Idi na sadržaj

Razum i osjećajnost

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Naslovna stranica romana "Razum i osjećajnost"

Razum i osjećajnost je prvi objavljeni roman Jane Austen. Jane Austen je prvobitno napisala nacrt romana 1795. godine dok je živjela u Steventonu, kada se roman još zvao Elinor & Marianne. Prema nekim izvorima, prvo je napisan kao roman u pismima, ali o tome nisu sačuvani nikakvi konkretni dokazi. Jane je uradila reviziju teksta u Steventonu u periodu 1797-98, a zatim ponovo u Chawtonu 1809. godine.[1]

Janein brat Henry pristao je da postane njen neformalni agent i osigurao joj je izdavača, Thomasa Egertona, koji je objavio roman po narudžbi, što podrazumijeva da autor preuzima novčane rizike umjesto izdavača. Razum i osjećajnost pojavio se krajem oktobra 1811. godine, a objavljen je anonimno. Na naslovnoj strani je pisalo da ga je „napisala dama“. Prvi tiraž, koji je vjerovatno brojao između 750 i 1000 primjeraka, potpuno je rasprodan u roku od dvije godine, što je Jane donijelo dobar profit u skladu sa vremenom i ekonomijom u kojoj je živjela.[1]

Likovi

[uredi | uredi izvor]
  • Elinor Dashwood - jedna od sestara, generalno okarakterisana kao razumna žena
  • Marianne Dashwood - Elinorina sestra
  • Gospođa Dashwood - majka od sestara
  • John Dashwood - Elinorin i Mariannin polubrat
  • Fanny Dashwood - Johnova supruga
  • Edward Ferrars - Fannyin brat
  • Sir John Middleton - Dashwoodov rođak
  • Pukovnik Brandon - Sir Johnov prijatelj
  • John Willoughby - mladić u kojeg se Marianne zaljubljuje (nesuđeni)
  • Lucy Steele - mlada žena koja privlači Edwarda određeno vrijeme
  • Robert Ferrars - Edwardov brat[2]

Radnja

[uredi | uredi izvor]

Radnja govori o odrastanju dvije sestre, Elinor i Marianne Dashwood. Nakon smrti njihovog oca, prisiljene su napustiti porodično imanje i preseliti se s majkom i mlađom sestrom na vikendicu u Devonshireu. Priča prati njihova iskustva u ljubavi, gubicima i govori o razumijevanju svijeta, same sebe i jedna druge. Naročito se govori o sukobima između zdravog razuma i osjećaja koje svaka sestra pokazuje.[3]

Dok gospođa Dashwood traži dom koji ona i njene kćeri mogu priuštiti sa svojim znatno smanjenim prihodima, Fanny (sada gazdarica Norland Parka) poziva svog brata, Edwarda Ferrarsa, da ostane na imanju. Na iznenađenje, ali i oduševljenje gospođe Dashwood i njenih kćeri, Edward se pokazuje skromnim, zabavnim i saosjećajnim, Fannyina sušta suprotnost.[2]

Elinor ubrzo razvija romantičnu vezu s Edwardom i vjeruje da je njemu također stalo do nje. Oboje su izuzetno oprezni - ne govore otvoreno o svojim novim osjećajima, na veliko Marianneino nezadovoljstvo, jer je njena osjetljivost navodi da vjeruje da ne postoji sramota u otvorenom priznavanju tako prirodnog osjećaja kao što je ljubav.[4]

Kada Fanny primijeti da se njen brat zaljubljuje u Elinor, kaže gospođi Dashwood da je sudbina njenog brata za velike stvari, te da bi njihova majka, gospođa Ferrars, mogla uskratiti Edwardu nasljedstvo ako se ne oženi ženom koja ima jake i ugledne veze, a pored toga i bogatstvo. Gospođa Dashwood ovu indirektnu poruku shvati kao upozorenje i zaključuje da ništa dobro ne može proizaći iz toga da njene kćeri ostanu u Norland Parku. Ubrzo se sele u udaljeni Devonshire gdje im je daleki rođak, Sir John Middleton, ponudio na korištenje vikendicu za veoma nisku stanarinu.[5]

Ubrzo nakon dolaska u Devonshire, Marianne i Margaret šetaju po kiši kada Marianne padne i ugane gležanj. U pomoć je pritekao jedan uglednik John Willoughby, gospodin lijepog izgleda koji posjećuje obližnji Allenham Court, imanje koje će naslijediti od svoje rođakinje gospođe Smith. U roku od nekoliko dana nakon susreta s njim, Marianne je sigurna da je ovaj čovjek njena prava ljubav. Nedugo zatim, Marianne i Willoughby postaju nerazdvojni. Ni sa kim ne razgovaraju osim jedno s drugim, pa su čak sami putovali u obližnja mjesta. Elinor moli Marianne da bude opreznija i diskretnija u vezi sa svojim djelima i emotivnom predanošću, ali Marianne tvrdi da bi takvo ponašanje bilo pogrešno, jer se ovaj put istinski zaljubila, a skrivanje toga bi u njenim očima bilo pogrešno. Willoughby nakon nekog vremena misteriozno napušta Barton i odlazi u London, zbog čega je Marianne dugo očajavala.[4]

Nakon niza razočarenja, tuge i nesporazuma, priče glavnih junakinja se razrješava. Edward Ferrars ostaje bez nasljedstva nakon što njegova porodica sazna za njegovu dugogodišnju zaruku sa Lucy Steele, međutim Lucy ga ubrzo napušta i udaje se za njegovog brata Roberta Ferrarsa. Ovim činom, Edward je oslobođen svoje obaveze, pa se konačno može vjenčati s Elinor Dashwood. Marianne, koja je teško podnijela Willoughbyjevu izdaju, vremenom počne preispituje svoje poglede na ljubav i život, te razvija duboko poštovanje i naklonost prema pukovniku Brandonu, za kojeg se na kraju i uda. Roman završava sretnim raspletom za obje sestre Dashwood, pri čemu Jane Austen kroz njihove različite životne puteve ističe važnost ravnoteže između razuma i osjećaja, kao i iskrenosti, postojanosti i karaktera unutar međuljudskih odnosa.[4][6]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. 1 2 "Sense and Sensibility". Jane Austen's House (jezik: engleski). Pristupljeno 2026-06-07.
  2. 1 2 "Sense and Sensibility by Jane Austen | History | Research Starters | EBSCO Research". EBSCO (jezik: engleski). Pristupljeno 2026-06-07.
  3. "Sense and Sensibility by Jane Austen | History | Research Starters | EBSCO Research". EBSCO (jezik: engleski). Pristupljeno 2026-06-07.
  4. 1 2 3 "A Brief Summary of Sense and Sensibility". christina morland (jezik: engleski). 2020-12-09. Pristupljeno 2026-06-07.
  5. Mariette-JB. "Sense and Sensibility". The Jane Austen Society UK (jezik: engleski). Pristupljeno 2026-06-07.
  6. Austen, Jane. Sense and Sensibility: Complete Text with Introduction, Historical Contexts, Critical Essays. Ed. Beth Lau. Boston: Houghton, 2002. Print.