stoljeca potpuno razruseno. Vjerovatno je to razlog da se povremeno gube vijesti o zupi i gradu Sani. Da su postojale dvije nahije Sana uporedo potvrdjuju dva turska deftera, prema kojima Kamengrad zauzima podrucja zapadno, sjeverno i juzno te uski dio istocno od danasnjeg Kamengrada, a Sana dijelove uz obje obale rijeke Sane sjeverno od danasnjeg Sanskog Mosta. U pogranicnim dijelovima Bosne iHercegovine postojale su kapetanije koje su nosile nazive po glavnim gradovima, medju njima su i Kamengradska i Most na Sani( Dzesri Sana kapetanija). Od kapetana spominju se 1796. i 1812. Mustafa-beg, umro 1813., nasledjuje ga Murat-beg koji je fermanom 27.septembra 1822. izgubio titulu kapetana a na njegovo mjesto imenovan je Husein-beg sin Hasan-bega Cekica, koji je najvjerovatnije bio posljednji kapetan jer su kapetanije ukinute 1835 godine. Turci su u pogranicnim podrucjima gradili utvrdjenja od drveta zvana palanke, na ovom podrucju imamo dva naselja koja su se razvila iz palanki, Lusci Palanku iTominska Palanku. Turska vlastelaje na svojim spahilucima gradila kamene dvorce(Kule), na vise spratova u kojima se stanovalo i koje su bile lakse za odbranu, i oni su bili osnova gradova-naselja. Takvi gradovi i kule na sanskom podrucju su Kamengrad,Mren,Kamicak,Vakuf(Sanski Most), Stari Majdan i Japra,a kule Miralemova kula(Tomina), Cerica kula(Brdari), Kula u Lipniku, Kula u Starom Majdanu. Prodor Turaka u ove krajeve izazvao je velike promjene u sastavu stanovnistva, intenzivnije naseljavanje muslimanskog stanovnistva zabiljezeno je i nakon pada Like i drugih podrucja u hrvatskoj. Naseljavanje hriscanskog stanovnistva narocito je intezivno nakon austro-ugarske okupacije BiH kad dolazi do naseljavanja Srba i Hrvata u gradska naselja do tada iskljucivo muslimanska.

1878 godine Austro-ugarska je zapocela okupaciju. U Bosanskoj krajini su vodjene najzesce borbe. Nakon zauzeca Kljuca 8 septembra uslijedilo je zauzimanje sanskog Mosta, Starog Majdana i Kamengrada. Dolaskom na ove prostore Austro-ugarska je provela i novu administraciju na kotore(srezove) i okruge. Prema jednom popisu iz 1910. Sanski Most je imao povrsinu 1017 km, dvije gradske opcine(Sanski Most i Stari Majdan)te 38.422stanovnika a po nacionalnoj pripadnosti zivjeli su Bosnjaci, Srbi,Hrvati i spanski Jevreji U gradu Sankom Mostu tad je bilo preko50 trgovina i zanatskih radnji,hotel iagencija Zemaljske banke. Vec prvih godina austro-ugarske okupacije, na desnoj obali Sane,u dijelu grada zvanom «Sana carsija» izgradjene su zgrade za kotarski ured i kotarski sud, zgrade zendarmerije,osnovna skola, ugostiteljske i zanatske radnje..

U zadnjoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu(1992-1995) djamija i musala su bile porusene. Iza rata u Sanskom Mostu izgradjena je nova djamija sa kupolom i nosi naziv Hamza begova djamija. Musala je takodjer obnovljena.

Nakon prvog svjetskog rata i raspada Austro-ugarske, Sanski Mosta je srediste sreza a od 1929-1941.je dio Vrbaske banovine.

Sanski Most je 1930. godine imao 87 naselja u 8 opcina: Budimlic J apra, Dabar, Gornji Kamegrad , Lusci Palanka, Sanski Most, Sasina, Stari Majdan i Tomina. Teritorija danasnje Sanske opcie, nekadasnjeg sreza imala 58.671 stanovnika.

