Razgovor:Usora (čvor)

Sadržaj stranice nije podržan na drugim jezicima.
S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Usora U bosanskom govoru se do danas sačuvao izraz ušur, što bi prevedeno sa latinskog značilo običajno pravo, a u narodu jednostavno običaj (pr. desetina brašna umjesto novca za meljaju). Mislim da bi u raspravu o porijeklu ovog naziva za jedan cijeli kraj trebalo unijeti i predpostavku da su još stari Rimljanio ovaj kraj nazvali tako, pošto je od pamtivijeka bio neprohodan i s toga pogodan za zbijegove progonjenih starosjedilaca sa šireg ilirskog prostora (pravo na običaj = usure) Zanimljivo je da su svi stariji stanovnici ovog kraja nazivali rijeku Usoru Usura, a grad Doboj Dobuj . Poslednja prašuma u planini (izv. Borje) danas Borja, ogoljena je 1946 godine - Dubrave na granici Novog Šehera. Isto tako je predpostaviti da bizantski car-historičar Porfirogenet u administrando imperio deseto st. n.e., pominje između ostalog dva u zemljici Bosoni utvrđena grada, za koje mislim da su Tešanj (Desnec) i Kotorvaroš (Cataro), jedan na istočnoj, drugi na zapadnoj granici jedne od zlatonosnih oblasti bosanske kraljevine u njenim začecima.

P.S. Komušina je mjesto na kojem se u novije doba na dan 15 avg. (Velika Gospojina) održava narodni zbor, poznat od starina kao Končilo ili Kondžilo, što je isto tako narodna izvedba iz latinskog izraza conzil-ium, što je u stvari zadužbina bosanske kraljice Katarine (H. Dž) Evans - Put kroz Bosnu 1875..)