Idi na sadržaj

Ricco Groß

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ricco Groß
Lični podaci
Puno imeRicco Groß
Državljanstvo Istočna Njemačka
Njemačka
Rođenje (1970-08-22) 22. august 1970 (55 godina)
Schlema, Istočna Njemačka
Zanimanjebiatlonac, biatlonski trener
Visina178 cm
Težina76 kg
Karijera
KlubSG Dynamo Zinnwald, SC Ruhpolding
TrenerFritz Fischer
Statusneaktivan
Kraj karijere2007.
Olimpijske igre
Nastupi (b.)5 (1992, 1994, 1998, 2002, 2006.)
Medalje (b.)8 (4 zlatne)
Svjetska prvenstva
Nastupi (b.)15 (1991, 1993, 1995, 1996, 1997, 1998, 1999, 2000, 2001, 2002, 2003, 2004, 2005, 2006, 2007.)
Medalje (b.)20 (9 zlatnih)
Svjetski kup
Prvi nastup (b.)1990/91.
Pojedinačne pobjede (b.)[I]9
Timske pobjede[II]24
Plasman (b.)[III]
2. (1997/98.)
Pobjede u disciplinama
  • 1 – sprint
  • 3 – pojedinačno
  • 4 – potjera
  • 1 – masovni start
Medalje
Olimpijske igre
Srebrna medalja – drugo mjestoZOI 1992.10 km
Zlatna medalja – prvo mjestoZOI 1992.štafeta
Srebrna medalja – drugo mjestoZOI 1994.10 km
Zlatna medalja – prvo mjestoZOI 1994.štafeta
Zlatna medalja – prvo mjestoZOI 1998.štafeta
Srebrna medalja – drugo mjestoZOI 2002.štafeta
Bronzana medalja – treće mjestoZOI 2002.potjera
Zlatna medalja – prvo mjestoZOI 2006.štafeta
Svjetsko prvenstvo u biatlonu
Zlatna medalja – prvo mjestoSP 1991.štafeta
Zlatna medalja – prvo mjestoSP 1995.štafeta
Bronzana medalja – treće mjestoSP 1995.10 km
Srebrna medalja – drugo mjestoSP 1996.štafeta
Zlatna medalja – prvo mjestoSP 1997.štafeta
Zlatna medalja – prvo mjestoSP 1997.20 km
Srebrna medalja – drugo mjestoSP 1998.ekipno
Srebrna medalja – drugo mjestoSP 1999.20 km
Zlatna medalja – prvo mjestoSP 1999.potjera
Bronzana medalja – treće mjestoSP 2000.štafeta
Zlatna medalja – prvo mjestoSP 2003.štafeta
Bronzana medalja – treće mjestoSP 2003.20 km
Srebrna medalja – drugo mjestoSP 2003.10 km
Zlatna medalja – prvo mjestoSP 2003.potjera
Zlatna medalja – prvo mjestoSP 2004.štafeta
Srebrna medalja – drugo mjestoSP 2004.10 km
Zlatna medalja – prvo mjestoSP 2004.potjera
Bronzana medalja – treće mjestoSP 2005.20 km
Bronzana medalja – treće mjestoSP 2007.štafeta
Bronzana medalja – treće mjestoSP 2005.štafeta mj.
Takmičenje 1. 2. 3.
Olimpijske igre 4 3 1
Svjetska prvenstva 9 5 6
Fusnote
  1. ↑ Pobjede u utrkama na Olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima u kojima su rezultati vrednovani za Svjetski kup ubrajaju se u pojedinačne pobjede.
  2. ↑ Pobjede u timskim i utrkama štafeta u Svjetskom kupu zvanično se ne ubrajaju u statistiku pobjeda.
  3. ↑ Plasman u Svjetskom kupu u pojedinačnim disciplinama uveden je od sezone 1996/97.
Aktualizirano4. 6. 2026.
Službeni rezultati
IBU | Olympedia | FIS

Ricco Groß rođen 22. augusta 1970. u Schlemi u Istočnoj Njemačkoj (danas Njemačka) je nekadašnji istočnonjemački i njemački biatlonac, četverostruki olimpijski prvak i devetostruki svjetski prvak u biatlonu.

