Reumatologija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Reumatologija
SpecijalnostMišićno-skeletni, ImunskiReumatolog
UzrociAutoimunska bolest Upala Reumatoidni artritis, Lupus, Osteoartritis, Psorijatski artritis, Ankilozirajući spondilitis, Giht, Osteoporoza
TretmanAspiracija zgloba, Mišićno-skeletni pregled, Rentgen

Reumatologija (grč. ῥεῦμα – reûma = struja koja teče) je grana medicine posvećena dijagnostici i liječenju poremećaja čija je zajednička karakteristika upala u kostima, mišićima, zglobovima i unutrašnjim organima.[1] Reumatologija pokriva više od 100 različitih složenih bolesti, zajednički poznatih kao reumatske bolesti, što uključuje mnoge oblike artritisa, kao i lupus i Sjögrenov sindrom.[1] Ljekari koji su prošli formalnu obuku iz reumatologije nazivaju se reumatolozi.

Danas je poznato da su mnoge od ovih bolesti poremećaji imunskog sistema, a reumatologija se značajno preklapa sa imunologijom, granom medicine koja proučava imunski sistem.

Reumatolog[uredi | uredi izvor]

Reumatolog
Zanimanje
Sektor aktivnostiMedicina

Reumatolog je ljekar koji je specijaliziran u polju medicinske podspecijalnosti zvane reumatologija. Reumatolog ima certifikaciju odbora nakon specijalističke obuke. U Sjedinjenim Državama, obuka u ovoj oblasti zahtijeva četiri godine dodiplomske škole, četiri godine medicinske škole, a zatim tri godine staža, nakon čega slijede dvije ili tri godine dodatne stipendije. Zahtjevi se mogu razlikovati u drugim zemljama. Reumatolozi su internisti koji su kvalifikovani dodatnom postdiplomskom obukom i iskustvom u dijagnostici i liječenju artritisa i drugih bolesti zglobova, mišića i kostiju. Mnogi reumatolozi također provode istraživanja kako bi utvrdili uzrok i bolje liječe ove onesposobljavajuće, a ponekad i smrtonosne bolesti. Liječenje se zasniva na naučnim istraživanjima, a dosadašnja reumatološka praksa u velikoj meri zasnovana je na modalitetima.[2]

Reumatolozi liječe artritis, autoimune bolesti, bolove koji pogađaju zglobove i osteoporozu.[3] Postoji više od 200 tipova ovih bolesti, uključujući reumatoidni artritis, osteoartritis, giht, lupus, bol u leđima, osteoporozu i tendinitis. Neke od ovih su vrlo ozbiljne bolesti koje je teško dijagnosticirati i liječiti. Oni liječe probleme mehkog tkiva koji se odnose na poremećaje mišićno-koštanog sistema u vezi sa sportom.

Bolesti[uredi | uredi izvor]

Bolesti koje dijagnostikuju ili leče reumatolozi uključuju:

Degenerativne artropatije[uredi | uredi izvor]

Upalne artropatije[uredi | uredi izvor]

Sistemska stanja i bolesti vezivnog tkiva[uredi | uredi izvor]

Medicinski laser za liječenje reumatizma

Reumatizam mehkih tkiva[uredi | uredi izvor]

Lokalne bolesti i lezije koje zahvataju zglobove i strukture oko zglobova uključujući tetive, ligamentne kapsule, sinovijske kesice, stres frakture, mišiće, zaglavljivanje nerva, vaskularne lezije i ganglije. Naprimjer:

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Fizički pregled[uredi | uredi izvor]

Slijede primjeri metoda dijagnoze koje se mogu izvesti normalnim fizičkim pregledom.

  • Schoberov test testira fleksiju donjeg dijela leđa.
  • Višestruka inspekcija pečata
  • Muskuloskeletni pregled
    • Skrining mišićno-skeletni pregled (SMSE) – brza procjena strukture i funkcije
    • Opći mišićno-skeletni pregled (GMSE) – sveobuhvatna procjena upale zglobova
    • Regionalni mišićno-skeletni pregled (RMSE) – fokusirana procjena strukture, funkcije i upale u kombinaciji sa posebnim testiranjem

Specijalizovano[uredi | uredi izvor]

Tretman[uredi | uredi izvor]

Većina reumatskih bolesti se liječi analgeticima, NSAID (nesteroidni protuupalni lijek), steroidima (u ozbiljnim slučajevima), DMARD (antireumatskim lijekovima koji modificiraju bolest lijekovi), monoklonska antitijela, kao što su infliksimab i adalimumab, TNF inhibitor etanercept, i metotreksat za umjerene do teške reumatoidne artritise.[4] The biologic agent rituximab (anti-B cell therapy) is now licensed for use in refractory rheumatoid arthritis.[5] Fizioterapija je vitalna u liječenju mnogih reumatskih poremećaja. Okupaciona terapija može pomoći pacijentima da pronađu alternativne načine za uobičajene pokrete koji bi inače bili ograničeni njihovom bolešću. Pacijentima s reumatoidnim artritisom često je potreban dugotrajan, koordiniran i multidisciplinarni timski pristup liječenju pojedinačnih pacijenata. Liječenje se često prilagođava individualnim potrebama svakog pacijenta, što također ovisi o odgovoru i podnošljivosti lijekova.

