Idi na sadržaj

Rezolucija 787 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija
Rezolucija 787
Bosna i Hercegovina
Datum16. novembar 1992.
Sjednica3137
OznakaS/RES/787 (Dokument)
Glasanje
Za: 13Protiv: 0
Suzdržani: 2Odsutni: 0
TemaBosna i Hercegovina
Rezultatusvojeno
Sastav Vijeća sigurnosti 1992.
Stalne članice
Nestalne članice
 786
788 

Spisak rezolucija iz 1992.

Rezolucija Vijeća sigurnosti 787 je donesena 16. novembra 1992, na 3137. sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija. Usvojena je sa trinaest glasova za i dva suzdržana, nije bilo glasova protiv. Nakon što je potvrdila Rezoluciju 713 (1991), i sve naknadne rezolucije o toj temi, Vijeće je pozvalo strane u Bosni i Hercegovini da razmotre nacrt ustava kao osnovu za pregovore o političkom rješenju sukoba u zemlji, te je uvelo daljnje međunarodne sankcije SR Jugoslaviji.

Vijeće je zatim potvrdilo da je zauzimanje teritorije silom, posebno praksa etničkog čišćenja, neprihvatljivo, pozivajući sve strane da poštuju teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine i potvrđujući da se neće prihvatiti bilo kakvi jednostrano proglašeni entiteti ili aranžmani nametnuti u suprotnosti s njima. Također je osudilo sve strane u Bosni i Hercegovini, posebno paravojne snage bosanskih Srba, zbog njihovog odbijanja da se pridržavaju prethodnih rezolucija Vijeća sigurnosti. Vijeće je također zahtijevalo prestanak svakog vanjskog miješanja u Bosnu i Hercegovinu, uključujući zahtjev da se sve snage, posebno elementi Hrvatske vojske, povuku, raspuste ili razoružaju, pozivajući sve strane da ispune svoje obaveze da odmah stupe na snagu prekid neprijateljstava i da pregovaraju u Mješovitoj vojnoj radnoj grupi i okončaju blokadu Sarajeva i drugih gradova.

Rezolucija je ponovo osudila kršenja međunarodnog prava, uključujući etničko čišćenje i ometanje humanitarne pomoći, pozdravljajući osnivanje Komisije eksperata prema Rezoluciji 780 (1992), tražeći od nje da aktivno istraži kršenja Ženevskih konvencija. Vijeće je zatim, prema Poglavlju VII Povelje Ujedinjenih nacija, odlučilo proširiti opseg međunarodnih sankcija protiv SR Jugoslavije kako bi se primjenjivale na brodove u kojima ima interes ili koji posluju iz Savezne Republike, pozivajući države da osiguraju da se izvoz ne preusmjerava u zemlju kršeći Rezoluciju 757 (1992). Također je zatražila mjere primjerene sadašnjim okolnostima kako bi se zaustavio dolazni i odlazni pomorski promet radi inspekcije i provjere tereta i odredišta te kako bi se osigurala stroga provedba prethodnih rezolucija.[1] U tom smislu, Vijeće je pohvalilo priobalne države koje su djelovale u skladu s rezolucijama Vijeća sigurnosti.

Rezolucija 787 zatim je zatražila od dotičnih država da koordiniraju s generalnim sekretarom Boutrosom Boutrosom-Ghalijem olakšavanje praćenja poštivanja trenutne rezolucije, pružajući svaku pomoć kada je to potrebno. Što se tiče humanitarne situacije, Vijeće je pozvalo donatore i međunarodne organizacije da doprinesu naporima za pomoć u bivšoj Jugoslaviji, pozivajući na punu saradnju sa Zaštitnim snagama Ujedinjenih nacija kako bi se osigurala sigurna dostava humanitarne pomoći pogođenom stanovništvu. Također je pozvalo generalnog sekretara da, u konsultaciji s Visokim komesarom Ujedinjenih nacija za izbjeglice i drugim agencijama, razmotri mogućnost promovisanja "sigurnih zona" u humanitarne svrhe. Konačno, rezolucija je pohvalila izvještaj kopredsjedavajućih Upravnog odbora Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji i zatražila ažuriranje situacije.

Rezolucija je usvojena sa 13 glasova za, bez glasova protiv, uz dva suzdržana glasa iz Kine i Zimbabvea.[2] Trenutna rezolucija je ojačana Rezolucijom 820.[3]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. American Society of International Law, Nederlandse Vereniging voor Internationaal Recht (1994). Contemporary international law issues: opportunities at a time of momentous change : proceedings of the second joint conference held in The Hague, The Netherlands, July 22–24, 1993. Martinus Nijhoff Publishers. str. 340. ISBN 978-0-7923-2831-5.
  2. Boulesbaa, Ahcene (1999). The U.N. Convention on Torture and the prospects for enforcement. Martinus Nijhoff Publishers. str. 94. ISBN 978-90-411-0457-1.
  3. Sarooshi, Danesh (2000). The United Nations and the development of collective security: the delegation by the UN Security Council of its chapter VII powers. Oxford University Press. str. 265. ISBN 978-0-19-829934-9.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]