Rezolucija 859 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija
| Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija Rezolucija 859 | |||||
|---|---|---|---|---|---|
Srušeni Stari most u Mostaru | |||||
| Datum | 24. august 1993. | ||||
| Sjednica | 3269 | ||||
| Oznaka | S/RES/859 (Dokument) | ||||
| Glasanje | |||||
| |||||
| Tema | Bosna i Hercegovina | ||||
| Rezultat | usvojeno | ||||
| Sastav Vijeća sigurnosti 1993. | |||||
| Stalne članice | |||||
| Nestalne članice | |||||
Spisak rezolucija iz 1993. | |||||
Rezolucija Vijeća sigurnosti 859 je donesena 24. augusta 1993, na 3269. sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija. Vijeće je rezoluciju jednoglasno usvojilo, nakon što je podsjetila na sve rezolucije o situaciji u Bosni i Hercegovini, Vijeće je primijetilo da je, uprkos svim prethodnim rezolucijama Vijeća sigurnosti od Rezolucije 713 (1991), regija i dalje poprište neprijateljstava i da je bilo malo poštovanja prethodnih rezolucija, posebno od bosansko-srpske strane.
Svi ratni zločini i kršenja međunarodnog humanitarnog prava osuđeni su, a izražena je zabrinutost zbog pogoršanja situacije, posebno u Mostaru. Vijeće je objavilo svoju odlučnost da podrži napore Zaštitnih snaga Ujedinjenih nacija i Visokog povjerenika Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR) u nastavku pružanja humanitarne pomoći civilnom stanovništvu.
Opsadu Sarajeva, Mostara i drugih gradova Vijeće je dočekalo sa zabrinutošću, osudivši posebno prekid javnih komunalnih usluga od strane bosansko-srpske strane, pozivajući sve strane da ih obnove. Vijeće sigurnosti je ponovo potvrdilo da je neprihvatljivo sticati teritoriju silom i etničkim čišćenjem, naglašavajući da je za postizanje značajnog napretka u mirovnom procesu potreban prekid neprijateljstava u Bosni i Hercegovini. Budući da je rezolucijom utvrđeno da situacija u Bosni i Hercegovini i dalje predstavlja prijetnju međunarodnom miru i sigurnosti, mjere poduzete u okviru nje bit će donesene u skladu s Poglavljem VII Povelje Ujedinjenih nacija.
Vijeće sigurnosti pozvalo je na pronalaženje rješenja tokom mirovnih pregovora u Ženevi i na trenutni prekid vatre u Bosni i Hercegovini. Zahtjevi za neograničenu pomoć, hranu, vodu, struju, gorivo i komunikacije izneseni su, pored poštovanja osoblja UNPROFOR-a i UNHCR-a. U međuvremenu, Generalni sekretar Boutrosa Boutrosa-Ghalija naznačio je da su zračne snage u podršci UNPROFOR-u sada dostupne.
Vijeće je ponovilo da rješenje sukoba mora biti u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda i principima međunarodnog prava i u tom kontekstu potvrdilo:[1]
- (a) suverenitet, teritorijalni integritet i političku nezavisnost Bosne i Hercegovine;
- (b) činjenicu da ni promjena imena zemlje ni promjene u vezi s njenom unutrašnjom organizacijom ne utječu na članstvo u Ujedinjenim narodima;
- (c) principe koje je usvojila Londonska međunarodna konferencija o bivšoj Jugoslaviji, u vezi s prekidom neprijateljstava, povratkom izbjeglica i odštetom;
- (d) pravo svih raseljenih osoba na povratak u svoje domove;
- (e) očuvanje Sarajeva kao multikulturalnog, multietničkog i multireligijskog centra.
Vijeće sigurnosti podsjetilo je da će ljudi biti individualno odgovorni za ratne zločine i kršenja humanitarnog prava i svoju odluku u Rezoluciji 827 o osnivanju Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. Zaključilo je izjavom spremnosti da pomogne stranama u provedbi rješenja kada se ono postigne.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Woodward, Susan L. (1995). Balkan tragedy: chaos and dissolution after the Cold War. Brookings Institution Press. str. 417. ISBN 978-0-8157-9513-1.
