Ribe

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Ribe (životinje))
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Preferences-system.svg Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Info
Ovo je glavno značenje pojma Ribe. Za druga značenja, pogledajte Ribe (čvor).
Commons-emblem-merge.svg
Ovaj okvir treba zamijeniti infokutijom
"Taksokvir".
(Primjeri upotrebe šablona)

Ribe su životinje iz grupe kralježnjaka koje žive gotovo isključivo u vodi i dišu uz pomoć škrga. Oko polovina svih kralježnjaka su ribe, najstariji poznati fosili su stari 450 miliona godina.

Dijele se na hrskavičnjače (Chondrichthyes), u koje se između ostalih ubrajaju morski psi i raže, i koštunjače (Osteichthyes) koje obuhvaćaju sve ostale ribe. Nekada su postojale i ribe oklopnjače (Placodermi) i bodljikavi morski psi (Acanthodii), ali su izumrle.

Dijele se i na morske i slatkovodne.

Nauka koja se bavi ribama zove se ihtiologija.

Konzumne pastrmke u ribogojilištu u Sincu, Gacko polje, Hrvatska

Ribe su vrlo stara i velika grupa kičmenjaka, koja se odlikuje znatnom raznolikošću. One su široko rasprostranjene u skoro svim vodama na zemlji: susrećemo ih od visokoplaninskih potoka i jezera (jezero Titicaca, 4572 m) do najvećih morskih dubina Marijanska brazda, 10.912 m), te od voda koje su blizu tačke zamrzavanja do toplih izvora. U savremenoj fauni postoji oko 28 000 vrsta riba. U tom mnoštvu susrećemo i prave divove duge do 20 metara i teške 15 - 20 tona, kao što je morski pas Rhincodon typus, kao i patuljke koji ne narastu više od jednog centimetra. Po broju vrsta ribe su najveća grupa kičmenjaka jer ih ima približno koliko i svih ostalih uzetih zajedno (kružnouste, vodozemci, gmizavci, ptice i sisari). Zato ni danas ne postoji jedinstvena sistematska podjela riba i u tom pogledu u razlicitim izvorima nalazimo veliku raznolikost. Ribe pripadaju dvama nadrazredima: Chondrichthyes (hrskavičnjače) koji obuhvata morske pse, raže i himere, te Osteichthyes (koštunjače) koji obuhvaća ribe s potpunim koštanim kosturom. Nadrazred Osteichthyes dijeli se na razrede Actinopterygii (zrakoperke) i Sarcopterygii (mnogoperke i dvodihalice iz Afrike i Australije). Od morskih riba u Jadranskom moru je do sada zabilježeno oko 400 vrsta: oko 350 iz razreda Osteichthyes (koštunjače) i 50 vrsta iz razreda Chondrichthyes (hrskavicnjače), što iznosi oko 70% poznatih vrsta riba u Sredozemnom moru (ukupno 579 vrsta i podvrsta). Iako slatke vode predstavljaju tek mali postotak ukupne vodene površine, jedna trećina svih riba primarno su slatkovodne vrste. Do danas je opisano oko 10,000 slatkovodnih riba, a svake godine otkrije se oko 200 novih vrsta. Evropska ihtiofauna broji oko 316 vrsta slatkovodnih riba, a smanjenje njene raznolikosti posljedica je ledenih doba.

Građa[uredi | uredi izvor]

Tijelo je vretenasto i bočno spljošteno, hidrodinamičnog oblika. Na tijelu razlikujemo

  1. glavu
  2. trup
  3. rep.

Glava[uredi | uredi izvor]

Tu se nalaze parni nosni otvori i velike oci bez ocnih kapaka. Sa strane glave su veliki škržni poklopci ispod kojih su škrge. Neke vrste (grabljivice) u usnoj šupljini imaju zube.

