Roger Federer

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Roger Federer Tenis
R federer.jpg
Nadimak Federer-Express (FedEx)[1]
Švicarski maestro[2]
Država Flag of Switzerland.svg Švicarska
Datum rođenja 8. august 1981.
Mjesto rođenja Basel
Visina 185 cm
Težina 85 kg
Profesionalni početak 1998.
Ruka kojom igra desna
Trener Adolf Kacovsky (1991)
Peter Carter (1991–2000)
Peter Lundgren (2000–2003)
Tony Roche (2006–2007)
Severin Lüthi (2007–)
José Higueras (2008)
Paul Annacone (2010–2013)
Stefan Edberg (2014–)
Novčane nagrade

$92.415.573

Pojedinačno
Ukupno 1036-234 (81,57%)
Turnirske pobjede 86 (3. u Open Eri)
Najbolje mjesto na listi 1 (2. 2. 2004)
Trenutno mjesto na listi 2 (13. 7. 2015)
Broj sedmica na prvom mjestu 302 sedmica
Grand Slam rezultati
Grand Slam pobjede 17
Australian Open P (2004, 2006, 2007, 2010)
French Open P (2009)
Wimbledon P (2003, 2004, 2005, 2006, 2007, 2009, 2012)
US Open P (2004, 2005, 2006, 2007, 2008)
Medalje na Olimpijskim igrama
Medalje na Olimpijskim igrama Silver medal.svg London 2012.
Parovi
Ukupno 129-88 (59%)
Turnirske pobjede 8
Najbolje mjesto na listi 24 (9. 6. 2003) <small\>
Grand Slam rezultati (parovi)
Australian Open 3R (2003)
French Open 1R (2000)
Wimbledon ČF (2000)
US Open 3R (2002)
Medalje na Olimpijskim igrama (parovi)
Medalje na Olimpijskim igrama Zlatna medalja Peking 2008. (sa Stanislasom Wawrinkom)
Podaci zadnji put aktualizirani: 13. 7. 2015.

Roger Federer profesionalni je teniser iz Švicarske. Od 2. februara 2004. pa sve do 17. augusta 2008. bio je prvi reket svijeta – rekordnih 237 uzastopnih sedmica, a 16. jula 2012. postao je teniser s najviše sedmica ukupno na broju 1, čime je prestigao Samprasov rekord od 286 sedmica.

Osvojio je rekordnih 17 Grand Slam turnira, od kojih 7 Wimbledona, 5 US Opena, 4 Australian Opena i 1 Roland Garros. Pobjedom na Wimbledonu 2009. oborio je Samprasov rekord od 14 Grand Slam titula. Osvojio je i olimpijsko zlato u Pekingu 2008 (u paru sa zemljakom Stanislasom Wawrinkom), pojedinačno srebro na OI 2012. u Londonu, 23 ATP Masters 1000 titule i 6 Masters Cupova. Krajem 2014. s reprezentacijom Švicarske osvojio je Davis Cup, jedini trofej koji mu je nedostajao u bogatoj karijeri. To je bio prvi naslov pobjednika Davis Cupa za Švicarsku.

Nosio je švicarsku zastavu na otvaranju Olimpijskih igara 2004. u Atini i 2008. u Pekingu (na svoj rođendan).

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Rođen je 8. 8. 1981. u Binningenu kod Basela. Njegovi roditelji su Robert i Lynette Federer. Majka mu je Južnoafrikanka, pa Federer ima i južnoafričko državljanstvo. Ima 2 godine stariju sestru Dianu. Odrastao je u mjestašcu Münchenstein, pokraj Basela. Govori švicarski njemački kao maternji jezik i, naravno, standardni njemački, a od stranih jezika tečno govori engleski i francuski, dok italijanski i švedski poznaje djelomično.

U djetinjstvu se bavio nogometom prije no što je počeo trenirati tenis. Njegovi hobiji su igranje golfa, karata, slušanje muzike i skijanje. Također voli čitati magazine poput Voguea i Top Geara i navija za FC Basel, a simpatizira i Arsenal, Liverpool i Romu. Njegovi uzori u tenisu i životu jesu Boris Becker, Stefan Edberg, Michael Jordan i Nelson Mandela.

