Reza Pahlavi
Reza Pahlavi | |
|---|---|
.jpg) Reza Pahlavi | |
| Rođenje | Reza Cyrus Pahlavi 31. oktobar 1960 |
| Zanimanje | Politički aktivist, vojni pilot |
| Djeca | 3 |
Reza Cyrus Pahlavi (رضا پهلوی; rođen 31. oktobra 1960. u Teheranu) iranski je politički aktivist i prijestolonasljednik nekadašnjeg Iranskog Carstva, te najstariji sin posljednjeg iranskog šaha Muhammada Reze Pahlavija i carice Farah Pahlavija, rođ. Diba. Nakon što je Iranska islamska revolucija srušila monarhiju, Pahlavi živi u Sjedinjenim Američkim Državama odakle već više od četiri decenije vodi kampanju za svrgavanje Islamske Republike i uspostavu sekularne demokratije u Iranu.[1]
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rani život
[uredi | uredi izvor]Reza Cyrus Pahlavi rođen je 31. oktobra 1960. u Teheranu kao najstarije dijete šaha Muhammada Reze Pahlavija i carice Farah, rođene Diba.[1] Na svečanoj krunidbi oca, 26. oktobra 1967., zvanično je proglašen prijestolonasljednikom Irana — tada je imao sedam godina.[1] Ima tri mlađa brata i sestre: princezu Farahnaz Pahlavi (rođenu 12. marta 1963.), princa Ali-Rezu Pahlavija (28. aprila 1966. – 4. januara 2011.) i princezu Leila Pahlavi (27. marta 1970. – 10. juna 2001.).[2]
Obrazovanje i vojna obuka
[uredi | uredi izvor]Ljeta 1978. Pahlavi je kao kadet Carske iranske avijacije otišao u Sjedinjene Američke Države radi napredne pilotske obuke na vojnoj bazi Reese Air Force Base u Lubbocku, Teksasu.[3] Tokom obuke letio je na školskim avionima Cessna T-37 Tweet i Northrop T-38 Talon, a pilot-diplomu stekao je 1979.[3] Kada je januara 1979. Islamska revolucija svrgnula šaha, Pahlavi je ostao u Sjedinjenim Državama i nije se vratio u Iran.[1]
U septembru 1979. kratko se upisao na Williams College u Massachusettsu, ali se povukao 1980. te pohađao Američki univerzitet u Kairu, no studij je ostao neredovit.[4] Godine 1985. stekao je diplomu prvog stepena iz političkih nauka dopisnim putem na University of Southern California u Los Angelesu.[1] Uz maternji perzijski, tečno govori engleski i francuski.[5]
Proglašenje šahom i rani egzil
[uredi | uredi izvor]Nakon što je šah Muhammad Reza Pahlavi preminuo u egzilu u Kairu 27. jula 1980., majka Farah Pahlavi se simbolički proglasila regentkinjom.[1] Na vlastiti 20. rođendan, 31. oktobra 1980., Reza Pahlavi je javno proglasio sebe novim iranskim šahom pod titulom Reza Shah II, preuzimajući pretenziju na prijestolje Pahlavijeve dinastije.[1][5] Godinu 1986. obilježio je ilegalni radio-prijenos njegovih poruka u Iran u kojima je izjavio: „Vratiću se" — rečenica koja je postala simbolom opozicionog djelovanja Pahlavija.[5]
Politički angažman u egzilu
[uredi | uredi izvor]Pahlavi od ranih 1980-ih živi u okrugu Washington, D.C. odakle koordinira aktivnosti iranske dijaspore i lobira kod zapadnih vlada za pojačanje pritiska na teheransku vladu.[1] Svoju strategiju promjene artikulirao je kroz tzv. pet stubova: nacionalno jedinstvo, civilni otpor, međunarodni pritisak, ekonomsko narušavanje i priprema za demokratsku tranziciju.[6] Uprkos dugogodišnjem angažmanu, Pahlavi se u obraćanjima redovito ograđivao od naslijeđa monarhije i naglašavao da se ne bori za povratak na prijestolje, nego za slobodu iranskog naroda.[5]
Podrška pokretu „Žena, Život, Sloboda"
[uredi | uredi izvor]Nakon pogibije Mahse Amini u septembru 2022. i izbijanja masovnih protesta u Iranu pod sloganom „Žena, Život, Sloboda", Pahlavi je zauzeo istaknutije mjesto u javnom životu kao lice iranske opozicije u inozemstvu.[7] Na skupovima u Sjedinjenim Državama, Kanadi i Evropi obraćao se iranskoj dijaspori, a susreti s evropskim i američkim zvaničnicima u 2022. i 2023. dodatno su mu ojačali politički profil.[5]
Prijestolonasljednikov plan tranzicije
[uredi | uredi izvor]U novembru 2024. Pahlavi je u video-obraćanju izjavio da je spreman preuzeti vodstvo nacionalne revolucije i voditi Iran kroz period tranzicije.[5] U maju 2025. objavio je dokument od oko 200 stranica sa šestofaznim planom tranzicije predviđenim za period od 800 dana, uz obećanje da će Iranci po isteku tog perioda sami demokratski odlučiti o budućem uređenju države.[8]
Iranski protesti 2025–2026.