Karijera

[uredi | uredi izvor]

Olimpijske igre

[uredi | uredi izvor]
Olimpijske igrePoj.Spr.Pot.Šta.
Francuska Albertville 1992. (Biatlon) 2 1
Norveška Lillehammer 1994. (Biatlon) 2 1
Japan Nagano 1998. (Biatlon) 6 17 1
Sjedinjene Američke Države Salt Lake City 2002. (Biatlon) 4 4 3 2
Italija Torino 2006. (Biatlon) 11 6 12 1

Groß je nastupio pet puta na olimpijskim igrama: na ZOI 1992, ZOI 1994, ZOI 1998, ZOI 2002. i ZOI 2006. Osvojio je četiri zlatne, tri srebrne i jednu bronzanu medalju.

Na ZOI 1992. osvojio je prvu, srebrnu medalju u utrci sprinta na 10 km, kada je s jednim promašajem i 15.7 s zaostatka bio sporiji od njemačkog[a] biatlonca Marka Kirchnera. U štafeti na istim igrama s Markom Kirchnerom, Jensom Steinigenom i Fritzom Fischerom osvojio je prvu zlatnu s 22.8 s prednosti iza selekcije Ujedinjenog tima[b] u sastavu: Valerij Medvedcev, Aleksandar Popov, Valerij Kirijenko i Sergej Čepikov.

Drugu srebrnu osvojio je na ZOI 1994. u utrci sprinta na 10 km, kada je s jednim promašajem i 6.0 s zaostatka bio sporiji od ruskog biatlonca Sergeja Čepikova, a drugu zlatnu osvojio u štafeti s Markom Kirchnerom, Frankom Luckom i Svenom Fischerom s 1:01.5 min prednosti iza selekcije Rusije u sastavu: Vladimir Dračev, Sergej Tarasov, Valerij Kirijenko i Sergej Čepikov.

Na ZOI 1998. u štafeti s Frankom Luckom, Peterom Sendelom i Svenom Fischerom s prednošću od 1:01.5 min ispred norveške štafete u sastavu: Egil Gjelland, Halvard Hanevold, Dag Bjørndalen i Ole Einar Bjørndalen, osvojio je treću zlatnu.

Bronzanu medalju osvojio je na ZOI 2002. u potjeri, kada je s dva promašaja i 56.0 s zaostatka bio sporiji od norveškog biatlonca Olea Einara Bjørndalena, te treću srebrnu u štafeti s Frankom Luckom, Peterom Sendelom i Svenom Fischerom sa zaostatkom od 45.3 s iza norveške štafete u sastavu: Halvard Hanevold, Frode Andresen, Egil Gjelland i Ole Einar Bjørndalen.

Na ZOI 2006. u štafeti s Michaelom Röschom, Svenom Fischerom i Michael Greisom s prednošću od 20.9 s ispred ruske štafete u sastavu: Ivan Čerezov, Sergej Čepikov, Pavel Rostovcev i Nikolaj Kruglov, osvojio je četvrtu zlatnu medalju.

Svjetsko prvenstvo

[uredi | uredi izvor]
Svjetsko prvenstvoPoj.Spr.Pot.Mas.Eki.Šta.MŠ.
Finska Lahti 1991. 16 4 1
Bugarska Borovec 1993. 6 64
Italija Antholz 1995. 55 3 14 1
Njemačka Ruhpolding 1996. 9 12 6 2
Slovačka Osrblie 1997. 1 34 26 1
Slovenija Pokljuka 1998.
Austrija Hochfilzen 1998.		 7 2
Finska Kontiolahti 1999.
Norveška Oslo 1999.		 2 6 1 8 4
Norveška Oslo 2000.
Finska Lahti 2000.		 9 7 18 6 3
Slovenija Pokljuka 2001. 7 27 14 4 12
Norveška Oslo 2002. 11
Rusija Hanti-Mansijsk 2003. 3 2 1 22 1
Njemačka Oberhof 2004. 4 2 1 29 1
Austrija Hochfilzen 2005.[c] 3 7 6 7 6 3
Slovenija Pokljuka 2006. 10
Italija Antholz 2007. 9 3

Groß je od SP 1991. do SP 2007. nastupio 15 puta na Svjetskim prvenstvima. Osvojio je devet zlatnih, pet srebrnih i šest bronzanih medalja.

