Razgovor s korisnikom:DamirHax
DamirHax, dobro došli na Wikipediju na bosanskom jeziku – slobodnu enciklopediju!
|
Stranice Pomoć i Najčešća pitanja olakšat će Vam da se snađete nakon registracije. Na njima se nalaze objašnjenja kako koristiti Wikipediju, kako kreirati članke i kako članci trebaju izgledati. Slobodno radite na Wikipediji i razgovarajte s drugima. Više informacija dostupno je na Čaršiji, gdje možete razgovarati s drugim korisnicima. Možete kontaktirati i s nekima od administratora ako imate neko posebno pitanje. Na svoju korisničku stranicu možete staviti odgovarajuće Babel okvire i korisničke šablone, tako da drugi znaju koje jezike poznajete, šta Vas zanima, čime se bavite i tome slično. Kad pišete na stranici za razgovor nekog članka ili na stranicama za razgovor drugih korisnika,
molimo Vas da se obavezno potpišete uz pomoć četiri znaka tilda Radite zajedno s drugim korisnicima, dijelite ideje i rješavajte probleme. S vremena na vrijeme pogledajte nedavne izmjene, gdje možete vidjeti nedavne aktivnosti na Wikipediji. Prilikom postavljanja slika koristite ispravne šablone za licencu i vodite računa o autorskim pravima prilikom pisanja članaka. Članci ili slike koje krše autorska prava bit će obrisani.
|
|
Urisići - Srebrenica[uredi izvor]
NEKE ANTROPOGEOGRAFSKE ODLIKE NASELJA URISIĆI
SOME ANTHROPOGEOGRAPHICAL FEATURES OF URISIĆI SETTLEMENT
Dr. Alija Suljić, docent, Prirodno - matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli
Abstrakt U ovom radu prikazane su osnovne geografske, prije svega, antropogeografske karakteristike naselja Urisići. U prvom dijelu ovog rada analiziran je geografski, odnosno topografski položaj naselja, zatim razvoj naseljenosti u srednjem vijeku (nekropole stećaka), kao i razvoj stanovništva ovog naselja krajem 19. i početkom 20. vijeka. U drugom dijelu rada prikazane su familije, broj porodica i broj domaćinstava, koje su živjele u ovom naselju do 1991. godine, kao i stradanje osoba, članova pojedinih familija, u toku agresije i genocida u Srebrenici, jula 1995. godine. Ključne riječi: Srebrenica, Urisići, historijski razvoj, antropogeografski razvoj, Bošnjaci, rat, agresija, genocid, porodice, hudovice, djeca siročad, raseljena i prognana lica, povratak.
Abstract In this paper are presented basic geographical, before all, anthropogeographical characteristics of Urisići settlement. In the first part of this paper is analyzed geographical, that is topographical site of settlement, development of population density in middle age (necropolis of tomb-stones) and population development of this settlement at the end of 19th and the beginning of the 20th century. In the second part of paper are showed families, number of families and number of family members who lived in this settlement until 1991 and sufferings of people, members of family during the aggression and genocide in Srebrenica in July 1995. Key words: Srebrenica, Urisići, historical development, anthropogeographical development, war, aggression, genocide, families, widows, orphans, displaced and persecuted persons, the return.
