Razgovor:Solin

Sadržaj stranice nije podržan na drugim jezicima.
S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Izdvojeni dio[uredi izvor]

uklopiti kad se pronađu izvori.

Historija[uredi izvor]

Solin je prvotno postojao pod imenom Salona i bio je grčka kolonija osnovana u 3. vijeku p.n.e., a zatim i rimska. O salonitanskoj prošlosti postoji uistinu mnogo podataka i mogle bi se ispisati stranice, no da se shvati veličina Salone, dovoljno je reći nekoliko činjenica. Salona je bila upola velika kao najveći tadašnji grad Konstantinopolis. Bila je središte provinicije Ilirik, a kasnije i nadbiskupsko središte ovih krajeva. Salona je pala pod navalom Slavena i Avara u 7. vijeku, no još nije precizirana godina njenog pada zbog različitih dokaza. Još i dan danas traju iskapanja nekad veličanstvenog grada, koji je bio značajan i u starohrvatskoj i starokršćanskoj historiji. On se navodi kao mjesto prvih pokrštavanja Hrvata te se rijeka Jadro koja protječe Solinom navodi kao "hrvatski Jordan", u crkvi Sv. Petra i Mojsija je okrunjen hrvatski kralj Zvonimir, a kraljica Jelena Slavna je podigla dvije crkve, od kojih jedna još uvijek postoji iako je nekoliko puta uništena, ali svaki put obnovljena, te je najstarije marijansko svetište, te mjesto posjeta pape Ivana Pavla II. 4.10.1998.

Značaj Salone je upravo to što većina Salone nije pod Solinom kao što je to slučaj u drugim gradovima te se još mnogo toga nalazi pod zemljom samo zbog nedostatka svijesti ljudi i novca. No, nedavno je pokrenuta ideja da se pokuša staviti Salonu pod zaštitu UNESCO-a, u nadi da će se tako sačuvati zaboravljeno nacionalno blago.

Administracija i politika[uredi izvor]

Solin ima status grada i trenutno je 21. u Hrvatskoj po broju stanovnika. Vlast obnaša koalicija političkih stranaka HDZ, HB i HSP.

Ekonomija[uredi izvor]

Solin se počeo snažno privredno razvijati u drugoj polovini prošlog vijeka. Nosioc doseljavanja stanovništva i pokretanja cijelog niza djelatnosti bila je proizvodnja cementa. U Solinu se nalaze dvije cementare tvrtke "Dalmacijacement", najvećeg proizvođača cementa u Republici Hrvatskoj. Iako proklamirani zaštitnici okoliša, povremenim nepoštivanjem ekoloških propisa predstavljaju rizik za zdravlje okolnog stanovništva. Najveću ekološku opasnost pak predstavlja tvornica azbestnih proizvoda Salonit, smještena u solinskom naselju Vranjic, za čije se zatvaranje zalaže lokalna sredina. U istom je naselju smješteno i remontno brodogradilište "Viktor Lenac" te "Jadranska pivovara". Također, u Solinu se nalazi i središte poslovne jedinice Ine za ovaj dio Dalmacije, koje se sastoji od administrativnog i skladišnog dijela te lučkog terminala za prekrcaj naftnih derivata. Zbog blizine grada Splita ovdje su se smjestili i veliki prodajni centri, autosaloni i slični uslužno-trgovački objekti. Poduzetništvo u odnosu na okruženje nije snažnije razvijeno. Turizam, koji zbog historijske baštine ima potencijala, praktički ne postoji.

Demografija[uredi izvor]

Solin rast stanovništva kroz posljednjih stotinjak godina duguje različitim faktorima. U početku se radilo o priljevu stanovništva vezano uz razvoj industrije cementa u samom gradu. Grad je u tom periodu narastao s par hiljada stanovnika na desetak hiljada stanovnika. U idućem periodu, od 80-ih godina 20. vijeka, cijena građevinskog zemljišta u Splitu tjera investitore da ulažu u stanogradnju u Solinu. Zajedno s gradnjom bespravnih obiteljskih kuća, na koju vlast zatvara oči, to dovodi do brojke od petnaestak hiljadaa stanovnika početkom devedesetih. Kako se i u samostalnoj Hrvatskoj nastavljaju isti trendovi, grad dolazi do 19 hiljada stanovnika po zadnjem popisu 2001. godine. Naglo povećanje broja stanovnika u zadnjih 15 godina dovelo je do niza problema s infrastrukturom (s odvodnjom fekalija, u elektroenergetskoj mreži, s neuvjetnim saobraćajnicama i sl.) te s nedostatkom odgojno-obrazovnih ustanova. Ti se problemi u pojedinim djelovima rješavaju, ali nažalost presporo.

Obrazovanje[uredi izvor]

U Solinu se nalaze dvije osmogodišnje osnovne škole: "Don Lovre Katić" na Bilankuši, u centralnom dijelu grada te "Vjekoslav Parać" u Sv. Kaju, zapadnom dijelu Solina. U rubnim gradskim naseljima nalazi se nekoliko područnih, četverogodišnjih škola. U izgradnji je osmogodišnja osnovna škola na Arapovcu, u naselju Priko vode. U gradu nema srednjih škola.

Kultura i sport[uredi izvor]

U Solinu djeluju mnogi ansambli i kulturno-umjetnička društva: mažoretkinje, gradska muzika "Zvonimir", muška klapa "Vokalisti Salone", ženska klapa "Tamarin", pučki pivači "Gospe od otoka", brojne druge ženske i muške te mješovite klape, folklorno društvo "Salona", mandolinski orkestar "Ad Libitum" i još drugih. Od 2005. u Solinu se održava i međunarodna izožba karikatura. U gradu postoje javna knjižnica, izložbena galerija, kino dvorana, a kulturne se aktivnost često odvijaju i na otvorenome, posebice u Gradini.

Solinjani mogu s pravom reći da žive u sportskom gradu. Gotovo je 10% stanovništva registrirano u profesionalnim ili amaterskim sportskim klubovima, što iznosi preko 1500 stanovnika. --Rethymno (razgovor) 12:22, 28 januar 2014 (CET)[odgovori]