Trup i rep[uredi | uredi izvor]

Od početka trupa do repa proteže se bočna linija. Na granici trupnog i repnog dijela tijela nalazi se analni otvor, a iza njega na mokracno-spolnoj kvržici najprije je spolni, a zatim mokraćni otvor. Ribe imaju parne i neparne peraje. Parne peraje postavljene su usporedno s tijelom. Parne peraje su prsne i trbušne. Prsne peraje ucvršcuju se na oplečje iza škržnog otvora. Trbušne peraje nisu fiksirane za osni skelet, pa mogu biti smještene na razlicitim dijelovima tijela. Neparne peraje su leđna, repna i podrepna. Repna peraja kod koštunjača je homocerkalna (rep je izvana simetričan ali iznutra kičma završava u gornjem kraku). Vrste repnih peraja:

  1. Protocerkalna peraja
  2. Heterocerkalna peraja
  3. Dificerkalna peraja
  4. Homocerkalna peraja
  5. Protocerkalna
  6. Heterocerkalna
  7. Dificerkalna
  8. Homocerkalna

Repna peraja je glavni organ za pokretanje. Postoji jedna ili dvije leđnih peraja i jedna podrepna. Postoji još i masno peraje (kod por. Salmonidae, Ameiuridae i dr.) koje je smješteno s leđne strane, a ne sadrži nikakve koštane potpore.

Koža[uredi | uredi izvor]

Sastoji se od dva sloja, tanke pousmine i deblje usmine. Pousmina sadrži dvije vrste sluznih žlijezda koje luče sluz, smanjujući tako trenje pri plivanju. U vrijeme mrijesta na površini se javljaju biserni organi, orožnali dio pousmine. Usminu grade stratum spongiosum i stratum compactum. Tu je vezivno tkivo, živci, pigmentne ćelije i ljuske (koje se preklapaju). Pigmentne ćelije su melanofori, guanofori i ksantofori. Ljuske koje nastaju iz osteoblasta građene su od od dva sloja, gornjeg koštanog i donjeg koji čini vezivno tkivo prožeto vapnencem. Takve ljuske nazivamo elasmoidnima (koštanim). U šaranki ljuske su okruglog oblika – cikloidne, a u grgečki češljastog oblika – ktenoidne. Na ljuskama se uočavaju zone prirasta. Zimi je metabolizam ribe sporiji, a ljeti brži. U skladu s tim ide i rast ribe pa se zimi javljaju na ljuskama tamnije, a ljeti svjetlije zone. Mogu se nalaziti i višećelijske žlijezde koje su postale organi koji emitiraju svjetlost – fotofori. U usmini se nalaze dva snopa kolagenih vlakana u suprotnim spiralama, tako da se riba može pregibati bez da joj se koža nabora.

Kostur[uredi | uredi izvor]

Mozak i kičmena moždina su zaštićeni lubanjom i kralježnicom. Skeletni sistem građen je od koštanog tkiva koje grade dva tipa kostiju: kožne ili pokrovne i hrskavične ili zamjenske kosti.

Kostur lobanje[uredi | uredi izvor]

Lobanja je tropibazalnog tipa (očne orbite blizu, tj. odvojene samo tankim septumom). Donja čeljust je za lobanju pričvršćena hiostilički. Hrskavične kosti nastaju zamjenom hrskavice koštanim tkivom. Kožne kosti nastaju iz usmine. Lobanja se može podijeliti na živčani i škržni dio. Živčanu lobanju – Neurocranium – čine zatiljna (occipitale), tjemena (parietale), čeona (frontale) i nosna (nasale) regija. Škržnu lobanju - Splanchocranium – čini pet pari škržnih lukova i čeljusne luk. Čeljusni luk čine gornja i donja čeljust. Peti škržni luk je jako reduciran i tu se mogu nalaziti ždrijelni zubi, dopunski uredaj za žvakanje. Škržne lukove pokrivaju škržni poklopci – operculumi.

Kostur kičme[uredi | uredi izvor]

Funkcija kičme je sprečavanje skraćivanja tijela prilikom mišićnih kontrakcija. Građena je od koštanog tkiva (kod koštunjača), te se na njoj razlikuju trupna i repna regija. Čine je prsljenovi koji se sastoje od tijela (centrum), živčanih lukova koji završavaju leđnim trnastim nastavkom, a u repnih prsljenova krvni lukovi završavaju trbušnim trnastim nastavkom. Trupni kralješci nemaju donjih lukova već nastavke parapofize na koje se nastavljaju rebra. Tijelo kralješka je udubljeno s obje strane – amfičelni ili dvočaškasti prsljenovi. U prostorima između pojedinih kralješaka je ostatak svitka, koji daje veću izdržljivost i gibljivost kralješnice. Dva su tipa rebara, pluralna koja idu između mišića i dorzalna koja su intramuskularna i to su međumišićne košćice koje nastaju od vezivnog tkiva. Oba tipa su pričvršćena na tijelo kralješaka. Neke ribe imaju i gornja rebra (srdela i losos).