1. Opće geografske karakteristike Naselje Urisići smješteno je u južnom dijelu općine Srebrenica, nedaleko od vodne akumulacije jezera Perućac na rijeci Drini. Od grada Srebrenice udaljeno je oko 27 kilometara. Glavni dio ovog naselja, topografski gledano, smješten je u donjem dijelu istočne padine gorske kose Glize, odnosno na pedimentima ove gore (oko 420 m.n.v.). S obzirom da se radi o naselju razbijenog tipa u čiji sastav ulaze i zaseoci: Porobići (450 m.n.v.), Mujići (620 m.n.v.) i Greben (720 m.n.v.), možemo konstatirati da je ovo naselje, u odnosu na hipsometrijske i orografske karakteristike - brdsko-planinskog tipa. Relativna visina između najnižih i najviših dijelova naselja kreće se između 170 i 270 metara. Površinska hidrografija slabo je razvijena, što je uvjetovano općim klimatskih karakteristikama koje vladaju nad ovim područjem – manje od 800 mm kišnog taloga u toku godine, kao i geološko-geomorfološkim sklopom terena. U blizini naselja nalazi se manji vodotok po imenu Rijeka u koji se slijevaju sve vode sa okolnog terena, kao i manji broj potočića bujičarskog karaktera. U okolini naselja postoji veći broj izvora pitke vode, male izdašnosti, koje je stanovništvo koristilo za vodosnabdijevanje . Površina katastarske općine Urisići iznosi oko 2,9 km2, a od toga je 74,4% privatno vlasništvo. Poljoprivredno zemljište zahvata 59%, a obradivo 46,7% od ukupne površine katastarske općine. Oko 41% površine katastarske općine bilo je pokriveno šumom, od toga je 52% privatno vlasništvo. Gustina naseljenosti na području katastarske općine Urisići iznosila je u 1991. godini 115 stan./ km2, što je iznad općinskog prosjeka.
Urisići, 2006. Glavni dio naselja
Nema podataka o naselju Urisići u starijim historijskim izvorima, tako da nam i sam toponim (domicilionim – ime naselja) nije poznat. Vjerovatno je ime naselja nastalo od turske riječi urija. Ovo ime davalo se uglavnom livadama ili pašnjacima koji su se nalazila blizu rijeke, što je slučaj i sa Urisićima. U ovom se naselju nalaze nekropole sa više od 200 stećaka (u blizini Urisića i Grebena) koje su nastale u srednjem vijeku, najkasnije u 15 stoljeću, iz čega možemo zaključiti da je područje ovog naselja bilo nastanjeno u srednjem vijeku, ili još i prije. Veća nekropola (preko 100 stećaka) nalazi se u dolini Rijeke na njenoj lijevoj obali. U blizini te nekropole stećaka smješteno je lokalno muslimansko mezarlje u kojem su, dijelom, očuvani nadgrobni spomenici koji potiču još iz 16. vijeka. Druga nekropola, sa oko 15 stećaka, uglavnom sanduka, nalazi se na lokalitetu Liješće, južno od Urisića na udaljenosti od 400 metara. To nam svakako govori da je tu živjelo bošnjačko stanovništvo koje je pripadalo Bosanskoj crkvi (Bogumilima), a koje je već na početku osmanske okupacije Bosne prihvatilo vjeru osvajača - islam. Treća nekropola (79 stećaka) nalazi se sjeveroistočno od Urisića, u zaseoku Greben.
2. Stanovništvo Urisića u periodu 1879.-1991. godine.
Stanovništvo naselja Urisići u periodu 1879.-1991. godine je ukupno poraslo za 209%, što je manje od ukupnog rasta stanovništva općine Srebrenica (272,7%), u istom periodu. Naselje je bilo bošnjačko. U periodu 1895.-1991. godine broj domaćinstava ovog naselja povećao se za 214%, a prosječna veličina domaćinstava neznatno se povećala, tj. sa 5,0 članova (u 1895. g.) na 5,3 člana (u 1991. g.). Ukupan broju kuća (stanova) u periodu 1879.-1991. godine, povećao se za 295,8%, tj. gotovo 3 puta (tabela 1), (Suljić, 2006:319). Poljoprivredno obilježje zadržala je većina stanovništva Urisića sve do 80-ih godina 20. vijeka. Tako je, na primjer, prema popisu stanovništva 1981. godine, u ovom naselju udio poljoprivrednog u ukupnom stanovništvu iznosio 51%, a udio aktivnog poljoprivrednog u ukupnom aktivnom stanovništvu iznosio je 58% (Suljić, 2006:320). Nakon deset godina, tj. 1991. godine, došlo je do značajne promjene u ekonomskoj strukturi stanovništva ovog naselja. Od ukupno 71. privredno aktivne osobe, poljoprivredom su se bavile 23 osobe, ili 32,4% od ukupnog aktivnog stanovništva Urisića. Ostalo aktivno stanovništvo bilo je uposleno u sljedećim djelatnostima: građevinarstvo – 29 osoba, industrija i rudarstvo – 11 osoba, šumarstvo – 5 osoba, saobraćaj – 1 osoba i trgovina, takođe 1 osoba. Kod jedne privredno aktivne osobe iz ovog naselja nije bila poznata djelatnost.