Trenutno živi u Bottmingenu. Oženjen je i živi sa suprugom Miroslavom (rođ. Vavrinec). 23. jula 2009. dobili su blizanke, koje su nazvali Charlene Riva i Myla Rose. 6. maja 2014. dobili su i drugi par blizanaca, ovog puta sinove, kojima su dali imena Leo i Lennart (Lenny).[3][4]

Filantropija[uredi | uredi izvor]

Federer je poznat kao veliki humanitarac. 2003. godine sa svojom majkom osnovao je Fondaciju "Roger Federer", koja pomaže hendikepiranim ljudima i promovira sport.[5][6] 2005. stavio je na aukciju svoj reket s US Opena 2005. kako bi pomogao žrtvama uragana Katrine.[7] Donirao je mnogo predmeta s njegovim potpisom raznim humanitarnim organizacijama. Tokom Mastersa u Indian Wellsu 2005. organizirao je egzibicijski meč pod nazivom Rally for Relief u kojem je učestvovalo nekoliko najboljih svjetskih tenisera i teniserki, a sav prihod doniran je za pomoć žrtvama cunamija u Indijskom okeanu 2004. Otada je posjetio Južnoafričku Republiku i Tamil Nadu, indijsku državu koja je najviše pogođena cunamijem.[8] U aprilu 2006. proglašen je UNICEF-ovim ambasadorom dobre volje.[9]

Također se pojavio u UNICEF-ovim javnim porukama s ciljem podizanja svijesti javnosti o sidi. Reagirajući na potres u Haitiju 2010, a u saradnji s Nadalom, Đokovićem, Roddickom, Hewittom, Kim Clijsters, Serenom Williams i Samanthom Stosur, koji su se odrekli posljednjeg dana priprema za Australian Open 2010, organizirao je još jednu posebnu humanitarnu priredbu, Hit for Haiti, čiji je prihod doniran žrtvama zemljotresa. Svjetski ekonomski forum proglasio ga je Mladim globalnim liderom za 2010. kao priznanje za njegovo vodstvo, postignuća i doprinos društvu.[10]

Godinu kasnije, 16. januara 2011, bio je organizator i učesnik još jednog sličnog događaja čiji je prihod poklonjen žrtvama poplava u Queenslandu 2010-2011.

Juniorski tenis[uredi | uredi izvor]

Tenis je počeo igrati od 6. godine. Nogomet je igrao do 12. godine, kad se odlučio u potpunosti posvetiti tenisu. Trenirao je kod privatnog trenera u Lozani. U 14. godini postao je pobjednik državnog takmičenja u juniorskom tenisu i izabran je da trenira u Švicarskom nacionalnom teniskom centru u Ecublensu. Kao junior igrao je do 1998, kada je osvojio juniorski Wimbledon i prestižni Orange Bowl.

Juniorski rezultati na Grand Slam turnirima

Australian Open: PF (1998)
French Open: 1R (1998)
Wimbledon: P (1998)
US Open: F (1998)

Profesionalna karijera[uredi | uredi izvor]

Do 2001.[uredi | uredi izvor]

Federer je počeo profesionalnu karijeru u julu 1998, kad se prvi put pojavio na ATP-turniru u Gstaadu. Naredne godine igrao je u švicarskom timu u Davis Cupu protiv Italije i završio, kao najmlađi ATP-igrač, među 100 najboljih u svijetu. Na Olimpijskim igrama u Sydneyu 2000. igrao je za bronzanu medalju, gdje je izgubio od Francuza Di Pasqualea. Kao finalist pojavio se prvi put na turnirima u Marseilleu i Baselu. Na kraju godine popeo se na 29. mjesto na ATP-listi.

