Rješavanje problema
Rješavanje problema se sastoji od korištenja generičkih ili ad hoc metoda, urednim načinom, za pronalaženje rješenja problema. Neke od tehnika za rješavanje problema su razvijene i koriste se u vještačkoj inteligenciji, računarstvu, inženjerstvu, matematici, medicini itd. i odnose se na mentalne tehnike rješavanja problema proučavanih u pshologiji.
Definicija[uredi | uredi izvor]
Izraz rješavanje problema se koristi u mnogim disciplinama, ponekad sa različitim perspektivama, i često sa različitim terminologijama. Na primjer, to je mentalni proces u psihologiji i kompjuterizovani proces u računarstvu. Problemi također mogu biti razvrstani u dva različita tipa (loše definisani i dobro definisani) od kojih treba sačiniti odgovarajuća rješenja. Loše definisani problemi su oni koji nemaju jasne ciljeve, puteve rješenja, ili očekivana rješenja. Dobro definisani problemi imaju specifične ciljeve, jasno definisane puteve rješenja, i jasno očekivana rješenja. Ovi problemi također dozvoljavaju više početnog planiranja nego loše definisani problemi.[1] Sposobnost rješavanja problema ponekad uključuje bavljenje pragmatičnim (logičnim) i semantičkim tumačenjima problema. Darovitost razumijevanja šta je cilj rješavanja problema i kojim se pravilima vodi rješenje može biti primijenjena predstava ključa rješavanja problema. Ponekad problem zahtijeva donekle apstraktno razmišljanje i rezultira kreativnim rješenjem.
Računarstvo i algoritmika[uredi | uredi izvor]
U računarstvu i djelimično vještačkoj inteligenciji koja se bavi algoritmima ("algoritmika"), rješavanje problema obuhvata brojne tehnike poznate kao algoritmi, heuristika, analiza korijena problema, i druge. U ovim disciplinama, rješavanje problema je dio većeg procesa koji obuhvata determinaciju problema, uklanjanje duplih podataka, analizu, dijagnostiku, popravke itd.
Bilješke[uredi | uredi izvor]
- ^ Schacter, D.L. et al. (2009). Psychology, Second Edition. New York: Worth Publishers. str. 376, prema članku sa EN Wiki