Tabela 1. Kretanje broja stanovnika, domaćinstava i kuća (stanova) u naselju Urisići u periodu 1879.-1991. godine. Godina popisa Broj stanovnika Indeks rasta (1879=100) Nacionalnost Broj kuća (stanova) Domaćinstva svega muški Bošnjaci Srbi Ostali broj prosječna veličina 1879. 156 85 100 156 – – 24 – – 1885. 175 86 112,2 175 – – 31 – – 1895. 145 72 92,9 145 – – 23 29 5,0 1910. 121 72 77,6 121 – – 26 24 5,0 1921. 105 54 67,3 105 – – – 22 4,8 1948. 185 94 118,6 – – – – 31 6,0 1953. 206 104 132,1 – – – – 31 6,6 1961. 226 119 144,9 224 1 1 – 39 5,8 1971. 253 141 162,2 252 – 1 42 42 6,0 1981. 297 166 190,4 291 – 6 60 56 5,3 1991. 327 185 209,6 327 – – 71 62 5,3 Izvor: Popisi stanovništva BiH (1879., 1885., 1895., 1910., 1921., 1948., 1953., 1961., 1971., 1981. i 1991. godine).
Stepen pismenosti i obrazovanosti stanovništva naselja Urisići stalno se povećavao poslije Drugog svjetskog rata. Tako je, na primjer, u 1953. godini bilo 70% nepismenog stanovništva u ukupnom stanovništvu starijem od 10 godina , a 38 godina kasnije, tj. 1991. godine, bilo je 15,6% nepismeni osoba, uglavnom žena, u stanovništvu starom 10 i više godina. Pored pismenosti, rastao je i stepen obrazovanosti stanovništva Urisića. Primjera radi, navest ćemo, odnosno uporedit ćemo, uslovno, podatke o obrazovanosti stanovništva ovog naselja iz popisa 1961. i 1991. godine. U 1961. godini bilo je 150 osoba starih 10 i više godina, među kojima i 36 osoba koje su završile četverogodišnju osnovnu školu (ili 24%), kao i 1 osoba koja je završila osmogodišnju osnovnu školu. Trideset godina kasnije, tj. 1991. godine, u naselju je bilo ukupno 256 osoba starih 10 i više godina, među kojima i 56 osoba koje su završile osmogodišnju osnovnu školu (ili 21,9%). Neku od srednji škola završilo je 18 osoba iz ovog naselja. Istina, radi različite metodologije ova dva popisa stanovništva u bivšoj Jugoslaviji, rezultate popisa moguće je samo djelimično upoređivati.