Prvu, zlatnu medalju osvojio je na SP 1991. u štafeti s Markom Kirchnerom, Frankom Luckom i Fritzom Fischer s prednošću od 1:28.3 min ispred sovjetske štafete u sastavu: Jurij Kaškarov, Aleksandar Popov, Sergej Tarasov i Sergej Čepikov.

Na SP 1995. osvojio je drugu zlatnu medalju u štafeti s Frankom Luckom, Markom Kirchnerom i Svenom Fischerom s prednošću od 12.0 s iza francuske štafete u sastavu: Lionel Laurent, Patrice Bailly-Salins, Thierry Dusserre i Hervé Flandin; te prvu bronzanu u utrci na 10 km, bez promašaja i sa zaostatkom od 5.2 s u odnosu na pobjednika francuskog biatlonca Patrica Bailly-Salinsa.

Na SP 1996. u štafeti s Frankom Luckom, Peterom Sendelom i Svenom Fischerom osvojio je prvu srebrnu medalju sa zaostatkom od 1:00.1 min u odnosu na rusku štafetu u sastavu: Viktor Majgurov, Vladimir Dračov, Sergej Tarasov i Aleksej Kobeljev.

Godinu kasnije na SP 1997. u štafeti s Frankom Luckom, Peterom Sendelom i Svenom Fischerom osvojio je treću zlatnu medalju s prednošću od 5.7 s u odnosu na norvešku štafetu u sastavu: Egil Gjelland, Jon Åge Tyldum, Dag Bjørndalen i Ole Einar Bjørndalen; te četvrtu u u utrci na 20 km, bez promašaja i s prednošću od 35.5 s u odnosu na drugoplasiranog bjeloruskog biatlonca Olega Riženkova

Na SP 1998. u ekipnoj utrci s Frankom Luckom, Carstenom Heymannom i Svenom Fischerom osvojio je drugu srebrnu medalju sa zaostatkom od 43.7 s u odnosu na norveški tim u sastavu: Egil Gjelland, Sylfest Glimsdal, Dag Bjørndalen i Ole Einar Bjørndalen.

Na SP 1999. osvojio je jednu zlatnu i jednu srebrnu medalju: zlatnu u potjeri, kada je bez promašaja i s prednošću od 27.2 s bio brži u odnosu na drugoplasiranog njemačkog biatlonca Franka Lucka; a srebrnu u u utrci na 20 km, bez promašaja i sa zaostatkom od 8.7 s u odnosu na pobjednika njemačkog biatlonca Svena Fischera. Drugu bronzanu osvojio je na SP 2000. u štafeti s Peterom Sendelom, Svenom Fischerom i Frankom Luckom sa zaostatkom od 53.6 s u odnosu na rusku štafetu u sastavu: Viktor Majgurov, Sergej Rožkov, Vladimir Dračev i Pavel Rostovcev.

Najbolji uspjeh postigao je na SP 2003. osvajanjem dvije zlatne, jedne srebrne i jedne bronzane medalje. Srebrnu medalju osvojio je u utrci na 10 km, s jednim promašajem i sa zaostatkom od 50.7 s u odnosu na pobjednika norveškog biatlonca Olea Einara Bjørndalena; dan kasnije prvu zlatnu u potjeri s dva promašaja i s prednošću od 12.0 s u odnosu na drugoplasiranog norveškog biatlonca Halvarda Hanevolda; U utrci na 20 km osvojio je bronzanu medalju s tri promašaja i sa zaostatkom od 1:25.9 min u odnosu na pobjednika norveškog biatlonca Halvarda Hanevolda; a drugu zlatnu u štafeti s Peterom Sendelom, Svenom Fischerom i Frankom Luckom i prednošću od 7.3 min u odnosu na rusku štafetu u sastavu: Viktor Majgurov, Pavel Rostovcev, Sergej Rožkov i Sergej Čepikov.