2001.[uredi | uredi izvor]

U februaru 2001. u Milanu je osvojio prvi ATP-turnir u karijeri. Zatim je 3 puta donio pobjedu za Švicarsku u Davis Cupu protiv SAD-a, a nešto kasnije došao je do četvrtfinala Wimbledona, pobijedivši Petea Samprasa u osmini finala i najavivši tako dolazak njegove ere u All England Clubu. Meč je trajao 5 setova i završio rezultatom 7–67, 5–7, 6–4, 6–72, 7–5. Mnogi (opravdano) smatraju da je ovaj meč označio prekretnicu u Federerovoj karijeri. Roger je u Perthu sa zemljakinjom Martinom Hingis osvojio i Hopman Cup.

2002.[uredi | uredi izvor]

Na Miami Mastersu došao je do finala, gdje je poražen od Agassija. Do finala je došao i u Hamburgu, a u Davis Cupu pobijedio je bivše svjetske igrače br. 1, Ruse Marata Safina i Jevgenija Kafeljnikova. Uprkos ranom ispadanju na Roland Garrosu, Wimbledonu i US Openu, a posebno gubitku svog dugogodišnjeg trenera, Australijanca Petera Cartera (poginuo u saobraćajnoj nesreći), ipak je uspio doći na 6. mjesto ATP-liste i prvi put osigurati učešće na Masters Cupu. Na ovom turniru izgubio je u polufinalu od Lleytona Hewitta (5-7, 7-5, 5-7).

2003.[uredi | uredi izvor]

U prvoj četvrtini 2003. zabilježio je prve pobjede na tvrdoj podlozi. Prvo je došao do osmine finala Australian Opena, gdje ga je zaustavio Argentinac David Nalbandian, a nešto kasnije osvojio je Marseille i Dubai, uprkos ranom ispadanju u Indian Wellsu i Miamiju.

Na zemljanim terenima pobijedio je u Münchenu, a nešto kasnije došao i do finala na Mastersu u Rimu. Ipak, nije uspio doći tako daleko i na turniru u Hamburgu i na Roland Garrosu.

U trećoj četvrtini 2003. zabilježio je prvi veliki uspjeh u karijeri. Osvojio je turnir u Halleu i prestižni Wimbledon. U Halleu je pobijedio Nijemca Nicolasa Kiefera, a na Wimbledonu Australijanca Marka Philippoussisa 7-65, 6-2, 7-63. U Sjevernoj Americi nije uspio doći do finala na Mastersima, a u 4. kolu US Opena od njega je bolji bio Nalbandian 6-3, 6-71, 4-6, 3-6.

S početkom jeseni, pa sve do kraja sezone Federer je bio sve bolji. Osvojio je turnir u Beču, gdje je savladao Španca Carlosa Moyu, da bi u konačnici osvojio prvu titulu na Masters Cupu u Houstonu. Tu je u polufinalu savladao Amerikanca Andyja Roddicka 7-62, 6-2, a u finalu Agassija 6-3, 6-0, 6-4. Osvajanjem ovog prestižnog turnira završio je sezonu kao 2. igrač na ATP-listi.

2004.[uredi | uredi izvor]

Ova godina za Federera je bila jedna od nauspješnijih u karijeri. Tada je osvojio 3 od 4 Grand Slama, kao i sve turnire na kojima je došao do finala i ostvario impresivan omjer 74-6, s ukupno 11 osvojenih titula.

Prvi Australian Open u karijeri osvojio je pobijedivši u finalu Safina 7-63, 6-4, 6-2. Odmah nakon što je osvojio Australian Open, tačnije, 2. februara 2004, postao je prvi teniser svijeta. Zatim je na Roland Garrosu došao do 3. kola, gdje ga je zaustavio Brazilac Gustavo Kuerten. Nakon toga osvojio je Halle pobijedivši u finalu Mardyja Fisha, drugi Wimbledon ( pobijedivši Roddicka 4-6, 7-5, 7-63, 6-4) i prvi US Open u karijeri, pobijedivši Hewitta 6-0, 7-63, 6-0. Također je osvojio turnire u Dubaiju, Indian Wellsu, Hamburgu, Gstaadu, Torontu i Bangkoku. Na OI 2004. u Atini nije ostvario dobar rezultat – u 2. kolu savladao ga je Tomáš Berdych 4-6, 7-5, 7-5. Na kraju godine odbranio je titulu na Masters Cupu u Houstonu, pobijedivši Hewitta 6-3, 6-2.