3. Bošnjačke familije Urisića, njihovo porijeklo i stradanje tokom agresije i genocida 1992-1995. godine.
Prema posljednjem popisu stanovništva u ex-Jugoslaviji, tj. 1991. godine, u ovom naselju bilo je 327 stanovnika (od toga 185 osoba muškog spola), što je za 10% više u odnosu na popis 1981. godine. Svi stanovnici ovog naselja, uključujući i jednu osobu koja se izjasnila kao Jugosloven, bili su bošnjačke nacionalnosti. Stanovništvo naselja Urisići u periodu 1948.-1991. godine poraslo je za 77,0%. Broj domaćinstava povećao se na 62 ili za 10,7% više u odnosu na prethodni popis. Prosječna veličina domaćinstva iznosila je 5,3 člana. U naselju je bila 71 kuća (stan) koje su uništene u toku srpsko-crnogorske agresije na BiH. Većina stanovništva ovog naselja bila je muškog spola, odnosno koeficijent maskuliniteta iznosio je 130,3. Mladom stanovništvu pridalo je 45,9%, mlađem sredovječnom – 25,4%, starijem sredovječnom – 17,4%, a starom stanovništvu pripadalo je 11,3% od ukupnog stanovništva Urisića. Dakle, stanovništvo ovog naselja s obzirom na dobnu strukturu pripadalo je mladoj, progresivnoj, populaciji. Prosječna starost stanovništva ovog naselja 1991. godine iznosila je 28,6 godina.
Na području naselja Urisići, prema popisu stanovništva 1991. godine, živjelo je ukupno 14 familija koje su bile grupisane u 62 domaćinstva, među kojima i 3 neporodična (samačka) domaćinstva. To su sljedeće familije: Efendići, Hrustići, Ibiševići, Ibrahimovići, Karamehmedovići, Mehmedovići, Memiševići, Mujčići, Mujići, Porobići, Sinanovići, Siručići, Suljići i Zukići.
U narednom dijelu rada prikazat ćemo stradanje porodica i njihovih članova po pojedinim familijama.
Efendići – porijeklom su iz Srebrenice, a živjeli su u zaseoku Greben. Bilo je samo jedno porodično, šesteročlano, domaćinstvo. U toku zločina genocida ubijene su dvije osobe iz ove porodice – otac (r. 1949.) i sin (r. 1976. g.). Kao posljedica ubistva nosioca domaćinstva (glava domaćinstva), jedna žena je ostala hudovica, a jedno dijete siroče.
Preživjeli članovi ove porodice danas žive u SAD-u (2 člana), Njemačkoj (1 član) i BiH, općina Lukavac (1 član).
Hrustići – živjeli su u Urisićima, a bila su dva domaćinstva, jedno samačko, koja su ukupno imala 9 članova. U toku genocida ubijen je nosilac porodičnog domaćinstva (otac, suprug), rođen 1956. godine, a iza njega je ostala hudovica sa četvero siročadi – prosječne starosti 12,3 godine.
Preživjeli članovi ove porodice nastanili su se u općinama Federacije Bosne i Hercegovine, a neki su se iselili u SAD-e.
Ibiševići – porijeklom su iz Višegrada (rodonačelnik doselio u toku II Svjetskog rata, bježeći ispred četnika), a živjeli su u glavnom dijelu naselja, Urisićima. U toku genocida ubijen je osnivač ove familije, rođen 1928. godine.
Preživjeli iz ove porodice nastanili su se u Federaciji BiH, jedna osoba se vratila u Srebrenicu, a neki članovi su u inostranstvu.
Ibrahimovići – živjeli su u Urisićima, a bila su četiri porodična domaćinstva koja su ukupno brojala 18 članova. Domaćinstva su osnovala tri brata i srednji sin od najstarijeg brata. Tokom agresije na RBiH, tj. 1993. godine, ubijene su dvije osobe iz ove familije, amidžić i amidžična. Starija ubijena osoba muškog spola, rođena 1957. godine, bila je oženjena i imala je troje malodobne djece, prosječne starosti 11,0 godina. U toku genocida ubijene su dvije osobe muškog spola, dva brata (r. 1974. i 1977. g.), koji su također braća ranije ubijene ženske osobe. To znači da su iz jedne porodice, domaćinstvo najmlađeg od tri brata, ubijene tri osobe, tj. dva brata i sestra. Dakle, ukupno su ubijene 4 osobe iz ove familije, među kojima i jedna djevojka.
Dio preživjelih članova iz ove familije naselio se u općinama FBiH, a dio se iselio u inostranstvo (Holandija i Irska).