Kostur udova[uredi | uredi izvor]

Neparne leđne peraje (pinnae dorsalis - D) sastoje se od unutarnjih koštanih šipćica – radialia i od vanjskih perajnih šipćica – lepidotrichia. Peraje su pomoću perajnih potpora povezane s kosturom. Parne prsne peraje (pterygia pectoralia - P) sastoje se od radialia i lepidotrichia. Preko oplečja su pričvršćene na slušni dio lubanje. Oplečje je čvrsto vezano na osni kostur tako da su peraje nepokretne. Oplečje čine – lopatica (scapula), vranjača (coracoideim), dovranjača (masocoracoideum) te kožna kost grlenjača (cleithrum). Parne trbušne peraje (pterygia ventralia - V) iste su građe, ali vezane su na kukovlje, koje je građeno od jedne trouglaste kosti – basopetrygium. Kukovlje nije vezano na osni kostur. Peraje služe kao organi za dizanje i spuštanje. Prsne peraje služe za okretanje i održavanje u određenom položaju. Leđne i trbušne peraje ne učestvuju kod aktivnog pokretanja, ali daju tijelu pokretljivost. Repna peraja služi kao kormilo.

Mišićni sistem[uredi | uredi izvor]

Pravilna segmentacija mišića s dvostrukim W rasporedom miomera i miosepti. Razlikujemo bijele i crvene mišiće. Bijeli mišići se kontrahiraju anaerobno pa za energiju koriste glukozu pri čemu nastaje laktat – mliječna kiselina. Crveni se mišići kontrahiraju aerobno, za energiju koriste masti, a nastaje ugljendioksid

Sistem za disanje[uredi | uredi izvor]

Ribe imaju četiri para škrga na četiri škržna luka. Međuškržne pregrade su reducirane. Sa svake strane škrge pokriva škržni poklopac – operculum. Na unutrašnjoj strani operculuma se nalazi lažna škrga, pseudobranchia, koja se sastoji od samo jednog reda škržnih listića i ne učestvuje u disanju, ali se na njoj nalaze receptori koji pomažu u kontroli disanja. Na svakoj škrgi je dvostruki red škržnih listića. Voda ulazi kroz usta i izlazi kroz operculum van. U škržnim resicama krv teče u suprotnom smjeru od prolaza vode. Put vode– usta otvorena, a poklopac zatvoren pa voda ulazi u ždrijelo preko škrga u škržnu pukotinu koju zatvara operculum. Usta se zatvaraju, a voda izlazi kroz operculum. Ribe koje se povremeno zadržavaju izvan vode jer žive u plitkim i muljevitim vodama mogu udisati zrak kojeg apsorbiraju preko crijevnog epitela, sluznice, škržne šupljine ili preko kože. Operculum je koštani poklopac.

Sistem za varenje[uredi | uredi izvor]