Na narednom prvenstvu ponovo je osvojio dvije zlatne, te jednu srebrnu medalju: Srebrnu medalju osvojio je u utrci na 10 km, bez promašaja i sa zaostatkom od 9.1 s u odnosu na pobjednika francuskog biatlonca Raphaëla Poireea; dan kasnije prvu zlatnu u potjeri s dva promašaja i s prednošću od 13.3 s u odnosu na drugoplasiranog francuskog biatlonca Raphaëla Poireea; U štafeti je osvojio drugu zlatnu s Michaelom Greisom, Svenom Fischerom i Frankom Luckom i prednošću od 15.7 s u odnosu na norvešku štafetu u sastavu: Halvard Hanevold, Lars Berger, Egil Gjelland i Ole Einar Bjørndalen.

Do kraja karijere osvojio je još tri bronzane medalje. Dvije na SP 2005: u utrci na 20 km s dva promašaja i sa zaostatkom od 26.9 s u odnosu na pobjednika češkog biatlonca Romana Dostála, te u mješovitoj štafeti s Uschi Disl, Kati Wilhelm i Michaelom Greisom i zaostatkom od 34.2 s u odnosu na rusku štafetu u sastavu: Olga Piljova, Svjetlana Išmuratova, Ivan Čeresov i Nikolaj Kruglov. Zadnju bronzanu medalju osvojio je na SP 2007. u štafeti s Michaelom Greisom, Svenom Fischerom i Michaelom Röschom i zaostatkom od 1:32.5 m u odnosu na rusku štafetu u sastavu: Ivan Čeresov i Nikolaj Kruglov, Maksim Čudov i Dimitrij Jarošenko.

Svjetski kup

[uredi | uredi izvor]
Plasman u Svjetskom kupu
1990/91.1991/92.1992/93.1993/94.1994/95.1995/96.1996/97.1997/98.1998/99.1999/00.2000/012001/022002/032003/042004/052005/062006/07
73011587424897336826

Prvi nastup Großa u Svjetskom kupu bio je u sezoni 1990/91. u Les Saisiesu 13. decembra 1990. u utrci na 20 km, kada je osvojio 22-o mjesto. Ukupno je pobijedio devet puta u utrkama Svjetskog kupa, a u štafetnim i ekipnim utrkama je pobijedio 24 puta.

Prestanak karijere

[uredi | uredi izvor]

Aktivnim bavljem biatlonom prestao se baviti u martu 2007. i započeo trenersku obuku na trenerskoj akademiji Njemačkog olimpijskog sportskog saveza u Kölnu, koju je uspješno završio 2010. Istovremeno, od sezone Svjetskog kupa u biatlonu 2007/08. do kraja sezone 2009/10. radio je kao stručni komentator za njemačku javnu televiziju ARD. Primarno je pratio muške utrke, dok je Uschi Disl preuzela istu ulogu za ženske utrke.

Trenerska karijera

[uredi | uredi izvor]

Nakon završetka obuke, Ricco Groß preuzeo je svoju prvu trenersku poziciju za sezonu 2010./11 kao pomoćni trener njemačke ženske reprezentacije uz Geralda Höniga. Nakon neuspjeha u olimpijskoj sezoni 2013/14, smijenjen je s te pozicije i trenirao je njemačku reprezentaciju IBU kupa u sezoni 2014/15.