Ove godine Federer nije imao trenera, a s njim su sarađivali fitnes-trener Pierre Paganini, fizioterapeut Pavel Kovač i njegova porodica i prijatelji.

2005.[uredi | uredi izvor]

Na početku godine Federer je pristao da mu Tony Roach bude trener. Na Australian Openu došao je do polufinala, gdje ga je savladao kasniji pobjednik turnira, Marat Safin, u meču u 5 setova koji je trajao preko 4 sata (7–5, 4–6, 7–5, 6–76, 7–9). Na sljedeća dva velika turnira, koji se igraju na betonskoj podlozi, došao je do finala, te osvojio Indian Wells i Miami. U Indian Wellsu bio je bolji od Hewitta, a u Miamiju od Nadala 2-6, 6-74, 7-65, 6-3, 6-1. Nakon Miamija osvojio je i Hamburg, gdje je u finalu savladao Francuza Richarda Gasqueta 6-3, 7-5, 7-64, a na Roland Garrosu došao je do polufinala, gdje je izgubio od Nadala 3-6, 6-4, 4-6, 3-6.

Ponovo je osvojio Halle, pobijedivši u finalu Safina 6-4, 6-76, 6-4, i odbranio titulu na Wimbledonu, gdje je savladao Roddicka 6-2, 7-62, 6-4. Na Mastersu u Cincinnatiju u finalu je još jednom pobijedio Roddicka 6-3, 7-5. Na US Openu pobijedio je veterana Agassija u 4 seta: 6-3, 2-6, 7-61, 6-1. Osvajanjem ovog turnira postao je prvi teniser u Open Eri koji je uspio uzastopno osvojiti Wimbledon i US Open 2 godine uzastopno. Nakon US Opena osvojio je turnir u Bangkoku, gdje je savladao Britanca Murraya 6-3, 7-5. Na kraju sezone, na Masters Cupu, u trileru dugom 4 i po sata, nije uspio pobijediti Nalbandiana. Rezultat finalnog meča bio je 7-64, 7-611, 2-6, 1-6, 6-73.

2006.[uredi | uredi izvor]

Federer je 2006. osvojio Australian Open, pobijedivši Kipranina Marcosa Baghdatisa 5-7, 7-5, 6-0, 6-2. Zatim je odbranio titule u Indian Wellsu, pobijedivši Blakea (7-5, 6-3, 6-0), i Miamiju, pobijedivši Ljubičića 7-65, 7-64, 7-66. Nakon toga došao je do 2 uzastopna finala u Monte Carlu i Rimu, gdje je od njega bio bolji Nadal, i to 2-6, 7-62, 3-6, 6-75 (Monte Carlo) i 7-67, 6-75, 4-6, 6-2, 6-75 (Rim). Na turniru u Hamburgu te godine nije nastupio. U finalu Roland Garrosa ponovo je igrao protiv Nadala, koji ga je savladao u 4 seta: 6-1, 1-6, 4-6, 6-74. Da je Federer osvojio i ovaj turnir, bio bi drugi igrač u historiji koji je osvojio pravi Grand Slam (sva 4 u jednoj sezoni).

Odbranio je titulu u Halleu, savladavši Berdycha 6-0, 6-74, 6-2. Na Wimbledonu je nastupio kao 1. nosilac turnira, koji je i osvojio, izgubivši samo 1 set u 7 mečeva. Ovog puta u finalu je bio bolji od Nadala 6-0, 7-65, 6-72, 6-3. U Torontu je bio bolji od Gasqueta, a na US Openu od Roddicka (6-2, 4-6, 7-5, 6-1). U Madridu i Baselu bio je bolji od Fernanda Gonzáleza 7-5, 6-1, 6-0 (Madrid) i 6-3, 6-2, 7-63 (Basel). Na Masters Cupu u finalu je savladao Blakea 6-0, 6-3, 6-4 i tako završio sezonu kao najbolji igrač na ATP Touru.

