Idi na sadržaj

Receptor retinoidne kiseline

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Receptor retinoidne kiseline
Identifikatori
Aliasi
Vanjski ID-jeviGeneCards:
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNK)

n/a

n/a

RefSeq (bjelančevina)

n/a

n/a

Lokacija (UCSC)n/an/a
PubMed pretragan/an/a
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjek
Alfa receptor retinoidne kiseline
Identifikatori
SimbolRARA
NCBI gen5914
HGNC9864
OMIM180240
RefSeqNM_000964
UniProtP10276
Ostali podaci
LokusHrom. 17 q21.1
Pretraga za
StruktureSwiss-model
DomeneInterPro
Beta receptor retinoidne kiseline
Identifikatori
SimbolRARB
NCBI gen5915
HGNC9865
OMIM180220
RefSeqNM_000965
UniProtP10826
Ostali podaci
LokusHrom. 3 p24
Pretraga za
StruktureSwiss-model
DomeneInterPro
Gama receptor retinoidne kiseline
Identifikatori
SimbolRARG
NCBI gen5916
HGNC9866
OMIM180190
RefSeqNM_000966
UniProtP13631
Ostali podaci
LokusHrom. 12 q13
Pretraga za
StruktureSwiss-model
DomeneInterPro

Receptor retinoidne kiseline (RAR) je tip jedarnog receptora koji također može djelovati kao faktor transkripcije[1] koji aktivira sve-trans retinoidnu kiselinu i 9-cis retinoidnu kiselinu.[2] Postoje tri receptora retinoidne kiseline (RAR), RAR-alfa, RAR-beta i RAR-gama, kodirana genima RARA, RARB i RARG. U ljudskim RAR-ovima identifikovane su višestruke varijante transkripta: četiri za RARA, pet za RARB i dvije za RARG.[3] Kao i kod drugih tipova II jedarnih receptora, RAR heterodimerizira sa RXR i u odsustvu liganda, RAR/RXR dimer vezuje se za elemente hormonskog odgovora poznate kao retinoidni elementi kiselog odgovora (RARE) u kompleksu sa korepresorskim proteinom. Vezivanje agonista liganda za RAR rezultira disocijacijom korepresora i regrutacijom koaktivatorskog proteina koji, zauzvrat, promovira transkripciju nižeg cilja gena u iRNK i na kraju protein. Osim toga, ekspresija RAR gena je pod epigenetičkom regulacijom promotora metilacija.[4]

See also

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Germain P, Chambon P, Eichele G, Evans RM, Lazar MA, Leid M, De Lera AR, Lotan R, Mangelsdorf DJ, Gronemeyer H (2006). "International Union of Pharmacology. LX. Retinoic acid receptors". Pharmacol Rev. 58 (4): 712–25. doi:10.1124/pr.58.4.4. PMID 17132850. S2CID 7483165.
  2. Allenby G, Bocquel MT, Saunders M, Kazmer S, Speck J, Rosenberger M, Lovey A, Kastner P, Grippo JF, Chambon P, Levin AA (1993). "Retinoic acid receptors and retinoid X receptors: interactions with endogenous retinoic acids". Proc Natl Acad Sci USA. 90 (1): 30–4. Bibcode:1993PNAS...90...30A. doi:10.1073/pnas.90.1.30. PMC 45593. PMID 8380496.
  3. di Masi A, Leboffe L, De Marinis E, et al. Retinoic acid receptors: from molecular mechanisms to cancer therapy. Mol Aspects Med. 2015;41:1-115. doi:10.1016/j.mam.2014.12.003
  4. Rotondo JC, Borghi A, Selvatici R, Mazzoni E, Bononi I, Corazza M, Kussini J, Montinari E, Gafà R, Tognon M, Martini F (2018). "Association of Retinoic Acid Receptor β Gene With Onset and Progression of Lichen Sclerosus-Associated Vulvar Squamous Cell Carcinoma". JAMA Dermatology. 154 (7): 819–823. doi:10.1001/jamadermatol.2018.1373. PMC 6128494. PMID 29898214.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

Šablon:Modulatori retinoidnog receptora