Razmjenjivač toplote

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Razmjenjivač toplote ili izmjenjivač toplote predstavlja termodinamički sklop koji radi na principu razmjene toplote između fluida. Fluidi se kreću pod uticajem pumpe ili sličnog uređaja u cijevima koje obično imaju međusobnu saosnost (poklapanje osa simetrije). U principu, jedna se cijev nalazi u drugoj, odnosno jedan medij se kreće u prstenu između površina dvije cijevi, a kroz unutrašnju cijev protiče drugi medij. Obzirom na smjerove kretanja fluida, razmjenjivači toplote se dijele na istosmjerne i protivstrujne. Ovaj primjer važi za razmjenjivače "cijev u cijevi". Međutim, postoje takvi uređaji u praksi koji imaju posebne oblike. Zbog racionalnijeg iskorištenja prostora, cijevi razmjenjivača se prave u složenim geometrijskim oblicima (više redova sa manjim dužinama). Na taj način funkcija ostaje ista, a štedi se na prostoru.

Fluidi koji se koriste su najčešće ulje i voda. Fluidi se nekad mogu i dodirivati, mada se češće koristi pregrada između njih da se ne miješaju. Obje vrste razmjenjivača imaju svoje prednosti i mane, mada se češće koristi protustrujni zbog bržeg prelaska toplote između fluida, kao i zbog potrebe za manjim dužinama razmjenjivača.

Proračun razmjenjivača se vrši obično na osnovu razmijenjene toplote Q. Uslov je da predata toplota jednog medija bude jednaka primljenoj toploti drugog medija, i obratno.

Nauka koja izučava razmjenjivače toplote je termodinamika (oblast provođenja toplote i difuzija). Primjeri razmjenjivača toplote su: bojler, razne vrste grijalica, rashladni uređaji, uređaji za podmazivanje i sl.