2007.[uredi | uredi izvor]

Početkom 2007. osvojio je treći Australian Open u karijeri i ukupno 10. Grand Slam turnir. U finalu je još jednom savladao Fernanda Gonzáleza 7-62, 6-4, 6-4. Na ovom turniru nije izgubio nijedan set i tako je postao drugi teniser kome je to uspjelo (poslije Borga). Nešto kasnije, krajem februara, osvojio je turnir u Dubaiju, gdje je pobijedio Mihaila Južnog 6-4, 6-3. Ipak u nastavku, na Mastersima u Indian Wellsu i Miamiju nije ostvario dobre rezultate jer je u oba navrata slavio Argentinac Guillermo Cañas. U Indian Wellsu Cañas je bio bolji u 2. kolu 7-5, 6-2, a u Miamiju u 4. kolu 7-62, 2-6, 7-65.

Na turniru u Monte Carlu ponovilo se finale iz 2006. Nadal je opet bio bolji (4-6, 4-6). Nešto kasnije Federer je došao do 3. kola Mastersa u Rimu, gdje ga je zaustavio Filippo Volandri. Kasnije je, na zemljanoj podlozi, uspio savladati Nadala, i to u Hamburgu (2-6, 6-2, 6-0) i tako prekinuo Nadalov niz od rekordne 81 uzastopne pobjede na ovoj podlozi. Ipak, na Roland Garrosu Nadal mu se revanširao 3-6, 6-4, 3-6, 4-6. Nakon Roland Garrosa Federer nije odigrao nijedan turnir do Wimbledona. Tu je u finalu savladao Nadala 7-67, 4-6, 7-63, 2-6, 6-2 i tako izjednačio rekord Björna Borga od 5 uzastopnih vimbldonskih titula.

U Montréalu je došao do finala, gdje ga je zaustavio Novak Đoković 6-72, 6-2, 6-72. Kasnije je u Cincinnatiju Federer slavio pobijedivši Blakea 6-1, 6-4. U finalu US Opena bio je bolji od Đokovića 7-64, 7-62, 6-4. Ovo je bio Federerov 4. US Open i 12. osvojeni Grand Slam turnir. Nakon US Opena igrao je Masterse u Madridu (finale) i Parizu (3. kolo), gdje je u oba navrata izgubio od Nalbandiana. Između ova dva turnira odigrao je još jedan u rodnom gradu, Baselu, koji je i osvojio, pobijedivši Finca Jarkka Nieminena 6-3, 6-4. Nakon Pariza na kraju sezone odigrao je i Masters Cup u Šangaju. U finalu je pobijedio Davida Ferrera 6-2, 6-3, 6-2 i tako još jednu godinu završio na 1. mjestu ATP-liste.

2008.[uredi | uredi izvor]

Ova godina bila je veoma teška za Federera. Na početku sezone nije uspio odbraniti titulu na Australian Openu jer ga je u polufinalu savladao Đoković 5–7, 3–6, 6–75. To je bio prvi put od 3. kola Roland Garrosa 2004. da Federer izgubi meč u 3 seta. Nešto kasnije otkrio je kod ljekara da ima mononukleozu, virusnu bolest, što je bilo povezano s njegovim lošim igrama. No, ipak se oporavio od te bolesti. Duže vrijeme nije igrao na turnirima kako bi se što bolje oporavio i pripremio za nastavak sezone. Na turniru u Dubaiju, gdje je također branio titulu, ispao je već u 1. kolu od Murraya 7-66, 3-6, 4-6. 10. marta otputovao je u New York kako bi igrao egzibicijski meč protiv bivšeg svjetskog reketa br. 1, Petea Samprasa. U Madison Square Gardenu oko 20.000 ljubitelja tenisa moglo je uživati u izvanrednoj igri obojice vrhunskih tenisera. Federer je dobio ovaj meč 6–3, 6–7, 7–6.

