Rezolucija 819 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija

Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija
Rezolucija 819
Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija; Rezolucija 819
	Srebrenica
Datum	16. april 1993.
Sjednica	3199
Oznaka	S/RES/819 (Dokument)
Glasanje
Za: 15	Protiv: 0
Suzdržani: 0	Odsutni: 0
Tema	Bosna i Hercegovina
Rezultat	usvojeno
Sastav Vijeća sigurnosti 1993.
Stalne članice	Francuska; Kina; Rusija; SAD; Ujedinjeno Kraljevstvo;
Nestalne članice	Brazil; Džibuti; Japan; Mađarska; Maroko; Novi Zeland; Pakistan; Španija; Venecuela; Zelenortska Ostrva;
	← 818 820 → ; Spisak rezolucija iz 1993.
	p; r; u;

Rezolucija Vijeća sigurnosti 819 donesena je 16. aprila 1993, na 3199. sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija. Vijeće je jednoglasno usvojilo nakon što je ponovo potvrdilo rezoluciju 713 (1991) i sve naredne rezolucije (1992), Vijeće je izrazilo zabrinutost zbog djelovanja srpskih paravojnih jedinica u gradovima i selima u istočnoj Bosni i Hercegovini, uključujući napade na civile, Zaštitne snage Ujedinjenih nacija i ometanje konvoja humanitarne pomoći. Rezolucija je označila proglašenje prve civilne "sigurne zone" UN-a; nije uspjela spriječiti genocid u Srebrenici.

Rezolucija

Djelujući u skladu s Poglavljem VII Povelje Ujedinjenih nacija, Vijeće je nadalje zahtijevalo da sve strane i drugi uključeni tretiraju Srebrenicu i njenu okolinu kao sigurnu zonu koja treba biti slobodna od bilo kakvog oružanog napada ili bilo kojeg drugog neprijateljskog čina, te dalje zahtijevajući prekid svih neprijateljstava i povlačenje srpskih paravojnih snaga iz područja oko Srebrenice. Ovo je bio prvi slučaj proglašenja civilne "sigurne zone" u svijetu.^[1] Također je zahtijevalo da Savezna Republika Jugoslavija prestane s isporukom oružja, vojne opreme i drugih usluga srpskim paravojnim jedinicama u Bosni i Hercegovini.

Rezolucija je zatim zatražila od Generalnog sekretara Boutrosa Boutrosa-Ghalija da poveća prisustvo zaštitnih snaga u Srebrenici i okolnim područjima, tražeći punu saradnju od strana i drugih zainteresovanih strana, te da Boutros-Ghali o tome izvijesti Vijeće. Kasnije je raspoređeno 147 mirovnjaka kako bi uvjerili generala Ratka Mladića da grad neće biti korišten kao baza za napad na njegove snage.^[2] Također je potvrđeno da je sticanje teritorije prijetnjom ili upotrebom sile, posebno putem etničkog čišćenja, nezakonito i neprihvatljivo u međunarodnom humanitarnom pravu. Vijeće je osudilo "gnusnu kampanju etničkog čišćenja" srpskih paravojnih formacija i njihove akcije prisiljavanja na evakuaciju civilnog stanovništva iz Srebrenice.

Što se tiče humanitarne pomoći, Vijeće je zahtijevalo nesmetanu dostavu humanitarne pomoći svim područjima Bosne i Hercegovine, a posebno civilnom stanovništvu Srebrenice, te da svako ometanje dostave predstavlja kršenje međunarodnog humanitarnog prava. Zatim je pozvalo Generalnog sekretara i Visokog komesara Ujedinjenih nacija za izbjeglice da ojačaju postojeće humanitarne operacije u regiji.

Konačno, Rezolucija 819 zahtijevala je da sve strane osiguraju sigurnost zaštitnih snaga, osoblja Ujedinjenih nacija i drugih međunarodnih organizacija, omogućavajući siguran transfer povrijeđenih civila iz Srebrenice i okolnih područja, te je objavila odluku o slanju misije članova Vijeća sigurnosti kako bi procijenili situaciju u Bosni i Hercegovini. "Sigurna zona" će kasnije biti proširena na druge gradove, uključujući Tuzlu, Žepu, Bihać, Goražde i Sarajevo u Rezoluciji 824.^[3]

Neefikasnost

Uprkos svojoj preventivnoj formulaciji, Rezolucija 819 nije uspjela spriječiti Genocid u Srebrenici u julu 1995, kada su Zaštitne snage Ujedinjenih nacija zarobljene, a izbjeglice iz enklave pale u ruke snaga generala Ratka Mladića, kojeg je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju kasnije osudilo za ratne zločine, uključujući genocid.

U svojoj hronologiji događaja u Srebrenici, pod zastavom UN-a, preživjeli genocid Hasan Nuhanović kritikuje članove međunarodne zajednice koji su bili uključeni na terenu ili su indirektno utjecali ili su mogli utjecati na događaje zbog specifičnih propusta u ispunjavanju njihove odgovornosti da zaštite muslimansko stanovništvo opkoljene "zaštićene zone" prema Rezoluciji 819.^[4]

Također pogledajte

Reference

↑ Ramsbotham, Oliver; Woodhouse, Tom; Miall, Hugh (2005). Contemporary conflict resolution: the prevention, management and transformation of deadly conflicts (2nd izd.). Polity. str. 138. ISBN 978-0-7456-3213-1.
↑ Wheeler, Nicholas J. (2000). Saving strangers: humanitarian intervention in international society. Oxford University Press. str. 253. ISBN 978-0-19-829621-8.
↑ Bouchet-Saulnier, Françoise; Brav, Laura; Olivier, Clémentine (2007). The practical guide to humanitarian law (2nd izd.). Rowman & Littlefield. str. 336. ISBN 978-0-7425-5496-2.
↑ Nuhanović, Hasan (2007). Under The UN Flag; The International Community and the Srebrenica Genocide. DES Sarajevo. ISBN 978-9958-728-87-7.

Vanjski linkovi

Tekst rezolucije na UNHCR.org (en)

Logo Wikizvora

Wikizvor ima izvorni tekst: :s:en:United Nations Security Council Resolution 819

[1] Ramsbotham, Oliver; Woodhouse, Tom; Miall, Hugh (2005). Contemporary conflict resolution: the prevention, management and transformation of deadly conflicts (2nd izd.). Polity. str. 138. ISBN 978-0-7456-3213-1.

[2] Wheeler, Nicholas J. (2000). Saving strangers: humanitarian intervention in international society. Oxford University Press. str. 253. ISBN 978-0-19-829621-8.

[3] Bouchet-Saulnier, Françoise; Brav, Laura; Olivier, Clémentine (2007). The practical guide to humanitarian law (2nd izd.). Rowman & Littlefield. str. 336. ISBN 978-0-7425-5496-2.

[4] Nuhanović, Hasan (2007). Under The UN Flag; The International Community and the Srebrenica Genocide. DES Sarajevo. ISBN 978-9958-728-87-7.

[1]

[2]

[3]

[4]