Rezolucija 1009 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija
| Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija Rezolucija 1009 | |||||
|---|---|---|---|---|---|
 | |||||
| Datum | 10. august 1995. | ||||
| Sjednica | 3563 | ||||
| Oznaka | S/RES/1009 (Dokument) | ||||
| Glasanje | |||||
| |||||
| Tema | Hrvatska | ||||
| Rezultat | usvojeno | ||||
| Sastav Vijeća sigurnosti 1995. | |||||
| Stalne članice | |||||
| Nestalne članice | |||||
Spisak rezolucija iz 1995. | |||||
Rezolucija Vijeća sigurnosti 1009 je donesena 10. augusta 1995, na 3563. sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija. Vijeće je rezoluciju usvojilo jednoglasno, nakon što je potvrdilo sve rezolucije o situaciji u bivšoj Jugoslaviji, a posebno rezolucije 981 (1995), 990 (1995) i 994 (1995), Vijeće je zahtijevalo da Vlada Hrvatske rezolucije striktno poštuje rezolucije Vijeća sigurnosti nakon što je počela ofanziva Hrvatske vojske 4. augusta 1995.[1]
Vijeće je konstatovalo da Hrvatska nije ispoštovala zahtjeve Vijeća sigurnosti koji su doneseni ranije tog mjeseca. Izražena je zabrinutost zbog kršenja embarga na oružje i žaljenje što su razgovori u Ženevi prekinuti. Naglašena je važnost dogovornog rješenja u vezi sa međusobnim priznavanjem država bivše Jugoslavije. Ofanziva velikih razmjera koju je Hrvatska započela 4. augusta eskalirala je sukob i izraženo je žaljenje. Ponovo je osuđeno granatiranje civilnih ciljeva, te konstatovano da su počinjena kršenja međunarodnog humanitarnog prava i da su ljudi koji su pobjegli u teškoj situaciji. Morala su biti zaštićena prava lokalnog srpskog stanovništva, a Vijeće je osudilo i nasilje nad osobljem Ujedinjenih nacija koje je rezultiralo s troje smrtnih slučajeva.[2]
Postupajući prema Poglavlju VII Povelje Ujedinjenih nacija, Vijeće sigurnosti je zatražilo da Hrvatska i odmah prekine sve vojne akcije i da poštuje prava lokalnih Srba, omogući pristup regiji Međunarodnom komitetu Crvenog krsta i humanitarnih organizacija, dozvoli povratak izbjeglica i raseljenih osoba i poštuje status osoblja Ujedinjenih naroda, privodeći pravdi svaku osobu odgovornu za napade na UNPROFOR. Sve strane su podsjetile na svoje obaveze prema Rezoluciji 816 (1993) i da imaju za cilj sporazumno rješenje koje garantuje prava svih zajednica u razgovorima pod okriljem Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji.
Konačno, od Generalnog sekretara Boutrosa Boutrosa Ghalija se tražilo da podnese izveštaj Vijeću u roku od tri sedmice od usvajanja ove rezolucije u vezi sa njenom implementacijom i implikacijama situacije na operaciju Ujedinjenih nacija za vraćanje poverenja. Razmotrile bi se i dalje mjere kako bi se osigurala usklađenost s Rezolucijom 1009.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Ramcharan, B. G. (1997). The International Conference on the Former Yugoslavia: official papers, Volume 1. BRILL. str. 1172. ISBN 978-90-411-0429-8.
- ↑ Trbovich, Ana S. (2008). A legal geography of Yugoslavia's disintegration. Oxford University Press US. str. 312. ISBN 978-0-19-533343-5.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
|  | |