Restoje Milohna

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Restoje Milohna (prva polovina 15. vijeka)

Restoje Milohna je bio bosanski vlastelin rodom iz Livna. U izvorima se javlja u periodu od 1422. do 1451. godine, kada je obavljao niz različitih poslova na dvoru bosanskih kraljeva Tvrtka II i Stjepana Tomaša. U prvim javljanima u izvorima, Restoje se spominje kao kancelar (logofet) kralja Tvrtka II. Njegovom rukom je pisan ugovor iz 21.decembra 1422. između bosanskog kralja i mletačkog poslanika Đan Đorđa. U idućim spomenima, Restoje Milohna se javlja kao kraljev komornik (rizničar), glasnik, svjedok i diplomata. Diplomatsku aktivnost obnašao je veoma dugo, a da je bio uspješan potvrđuje činjenica da je nazivan "spectabilis vir dominus Restoye", naslov koji je zaslužio veoma mali broj bosanskih dostojanstvenika. Vrhunac dvorske službe Restoja Milohne, predstavlja titula protovestijara, koju je obnašao za vrijeme dvojice bosanskih kraljeva.

Restoje je ostao vjeran kralju Tvrtku II i za vrijeme pobune koja se digla protiv njega krajem 1434. ili početkom 1435. godine. Tada je se Tvrtko II sklonio na dvor ugarskog kralja Sigismunda Luksemburškog u pratnji svojih najbližih dvorskih službenika Restoje Milohne, Tvrtka Borovinića, Vladislava Klešića i Jurja Dragičevića. Tom prilikom, kralj Sigismund je 19. januara 1436. godine darovao Restoji "castellum Sberchyky" negdje u Bosni i posjede Sobrystye (najvjerovatnije selo Zabrišće, jugozapadno od Livna), Buczmyryno, Saderdye i Sagoryczani (selo Zagoričani jugoistočno od Livna) u oblasti Livna.

Konfesionalno, Restoje je pripadao Rimokatoličkoj crkvi, štaviše, u Rimu je važio kao čovjek rimske kurije, koji je ujedno imao velikog uticaja na kralja Tomaša. Zbog zasluga u unaprijeđenju interesa rimske crkve u Bosni, od pape Eugena IV je zajedno sa kraljem Tomašom 1446. godine primio potpunu indulgenciju, a dvije godine kasnije papa Nikola V uzima pod svoju zaštitu Restoja i sve njegove posjede. Posljednji spomen Restoja Milohne je iz ugovora od 18 decembra 1451. godine, kojim kralj Tomaš ustupa Dubrovčanima vrsinje sa svim selima, te Dračevicu, Risan i Novi. Restoje je u povelji naveden sa titulom protovestijara u svojstvu svjedoka, a ujedno je bio i pisar povelje. Dalja sudbina ovog državnika srednjovjekovne Bosne je nepoznata.

Reference[uredi | uredi izvor]

  • Babić, Anto, "Diplomatska služba u srednjovjekovnoj Bosni", Naučno društvo NR Bosne i hercegovine, Radovi knjiga XIII, Odjeljenje Istorijsko-filoloških nauka, knjiga 5, Sarajevo 1960, 49-51.
  • Рудић Срђан, "Неколико нових података о Рестоју Милохни", Историјски часопис, књ. LVIII, Београд 2009, 173-180.
  • Živković Pavo, "Ekonomsko-socijalne promjene u bosanskom društvu u XIV i XV stoljeću", Tuzla 1986, 172-176.
  • Živković Pavo, "Počteni vitez Restoje Milohna, komornik, knez i protovestijar na dvoru bosanskih kraljeva", Iz srednjovjekovne povijesti Bosne i Huma, Osijek 2002, 183-197.