Ribonukleoprotein

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Ribonukleoproteini (RNP) su takvi nukleoproteini koji sadrže RNK, tj. nastaju spajanjem RNK i proteina (poznati i kao protein-RNK kompleksi). Nekoliko poznatih primjera uključuju ribosome, enzim telomerazu, skladišne ribonukleoproteine, RNazu P, hnRNP i male jedarne RNP (snRNP), koji su uključeni u pre-iRNK preradu RNK (splajsosomi), a spadaju u glavne komponente nukleosoma.

Dosad je zabilježeno preko 2000 RNP, koji se mogu naći u PDB bazi podataka. Na temelju poznatih struktura, postoje neke zajedničke karakteristike proteina-RNK kompleksa.[1][2][3]

Naprimjer, RNP u snRNP-ovima ima RNK-vezujući strukturni motiv u RNK-vezujućem proteinu. Ostaci aromatskih aminokiselina u ovom motivu su rezultat slaganja interakcije s RNK. Lizinski ostatak u spiralnom dijelu RNK-vezujućeg proteina pomažu da se stabilizira interakcija s nukleinskom kiselinom. Ovo vezivanje je ojačano elektrostskom privlačnošću između pozitivnog lizinskih bočnih lanaca i negativne nukleinske kiseline fosfatne okosnice. Na osnovu toga, moguće je računarsko modeliranje homologije ribonukleoproteina (RNP). [4] RNP među mnogim mogu imati važnu ulogu u replikaciji virusa gripe A. U virusnoj RNK se transkribira u iRNK pomoću RNK polimeraze pričvršćene na RNP.

'RNP' se također može odnositi i na ribonukleoproteinske čestice, odvojene unutarćelijske fokuse za posttanskripcijsku regulaciju.

Anti-RNP antitijela[uredi | uredi izvor]

Anti-RNP antitijela su autoantitijela udružena mješovitom bolešću vezivnog tkiva, a otkrivena su u približno 40% pacijenata sa Lupus erythematosus. Dva tipa anti-RNP antitijela su blisko vezana za s Sjögrenov sindrom: SS-A (Ro) i SS-B (La).

Lista ribonukleoproteina[uredi | uredi izvor]

Ovo je djelimična lista poznatih članova ribonuleoproteinskih familiija:

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kornberg A. (1989): For the love of enzymes – The Odyssay of a biochemist. Harvard University Press, Cambridge (Mass.), London,ISBN 0-674-30775-5, ISBN 0-674-30776-3.
  2. ^ Graeme K. Hunter G. K. (2000): Vital Forces. The discovery of the molecular basis of life. Academic Press, London 2000, ISBN 0-12-361811-8.
  3. ^ Nelson D. L., Michael M. Cox M. M. (2013): Lehninger Principles of Biochemistry. W. H. Freeman, 2013.ISBN 978-1-4641-0962-1.
  4. ^ Tuszynska, I.; Matelska, D.; Magnus, M.; Chojnowski, G.; Kasprzak, J. M.; Kozlowski, L. P.; Dunin-Horkawicz, S.; Bujnicki, J. M. (2014). "Computational modeling of protein-RNA complex structures". Methods 65 (3): 310–9. PMID 24083976. doi:10.1016/j.ymeth.2013.09.014. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Šablon:Cell-biology-stub