Idi na sadržaj

Rezolucija 859 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija
Rezolucija 859
Srušeni Stari most u Mostaru
Datum24. august 1993.
Sjednica3269
OznakaS/RES/859 (Dokument)
Glasanje
Za: 15Protiv: 0
Suzdržani: 0Odsutni: 0
TemaBosna i Hercegovina
Rezultatusvojeno
Sastav Vijeća sigurnosti 1993.
Stalne članice
Nestalne članice
 858
860 

Spisak rezolucija iz 1993.

Rezolucija Vijeća sigurnosti 859 je donesena 24. augusta 1993, na 3269. sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija. Vijeće je rezoluciju jednoglasno usvojilo, nakon što je podsjetila na sve rezolucije o situaciji u Bosni i Hercegovini, Vijeće je primijetilo da je, uprkos svim prethodnim rezolucijama Vijeća sigurnosti od Rezolucije 713 (1991), regija i dalje poprište neprijateljstava i da je bilo malo poštovanja prethodnih rezolucija, posebno od bosansko-srpske strane.

Svi ratni zločini i kršenja međunarodnog humanitarnog prava osuđeni su, a izražena je zabrinutost zbog pogoršanja situacije, posebno u Mostaru. Vijeće je objavilo svoju odlučnost da podrži napore Zaštitnih snaga Ujedinjenih nacija i Visokog povjerenika Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR) u nastavku pružanja humanitarne pomoći civilnom stanovništvu.

Opsadu Sarajeva, Mostara i drugih gradova Vijeće je dočekalo sa zabrinutošću, osudivši posebno prekid javnih komunalnih usluga od strane bosansko-srpske strane, pozivajući sve strane da ih obnove. Vijeće sigurnosti je ponovo potvrdilo da je neprihvatljivo sticati teritoriju silom i etničkim čišćenjem, naglašavajući da je za postizanje značajnog napretka u mirovnom procesu potreban prekid neprijateljstava u Bosni i Hercegovini. Budući da je rezolucijom utvrđeno da situacija u Bosni i Hercegovini i dalje predstavlja prijetnju međunarodnom miru i sigurnosti, mjere poduzete u okviru nje bit će donesene u skladu s Poglavljem VII Povelje Ujedinjenih nacija.

Vijeće sigurnosti pozvalo je na pronalaženje rješenja tokom mirovnih pregovora u Ženevi i na trenutni prekid vatre u Bosni i Hercegovini. Zahtjevi za neograničenu pomoć, hranu, vodu, struju, gorivo i komunikacije izneseni su, pored poštovanja osoblja UNPROFOR-a i UNHCR-a. U međuvremenu, Generalni sekretar Boutrosa Boutrosa-Ghalija naznačio je da su zračne snage u podršci UNPROFOR-u sada dostupne.

Vijeće je ponovilo da rješenje sukoba mora biti u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda i principima međunarodnog prava i u tom kontekstu potvrdilo:[1]

(a) suverenitet, teritorijalni integritet i političku nezavisnost Bosne i Hercegovine;
(b) činjenicu da ni promjena imena zemlje ni promjene u vezi s njenom unutrašnjom organizacijom ne utječu na članstvo u Ujedinjenim narodima;
(c) principe koje je usvojila Londonska međunarodna konferencija o bivšoj Jugoslaviji, u vezi s prekidom neprijateljstava, povratkom izbjeglica i odštetom;
(d) pravo svih raseljenih osoba na povratak u svoje domove;
(e) očuvanje Sarajeva kao multikulturalnog, multietničkog i multireligijskog centra.

Vijeće sigurnosti podsjetilo je da će ljudi biti individualno odgovorni za ratne zločine i kršenja humanitarnog prava i svoju odluku u Rezoluciji 827 o osnivanju Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. Zaključilo je izjavom spremnosti da pomogne stranama u provedbi rješenja kada se ono postigne.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Woodward, Susan L. (1995). Balkan tragedy: chaos and dissolution after the Cold War. Brookings Institution Press. str. 417. ISBN 978-0-8157-9513-1.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]