Rezolucija 1895 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija
| Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija Rezolucija 1895 | |||||
|---|---|---|---|---|---|
| Datum | 18. novembar 2009. | ||||
| Sjednica | 6220 | ||||
| Oznaka | S/RES/1895 (Dokument) | ||||
| Glasanje | |||||
| |||||
| Tema | Situacija u Bosni i Hercegovini | ||||
| Rezultat | usvojeno | ||||
| Sastav Vijeća sigurnosti 2009. | |||||
| Stalne članice | |||||
| Nestalne članice | |||||
Spisak rezolucija iz 2009. | |||||
Rezolucija Vijeća sigurnosti 1895 donesena je 18. novembra 2009, na 6220. sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija. Vijeće je rezoluciju usvojilo jednoglasno, nakon podsjećanja na prethodne rezolucije o sukobima u bivšoj Jugoslaviji, uključujući rezolucije 1031 (1995), 1088 (1996), 1423 (2002), 1491 (2003), 1551 (2004), 1575 (2004), 1639 (2005), 1722 (2006), 1764 (2007), 1785 (2007), 1845 (2008) i 1869 (2009). Vijeće je postupajući u skladu s Poglavljem VII Povelje Ujedinjenih nacija odobrilo produženje mandata za Stabilizacijske snage Evropske unije za još jednu godinu do 18. novembra 2010. s mandatom da osiguraju kontinuirano poštivanje Dejtonskog sporazuma kojim su okončane borbe u Bosni i Hercegovini 1995.
Jednoglasno usvajajući rezoluciju 1895. (2009), Vijeće je također pozdravilo odluku da se u zemlji zadrži sjedište Sjevernoatlantskog saveza, koji je predvodio multinacionalne stabilizacijske snage (SFOR) koje su 2004. predale mirovne odgovornosti EUFOR-u, priznajući pravo obje organizacije da poduzmu sve potrebne mjere za odbranu od napada ili prijetnji.
Vijeće je ponovilo da je primarna odgovornost za daljnju provedbu Mirovnog sporazuma na bosanskohercegovačkim vlastima. Njihovo poštivanje - posebno puna saradnja s Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju - odredit će kontinuiranu spremnost međunarodne zajednice i glavnih donatora da pruže podršku, navodi se u rezoluciji.
Vijeće je također naglasilo svoju punu podršku Visokom predstavniku u praćenju provedbe Mirovnog sporazuma i priznalo da je on konačni autoritet na terenu u pogledu tumačenja civilne provedbe Sporazuma.[1]