Varenje započinje ustima. Jezik je slabo pokretan i on je sluzavi tuljac bez mišića. Kod šaranki na zadnjem dijelu škržnog kostura nalaze se ždrijelni zubi. Ribe većinom usisavaju svoju hranu. Ždrijelo izlučuje sluz pa kad se naglo otvore usta, prouzroče usis plijena. Pomoću mukozne sekrecije hrana prolazi kroz ždrijelo. Jednjak je kratak. Želudac nije jasno odijeljen na kardijačni i pilorićki dio. Oko duodenuma se nalaze vratarnićki (pilorićki) privjesci koji povećavaju prehrambenu sposobnost crijeva. Ima ih 2-200. Crijevo je dugačko i bez tiflozolisa. Javlja se čeljust sa zubima. Zubi su okrenuti prema natrag i uglavnom služe za pridržavanje hrane. Većina riba je karnivorna. Ribe ne mogu žvakati hranu jer bi im to blokiralo protok vode kroz škrge. Zubi na čeljusti i na nepcu služe za pridržavanje pljena.Za mehaničku razgradnju hrane služe ždrijelni zubi. Ima i malo herbivornih riba, ribe koje se hrane detritusom, omnivorne, koje se hrane suspenzijom pa i paraziti koji sišu tjelesnu tekućinu drugih riba. Crijevo koje se nastavlja na želudac je u karnivora kratko a u herbivora dugo. U većini slučajava hrana se ne razgrađuje u želucu pomoću enzima nego se razgradnja i apsorpcija događa u crijevu. U pilorićkim nastavcima se nalaze enzimi i oni imaju glavnu ulogu u apsorpciji masti. Tiflozolis povećava površinu crijevnog epitela kako bi se povećala površina apsorpcije hrane.

Jetra[uredi | uredi izvor]

Jetra je nepotpuno podijeljena na desni i lijevi režanj, a ima žučni mjehur. Gušterača je podijeljena na endokrini i egzokrini dio. U većine riba postoji žučni mjehur gdje se pohranjuju sekreti jetre. Uloga jetre je još i pohrana glikogena. Gušterača je mala i povezana sa žučnim kanalom . Gušterača i jetra mogu biti spojene u hepatopankreas. Slezena se nalazi u zavoju duodenuma. Slezena je tamnocrvena piramidalna struktura koja se nalazi iza želuca ili je s njim povezana. Nema digestivnu ulogu već učestvuje u stvaranju krvnih ćelija ili u razgradnji krvnih ćelija. Plivaći mjehur nastaje kao leđna izbočina jednjaka. Proteže se između probavila i bubrega duž cijele leđne strane trbušne šupljine. Ispunjen je plinom i bogat krvnim žilama. Plivači mjehur i jednjak kod zrakovodnica (physostoma) ostaju povezani pomoću zrakovoda Ductus pneumaticus te se taj kanal otvara u ždrijelo te se kroz njega mjehur napuni zrakom (one gutaju zrak). Ako mjehur nije povezan s jednjakom, kao kod bezzrakovodnica (physochlista) one ne gutaju zrak jer imaju crvenu plinsku žlijezdu koja iz krvi preuzima plinove kojima puni mjehur. Stjenka plivaćeg mjehura ima kapilarna razgranjenja, rete mirabile, u kojima krv teče u suprotnom smijeru od smjera u arterijama i venama. Plinove u plivaćem mjehuru čine 83% dušik, 15% kisik i 21% ugljični dioksid. Položaj plivaćeg mjehura kod a) bezzrakovodnica, b)zrakovodnica

Uloge plivaćeg mjehura[uredi | uredi izvor]

  • hidrostatski organ, pa služi za održavanje ravnoteže,
  • širenjem mjehura riba se diže a skupljanjem se spušta, jer je specifična težina ribe jednaka *specifičnoj težini okolne vode,
  • respiratorni organ,
  • organ za produkciju zvuka - prolazak plina između dijelova mjehura i kroz zrakovod proizvodi zvuk,
  • organ za primanje zvuka - plivaći mjehur je u šaranki povezan s unutrašnjim uhom preko Weberovog organa(4 koštice, Schapium, Claustrum,Intercalarum, Tripus).

Stjenka plivaćeg mjehura sastoji se od Tunica externa- kompaktno vezivno tkivo; submucosa- rastresita vezivna tkiva, krvne žile i živci. plivaći mjehur je homologan plućima jer omogućuje korištenje atmosferskog kisika za disanje. Ribe su teže od vode pa bi bez plivaćeg mjehura tonule.

