Respiratorna insuficijencija
| Respiratorna insuficijencija (Zatajenje disanja) | |
|---|---|
 | |
| Klasifikacija i vanjski resursi | |
| ICD-10 | J96 |
| ICD-9 | 518.81 |
| DiseasesDB | 6623 |
| eMedicine | med/2011 |
| MeSH | D012131 |
Respiratorna insuficijencija ili zatajenje disanja jest posljedična bolest neadekvatne razmjene plinova preko respiratornog sistema, što znači da se u arterijama ni kisik, ni ugljik-dioksid ili oboje ne mogu održavati na normalnim nivoima. Pad kisika koji se prenosi u krvi poznat je kao hipoksemija; porast nivoa arterijskog ugljik-dioksida naziva se hiperkapnija. Respiratorna insuficijencija je klasifikovana kao tip 1 ili tip 2, na osnovu toga da li postoji visok nivo ugljik-dioksida, a može biti akutna ili hronična. U kliničkim ispitivanjima, definicija respiratorne insuficijencije obično uključuje povećanu brzinu disanja, abnormalne plinove u krvi (hipoksemija, hiperkapnija ili oboje) i dokaz pojačanog rada disanja. Respiratorna insuficijencija uzrokuje izmijenjen mentalni status zbog ishemiju u mozgu.
Tipske referentne vrijednosti parcijalnog pritiska su za kisik Pa O2 više od 80 mmHg (11 kPa) i ugljik-dioksid Pa CO2 manje od 45 mmHg (6,0 kPa).[1]
Uzroci
[uredi | uredi izvor]Nekoliko tipova ovoga stanja može potencijalno dovesti do respiratorne insuficijencije:
- Stanja koja smanjuju protok zraka u i iz pluća, uključujući fizičku opstrukciju stranim tijelima ili masama i smanjeno disanje zbog lijekova ili promjena na grudima.
- Stanja koja narušavaju dotok krvi u pluća. To uključuje tromboembolijska stanja i stanja koja smanjuju izlaz desnog dijela srca, kao što su zatajenje desnog srca i neki infarkti miokarda.
- Stanja koja ograničavaju sposobnost plućnog tkiva da razmjenjuje kisik i ugljik-dioksid između krvi i zraka u plućima. Svaka bolest koja može oštetiti plućno tkivo može se svrstati u ovu kategoriju. Najčešći uzroci su (bez određenog reda) infekcije donjeg respiratornog trakta, intersticijska bolest pluća i plućni edem.
Dijagnoza
[uredi | uredi izvor]Tip 1
[uredi | uredi izvor]Zatajenje disanja tipa 1 definira se kao nizak nivo kisika u krvi (hipoksemija) sa standardnim (normokapnija) ili niskim (hipokapnija) nivoom ugljik-dioksida (PaCO2 ), ali ne i povećan nivo (hiperkapnija). Obično je uzrokovan neusklađenošću ventilacije/perfuzije (V/Q); volumen zraka koji ulazi i izlazi iz pluća ne odgovara protoku krvi u pluća. Osnovni defekt kod respiratorne insuficijencije tipa 1 je neuspjeh oksigenacije koju karakterizira:
PaO2 Smanjeno (< 60 mmHg (8.0 kPa)) PaCO2 Normalno ili smanjeno (<50 mmHg (6.7 kPa)) PA-aO2 Povećano
Ovaj tip respiratorne insuficijencije uzrokovana je stanjima koja utiču na oksigenaciju, kao što su:
- Nizak ambijentni kisik (npr. na velikoj nadmorskoj visini)
- Neusklađenost ventilacije i perfuzije (dijelovi pluća primaju kisik, ali nemaju dovoljno krvi da ga apsorbuju, npr. plućna embolija)
- Alveolna hipoventilacija (smanjenje minutnog volumena zbog smanjene aktivnosti respiratornih mišića, npr. kod akutne neuromuskularne bolesti); ovaj oblik također može uzrokovati respiratornu insuficijenciju tipa 2 ako je ozbiljan.