Karamehmedovići – živjeli su u Urisićima, a porijeklom su iz Grujčića, zaseok Prohića. Bilo je samo jedno porodično domaćinstvo sa šest članova. Tokom agresije na RBiH niko nije stradao iz ove porodice. Svi članovi ove porodice vratili su se u Urisiće, poslije 2002. godine.
Mehmedovići – živjeli su u Urisićima, a porijeklom su iz Gladovića (općina Srebrenica). Bilo je samo jedno porodično domaćinstvo sa dva člana (stariji supružnici). U toku agresije na BiH (1993.) ubijen je nosilac (suprug) ovog domaćinstva, a u genocidu ubijen je sin (jedinac) koji je živio u Srebrenici.
Memiševići - živjeli su u Urisićima, a porijeklom su, vjerovatno, iz okoline Užica. Ova familija brojala je sedam porodičnih domaćinstava koja su ukupno imala 36 članova. Na početku agresije na RBIH ubijena je jedna maloljetna osoba muškog spola, rođena 1978. godine. U toku genocida ubijene su tri osobe muškog spola, među kojima otac i sin, prosječne starosti 45,7 godina. Iza ubijenih ostale su tri hudovice i šestero djece siročadi – prosječne starosti 9,3 godine; jedna hudovica sa četvero, a druga sa dvoje djece siročadi.
Dio preživjelih iz ove familije (3 osobe) vratio se u Urisiće, a jedan dio se naselio u općinama FBiH, a ostali su se iselili u neke evropske (Švedska) i prekomorske zemlje (SAD-e).
Mujčići - živjeli su u Urisićima, a porijeklom su iz Osmača. Bila su četiri domaćinstva, jedno samačko i tri porodična, sa ukupno 16 članova. U toku genocida ubijena je jedna mlađa osoba muškog spola (r. 1972. g.), član peteročlanog domaćinstva. Preživjeli članovi ove familije naselili su se u Lukavcu (FBiH), a neki su se iselili u SAD-e.
Mujići - živjeli su u zaseocima Mujići i Greben, a bilo je osam porodičnih domaćinstava koja su ukupno brojala 52 člana. Tokom agresije na RBiH, tj. 1993. godine, ubijene su dvije osobe iz ove familije; starija muška osoba, r. 1904. i sredovječna ženska osoba, majka troje malodobne djece, rođena 1948. godine. U toku genocida ubijeno je 11 osoba muškog spola, iz familije Mujić, prosječne starosti 42,5 godina. Kao posljedica genocida, odnosno masovnog ubijanja muškog stanovništva, ostalo je 5 žena hudovica (jedna hudovica sa četvero, a druga sa dvoje siročadi) i 9. djece siročadi, među kojima i troje djece bez oba roditelja. Prosječna starost djece siročadi bila je 10,4 godine.
Preživjeli članovi porodica iz familije Mujić naselili su se, uglavnom, u općini Srebrenik, nešto manje u općini Ilijaš i Gračanica, a dio njih iselio se u Austriju, Francusku, Njemačku i SAD-e. U zaseok Greben vratile su se samo dvije porodice.
Porobići – živjeli su u zaseoku Porobići, a porijeklom su iz okoline gradskog naselja Dervente. U zaseok Porobići, koji je po njima dobio i ime (antroponim), doselili su se u drugoj polovini 19. stoljeća. Bilo je 6 porodičnih domaćinstava koja su ukupno brojala 28 članova. Na početku agresije na RBiH ubijena je mlađa osoba muškog spola, rođena 1966. godine, a 1994. godine ubijena je starija osoba muškog spola (amidža od ranije ubijene osobe), rođena 1926. godine. Iza ubijenih ostale su dvije hudovice i dvoje djece siročadi; djeca od mlađe ubijene osobe. U toku genocida, jula 1995. godine, ubijeno je 8 osoba muškog spola iz ove familije, među kojima i jedno dijete, prosječne starosti 40,4 godine. Iza žrtava genocida ostalo je 6 hudovica i 5. djece siročadi – prosječne starosti 6,0 godina.