[uredi | uredi izvor]Masovni protesti koji su izbili u Iranu 28. decembra 2025., potaknuti ekonomskim kolapsom i nastavkom represije, Pahlaviju su donijeli razinu vidljivosti kakvu ranije nije imao.[6] Aktivno je koordinirao podršku s inozemstva, pozivajući iransku vojsku i policiju da odlože oružje te se registruju na platformi uspostavljenoj radi komunikacije s demonstrantima.[9] Upozoravao je da će oni koji pucaju na narod biti identificirani i kažnjeni, dok je onima koji stanu na stranu naroda obećao počast i zaštitu.[9] Teheranska vlast optužila ga je za vodstvo „terorističkog rata".[7]
Kritike i kontroverze
[uredi | uredi izvor]Uprkos rastu popularnosti, Pahlavi se suočava s ozbiljnim kritikama unutar fragmentirane iranske opozicije.[7] Stručnjaci poput Alirezea Nadera upozoravaju da su Pahlavijevi politički manevri postali polarizujući, a njegovo okruženje optuženo je za napade na istaknute disidente, uključujući dobitnicu Nobelove nagrade za mir Narges Mohammadi.[7] Kritičari ga opisuju kao „opoziciju unutar opozicije", ističući da nije živio u Iranu od 1978. i da mu nedostaju čvrste organizacijske strukture unutar same države.[7]
Porodica
[uredi | uredi izvor]Reza Pahlavi i Yasmine Etemad-Amini vjenčali su se 12. juna 1986. u Greenwichu, Connecticutu.[5] Yasmine je diplomirala pravo na George Washington University i dugo se bavila zaštitom prava djece kao advokatica.[5] Par ima tri kćerke:
- Noor Zahra Pahlavi (rođena 3. aprila 1992.) — proglašena nasljednicom na Pahlavijevom zvaničnom sajtu, s obrazloženjem da se bori za jednaka prava žena i muškaraca[5]
- Iman Laya Pahlavi (rođena 12. septembra 1993.) — udala se 9. juna 2025. u Parizu za Bradleyja Shermana, američkog poduzetnika u oblasti rizičnog kapitala[3]
- Farah Mitra Pahlavi (rođena 17. januara 2004.) — najmlađa kćerka, nazvana po baki carici Farah Pahlaviji[5]
Reference
[uredi | uredi izvor]- 1 2 3 4 5 6 7 8 "Reza Pahlavi – Exiled Crown Prince, Life in the U.S., Ties to Iran". Encyclopædia Britannica. 27. 2. 2026. Pristupljeno 21. 3. 2026.
- ↑ "Reza Shah Pahlavi – Family". farahpahlavi.org. Pristupljeno 21. 3. 2026.
- 1 2 3 "Reza Pahlavi". ThePahlaviDynasty.com. Arhivirano s originala, 22. 2. 2026. Pristupljeno 21. 3. 2026.
- ↑ "Reza Pahlavi – Biography, Life, Career & Facts". Biyografiler.com. 8. 1. 2026. Pristupljeno 21. 3. 2026.
- 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 "About Reza Pahlavi". rezapahlavi.org (jezik: engleski). Pristupljeno 21. 3. 2026.
- 1 2 "Reza Pahlavi evolves into leader as Iran's protests grow". The Jerusalem Post. 10. 1. 2026. Pristupljeno 21. 3. 2026.
- 1 2 3 4 5 "Who is Reza Pahlavi? The exiled prince urging Iranians to 'seize cities'". Al Jazeera. 12. 1. 2026. Pristupljeno 21. 3. 2026.
- ↑ "What exactly is Pahlavi's plan for post-regime Iran?". The Jerusalem Post. 7. 3. 2026. Pristupljeno 21. 3. 2026.
- 1 2 "Iran After the January 2026 Protests". Jerusalem Institute for Strategy and Security. 18. 2. 2026. Pristupljeno 21. 3. 2026.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
- Zvanična web stranica Reze Pahlavija (jezik: engleski)