Robert, kralj Napulja

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Robert
Kralj Napulja
Vladavina5. maj 1309 – 20. januar 1343.
PrethodnikKarlo II
NasljednikIvana I
SupružnikJolanda Aragonska
Sanča Majorkanska
DinastijaAnjou
OtacKarlo II, kralj napulja
MajkaMarija od Ugarske
Rođenje1278.
Smrt20. januar 1343(1343-01-20) (64–65 godina)

Robert Mudri ili Robert Anžuvinac (1278 – 20. januar 1343) bio je kralj Napulja (1309–1343), titularni kralj Jeruzalema, te grof Provanse. Drugi je najstariji sin napuljskog kralja Karla II.

Učestvovao je u Ratu sicilijanske večernje. Iskrcao se na Siciliju zajedno s Filipom Tarantskim i zauzeo je Kataniju, ali se poslije morao povlačiti.

Kralj i pokrovitelj umjetnosti[uredi | uredi izvor]

Bio je sin napuljskog kralja Karla II i ugarske princeze Marije, preko koje je polagao pravo na ugarsku krunu. Poslije smrti oca postaje napuljski kralj, budući da je Karlo Robert, sin njegovog starijeg brata Karla Martela, bio prezauzet boreći se za ugarsku krunu. Papa Klement V je blagoslovio njegovu vladavinu.

Kralj Robert je nazvan "mirotvorcem Italije". Trgovina je tokom njegove vladavine procvjetala. Sagrađene su veličanstvene građevine, spomenici i kipovi, koji su promijenili izgled Napulja. Napulj postaje grad punog srednjovjekovnog sjaja. Na njegov dvor dolaze brojni umjetnici, slikari i književnici, među kojima su bili Francesco Petrarca i Giovanni Boccaccio.

Robert i dva njemačka kralja[uredi | uredi izvor]

Robert je iskoristio istovremeni izbor dva kralja u Njemačkoj. U Njemačkoj je izbio spor 1314. godine između Ludovika Bavarskog i Fridrika Austrijskog. Obojica su bili izabrani za kralja. Robert je iskoristio svoj utjecaj kod pape, koji je podržavao francuske interese. Savjetovao je papu da se ne miješa u sukob, jer nije želio njemački kraljevi imaju kontrolu nad Italijom. Dok je trajao njihov sukob Robert je gospodario Italijom. Papa se umiješao, tek kad je Ludovik Bavarski pobijedio. Tada papa ekskomunicira Ludovika, čime opet potpomaže Roberta. Ludovik Bavarski je papu proglasio heretikom. Slao je vojsku da štiti Milano, koji je bio ugrožen od strane Roberta.

Gvelfsko-gibelinski ratovi[uredi | uredi izvor]

Robert je predvodio je gvelfsku vojsku 1318. u Genovi. Oslobodio je Genovu. Kada je izbio spor o nasljeđivanju u markgrofoviji Saluzzo Robert je intervenirao u korist Manfreda V, a protiv Tomaša II, zato što je Tomaš bio ženidbom vezan za gibelinsku porodicu Viskonti. Rat koji je uslijedio, bio je dio šireg gvelfsko-gibelinskog sukoba. Robert je opsjedao Saluzzo i uspio ga osvojiti. Grad je spalio, a Tomaša je zarobio, pa je ovaj bio prinuđen platiti otkupninu.

Nasljednici[uredi | uredi izvor]

Robertov sin Karlo, vojvoda od Kalabrije, je umro prije Roberta. Iza njega je ostala Robertova unuka Ivana. Želeći da ostavi krunu svojoj unuci, a da pri tom osigura da napuljska kruna ostane u dinastiji Anjou, Robert je sedmogodišnju Ivanu udao za unuka svoga starijeg brata Karla Martela, njenog šestogodišnjeg rođaka Andriju. Njemu daje titulu vojvode od Kalabrije, koju je tradicionalno nosio napuljski prijestolonasljednik. U svom testamentu Robert je izrazio želju da Ivana i Andrija vladaju zajedno kao ravnopravni savladari.

Kralj Robert je umro 20. januara 1343. godine. Njegov testament nije bio ispoštovan; naslijedila ga je unuka, Ivana I, ali sama. Andriji nije bilo dozvoljeno da vlada zajedno s njom, a ubrzo je ubijen.


Prethodnik:
Karlo II
Kralj Napulja
Grof Provanse

1309–1343.
Nasljednik:
Ivana I