Idi na sadržaj

Rezolucija 1534 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija
Rezolucija 1534
Ratko Mladić
Datum26. mart 2004.
Sjednica4935
OznakaS/RES/1534 (Dokument)
Glasanje
Za: 15Protiv: 0
Suzdržani: 0Odsutni: 0
TemaMeđunarodni krivični sud za Ruandu i za bivšu Jugoslaviju
Rezultatusvojeno
Sastav Vijeća sigurnosti 2004.
Stalne članice
Nestalne članice
← 1533
1535 →

Spisak rezolucija iz 2004.

Rezolucija Vijeća sigurnosti 1534 donesena je 26. marta 2004, na 4935. sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija. Vijeće je rezoluciju jednoglasno usvojilo, nakon pozivanja na rezolucije 827 (1993), 955 (1994), 978 (1995), 1165 (1998), 1166 (2000), 1329 (1410), 1411 (2002), 1431 (2002) i 1481 (2003), Vijeće je pozvalo Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Međunarodni krivični sud za Ruandu (ICTR) da završe sve sudske aktivnosti do kraja 2008.[1]

Rezolucija

[uredi | uredi izvor]

Zapažanja

[uredi | uredi izvor]

Vijeće sigurnosti pohvalilo je napredak koji su oba tribunala postigla u doprinosu miru i sigurnosti u bivšoj Jugoslaviji i Ruandi. Predviđeno je, u skladu sa Rezolucijom 1503 (2004), završetak istraga MKSJ-a i MKSR-a do 2004, suđenja do kraja 2008. i sav posao 2010. Postojala je zabrinutost da se strategije završetka za oba suda ne mogu provesti.

Postupajući u skladu sa Poglavljem VII Povelje Ujedinjenih nacija, Vijeće je pozvalo sve države, a posebno Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Srbiju i Crnu Goru, te Republiku Srpsku u Bosni i Hercegovini da sarađuju sa MKSJ u vezi sa Radovanom Karadžićem, Ratkom Mladićem i Antom Gotovinom. U međuvremenu, od Demokratske Republike Kongo, Kenije, Ruande i Republike Kongo, između ostalih država, zatraženo je da sarađuju sa MKSR u pogledu Féliciena Kabuge i Patriotske vojske Ruande. Vijeće je, naglašavajući važnost implementacije strategije okončanja, zatražilo od tužilaca da preispitaju svoj broj predmeta i odrede koje predmete da nastave, a koje da prepuste nacionalnim jurisdikcijama, uz davanje prioriteta suđenjima višim rukovodiocima.[2] Od oba tribunala zatraženo je da svakih šest mjeseci izvještavaju o napretku u implementaciji strategija završetka.[3]

Rezolucija je pohvalila zemlje koje su sklopile sporazume za izvršenje kazni osoba osuđenih od strane MKSR-a i MKSJ-a i ohrabrila druge da to učine. Napominje da je jačanje nacionalnih pravosudnih sistema ključno za implementaciju strategija završetka. Konačno, Vijeće je pozdravilo napore da se uspostavi Odjel za ratne zločine u Sarajevu, u Bosni i Hercegovini, i da se osigura uspjeh domaćih tužilaštava u zemlji.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ "Security Council calls on tribunals for Yugoslavia, Rwanda to review caseloads, take other steps to complete trial activities by 2008". United Nations. 26 March 2004.
  2. ↑ Schabas, William (2006). The UN international criminal tribunals: the former Yugoslavia, Rwanda and Sierra Leone. Cambridge University Press. str. 408. ISBN 978-0-521-84657-8.
  3. ↑ Bohlander, Michael (2007). International criminal justice: a critical analysis of institutions and procedures. Cameron May. str. 160. ISBN 978-1-905017-44-7.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]