Većina preživjelih iz ove familije naselila se na područje Federacije Bosne i Hercegovine, a dio njih se iselio i izvan granica Bosne i Hercegovine.
Sinanovići – živjeli su u Urisićima, a porijeklom su iz okoline Užica iz kojega su protjerani tokom 19. stoljeća. Bilo je samo jedno porodično domaćinstvo sa ukupno devet članova. U toku genocida ubijene su tri osobe muškog spola iz ove porodice (otac i dva sina), a jedna žena (supruga od nosioca domaćinstva) ostala je hudovica sa jednim djetetom-siročetom. Samo jedan član iz ove familije, u postratnom periodu zasnovao vlastitu porodicu, vratio se sa porodicom u ovo naselje, a drugi član iz ove familije, najstariji sin, iselio se u Austriju.
Siručići – živjeli su u zaseoku Porobići, a porijeklom su iz Voljavice (općina Bratunac) iz koje su se doselili u prvoj polovini 20. stoljeća. Bilo je jedno porodično domaćinstvo sa ukupno tri člana. U toku genocida, jula 1995. godine, ubijen je nosilac domaćinstva (suprug, r. 1940.), a supruga je ostala hudovica.
Suljići - živjeli su u Urisićima, a porijeklom su iz okoline Zenice iz koje su se doselili sredinom 19. vijeka. Ova familija brojala je 21 domaćinstvo, među kojima i jedno samačko, koja su ukupno imala 108 članova. Porodice sa ovim prezimenom bile su najbrojnije i činile su oko 1/3 od ukupno stanovništva naselja Urisići. Tokom agresije na RBiH ubijeno je 8 osoba iz ove familije, prosječne starosti 24,4 godine, među kojima i jedna djevojčica i jedan dječak. Iza žrtava agresije ostale su 3 hudovice i 5. djece siročadi – prosječne starosti 6,4 godine.
U toku genocida ubijena je 21 osoba muškog spola iz ove familije, prosječne starosti 36,5 godina, među kojima i dvije maloljetne osobe. Kao posljedica masovnog ubijanja muškog, uglavnom oženjenog stanovništva, ostalo je 15 hudovica i 22 djeteta siročeta – prosječne starosti 8,7 godina.
Jedna dio porodica iz familije Suljić vratio se u Urisiće, oko 6 porodica sa ukupno 20 članova, a veći dio naselio se u općinama FBiH, kao što su: Ilijaš, Lukavac, Srebrenik, Sarajevo, Tuzla, Živinice i dr. Dio porodica živi u Brčkom, distriktu BiH, a dio u općini Bratunac i gradu Srebrenici. Neki od članova ove familije iselili su se iz Bosne i Hercegovine i nastanili se u Danskoj, Kanadi, SAD-a i dr.
Zukići - živjeli su u zaseoku Greben, a porijeklom su iz susjednog sela Karačići, u koje su doselili iz Crne Gore. Ova familija brojala je 5 porodičnih domaćinstava koja su ukupno imala 32 člana. U toku genocida ubijeno je 11 osoba muškog spola iz ove familije, prosječne starosti 31,2 godine, među kojima i tri maloljetne osobe. Kao posljedica genocida, odnosno masovnog ubistva osoba muškog spola, uglavnom oženjenih, ostalo je 7 hudovica i 8. djece siročadi – prosječne starosti 5,0 godina.
U zaseok Greben vratile su se samo tri osobe iz ove familije; dva domaćinstva, jedno samačko. Ostali preživjeli članovi porodica iz familije Zukić nastanili su se, većim dijelom, na području općina Federacije BiH (Ilidža, Ilijaš. Sarajevo, Zavidovići i dr.), a neki su se iselili izvan BiH; Njemačka, SAD-e i dr.