U toku drugog svjetskog rata ovaj kraj je pruzio ostar otpor fasizma. Od znacajnih datuma u ovom periodu izdvaja se Drugo zasjedanje ZAVNOBIH-a u Sanskom Mostu 30.06.-02.07. 1944. Prema statistickim podacima u sanskom kraju za vrjeme ovog rata bilo je 3.650.zrtava.


HISTORIJSKI PRESJEK

Povoljan geografski i klimatski položaj uvjetovao je da je ovo područje bilo nastanjeno još od prethistorijskog doba. Od prethistorijskih lokaliteta najznačajniji su svakako Hrustovača pećina i Dabarska pećina i lokalitet nekropola ravnih grobova Sanski Most. Pećina Hrustovača je jedina istražena pećina sa izvanrednim nalazima keramičkog materijala koji ovaj lokalitet svrstava u vucedolsku kulturu, preciznije u njen specifičan segment.(Period od 2000 do 1800 g. p.n.e.) Za ovu hrustovačku kulturu arheolog Stojan Dimitrijevič je uveo termin "zapadnobosanski ili hrustovački tip vucedolske kulture". Terminološki, ovaj lokalitet se opredjeljuje u kasnu fazu ove eneolitske kulturne grupe. Značajan lokalitet po kome je ovaj kraj prepoznatljiv u naučnoj literaturi je nekropola ravnih grobova kod Sanskog Mosta. Izvanredni nalazi keramike, kostiju, željezni i bronzani objekti, nakit, noževi, pinceta, željezni kopljeni šiljci, ostaci stambenih objekata, nekropola ravnih grobova, svjedoče da je podrucje Sanskog Mosta u periodu od VI. stoljeća p.n.e. nastanjivalo pleme Mezeja, kojeg spominju i antički izvori. Nakon sto su Rimljani osvojili ove krajeve i pokorili Mezeje u I st. nove ere, zaveli su svoju upravu. Pod uticajem rimske kulture, Mezeji postepeno napuštaju svoja gradinska staništa i skupljaju se u riječnim dolinama. Doba rimske dominacije takodjer ostavlja brojne materijalne tragove koji svjedoce o veoma intenzivnom zivotu na obalama rijeke Sane i obilatom koristenju zeljezne rude kojom ovaj kraj obiluje. Razdoblje od propasti Rimskog carstva pa skoro do 13. stoljeća na ovom području može se rekonstruirati samo pomoću opće poznatih historijskih fakata. Tek razdoblje kasnog srednjeg vijeka ponovo mozemo pratiti pomoću dokumenata, a i materijalnih ostataka na terenu. Vidljivi ostaci materijalne kulture su srednjovjekovni gradovi i nekoliko nekropola sa stećcima.(Verificirani stećci na ovom području su uglavnom u obliku sanduka, veoma grube izrade, a nalazi su dosta oštećeni). Najvažniji lokaliteti sa ovim spomenicima su Brezine, Divsko greblje, Mramorje i Martin.

1244. god. Najstariji dokument koji govori o ovom području je listina Bele IV od 20. jula U tom dokumentu spominje se područje "Donji Kraji" (područje današnje općine Sanski Most), kao dijelovi Banovine Bosne. "Donji Kraji su bili podijeljeni na župe. Župa Sana prostirala se oko srednjeg i donjeg područja rijeke Sane sve do njenog utoka u Unu. Župa je obuhvatala mjesta: Blagaj, Sanu, Kamengrad, Japru, Vodicu, Ostru Luku, Kozar i Hrvanice.

1392. god. Saznajemo da bosanski kralj Stjepan Dabisa boravi u "Donjim Krajima" u mjestu Lusci. Tu je kralj uručio povelju delegaciji Dubrovčana kojom im priznaje sva ranije stečena prava i povlastice na području njegova države.