Počevši od 2000-ih, inkorporacija biofarmaceutika (koji uključuju inhibitore TNF-alfa, određene interleukine i JAK-STAT signalni put) u standarde njega je jedan od najvažnijih dostignuća u modernoj reumatologiji.[6]

Reumahirurgija[uredi | uredi izvor]

Reumahirurgija – koja se ponekad naziva i reumatoidna hirurgija – je podoblast ortopedije koja se bavi hirurškim tretmanom pacijenata sa reumatskim oboljenjima.[7] Svrha intervencija je ograničiti aktivnost bolesti, umiriti bol i poboljšati funkciju.[8]

Reumatske hirurške intervencije mogu se podijeliti u dvije grupe. Jedna je rana sinovektomija, odnosno uklanjanje upaljene sinovije, kako bi se spriječilo širenje i zaustavila destrukcija. Druga grupa su tzv. korektivne intervencije, tj. intervencije nakon izvršenog uništenja.[9] Među korektivnim intervencijama su zamjena zglobova, uklanjanje labavih fragmenata kosti ili hrskavice, te razne intervencije usmjerene na repoziciju i/ili stabilizaciju zglobova,[10] kao što je artrodeza.

Pravci istraživanja[uredi | uredi izvor]

Odedavno se veliki broj naučnih istraživanja bavi pozadinom autoimunske bolesti, uzroka mnogih reumatskih poremećaja. Također, pojavilo se polje zvano osteoimunologija, kako bi se dalje ispitale interakcije između imunskog sistema, zglobova i kostiju. Sprovode se i epidemiološke studije i ispitivanja lijekova. Fondacija za istraživanje reumatologije je najveći privatni izvor finansiranja istraživanja i obuke reumatologije u Sjedinjenim Državama.

Historija[uredi | uredi izvor]

Reumatska hirurgija nastala je u saradnji reumatologa i ortopedskih hirurga u gradu Heinola, Finska, tokom 1950-ih.[11]

Norveško istraživanje je 1970. godine procijenilo da je najmanje 50% pacijenata sa reumatskim simptomima potrebno reumatske operacije kao sastavni dio njihovog liječenja.[12]

Evropsko hirurško društvo za reumatiidni artritis (ERASS) vano je 1979.[13]

Na prijelazu u 21. stoljeće, fokus na liječenju pacijenata sa reumatskim oboljenjima se pomjera, a farmakološko liječenje postaje dominantno, dok su hirurške intervencije sve rijeđe.[14][15]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b "Explore Rheumatology". www.rheumatology.org. Pristupljeno 2022-09-28.
  2. ^ "What is a Rheumatologist?". www.rheumatology.org.
  3. ^ "Rheumatology Specialty Description". American Medical Association.
  4. ^ "Methotrexate for rheumatoid arthritis". Arthritis.about.com. Pristupljeno 2013-06-24.
  5. ^ Edwards J; Szczepanski L; Szechinski J; Filipowicz-Sosnowska A; et al. (2004). "Efficacy of B-cell-targeted therapy with rituximab in patients with rheumatoid arthritis". N Engl J Med. 350 (25): 2572–2581. doi:10.1056/NEJMoa032534. PMID 15201414.
  6. ^ Upchurch Katherine S., Kay Jonathan (2012). "Evolution of treatment for rheumatoid arthritis". Rheumatology. 51 (suppl 6): vi28–vi36. doi:10.1093/rheumatology/kes278. PMID 23221584.
  7. ^ "Norsk forening for revmakirurgi - Med hovedbase på Diakonhjemmet" LB Johannessen Tidsskr Nor Lægeforen 2004; 124:3110 Nr. 23 – 2. December 2004
  8. ^ Rheumakirurgi Arhivirano 18. 1. 2016. na Wayback Machine. Arne Skredderstuen November 2000
  9. ^ Den sykehusmessige revmatikeromsorgen i Norge (Kåss and Stene 1970), page 24.
  10. ^ "Surgery for Rheumatic Diseases" Cedars Sinai (http://www.cedars-sinai.edu)
  11. ^ Revmatisme: Gamle plager - ny viten (Munthe and Larsen 1987), page 49.
  12. ^ Den sykehusmessige revmatikeromsorgen i Norge (Kåss and Stene 1970), pages 24-25.
  13. ^ Rydholm, U "Reumakirurgiens uppgång, stabilisering og nedgång ur ett sydsvenskt perspektiv" 2013
  14. ^ Trender i revmakirurgisk behandling av pasienter med leddgikt og andre kronisk inflammatoriske leddsykdommer Arhivirano 29. 1. 2016. na Wayback Machine, Norsk Rheumabulletin 4/2012, pages 16-17.
  15. ^ Nikiphorou E, Carpenter L, Morris S; et al. (2014). "Hand and foot surgery rates in rheumatoid arthritis have declined from 1986 to 2011, but large-joint replacement rates remain unchanged: results from two UK inception cohorts". Arthritis Rheumatol. 66 (5): 1081–9. doi:10.1002/art.38344. PMID 24782174. S2CID 25813985.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]