Na Mastersima u Indian Wellsu i Miamiju doživio je neočekivane poraze od Amerikanaca. U Indian Wellsu izgubio je u polufinalu od Fisha, a u Miamiju u četvrtfinalu od Roddicka. Nakon ovih poraza počeo je sarađivati s trenerom Joséom Higuerasom, s kojim je nastupio na prvom turniru na zemlji u sezoni - Estorilu. Ovaj turnir osvojio je pobijedivši Nikolaja Davidenka 7-65, 1-2 (predaja Davidenka zbog povrede ligamenata). Kasnije više nije osvojio nijedan turnir na zemljanoj podlozi. U Monte Carlu je izgubio od Nadala (finale), u Rimu od Štěpáneka (četvrfinale), u Hamburgu ponovo od Nadala (finale), a na Roland Garrosu opet od Nadala (finale). Federer je tu doživio možda i najteži poraz u karijeri, izgubivši 1-6, 3-6, 0-6.

Taj poraz nije ga demoralizirao, pa je peti put osvojio turnir u Halleu, bez izgubljenog seta i servis-gema. U finalu ovog turnira pobijedio je Nijemca Philippa Kohlschreibera 6-3, 6-4. Na Wimbledonu je ušao u svoje 16. Grand Slam finale, u kojem je opet igrao protiv Nadala. Federer bi pobjedom postavio novi rekord u Open Eri jer bi tako prešao Borga po broju osvojenih Wimbledona i izjednačio rekord svih vremena s Williamom Renshawom. Nadal je prva 2 seta dobio veoma lahko, a zatim je uslijedio duži prekid meča zbog kiše. Federer je potom dobio 3. i 4. set u tie-breaku, međutim, na početku odlučujućeg seta kiša je opet počela, pa je meč ponovo prekinut. Ti prekidi unijeli su toliko neizvjesnosti u sam ishod meča, pa su mnogi smatrali da bi Nadal ili Federer mogli popustiti zbog njih. Nakon 4 sata i 48 minuta igre (s uračunatim prekidima ukupno 7 sati i 15 minuta) Nadal je savladao Federera 6-4, 6-4, 6-75, 6-78, 9-7. Teniska legenda John McEnroe, koji je već dugo komentator na Wimbledonu, opisao je ovaj meč kao najbolji koji je ikad gledao.

Federer je kasnije izgubio u ranim fazama turnira: u Torontu ga je u 2. kolu savladao Francuz Gilles Simon, a u Cincinnatiju je u 3. kolu od njega bio bolji Ivo Karlović. No ovi rezultati nisu ga puno razočarali jer je jako dobro igrao na Olimpijskim igrama u Pekingu. U pojedinačnoj konkurenciji došao je do četvrtfinala, u kojem ga je savladao Blake, dok je sasvim neočekivano, u paru sa zemljakom Wawrinkom otišao do kraja, osvojivši zlatnu medalju za Švicarsku. U polufinalu su savladali favorite, braću Boba i Mikea Bryana, a u finalu Šveđane Simona Aspelina i Thomasa Johanssona 6–3, 6–4, 6–74, 6–3. Dan kasnije Federer je prvi put nakon 2. 2. 2004. sišao s trona ATP-liste jer je Nadal, osvojivši zlatnu medalju (pojedinačno), bodovno prestigao Federera. Time je okončana dominacija Federera nakon rekordnih 237 uzastopnih sedmica.

Na US Openu Federer je igrao najbolji tenis u ovoj godini. U 1. kolu pobijedio je Máxima Gonzáleza, u drugom Thiaga Alvesa, u trećem Štěpáneka, a u četvrtom, gdje je imao ponajviše problema, savladao je Igora Andrejeva 6-75, 7-65, 6-3, 3-6, 6-3. U četvrtfinalu je pobijedio Gillesa Müllera 7-65, 6-4, 7-65, a u polufinalu Đokovića 6-3, 5-7, 7-5, 6-2. Iako je Murray igrao veoma dobro na US Openu i postigao veliki uspjeh došavši do svog prvog finala na Grand Slam turniru (u polufinalu je izbacio Nadala), Federeru nije predstavljalo veliki problem pobijediti ga. Slavio je prilično jednostavno u 3 seta (6-2, 7-5, 6-2) i tako osvojio 13. Grand Slam turnir u karijeri. Time je postao prvi igrač u historiji tenisa kome je pošlo za rukom osvojiti Wimbledon i US Open 5 puta uzastopno.

