Idi na sadržaj

Rezolucija 1203 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija
Rezolucija 1203
Kosovski izbjeglički kamp u Kukešu, Albanija
Datum24. oktobar 1998.
Sjednica3937
OznakaS/RES/1203 (Dokument)
Glasanje
Za: 13Protiv: 0
Suzdržani: 2Odsutni: 0
TemaSituacija na Kosovu
Rezultatusvojeno
Sastav Vijeća sigurnosti 1998.
Stalne članice
Nestalne članice
 1202
1204 

Spisak rezolucija iz 1998.

Rezolucija Vijeća sigurnosti 1203 je donesena 24. oktobra 1998, na 3937. sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija. Vijeće je rezoluciju usvojilo, nakon pozivanja na Rezoluciju 1160 i 1199 (1998) o Kosovu, zahtijevala je da Savezna Republika Jugoslavija poštuje prethodne rezolucije Vijeća sigurnosti i sarađuje s verifikacijskim misijama NATO-a i Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE) na Kosovu.[1]

Rezolucija je pokrenuta masakrom u Gornjem Obrinju.[2]

Dana 16. oktobra 1998. u Beogradu je potpisan sporazum između Savezne Republike Jugoslavije i OSCE-a kojim se predviđa uspostavljanje verifikacijske misije na Kosovu, a zračne verifikacije nad Kosovom dogovorene su prethodnog dana.[3] Generalni sekretar Kofi Annan trebao je poslati misiju u Saveznu Republiku Jugoslaviju kako bi procijenila situaciju na terenu na Kosovu.

Vijeće sigurnosti izjavilo je da sukob na Kosovu treba riješiti mirnim putem i da se toj teritoriji da veća autonomija i značajna samouprava. U međuvremenu, osuđeno je nasilje, teror i opskrba oružjem i obuka terorista na Kosovu u ostvarivanju političkih ciljeva. Izražena je zabrinutost da su nezavisni mediji u SR Jugoslaviji zatvoreni, pored nadolazeće humanitarne katastrofe na Kosovu.[4]

Smatrajući sukob prijetnjom međunarodnom miru i sigurnosti i djelujući u skladu s Poglavljem VII Povelje Ujedinjenih nacija, Rezolucija je zahtijevala da SR Jugoslavija odmah i u potpunosti poštuje sporazume s NATO-om i OEBS-om. Rukovodstvo kosovskih Albanaca također je moralo poštovati sporazume i prethodne rezolucije Vijeća sigurnosti. Obje strane su također pozvane da se uključe u dijalog kako bi riješile krizu i sarađuju s međunarodnim naporima za poboljšanje humanitarne situacije. Kosovski Albanci morali su se odreći terora i mirno ostvariti svoje ciljeve, a potvrđeno je da sve izbjeglice imaju pravo da se vrate kući.

Na kraju, navedeno je da će svaki zločin počinjen protiv stanovništva istražiti Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju i da će se u tu svrhu zatražiti međunarodna pomoć.

Rezolucija 1203 usvojena je sa 13 glasova za, bez glasova protiv, uz dva suzdržana glasa iz Kine i Rusije koje su se protivile upotrebi sile.[5] Kina je također bila protiv rezolucije koja bi vršila pritisak na unutrašnje poslove SR Jugoslavije, a Rusija je izjavila da Rezolucija nije uzela u obzir pozitivan razvoj događaja u Beogradu.[6]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. "Security Council demands Federal Republic of Yugoslavia comply fully with NATO and OSCE verification missions in Kosovo". United Nations. 24. 10. 1998.
  2. "General Wesley Clark". Frontline. PBS. Pristupljeno 4. 7. 2012. In September 1998 there was an absolutely dreadful massacre at a place called Obrinje. Do you remember that? -- I do remember it. It's what really triggered the UN Security Council resolution.
  3. Michael Waller; Kyril Drezov; Bülent Gökay (2001). Kosovo: the politics of delusion. Routledge. str. 47. ISBN 978-0-7146-5157-6.
  4. Krieger, Heike (2001). The Kosovo conflict and international law: an analytical documentation 1974–1999. Cambridge University Press. str. 505. ISBN 978-0-521-80071-6.
  5. "UN demands action over Kosovo". BBC News. 24. 10. 1998.
  6. Guicherd, C. (1999). "International law and the war in Kosovo". Survival. 41 (2): 19–34. doi:10.1093/survival/41.2.19.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]