Sistem krvotoka[uredi | uredi izvor]

Srce je vensko. Sastoji se od venskog zatona, pretklijetke i klijetke. Iz srca izlazi trbušna aorta. Započinje proširenjem, aortinom glavicom, a kasnije se iz trbušne aorte odvajaju 4 dovodne škržne arterije koje vode vensku krv u škrge. 4 odvodne škržne arterije nose arterijsku krv u glaveni krug , circus cephalicus, te u parne korijene leđne aorte. Iz glavenog kruga izlaze glavine arterije koje nose arterijsku krv u mozak. Venski sistem čine portalni optok bubrega i jetre, 2 prednje i 2 stražnje glavne vene koje vode krv u srce preko Cuvierovih protoka. U krvi se nalaze eritrociti s jezgrom, leukociti, granulociti, monociti i limfociti. Limfni sistem dobro je razvijen ispod kože u mišićima i mezenterama.

Živčani sistem[uredi | uredi izvor]

Prednji mozak je malen i ima parne hemisfere. Iz ventralne regije idu vlakna za mirisne režnjeve. Osnovna mu je uloga organizacija i koordinacija mehanizama koji nastaju u drugim dijelovima mozga. Ima važnu ulogu u ponašanju prilikom razmnožavanja. Međumozak =sadrži epifizu sa fotoreceptorima i hipotalamus na koji se s donje strane nastavlja lijevak na koji prilježe hipofiza, krvožilni mješčić i donji režnjevi. Srednji mozak -Najveći je dio mozga kod riba. Sastoji se od krova, tectum opticum u koji ulaze optička vlakna, vlakna iz bočne pruge, dišnih organa i stražnjeg mozga. Kontrolira ponašanje, učenje i ostale oblike kompleksnog ponašanja. Tu se nalaze i motorički centri. Najviše se ističu vidni režnjevi. Stražnji mozak =Velik je kod dobrih plivaća. Kontrolira precizne i tempirane pokrete. Primozak =iz njega izlazi 10 pari lubanjskih živaca i na njega se nastavlja leđna moždina. Autonomni živčani sistem sastoji se od 11 pari moždanih živaca.

Čula[uredi | uredi izvor]

Oči: Najosjetljivije na žutozelenu boju, a to je ona valna dužina koja najdublje prodire u vodu. Sastoji se od spljoštene rožnice čiji vanjski sloj zamjenjuje očne kapke, velike leće, hrskavične bjeloočnice i 6 mišića za pokretanje očne jabučice. Musculus retractor lentis povlaći leću prema mrežnici (fokusiranje) iza koje se nalazi žilnica iz koje izlazi srpasti izdanak processus falciformis koji probija mrežnicu. U žilnici se nalazi i rete mirabile (čudesna mrežica) te ona ima hranjivu ulogu. Oko sadrži zrcalo, to je poseban sloj krvnih žila bogat kristalićima koji reflektiraju svijetlo. Ima još i šarenicu.

Batipelagične ribe (žive na dubinama >1000m) nemaju funkcionalne oči, a mezopelagičke 200-1000m, imaju vrlo velike oči sa specijalnim prilagodbama na slabi intenzitet svijetla- teleskopske oči (velika leća, tanka rožnica, dodatna retina). Indeks loma svjetlosti zraka iznosi 1,00. Rožnica ima indeks loma svjetlosti oko 1,37. Indeks loma vode iznosi 1,33. Zrake svijetlosti se lome na granici vode i rožnice, puno manje nego na granici zraka i rožnice. Kod riba se cijela leća pomiče od ili ka mrežnici (m. retractor lentis), da bi se fokusirao objekt. Organ sluha: Služi za osjet ravnoteže, ubrzanaja i za sluh. Unutrašnje uho sastoji se od vanjskog, koštanog i unutrašnjeg opnenog labirinta. Gornji dio labirinta čine 3 polukružna kanalića i utriculus , jajasta kesica, a donji dio sacculus, kuglasta vrećica i lagena.

Osjetilna mjesta su utriculus, sacculus i lagena, i oni u sebi sadrže slušne kamenčiće otolite(lapillus, sagitta, asteriscus). Kod riba koje čuju unutarnje uho je u kontaktu sa plivaćim mjehurom. Ribe mogu proizvoditi zvuk, za stvaranje jata, dozivanje partnera, plašenje ili upozoravanje neprijatelja.