- Problem difuzije (kisik ne može da uđe u kapilare zbog parenhimske bolesti, npr. kod pneumonija ili ARDS)
- Šant (krv oksigenirana se miješa sa neoksigeniranom krvlju iz venskog sistema, npr. zdesna na lijevi šant)
Tip 2
[uredi | uredi izvor]Hipoksemija (PaO2< 8kPa ili normalno) sa hiperkapnijom (PaCO2 >6,0kPa).
Osnovni defekt kod respiratorne insuficijencije tipa 2 obilježava:
PaCO2 Povećano (> 50 mmHg (6.7 kPa)) PA-aO2 Normalo pH <7.35
Tip 2 respiratorne insuficijencije uzrokovan je neadekvatnom alveolnom ventilacijom; pogođeni su i prijem kisika i otpuštanje ugljik-dioksida. Definira se kao porast nivoa ugljik-dioksida (PaCO2) koji je stvorio organizam, ali se ne može eliminirati. Osnovni uzroci uključuju:
- Povećan otpor disajnih puteva (hronična opstruktivna plućna bolest, astma, gušenje)
- Smanjen napor pri disanju (učinci lijekova, lezije moždanog stabla, ekstremna gojaznost)
- Smanjenje površine pluća koja je dostupna za izmjenu plinova (kao što je hronični bronhitis)
- Neuromuskularni problemi (Guillain-Barréov sindrom,[2] bolest motornih neurona)
- Deformisana (kifoskolioza), rigidni (ankilozantni spondilitis) ili spuštene grudi.[2]
Neki se također odnose na tip 3 (perioperativni; općenito podskup kvara tipa 1, ali se ponekad razmatra odvojeno) i tip 4 (šok; sekundarno zbog kardiovaskularne nestabilnosti) akutna respiratorna insuficijencija'; međutim, tipovi 1 i 2 su najšire prihvaćeni.[3][4][5]
Liječenje
[uredi | uredi izvor]
Potrebno je liječenje osnovnog uzroka, ako je moguće. Liječenje akutnog respiratornog zatajenja može uključivati lijekove kao što su bronhodilatatori (za bolesti disajnih puteva),[6][7] antibiotici (za infekcije), glukokortikoidi (za brojne uzroke), diuretici (za plućni edem), između ostalog.[8][9][10] Zatajenje disanja koje je rezultat predoziranja opioidima može se liječiti antidotom naloksonom. Nasuprot tome, većina predoziranja benzodiazepinima nema koristi od njihovog antidota, flumazenila.[11] Respiratorna terapija]]/respiratorna fizioterapija može biti korisna u nekim slučajevima respiratorne insuficijencije.[12][13]
Zatajenje disanja tipa 1 može zahtijevati terapiju kisikom, kako bi se postigla odgovarajuća zasićenost kisikom.[14]
Zatajenje disanja tipa 2 često zahtijeva neinvazivnu ventilaciju (NIV) osim ako medicinska terapija ne može poboljšati stanje.[15] Mechanical ventilation is sometimes indicated immediately or otherwise if NIV fails.[15] Respiratorni stimulansi kao što je doksapram sada se rijetko koriste.[16]
Postoje probni dokazi da kod onih sa respiratornom insuficijencijom identifikovanim prije dolaska u bolnicu, kontinuirani pozitivni pritisak u dišnim putevima može biti od pomoći kada se započne prije transporta u bolnicu.[17]
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Kaynar AM, Sharma S (7. 4. 2020). Pinsky MR (ured.). "Respiratory Failure". Medscape.
- 1 2 Arrowsmith J, Burt C (1. 11. 2009). "Respiratory failure". Surgery. Oxford. 27 (11): 475–479. doi:10.1016/j.mpsur.2009.09.007.
- ↑ Katyal P, Gajic O. "Critical Care Medicine, Acute respiratory failure" (PDF). Mayo Clinic. Rochester, MN, USA. Arhivirano s originala (PDF), 9. 4. 2021 – preko McGill University.
