Retzdorffova pušinica

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Retzdorffova pušinica
Silene retzdorffiana
Status zaštite: Ugroženi
Sistematika
Carstvo Plantae
Divizija Tracheophyta
Razred Magnoliopsida
Red Caryophyllales
Porodica Caryophillaceae
Rod Silene
Vrsta Silene retzdorffiana
K. Maly, 1903.

Retzdorffova pušinica ili Retzdorffova lepnica (lat. Silene retzdorffiana (K. Maly) Walters − sinonimi: Heliosperma retzdorffianum K. Maly, Silene quadridentata sensu Hayek subsp. retzdorffiana (K. Maly) Neumayer − endem je Dinarida iz porodice Caryophyllaceae (karanfili).[1]

Opis[uredi | uredi izvor]

Stabljike ove biljke su uspravne, visoke oko 7-20 cm. U gornjoj polovini se 2-3 puta račvaju u posebne grane. Cijela biljka prekrivena gusti m, bjeličastim dlačicama i žlijezdama. Donji listovi okruglasto duguljasti, sa postepenim prelazima u široko krilasta peteljke. Listovi srednjeg dijela su stabljike su linearno-lancetasto uobličeni i sjedeći. Na oba kraja kraja su suženi. Dugi su oko 20-31 mm, a široki oko 3-7,5 mm, obično šiljasti. Internodiji su kraći iii jedanko dugi kao i listovi.

Ova biljka cvjeta od aprila do maja, a ponegdje i do jula. Čašica cvijeta je ljevkasta, duga 8-10,5 mm, sa 10 nejasnih nerava, a pri dnu kao odsjecena. Zupci su joj jajoliki i zatupljeni. Peteljke cvijeta su duge 8-24 mm i uspravne. Latice (u krunici) su mliječnobijele, a duge oko 11 mm, klinaste i naprijed zaruljene.

Plod je je jajoliki tobolac i jednako dug kao i časica, a neznatno duži od nosača ploda. Crne sjemenke su bubrežaste i duge oko 1 mm i široke oko 1,3 mm, sa prozirnim mrkim rubnim bradavicama.

Ekologija i rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]

Retzdorffova pušinica je tipska hazmofitska i kalcifilna biljka. Raste u pukotinama raspuklih i erodiranih krečnjačkih stijena, polupećina i izlokanim potkapinama. To je obilježava kao izrazitu skiofitu, a ubraja se i u ombrofobne vrste, prema činjenici da njena staništa nisu izložena direktnim udarima kišnih kapi. [Adaptacija|[Ekoadaptacija]] na ovakve ekstremne uslove je razvila osobene morfološke karaktere, uključujući i svojstvaindumenta, koji je sastavljen od dugih žljezdastih dlačica. Staništa ove vrste se nalaze na nadmorskim visinama od 200-1.500 m. Karakteristična je vrsta endemsko-reliktne biljne zajednice u Hercegovini.

Ova pušinica je endem Dinarida jer se susreće sve do Albanije. Najčešća je u kanjonima Rakitnice i Neretve i na Čvrsnici, uključujući i njenu sjeveroistočnu visoravan Plasu.

Locus classicus je Hercegovina, pri ušću Doljanke kod Jablanice (W. Retzdorff) (Maly, K. 1903).

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-02557-9.