Dana 22. maja 2015. Groß je najavio kraj suradnje s Njemačkim skijaškim savezom. Preselio se u Rusiju kao glavni trener muške reprezentacije, koju je vodio Anton Šipuljin. Pod njegovim vodstvom, ruska reprezentacija postala je svjetski prvak u štafeti 2017. i osvojila je Svjetski kup u štafeti u istoj sezoni. Großov rad zasjenila su otkrića o dopingu iz McLarenovog izvještaja, što je rezultiralo time da je samo minimalnom sastavu dopušteno sudjelovanje na Zimskim olimpijskim igrama 2018. pod neutralnom zastavom. Kasnije su se iz njegova vremena kao glavnog trenera pojavile i optužbe protiv ruskih sportaša.

Nakon Zimskih igara, Ricco Groß postao je selektor austrijske muške reprezentacije za sezonu 2018./19.[1] Nakon Zimskih olimpijskih igara 2022., gdje Austrija prvi put od 2006. nije osvojila medalju, Austrijski skijaški savez (ÖSV) nije obnovio Großov ugovor.[2]

U maju 2022. Groß je predstavljen kao novi glavni selektor slovenske reprezentacije, koja uključuje i mušku i žensku reprezentaciju. Njegovi pomoćni treneri bili su prethodni glavni selektor, Janez Marič, za muškarce i Boštjan Klavžar za žene.[3] Nakon sezone 2023./24. njegov ugovor nije obnovljen iz financijskih razloga.[4]

Zatim je preuzeo novu poziciju regionalnog trenera u Lenzerheideu.[5] Od 2026. Groß je odgovoran za streljaštvo sa švicarskom reprezentacijom.[6]

Nagrade

[uredi | uredi izvor]

Privatni život

[uredi | uredi izvor]

Oženjen je s Kathrin od 1994. i imaju trojicu sinova: Marca rođenog 1995, koji je takođe biatlonac; Simona (rođenog 1998.) i Gabriela klizača (rođenog 2004.).[7] Vodnik je u njemačkom Bundeswehru.[8]

Napomene

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Nakon ujedinjenja Njemačke 1990. godine, od ZOI 1992. njemački sportisti nastupaju u zajedničkom timu
  2. ↑ Pod imenom Ujedinjeni tim, na Zimskim olimpijskim igrama 1992. nastupili su takmičari iz bivših sovjetskih republika: Rusije, Ukrajine, Kazahstana, Bjelorusije, Uzbekistana i Armenije.
  3. ↑ Utrka u mješovitoj štafeti održana je u Hanti-Mansijsku 20. marta.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Christoph Nister (30. 3. 2018). "Eine Legende wird neuer Trainer!" (jezik: njemački). krone.at. Pristupljeno 21. 8. 2018.
  2. ↑ APA (18. 3. 2022). "Ricco Groß muss nach Saisonende als ÖSV-Männertrainer gehen" (jezik: njemački). DerStandard.at. Pristupljeno 16. 5. 2022.
  3. ↑ "Biatlonska reprezentanca se je z novim vodstvom zbrala na Pokljuki". sloski.si (jezik: slovenski). 16. 5. 2022. Pristupljeno 16. 5. 2022.
  4. ↑ sportschau.de. "Auf Jobsuche: Aus in Slowenien für Biathlon-Coach Ricco Groß" (jezik: njemački). Pristupljeno 4. 11. 2024.
  5. ↑ Siegi Huber (16. 5. 2024). "Biathlon: Neuer Job und Aufklärung - Jetzt spricht Ricco Groß". chiemgau24.de (jezik: njemački). Pristupljeno 19. 9. 2024.
  6. ↑ "Biathlon: Ricco Groß wird Weltcup-Trainer in der Schweiz". tagesspiegel.de (jezik: njemački). 6. 5. 2026. Pristupljeno 7. 5. 2026.
  7. ↑ "Die sportliche Groß-Familie von Ruhpolding". www.berchtesgadener-anzeiger.de (jezik: njemački). Pristupljeno 5. 12. 2025.
  8. ↑ "Groß, Ricco | Bundesstiftung zur Aufarbeitung der SED-Diktatur". www.bundesstiftung-aufarbeitung.de (jezik: njemački). Pristupljeno 5. 12. 2025.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Ricco_Groß&oldid=3900254"