Rezolucija 771 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija
| Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija Rezolucija 771 | |||||
|---|---|---|---|---|---|
Izbjeglice u Bosni i Hercegovini | |||||
| Datum | 13. august 1992. | ||||
| Sjednica | 3106 | ||||
| Oznaka | S/RES/771 (Dokument) | ||||
| Glasanje | |||||
| |||||
| Tema | bivša Jugoslavija | ||||
| Rezultat | usvojeno | ||||
| Sastav Vijeća sigurnosti 1992. | |||||
| Stalne članice | |||||
| Nestalne članice | |||||
Spisak rezolucija iz 1992. | |||||
Rezolucija Vijeća sigurnosti 771 je donesena 13. augusta 1992, na 3106. sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija. Usvojena je jednoglasno, nakon potvrđivanja rezolucija 713 (1991), 721 (1991), 724 (1991), 727 (1992), 740 (1992), 743 (1992), 749 (1992), 752 (1992), 757 (1992), 758 (1992), 760 (1992), 761 (1992), 762 (1992), 764 (1992), 769 (1992) i 770 (1992), Vijeće je izrazilo zabrinutost i osudilo široko rasprostranjena kršenja međunarodnog humanitarnog prava na teritoriji bivše Jugoslavije, a posebno u Bosni i Hercegovini. U rezoluciji su navedeni slučajevi "masovnog prisilnog protjerivanja" i deportacije civila, zlostavljanja u pritvorskim centrima, namjernih napada na neborce, bolnice i kola hitne pomoći koji su ometali dostavu humanitarne pomoći pogođenim područjima. Vijeće je oštro osudilo kršenja, uključujući i etničko čišćenje (prva takva rezolucija koja je to učinila),[1] zahtijevajući od svih strana da prestanu i odustanu od kršenja međunarodnog prava. Nadalje je zahtijevalo da se međunarodnim organizacijama, posebno Međunarodnom komitetu Crvenog krsta, omogući hitan i neograničen pristup logorima, zatvorima i pritvorskim centrima.
Rezolucija 771 zatim je pozvala države članice i međunarodne organizacije da prikupljaju informacije o kršenjima humanitarnog prava i Ženevskih konvencija i da ih stave na raspolaganje Vijeću.[2] Zatražila je od generalnog sekretara Boutrosa Boutrosa-Ghalija da prikupi i sažme informacije u izvještaj koji bi također dao preporuke koje bi mogle biti odgovarajući odgovor na informacije.
Konačno, postupajući u skladu s Poglavljem VII, čime je ono postalo pravno provedivo, Vijeće je zahtijevalo od svih strana i vojnih snaga prisutnih u bivšoj Jugoslaviji i Bosni i Hercegovini da se pridržavaju uslova iz važeće rezolucije, u suprotnom će Vijeće razmotriti daljnje mjere koje bi moglo poduzeti. Rezolucijom 780 osnovana je komisija stručnjaka za procjenu prikupljenih informacija.[3]
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Malanczuk, Peter; Akehurst, Michael Barton (1997). Akehurst's modern introduction to international law (7th izd.). Routledge. str. 411. ISBN 978-0-415-11120-1.
- ↑ Aksar, Yusuf (2004). Implementing international humanitarian law: from the ad hoc tribunals to a permanent International Criminal Court. Routledge. str. 17. ISBN 978-0-7146-8470-3.
- ↑ Williams, Paul R.; Scharf, Michael P. (2002). Peace with justice?: war crimes and accountability in the former Yugoslavia. Rowman & Littlefield. str. 94. ISBN 978-0-7425-1856-8.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija iz 1992.
- 1992. u Jugoslaviji
- 1992. u Bosni i Hercegovini
- 1992. u Hrvatskoj
- Vanjski odnosi Bosne i Hercegovine
- Vanjski odnosi Hrvatske
- Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija o Jugoslaviji
- Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija o Bosni i Hercegovini
- Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija o Hrvatskoj
- Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija o ratovima u bivšoj Jugoslaviji