Zaključak
Prema popisu stanovništva 1991. godine u naselju Urisići živjelo je ukupno 14 familija koje su bile grupisane u 62 domaćinstva (3 samačka) koja su ukupno imala 327 članova. To su sljedeće familije: Efendići, Hrustići, Ibiševići, Ibrahimovići, Karamehmedovići, Mehmedovići, Memiševići, Mujčići, Mujići, Porobići, Sinanovići, Siručići, Suljići i Zukići.
Tokom agresije na RBiH, u periodu 1992-1993. godine, ubijeno je ukupno 16 osoba iz ovog naselja, prosječne starosti 34,3 godine, među kojima i tri osobe ženskog spola, kao i tri maloljetne osobe. Iza ubijenih, odnosno žrtava agresije, ostalo je 7 hudovica i 10. djece siročadi – prosječne starosti 7,0 godina.
U toku genocida u „zaštićenoj zoni UN Srebrenica“, jula 1995. godine, ubijeno je ukupno 65 osoba muškog spola iz ovog naselja, prosječne starosti 37,3 godine, među kojima i 7 maloljetnih osoba – djece. Kao posljedica masovnog ubistva muškog stanovništva u toku genocida, ostalo je 40 žena hudovica i 55. djece siročadi – prosječne starosti 8,7 godina. Dakle, tokom agresije i genocida ukupno je ubijena 81 osoba iz ovog naselja, ili 25 % od ukupnog prijeratnog stanovništva.
U periodu 2002.–2005 godine, uz pomoć vlade Federacije BiH, kao i drugih organizacija, obnovljeno je 19 kuća, tj. izgrađene su nove kuće. Do kraja 2005. godine u naselje Urisići se vratilo 14 domaćinstava koja ukupno broje 40 članova. Više od 70 osoba iz ovog naselja živi izvan Bosne i Hercegovine, uglavnom u SAD-a i zapadnoj Evropi, a ostali preživjeli iz ovog naselja naselili su se u općinama FBiH.
Izvori i literatura
1. Tabela praćenja povratka, urađenih objekata i infrastrukture po MZ, naseljima, kao i naziv organizacije koje su donirale sredstva, Služba za povratak opštine Srebrenica, 2006.;
2. FAO projekat, «Inventar stanja zemljišnih resursa u Bosni i Hercegovini u poslijeratnom periodu» Opština Srebrenica, 2004. (CD-ROM);
3. Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica. Baza podataka o raseljenim osobama i izbjeglicama, Sarajevo, 2005. (CD-ROM);
4. Odjeljenje za privredu i društvene djelatnosti, općina Srebrenica, 2005. (CD-ROM);
5. Odsjek za rekonstrukciju i povratak, općina Srebrenica, 2006. (CD-ROM);
6. Popis stanovništva, domaćinstava, stanova i poljoprivrednih gazdinstava 1991. godine, (dio podataka na CD-ROM-u za općinu Srebrenica);
7. Baza poginuli i nestalih Srebreničana, žrtava agresije i genocida, 1992-1995. godine (CD-ROM);
8. Razna dokumentacija Federalnog zavoda za statistiku o podacima popisa stanovništva Bosne i Hercegovine u periodu 1879.-1991. godine;
9. Suljić, A. (2006.): Stanovništvo i naselja općine Srebrenica, Univerzitet u Tuzli, (doktorska disertacija).
Podaci sa Interneta:
1. Preliminarni spisak nestalih i ubijenih osoba u Srebrenici 1995. godine. Preuzeto: http://www.srebrenica-zepa.ba/srebrenica/spisak.htm (13.04.2006.) 2. http://www.un.org/icty/bhs/latest/reports.htm (3.3.2006.) 3. Udruženje žena Srebrenice i Žepe, Preliminarni spisak nestalih i ubijenih osoba u Srebrenici 1995. godine. http://www.srebrenica-zepa.ba/srebrenica/spisak.htm (22.08.2006.), 4. Vlada RS, Dodataka izvještaju od 11. juna 2004. godine o događajima u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. godine, http://www.vladars.net/pdf/srebr_final_s_l.pdf (22.08.2006.)