Rezolucija 781 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija

Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija
Rezolucija 781
Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija; Rezolucija 781
	Međunarodni aerodrom Sarajevo
Datum	9. oktobar 1992.
Sjednica	3122
Oznaka	S/RES/781 (Dokument)
Glasanje
Za: 14	Protiv: 0
Suzdržani: 1	Odsutni: 0
Tema	Bosna i Hercegovina
Rezultat	usvojeno
Sastav Vijeća sigurnosti 1992.
Stalne članice	Francuska; Kina; Rusija; SAD; Ujedinjeno Kraljevstvo;
Nestalne članice	Austrija; Belgija; Ekvador; Indija; Japan; Mađarska; Maroko; Venecuela; Zelenortska Ostrva; Zimbabve;
	← 780 782 → ; Spisak rezolucija iz 1992.
	p; r; u;

Rezolucija Vijeća sigurnosti 781 je donesena 9. oktobra 1992, na 3122. sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija. Usvojena je sa 14 glasova za i jednim suzdržanim. Nakon što je potvrdila Rezoluciju 713 (1991) i sve naknadne rezolucije o situaciji u bivšoj Jugoslaviji, Vijeće je odlučilo uvesti zabranu vojnih letova u zračnom prostoru iznad Bosne i Hercegovine, postupajući u skladu s odredbama utvrđenim u Rezoluciji 770 (1992). Vijeće je napomenulo da se zabrana ne odnosi na letove koji se odnose na Zaštitne snage Ujedinjenih nacija ili druge operacije Ujedinjenih nacija i letove humanitarne pomoći. Zatražilo je od UNPROFOR-a da prati poštivanje zabrane, uključujući mogućnost postavljanja posmatrača na aerodrome na teritoriji bivše Jugoslavije, te da osigura da je svrha letova u Bosnu i Hercegovinu u skladu s rezolucijama Vijeća sigurnosti.^[1]

Rezolucija je zatim pozvala države članice da poduzmu sve potrebne mjere kako bi pomogle Zaštitnim snagama na osnovu tehničkog praćenja i drugih mogućnosti. Također je zatražila od generalnog sekretara Boutrosa Boutrosa-Ghalija da periodično izvještava Vijeće sigurnosti o provedbi važeće rezolucije i svim njenim kršenjima. Vijeće je potom izjavilo da će se obavezati da ispita informacije u vezi s provedbom Rezolucije 781 i svim takvim kršenjima, uključujući i mogućnost uvođenja daljnjih mjera za provođenje zabrane. U trenutnoj rezoluciji je samo navedeno da "regionalne agencije" mogu pratiti zabranu, međutim, Rezolucija 816 (1993) ovlastila je NATO snage da obore prekršioce.^[2] Bilo je nekoliko kršenja zabrane, posebno od strane zračnih snaga bosanskih Srba protiv vojnih i civilnih ciljeva u bošnjačkim enklavama.^[3]

Rezolucija 781 usvojena je sa 14 glasova "za", bez ijednog protiv, uz jedan suzdržani glas iz Kine, u znak protesta zbog teksta u rezoluciji koji aludira da se sila može upotrijebiti ako se zabrana ne provede.^[4]

Također pogledajte

Reference

↑ Ceulemans, Carl (2005). Reluctant justice: a just-war analysis of the international use of force in the former Yugoslavia (1991–1995). ASP / VUBPRESS Brussels. str. 36. ISBN 978-90-5487-399-0.
↑ Kane, Thomas M. (2008). Emerging conflicts of principle: international relations and the clash between cosmopolitanism and republicanism. Ashgate Publishing, Ltd. str. 25. ISBN 978-0-7546-4837-6.
↑ Corsini, Roberto (1995). "The Balkan War: What Role for Airpower?". Airpower Journal. Arhivirano s originala, 31. 12. 2016. Pristupljeno 22. 2. 2010.
↑ Manusama, Kenneth (2006). The United Nations Security Council in the post-cold war era: applying the principle of legality. Martinus Nijhoff Publishers. str. 223. ISBN 978-90-04-15194-9.

Vanjski linkovi

Tekst rezolucije na UNHCR.org (en)

Logo Wikizvora

Wikizvor ima izvorni tekst: :s:en:United Nations Security Council Resolution 781

[1] Ceulemans, Carl (2005). Reluctant justice: a just-war analysis of the international use of force in the former Yugoslavia (1991–1995). ASP / VUBPRESS Brussels. str. 36. ISBN 978-90-5487-399-0.

[2] Kane, Thomas M. (2008). Emerging conflicts of principle: international relations and the clash between cosmopolitanism and republicanism. Ashgate Publishing, Ltd. str. 25. ISBN 978-0-7546-4837-6.

[3] Corsini, Roberto (1995). "The Balkan War: What Role for Airpower?". Airpower Journal. Arhivirano s originala, 31. 12. 2016. Pristupljeno 22. 2. 2010.

[4] Manusama, Kenneth (2006). The United Nations Security Council in the post-cold war era: applying the principle of legality. Martinus Nijhoff Publishers. str. 223. ISBN 978-90-04-15194-9.

[1]

[2]

[3]

[4]