Tihomir Blaskic iako optuzen za ratne zlocine navedenim u clanku gore nije i osudjen na temelju istih. Valja dodati da su od 19 tocki optuznice samo 3 tocke dovele do konacne presude u kojoj je izrecena kazna od devet godina. Rasprostranjene pravne praktike su prilikom odredjivanja visine kazne jos jednom dokazale kako pravni organ nije zelio uzeti u obzir mogucnost izricanja nize kazne koja bi na temelju presudnih triju tocaka optuznice itekako trebala biti. Uzimajuci u obzir cinjenicu da je u trenutku presude spomenuti vec izdrzao 90% kazne u pritvoru. Stoga je i mogucnost naknade od strane suda za nanesenu povredu gradjanskog prava te rusenje ugleda i ignoriranje cinjenice od strane suda koji nije postovao samopredaju te unatoc tomu odredio pritvor zbog sumnje bijega, koji nijednog trenutka nije postojao. Dugogodisnji sporovi ovog tipa moraju imati i mogucnost braniti se s slobode sto nije ucinjeno iz cisto politickih razloga. Stoga predlazem nadopunu osnovnog clanka koji zastupa misljenje da se radi o ratnom zlocincu koji Tihomir Blaskic uistinu nije temeljom donesene odluke u zalbenom kaznenom postupku koji nepotvrdjuje ratni zlocin.