1463. god. Osmanlije su ovaj grad zauzeli kao i tvrdi grad Ključ. Iz strateških razloga Kamengrad je veoma dobro utvrđen vjerovatno zato jer je bio pogodniji za odbranu. Sam grad je smjesten na nepristupačnom kupastom brdu. Na padini ispod grada u doba osmanske dominacije sagrađen je tzv. "Donji grad" kojeg današnje stanovništvo naziva palankom. Važnost tvrđave Kamengrad potvrđuje činjenica da je istovremeno bio i vojvodstvo i kadiluk i nahija, a i kapetan je u njemu imao svoju vojsku i svoje sjedište. Pod komandu kamengradskog kapetana spadali su i Stari Majdan (Madeni Ahen-Željezni Majdan), i Vakup (današnji Sanski Most). Kamengradska tvrđava ima ovako značajnu ulogu na graničnom području Osmanskog carstva . Takođe ove godine sagrađena je musala na mjestu gdje je Mehmed Fatih klanjao prvi put po osvajanju Kamengrada 1463 godine. Po njemu je i ova musala i dobila ime. Tokom vjekova svoga postojanja oba spomenika kulture vise puta su rušena i obnavljana. Interesantno je napomenuti da je Fatihova musala bila jedina sačuvana na području Bosne i Hercegovine.

1557.god. U tom periodu izgrađen je i novi drveni most na rijeci Sani, koji je povezivao stari dio grada sa novom čaršijom. Od građevinskog nasleđe značajno je spomenuti Hamza begovu džamiju koja je sagrađena s kupolom u središtu stropne konstrukcije i sa drvenom munarom.

1750. god. Sagrađena Cerića kula u Starom Majdanu također Majdanski kapetani Cerići. U njoj je u XIX vijeku jedno vrijeme bila žandarmerijska kasarna ( kako piše Branko Bokan). Međutim zna se da je za cijelo vrijeme Austrougarske vladavine, pa sve do 1942 godine u Cerica kuli u Starom Majdanu bila žandarmerijska kasarna. 1942 ustanici partizani su je zapalili, a 1945 godine je Cerica kula Majdanskih kapetna u Brdarima, nalazila se na posjedu begova Cerica, na brežuljku lijevo od ceste koja iz Sanskog Mosta vodi za Stari Majdan. Kula je bila ozidana od kamena i srušena je 1932 godine.

1785. god. Kamengrad se opisuje kao selo sa oko10 do 12 muslimanskih kuća, sačuvanom jednom kulom sa nešto starih zidova tvrđave. Prema sjeveru je bila u to vrijeme sačuvana i kapija za ulazak u grad. I danas su vidljivi ostaci tog nekad moćnog grada. Upoređujući objavljena dokumenta dolazimo do zaključka da se naselje koje je danas izraslo u grad Sanski Most, u srednjem vijeku zvao Sana, u Osmanskom periodu ili bolje rečeno u periodu od XVII do XIX stoljeca nazivao Vakuf ili Kulen Vakuf, da bi iza austro-ugarske okupacije sasvim preovladao naziv Sanski Most. Iz svega se moze zaključiti da je jedno vrijeme na usću Zdene u Sanu bilo samo malo naselje bez tvrđave, koje je prilikom osmanskih osvajanja krajem XV stoljeća potpuno razrušeno. Vjerovatno je to razlog da se povremeno gube vijesti o župi i gradu Sani. Da su postojale dvije nahije Sana uporedo potvrđuju dva turska deftera, prema kojima Kamengrad zauzima područja zapadno, sjeverno i južno te uski dio istočno od današnjeg Kamengrada, a Sana dijelove uz obje obale rijeke Sane sjeverno od današnjeg Sanskog Mosta. U pograničnim dijelovima Bosne i Hercegovine postojale su kapetanije koje su nosile nazive po glavnim gradovima, među njima su i Kamengradska i Most na Sani( Dzesri Sana kapetanija)

