Razgovor:Vinkovci

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Internet-group-chat.svg Ovo je stranica za razgovor na kojoj možete predlagati izmjene na članku.
  • Opća pitanja
  • Tehnička pitanja
  • Neutralno gledište
  • Dodati kad se pronađu izvori[uredi izvor]

    Geografski položaj[uredi izvor]

    Grad Vinkovci nalazi se na krajnjem sjeveroistoku Hrvatske, između Dunava i Save, smješten uz rijeku Bosut.

    Grad i njegovo šire područje smješteno je na 78-125 m nadmorske visine, s površinom od 102.805 ha, od čega 60.623 ha oranica i 29.149 ha pretežito hrastovih i jasenovih šuma, s blagom kontinentalnom klimom, te s dovoljnim i povoljnim rasporedom padavina.

    Prostire se uz Bosutsku niziju, te autoput i željezničku prugu, koji spajaju Zapadnu Evropu s Dalekim istokom, te Srednju Evropu s izlaskom na Jadransko more.

    Historija[uredi izvor]

    Grad Vinkovci je jedan od najduže neprekidno naseljenih gradova u ovom dijelu Evrope.

    Prahistorija[uredi izvor]

    Arheološka istraživanja na području Vinkovaca pokazala su postojanje starije faze starčevačke kulture neolitika, prije 7000 godina. Dvije autohtone kulture, sopotska, vinkovačka i vučedolska nastanjivale su šire područje grada od 4000-1800 g. p. n. e. U starijem željeznom dobu područje grada naselili su Iliri, a u mlađem Kelti koji su se ubrzo stopili s Ilirima.

    Stari vijek[uredi izvor]

    U rimsko doba današnji Vinkovci su se nazivali Aurelia Colonia Cibalae (Cibalae = Ilirski-Brežuljak). Bio je to jedan od većih antičkih gradova, koji se protezao na 45600 m2. Podatak da je Cibalae bio i rodni grad dvaju rimskih careva, ukazuje nam na važnost položaja grada u Rimskom Carstvu. No, nakon bitke kod Hadrianopolja godine 378. kada je poginuo i car Valens, Cibalae je spaljena i postaje malo naselje koje je nekoliko puta stradavalo od avarskih plemena koja sve učestalije provaljuju na to područje. Grad se spominje i u darovnici cara Justinijana iz godine 529. kad je to područje kao kulturno žarište dodijeljeno Benediktu iz Nursije. Ubrzo je grad podjelom Rimskog Carstva prešao u njegov istočni dio, a time je nestao kao poznato središte svjetske pozornice onoga doba.

    Srednji vijek[uredi izvor]

    U ranom srednjem vijeku Vinkovci se spominju pod imenom Sveti Ilija. Naselje (u mađarskim spomenicima Zenthelye, Zenthylye, Zenthylya i sl.) uz rub ruševina antičkih Cibala dokazano postoji od 11. vijeka. O tome svjedoče razni arheološki ostaci ranoromaničke crkve sv. Ilija na Meraji. Naselje Sveti Ilija vjerovatno je stradalo prilikom Tatara 1242. godine. Mjesto se oporavilo, pa je u 14. vijeku sagrađena veća gotička crkva, koja se dijelom naslanja na temelje stare predromaničke crkve. Narodno ime Vinko/Vinkovci uz ono Sveti Ilija upisano je na starim zemljopisnim kartama iz 1592. i 1640. godine.