- ↑ Melanson P. "Acute respiratory failure". Critical Care Medicine. McGill University. Arhivirano s originala, 7. 1. 2021. Pristupljeno 4. 1. 2022.
- ↑ "Respiratory Failure". Physiopedia.
- ↑ Artigas A, Camprubí-Rimblas M, Tantinyà N, Bringué J, Guillamat-Prats R, Matthay MA (juli 2017). "Inhalation therapies in acute respiratory distress syndrome". Annals of Translational Medicine. 5 (14): 293. doi:10.21037/atm.2017.07.21. PMC 5537120. PMID 28828368.
- ↑ Budinger GR, Mutlu GM (mart 2014). "β2-agonists and acute respiratory distress syndrome". American Journal of Respiratory and Critical Care Medicine. 189 (6): 624–5. doi:10.1164/rccm.201401-0170ED. PMC 3983843. PMID 24628310.
- ↑ Kaynar AM, Sharma S (7. 4. 2020). Pinsky MR (ured.). "Respiratory Failure Medication: Diuretics, Other, Nitrates, Opioid Analgesics, Inotropic Agents, Beta2 Agonists, Xanthine Derivatives, Anticholinergics, Respiratory, Corticosteroids". emedicine.medscape.com. Pristupljeno 16. 8. 2021.
- ↑ Yin J, Bai CX (maj 2018). "Pharmacotherapy for Adult Patients with Acute Respiratory Distress Syndrome". Chinese Medical Journal. 131 (10): 1138–1141. doi:10.4103/0366-6999.231520. PMC 5956763. PMID 29722332.
- ↑ Lewis SR, Pritchard MW, Thomas CM, Smith AF (2019). "Pharmacological agents for adults with acute respiratory distress syndrome". Cochrane Database of Systematic Reviews. 7 (7): CD004477. doi:10.1002/14651858.CD004477.pub3. PMC 6646953. PMID 31334568. CD004477.
- ↑ Sivilotti ML (mart 2016). "Flumazenil, naloxone and the 'coma cocktail'". British Journal of Clinical Pharmacology. 81 (3): 428–36. doi:10.1111/bcp.12731. PMC 4767210. PMID 26469689.
- ↑ Wong WP (juli 2000). "Physical therapy for a patient in acute respiratory failure". Physical Therapy. 80 (7): 662–70. doi:10.1093/ptj/80.7.662. PMID 10869128.
- ↑ Gai L, Tong Y, Yan B (juli 2018). "The Effects of Pulmonary Physical Therapy on the Patients with Respiratory Failure". Iranian Journal of Public Health. 47 (7): 1001–1006. PMC 6119578. PMID 30181999.
- ↑ O'Driscoll BR, Howard LS, Earis J, Mak V (maj 2017). "British Thoracic Society Guideline for oxygen use in adults in healthcare and emergency settings". BMJ Open Respiratory Research. 4 (1): e000170. doi:10.1136/bmjresp-2016-000170. PMC 5531304. PMID 28883921.
- 1 2 Rochwerg B, Brochard L, Elliott MW, Hess D, Hill NS, Nava S, et al. (august 2017). "Official ERS/ATS clinical practice guidelines: noninvasive ventilation for acute respiratory failure". The European Respiratory Journal. 50 (2): 1602426. doi:10.1183/13993003.02426-2016. PMID 28860265.
- ↑ Greenstone M, Lasserson TJ (2003). "Doxapram for ventilatory failure due to exacerbations of chronic obstructive pulmonary disease". The Cochrane Database of Systematic Reviews (1): CD000223. doi:10.1002/14651858.CD000223. PMID 12535393.
- ↑ Bakke SA, Botker MT, Riddervold IS, Kirkegaard H, Christensen EF (novembar 2014). "Continuous positive airway pressure and noninvasive ventilation in prehospital treatment of patients with acute respiratory failure: a systematic review of controlled studies". Scandinavian Journal of Trauma, Resuscitation and Emergency Medicine. 22 (1): 69. doi:10.1186/s13049-014-0069-8. PMC 4251922. PMID 25416493.
