Idi na sadržaj

Referendum o cjelovitosti Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Referendum o cjelovitosti Istočne Slavonije

6. april 1997.

Da li želite Istočna Slavonija ostane jedinstvena cjelina?
Područje Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema
Rezultati
Izbor
Glasovi %
Da 76.845 99,01%
Ne 768 0,99%
Važeći glasovi 77.613 100,00%
Nevažeći ili prazni glasovi 0 0,00%
Ukupno glasova 77.613 100,00%
Registrovani glasači 100.275 77,40%

Referendum o cjelovitosti Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema održan je 6. april 1997. u kratkotrajnom srpskom paralelnom entitetu Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem, kojim je u to vrijeme već upravljala Privremena uprava Ujedinjenih nacija za Istočnu Slavoniju, Baranju i Zapadni Srijem (UNTAES) kao teritorijom pod upravom UN-a.[1] Birači su pitani da li podržavaju prijedlog da regija Istočna Slavonija ostane jedinstvena teritorijalna oblast unutar Hrvatske nakon završetka mandata UNTAES-a, umjesto podjele na Vukovarsko-srijemsku i Osječko-baranjsku županiju.[1][2] Navodno je 99,01% ili 99,5% birača glasalo za integritet regije unutar Hrvatske.[1][3] Na referendumu je učestvovalo 77,40% od 100.275 registrovanih birača.[1]

Vlada Hrvatske, kao i Ujedinjeni nacije, proglasili su referendum nelegitimnim.[4] Referendum su organizirala paralelna srpska tijela u regiji uoči lokalnih izbora u Hrvatskoj 1997, a glasnogovornik američkog State Departmenta R. Nicholas Burns ohrabrio je sve građane Hrvatske, Hrvate i Srbe, da sudjeluju na lokalnim izborima u Hrvatskoj.[4] Uprkos ishodu referenduma, Srbi u regiji su ipak učestvovali na lokalnim izborima u Hrvatskoj, a nova umjerena srpska politička stranka, Samostalna demokratska srpska stranka, osvojila je većinu njihovih glasova.[5]

Od početka, inicijativa za referendum je percipirana kao unutrašnja politička borba između umjerenjaka, u to vrijeme predvođenih Vojislavom Stanimirovićem, i jastrebovskih, Goranom Hadžićem, grupa među lokalnim srpskim političkim rukovodstvom.[6] Iako je Hadžićev prijedlog dobio ogromnu podršku birača, suprotno ratnim godinama, umjerenjaci su uspjeli prevladati zahvaljujući međunarodnoj podršci umjerenom kursu i dodatnoj promjeni stava prema umjerenjacima, kako od strane stranaka koje će kasnije formirati Demokratsku opoziciju Srbije, tako i od strane režima Slobodana Miloševića.[6]

Pozadina

[uredi | uredi izvor]

Referendum o teritorijalnoj cjelovitosti Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema bio je rezultat dugotrajnog sukoba i procesa reintegracije ove regije u sastav Hrvatske, nakon rata u Hrvatskoj, koji je uslijedio raspadom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije početkom 1990-ih.

Regije Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem su područja koja su tokom rata u Hrvatskoj bila pod kontrolom pobunjenih Srba u Hrvatskoj, uz snažnu podršku tadašnje JNA i SR Jugoslavije, odnosno pod kontrolom Republike Srpske Krajine. Nakon završetka vojne operacije "Oluja" u augustu 1995, većina teritorija Hrvatske je vraćena pod nadzor hrvatskih vlasti, ali Istočna Slavonija je ostala izvan njihove kontrole.

U nastojanju da se izbjegne novi oružani sukob, 12. novembra 1995. potpisan je Erdutski sporazum između Vlade Republike Hrvatske i predstavnika lokalnih Srba, uz posredovanje međunarodne zajednice (prvenstveno SAD-a i UN-a). Tim je sporazumom dogovorena mirna reintegracija regije u ustavno-pravni poredak Hrvatske, uz uspostavu UNTAES-a.

Kako se približavao kraj mandata UNTAES-a (planiran za sredinu 1997), među lokalnim srpskim stanovništvom počeli su jačati strahovi i nesigurnost u pogledu budućeg statusa regije, njihove sigurnosti i prava unutar Hrvatske. U tom kontekstu, u aprilu 1997. organizovan je referendum među srpskim stanovništvom regije, sa ciljem da se izrazi njihov stav o cjelovitosti regije u sastavu Hrvatske.

Rezultati

[uredi | uredi izvor]
Glasova Nevažeći

glasova

Ukupno

glasova

Registrovanih

glasača

Izlaznost Rezultat
Za % Protiv %
76.845 99,01 768 0,99 0 77.613 100.275 77,40% bez okvira

Posljedice

[uredi | uredi izvor]

Velika većina glasova bila je protiv reintegracije, ali referendum nije imao pravnu snagu, niti je uticao na provedbu Erdutskog sporazuma. Međunarodna zajednica i hrvatske vlasti su ga ignorisale, smatrajući ga pokušajem opstrukcije mirne reintegracije.

U julu 1998, misija UNTAES je završena, a Istočna Slavonija je formalno i u praksi reintegrisana u Hrvatsku, čime je teritorijalni suverenitet Republike Hrvatske obnovljen nad cijelom njenom međunarodno priznatom teritorijom.

Nakon referenduma, Vojislav Stanimirović se sastao s predsjednikom Hrvatske Franjom Tuđmanom gdje je izrazio svoje uvjerenje da bi " najbolja opcija bila srpska županija, ali ako ni Hrvatska ni međunarodna zajednica nisu spremne to prihvatiti, onda je formiranje vijeća srpskih općina, kako je planirano Erdutskim sporazumom, druga najbolja opcija ".[1]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. 1 2 3 4 5 Barić, Nikica (2011). "Srpska oblast Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem – od "Oluje" do dovršetka mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja (prvi dio)". Scrinia Slavonica. Zagreb: Hrvatski institut za povijest. 11: 393–451. Arhivirano s originala, 10. 6. 2022. Pristupljeno 10. 6. 2022.
  2. Oleh Zwadiuk (6. 4. 1997). "Today's Events; Sunday, April 6, 1997". CNN. Arhivirano s originala, 8. 3. 2005. Pristupljeno 10. 6. 2022.
  3. n.a. (2003). Imogen Bell (ured.). Central and South Eastern Europe 2004: 4th Edition. Europa Publications. str. 182. ISBN 1-85743-186-3.
  4. 1 2 Oleh Zwadiuk (9. 4. 1997). "Croatia: U.S. Urges Participation In Elections". Radio Free Europe/Radio Liberty. Arhivirano s originala, 22. 1. 2021. Pristupljeno 10. 6. 2022.
  5. "Human Rights Watch World Report 1998; CROATIA; Human Rights Developments". Human Rights Watch. Arhivirano s originala, 7. 12. 2021. Pristupljeno 10. 6. 2022.
  6. 1 2 Nina Caspersen (2010). Contested Nationalism: Serb Elite Rivalry in Croatia and Bosnia in the 1990s. Berghahn Books. str. 164. ISBN 978-1-84545-726-6.