    Turska i Vojna Krajina[uredi izvor]

    Vinkovci se prvi put spominju u jednom izvještaju iz 1615. godine, uz napomenu da su nekada bili dobro nastanjeni, a pod Turcima su se rasuli u nekoliko sela. Nakon pogibije kralja Matije Korvina na Mohačkom polju, Turci se sve više zalijeću na ova područja. Vinkovce osvajaju godine 1533. i u gradu se zadržavaju sve do godine 1691., no osim ruševina i pokojeg turcizma u govoru stanovništva, ne ostavljaju velikog traga. Iako se grad oslobodio od Turaka, ipak je još strepio od mogućih napada turske vojske, te je osnovana Vojna krajina u koju su uvršteni i Vinkovci. U gradu je smješten stožer regimente, te se Vinkovci razvijaju u važno vojno i kulturno središte. Grad je bio sjedište Brodske i Gradiške regimente koje su činile brigadu. S obzirom na takav status, ubrzo počinje izgradnja objekata neophodnih za uspješno djelovanje odbrambenih snaga. Stoga je izgrađeno veliko vojno vježbalište, a izgradnja je uzela maha za vrijeme vladanja carice Marije Terezije. U to se doba grad pretvorio u vojnokrajišku jezgru s urbanom fizionomijom panonskog baroknog tipa. S vojnom vlašću počinje sistemsko obrazovanje. Naime, otvoreno je više vojnih učilišta, a od godine 1766. djeluje i vinkovačka klasična gimnazija. Osnovana je u Petrovaradinu, a 1799. premještena je u Vinkovce i postaju potpuna gimanzija. To je jedina vojnokrajiška gimnazija i odigrala je važnu ulogu u izobrazbi brojnih znanih Vinkovčana kao što su Josip Kozarac, Joza Ivakić, Vanja Radauš i drugi.

    20. vijek[uredi izvor]

    Vinkovci su 1900. godine imali oko 8.500 stanovnika. Kada je 1918. godine Hrvatska ušla u Državu Slovenaca, Hrvata i Srba, došlo je do nove organizacije uprave kojom su u 1921. ukinute županije, a osnovane oblasti. Nezadovoljstvo koje se pojavljuje među narodima u novostvorenoj državi 1929. dovodi do diktature vladara i ukidanja oblasti i oblasnih skupština. Bivši kotar Vinkovci ulazi u sastav Drinske banovine, no radom hrvatskih političkih stranaka 1931. kotari Vinkovci, Vukovar, Šid i Ilok pripojeni su Savskoj banovini. Rat je grad zatekao i 1940.-1945. godine kada su se na ovom području izvojevale važne bitke, kao što je probijanje srijemskog fronta, kada je gotovo cijelo područje Vojvodine i Slavonije oslobođeno od nacističkog agresora. Dan kada su se Nijemci povukli iz Vinkovaca, 13. aprila, je dugo slavljen kao dan grada. Nakon Drugog svjetskog rata u tada novoj Jugoslaviji osnivaju se kotari sa sjedištem u Vinkovcima, Vukovaru, Županji. U tom razdoblju usporavan je razvoj industrije na području Slavonije i zapadnog Srijema, ali marljivšću i upornošću njenih stanovnika i zahvaljujući prirodnom bogatstvima ovoga kraja razvila se napredna poljopriveda i neke industrijske grane.

    Raspadom socijalističke Jugoslavije u Republici Hrvatskoj uspostavlja se 1992. godine županija pod imenom Vukovarsko-srijemska u čijem se sastavu našao i grad Vinkovci. Grad je jedno vrijeme bio upravno sjedište županije dok uslovi nisu dozvolili da se nakon mirne reintegracije Podunavlja ured premjesti u Vukovar.

    Sport[uredi izvor]

    Znamenitosti[uredi izvor]

    Vinkovačke jeseni[uredi izvor]

    U Vinkovcima, najvećem gradu jugoistočne Slavonije i Vukovarsko-srijemskog kantona, već više od tri i po decenije održavaju se u septembru mjesecu Vinkovačke jeseni. Vinkovačke jeseni najveća su i najpoznatija folklorna, kulturna, privredna i turistička manifestacija ne samo Vinkovaca i okolice, već Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, pa čak kontinentalne Hrvatske u cjelini. Na manifestaciji učestvuju foklorne skupine iz različitih dijelova Hrvatske, dijaspore i drugih zemalja Evrope i Amerike.

    Poznati Vinkovčani i Vinkovčanke[uredi izvor]

    --Rethymno (razgovor) 14:35, 25 juni 2015 (CEST)