1878. god. Austro-ugarska je započela okupaciju. Nakon zauzeca Ključa, uslijedilo je zauzimanje sanskog Mosta, Starog Majdana i Kamengrada. Dolaskom na ove prostore Austro-ugarska je provela i novu administraciju na kotore(srezove) i okruge. Prema jednom popisu iz 1910. Sanski Most je imao povrsinu 1017 km, dvije gradske opcine(Sanski Most i Stari Majdan)te 38.422 stanovnika. U gradu Sankom Mostu tad je bilo preko50 trgovina i zanatskih radnji, hotel iagencija Zemaljske banke. Već prvih godina austro-ugarske okupacije, na desnoj obali Sane,u dijelu grada zvanom «Sana čaršija» izgrađene su zgrade za kotarski ured i kotarski sud, zgrade žandarmerije, osnovna škola, ugostiteljske i zanatske radnje..

Nakon I svjetskog rata i raspada Austro-ugarske, Sanski Mosta je srediste sreza a od 1929-1941.je dio Vrbaske banovine. Sanski Most je 1930. godine imao 87 naselja u 8 općina.Teritorija danasnje Sanske općine, nekadasnjeg sreza imala 58.671 stanovnika.

U toku II svjetskog rata ovaj kraj je pružio oštar otpor fašizmu. Od značajnih datuma u ovom periodu izdvaja se II zasjedanje ZAVNOBIH-a u Sanskom Mostu 30.06.-02.07. 1944. Prema statističkim podacima u sanskom kraju za vrijeme ovog rata bilo je 3.650.zrtava

U zadnjoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu(1992-1995) sakralni objekti ovog kraja pretrpili su oštećenja , a mnogi do temelja uništeni. Džamija i musala su bile totalno porušene. Po završetku rata u Sanskom Mostu izgrađena je nova džamija sa kupolom i nosi naziv Hamza begova džamija. Musala je takodjer obnovljena. Simbol masovnog stradanja građana Sanskog Mosta je masovna grobnica «Šejkovača» gdje je postavljena spomen ploča.


Općina/grad[uredi izvor]

Trebalo bi članak sa općinu i članak sa grad napraviti? -BošnjakArmin (razgovor) 18:59, 7 oktobar 2013 (CEST)

Nijedna općina u BiH nema zaseban članak, sve informacije o pojedinoj općini imamo u članku, jedini izuzetak su 4 sarajevske općine koje čine grad Sarajevo (N. Grad, St. Grad, N. Sarajevo i Centar) a imaju zasebne članke.--31.176.253.50 19:51, 7 oktobar 2013 (CEST)
Znam da nema, ali bi trebalo to svugdje uraditi, tako i druge wikipedije radu sa svojim gradima, bilo bi bolje zbog strukture, grad je dio općine. jedan članak sa administrativnom podjelom, historije podjele, rijeke, brda, itd. a jedan članak sa svima informacijama grada. a u ovom članku fali lista naseljena mjesta koji su aktualno u općini. -BošnjakArmin (razgovor) 13:41, 8 oktobar 2013 (CEST)
Jer bi bilo moguće da ja napravim dva članka "Sanski Most" i "Općina Sanski Most" iako to nije standard? Upravna jedinica =/= grad, to je tako možda bilo prije 500 godina, ali to više nije realitet, pogotovo ne u današnjoj Bosni za historijskom podjelom. /sarcasm Btw. srpska wikipedija ima isto dva članka. -BošnjakArmin (razgovor) 18:54, 8 novembar 2013 (CET)
Lično ne vidim potrebu za stvaranjem dvostrukih članaka, pogotovo ako se radi o malim općinama. Sanski most je reguliran kao općina u Bosni i Hercegovini, tako da članak o gradu Sanskom Mostu nema neku osnovu. No ako ima podataka o Sanskom Mostu, koji bi zaslužili mjesto u članku, mogu se napraviti podčlanci tipa "Historija Sanskog Mosta" i slično!--AnToni(razgovor) 21:00, 8 novembar 2013 (CET)