Redžep-pašina kula u Žepi

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Redžep-pašina kula u Žepi pripada rezidencijalnom tipu feudalnih kula ili «spahijskih» kula iz osmanlijskog perioda u naselju Žepa, općina Rogatica , Bosna i Hercegovina. Na sjednici komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj 6. do 9 marta 2007. godine, kula je proglašena za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović (predsjedavajući), Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Lokacija[uredi | uredi izvor]

Redžep-pašina kula nalazi se na lijevoj obali rijeke Žepe, u neposrednoj blizini nove lokacije poznatog mosta, nasuprot starom gradu Vrataru koji se nalazi na udaljenosti 5 km istočno od kule.

Historija[uredi | uredi izvor]

Žepa se prvi put spominje u sumarnom osmanlijskom defteru iz 1485. godine, kao selo koje pripada starom gradu Vrataru. O značaju naselja govori i podatak da su na rijeci Žepi, koja je lijeva pritoka rijeke Drine, izgrađena dva kamena mosta iz vremena osmanske uprave - jedan koji se nalazi u neposrednoj blizini izvora rijeke, dok je drugi bio lociran desetak metara iznad njezinog ušća, na trasi prometnice koja se u Višegradu odvajala od starog istambulskog druma i nizvodno pratila lijevu obalu Drine.

Grad Vratar nalazi se na preko 400 m visokom grebenu koji se diže iznad desne obale rijeke. Do grada se moglo doći samo sa južne strane zbog izuzetno složenog planinskog reljefa.

U okolini naselja pronađeno je nekoliko pojedinačnih stećaka, i jedna nekropola u selu Ljubomišlje. Stećci postoje i u drugim, okolnim selima, a jedan od najbolje očuvanih nalazi se u selu Tulež na groblju Trojan. U Žepi je konstatovano ukupno 162 stećka, većinom u obliku neukrašene ploče bez postolja, zatim sljemenjaka s monolitnim postoljem, te sanduci bez postolja.

Preciznih podataka o vremenu gradnje Redžep-pašine kule u Žepi nema. Postoji predanje da je kulu gradio izvjesni Redžep-paša i da je u podrumu objekta bila smeštena tamnica. U kartonu objekta, koji je uradio Zavod za zaštitu spomenika, u dijelu koji je vezan za historiju objekta, stoji podatak da je u kuli najvjerojatnije “sjedio neki feudalac koji je imao svoj zijamet u ovom kraju”.

U toku II. svjetskog rata, kula je oštećena miniranjem, a civilno stanovništvo koje se sklonilo u njega poubijano.

Nakon premještanja mosta na novu lokaciju, 1969. godine su izvršeni radovi i na sanaciji kule.

Tokom proteklog rata u Bosni i Hercegovini, Žepa je bila enklava zaštićena rezolucijom Vijeća sigurnosti UN. U julu 1995. godine, Vojska RS je zauzela enklavu i tom prilikom je kompletno selo zapaljeno, zajedno sa kulom.

Opis[uredi | uredi izvor]

Kula ima kvadratnu osnovu čije vanjske dimenzije stranica iznose 6,54 x 6,65 m. Mjerenjem na licu mjesta ustanovljeno je da dimenzije objekta na koti terena objekta iznose 6,23 x 6,30 m (mjereno u prizemnom dijelu objekta), što navodi na zaključak da je u posljednjih 50 godina došlo do nasipanja terena oko kule.[2]

Kula je imala podrumsku i tri nadzemne etaže, od čega je na svakoj od etaža bila po jedna prostorija. Na temelju puškarnica, može se zaključiti da su prve dvije nadzemne etaže služile za obranu objekta, dok je treća etaža bila namijenjena stanovanju, jer su na ovoj etaži izvedeni prozori orijentirani na sve četiri strane svijeta. sa južne strane je izveden doksat i na zapadnoj strani kamin.

Cijeli objekt bio je pokriven šatorastom drvenom krovnom konstrukcijom sa drvenom šindrom kao krovnim pokrivačem. U posljednjem ratu u Bosni i Hercegovini svi drveni elementi su izgorjeli, pa tako i međuspratna i krovna konstrukcija. Na dimnjaku su vidljivi ostaci ležišta za grede i na temelju njih je moguće utvrditi nagib koji je krov imao. Kula je zidana je od precizno rezanih blokova kamena vapnenca.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Redžep-pašina kula". Komisija za nacionalne spomenikekons.gov.ba. Pristupljeno 13. 9. 2016.
  2. ^ "Hamdija Kreševljaković, KULE I ODŽACI U BOSNI I HERCEGOVINI" (PDF). Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela I, Veselin Masleša, 1991. Pristupljeno 9. 2. 2016.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]