Mehanizmi proizvodnje zvuka; stimulacija trenjem kralješaka, operkuluma, kostiju oplećja, zubiju, ispuštanjem plina iz plivaćeg mjehura. Bočna pruga: čine je osjetne ćelije neuromasti s osjetnim dlačicama, koje strše u želatinoznu kupolu, koja se pomiće pokretima vode. Pomoču njih se registrira strujanje vode uzrokovano drugim organizmima. Uloga- procjena snage i pravca vodenog toka,-izbjegavanje zapreka,-hvatanje plijena.

Kemoreceptori: Osjetila za okus, nalaze se na ustima i ždrijelu, na brčićima a mogu biti i na cijelom tijelu. Osjetila za miris su također kemoreceptori. Nalaze se sa svake strane iza nosnog otvora. Postoje prednji i stražnji nosni otvori, tako da na prednje voda ulazi a na stražnje izlazi. Osjet mirisa ribe koriste za traženje hrane i prepoznavanje spola svoje vrste.

Mokraćni mjehur[uredi | uredi izvor]

Bubrezi - opistonephros, smješteni su na leđnoj strani tijela iznad plivaćeg mjehura. Gornji dio bubrega pronephros je limfoidni organ a donji dio opistonephros je funkcionalan. Mokraćovodi se straga proširuju u mokraćni mjehur. Otvaraju se iza analnog otvora, pa ne postoji nečisnica. Otvaraju se na mokraćnospolnoj papili, prvo spolni pa mokraćni otvor. Amonijak i urea , tj. dušični ostaci izlučuju se 6 puta više preko škrga nego preko bubrega. Morske ribe imaju manju količinu soli u krvi, nego što je u morskoj vodi zahvaljujući osmoregulatornim procesima. U slatkovodnih riba količina soli u krvi je veća nego u okolnoj vodi pa H2O radi osmoze ulazi u tijelo, te je moraju pojačano izbacivati.

Spolni sistem[uredi | uredi izvor]

Spolni i mokraćni sistem su odvojeni. Kod mužjaka postoje parni sjemenici, a sjemenovodi se spajaju u zajednički sjemenovod i otvaraju se na mokraćnospolnoj papili. Kod ženki se nalaze parni jajnici produljena oblika, te jajovodi koji se otvaraju posebnim spolnim otvorom iza analnog a ispred mokraćnog otvora. Ako jajovodi ne postoje (Perca fluviatilis - grgeč) jaja se izbacuju u utrobnu šupljinu. Oplodnja je vanjska. Ženka polaže ikru koju mužjak prelije sjemenom. Brazdanje jajeta je parcijalno jer su jaja bogata žumanjkom. Iz jaja se izvali ličinka koja se neko vrijeme hrani žumanjčanom vrećom koju nosi sa sobom. Tek nakon resorpcije žumanjčane vreće ličinka dobije izgled male ribe.

Posebni organ[uredi | uredi izvor]

Električni organi: Jaka polja za napad ili odbranu, slaba za primanje električnih osjeta ili za komunikaciju, u muljevitim vodama. Nastaju preobrazbom mišića u ćelije koje se nazivaju elektrociti. To su mišićne ćelije koje su izgubile sposobnost kontrakcije, a specijalizirale su se za stvaranje ionizacijskog toka..Morske ribe su bolji vodiči električne struje od slatkovodnih. Elektroreceptori: Nastaju iz neuromasta bočne pruge. U riba koje mogu postići jaku struju električni su organi smješteni u prednjem dijelu tijela, a u ostalih u repnom dijelu. Služe za detekciju električnog polja. Svjetleći organi: nalazimo ih kod riba koje žive na velikim dubinama i 95 % riba koje žive ispod 50 metara dubine. Većinom je to plavo zelena svjetlost koju proizvode fotofore nastale iz preobraženih sluznih žlijezda. U mnogih vrsta svjetlost stvaraju svjetleće bakterije smještene u pojedinim organima. Svjetlosni organi služe za prepoznavanje spolova ili za plašenje, te osvajanje žrtve. Takvi svjetleći organi se vide i do 15 metara daleko. Ribe mogu imati i otrovne žlijezde te pomoću posebnih organa uštrcavati otrov u plijen.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz:


P biology.png Nedovršeni članak Ribe koji govori o biologiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.