Rimski vojni logor u Humcu (Ljubuški)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Rimski vojni logor u Humcu

Rimski vojni logor u Humcu (Ljubuški), u rimskim dokumentima poznat kao Bigestenalazio se na lokalitetu Gračine, općina Ljubuški, Bosna i Hercegovina.

Lokacija[uredi | uredi izvor]

Područje na kojem leži lokalitet Gračine u Humcu, nalazi se na platou između lijeve obale rijeke Trebižata na jugu i naselja Humac na sjeveru, 5 km. jugozapadno od centra Ljubuškog. Teren je ravan, pregledan i ocjedit.

Istraživanja[uredi | uredi izvor]

Područje Ljubuškog bilo je tokom u više navrata istraživano. Do 1970ih u historijskoj i arheološkoj literaturi pretpostavka o vojnom logoru na Humcu postala je opšte prihvaćena. Zasluga za to pripada Karlu Paču, koji je prvi utvrdio da se radi o logoru, u rimskim dokumentima poznat kao Bigeste, podignutom da štiti obližnju rimsku koloniju Naronu (colonia Iulia Narona) od ostalih ilirskih plemena, prvenstveno Dalmata. Kasnije logor su istraživali Dimitrije Sergejevski, Esad Pašalić, u najvećem obimu Ivo Bojanovski, Đuro Basler, svi sa Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine.

Na osnovu istraživanja navedenih naučnika arheološko područje - antički vojni logor na Gračinama u Humcu proglašeno je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1]

Hrvatski arheolog Dodig, na osnovu arhitekture ostalih rimskih logora smatra da se istraženi rimski objekt na Gračinama ne uklapa u šemu rimskoga logora iz 1.–2. st. On smatra da se sam vojni logor, u kojem je mogla boraviti jedna cohors equitata (oko 608 vojnika), nalazio u blizini, sudeći po velikoj količini crijepa i obrađena kamena na širem području Gračina. S druge strane Trebižata mogle su biti prata legionis , a nizvodno prema Hardomilju i logorska nekropola.

Historija[uredi | uredi izvor]

Nakon pada ilirske kraljevine 168. godine prije naše ere, područje Bosne i Hercegovine sjeverno do Stoca i zapadno do Duvanjskog i Imotskog polja ušlo je u sastav Rimskog carstva. Tada je otpočela i romanizacija tog područja, a intenzivirala se od Cezarova i Augustova doba. Glavni nositelji romanizacije u provinciji bili su vojnici, posebno veterani, sa svojim imanjima. U Ljubuškom su u epigraskim nalazima (nadgrobnii počasni natpisi i žigovi na crijepu) zabilježeni tragovi boravka aktivnih vojnika i veterana sedam legija[2].

Opis dobra[uredi | uredi izvor]

Logor se prostirao na površini od oko 1,5 hektara. Bio je ograđen kamenim bedemom dugim 140 m u pravcu sjever-jug i 110 m u pravcu istok-zapad. Bedem je bio širok oko 0,9 m. Otkopana su sva četiri ugla perimetralnog bedema, ali se dispozicija kula i ulaza kao i njihova veličina i oblik ostali nepoznati jer su iskrčeni. Tek su djelomično tu i tamo na istočnoj i sjevernoj strani otkopani djelići temelja bedema šir. 0.90-0.95 m.[3]

Na istraženoj površini logora otkriven je kompleks od 4 zgrade. U jednoj od zgrada, nalazio se uređaj za centralno grijanje (praefurnium), podovi su bili sa mozaikom od crnih i bijelih kockica sa geometrijskim ukrasima, a zidovi su bili ukrašeni freskama od kojih su nađeni mali komadi sa crvenom, zelenom i bijelom bojom.

Na Gračinama je iskopano 7120 predmeta. Među nalazima najbrojnije su kockice mozaika (3202 komada), keramički ulomci (2058), stakleni ulomci (585), brončani artefakti (366), ekseri (334), željezni predmeti (187), novci (75 primjeraka), svjetiljke (27, od kojih sedam s radioničkim pečatom), fbule (26), crijep s pečatom (15 primjeraka).

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Radoslav Dodig, Znanstveni skup, Sinj, 10.-13. listopada 2006 RIMSKI KOMPLEKS NA GRAČINAMA. VOJNI TABOR ILI…?

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Nacionalni spomenik
  2. ^ "Ivo Bojanovski: BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA". Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  3. ^ "Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE". Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. Pristupljeno 9. 2. 2016. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]