Nakon US Opena uslijedila je kratka pauza, a zatim je igrao turnire u Madridu, Baselu i Parizu. U međuvremenu je postao teniser s najvećom zaradom u karijeri, prestigavši Samprasa. Na Mastersu u Madridu došao je do polufinala, gdje je izgubio od Murraya, dok je u rodnom Baselu došao do finala, gdje je pobijedio Nalbandiana. Na Mastersu u Parizu došao je do četvrtfinala, ali taj meč nije odigrao zbog povrede leđa. Zanimljiv je podatak da je u Parizu Federer prvi put u karijeri predao meč bez borbe.

Na kraju godine odigrao je i Masters Cup, posljednji koji se održao u Šangaju. Igrao je kao 1. nosilac s obzirom na to da je Nadal odustao zbog zdravstvenih problema. Osam najboljih tenisera pristupilo je turniru u 2 grupe, Zlatnoj i Crvenoj. Federer je žrijeban u Crvenu grupu, gdje su mu protivnici bili Simon, Murray i Roddick. Roddick je zbog zdravstvenih problema odustao od turnira, pa je kao zamjena ušao Štěpánek. Porazi od Simona i Murraya i pobjeda nad Štěpánekom nisu Federeru omogućili prolaz u polufinale. Time je završio sezonu kao 2. igrač na ATP-listi.

2009.[uredi | uredi izvor]

Na samom početku godine odigrao je dva turnira, u Abu Dhabiju i Dohi, gdje je u oba navrata izgubio u polufinalu protiv Murraya. Nešto kasnije, kao pripremu pred Australian Open, odigrao je egzibicijski turnir u Australiji – AAMI Classic, koji je i osvojio pobijedivši Wawrinku 6-1, 6-3.

Na Australian Openu pobijedio je sve protivnike prije finala: Andreasa Seppija, Jevgenija Koroljeva, Safina, Berdycha, Del Potra i Roddicka. Ipak, u finalu nije uspio savladati svog najvećeg rivala, Nadala. Finalni meč trajao je preko 4 sata i na kraju je Nadal slavio 5-7, 6-3, 6-73, 6-3, 2-6. Federer se nadao da će ipak pobijediti Nadala i izjednačiti Samprasov rekord (14 GS titula), ali mu Španac nije to dozvolio. Bio je toliko emocionalan da nije mogao govoriti na mikrofon sve dok ga Nadal nije ohrabrio da se pridruži na govornici.

Odustao je od turnira u Dubaiju i Davis Cupa zbog povrede leđa. Na odmoru je bio sve do potpunog oporavka od povrede. Na Masters 1000 turnirima u SAD-u nije igrao baš najbolje. U Indian Wellsu izgubio je u polufinalu od Murraya, a u Miamiju je također izgubio u polufinalu, ali od Đokovića. U tom meču, pomalo neuobičajeno za njega, pokazao je mnogo frustracije, slomivši reket nakon izgubljenog poena. Iako je bio otkazao nastup u Monte Carlu, Federer je ipak u posljednjem trenutku prihvatio učešće na ovom turniru. Međutim, na veliko iznenađenje, u 3. kolu savladao ga je Wawrinka, prvi put u njihovim međusobnim okršajima. Na Mastersu u Rimu došao je do polufinala, gdje ga je zaustavio Đoković (6–4, 3–6, 3–6). Bio je slobodan u 1. kolu Mastersa u Madridu, koji se od 2009. igra na zemlji. Ovaj turnir zamijenio je dotadašnji turnir na zemlji u Hamburgu. U Madridu je osvojio prvu titulu u 2009. godini pobijedivši Nadala 6-4, 6-4. Ovom pobjedom zaustavio je Nadalovu seriju od 33 uzastopne pobjede na turnirima na zemlji.

Na Roland Garrosu bez problema je došao do 4. kola. Međutim, tu ga je čekao veoma raspoloženi Nijemac Tommy Haas. Federer je bio pod velikim pritiskom jer su svi navijači, nakon što je Nadala neočekivano, ali zasluženo izbacio Robin Söderling, silno priželjkivali da bez problema osvoji jedini trofej koji mu je nedostajao. Ali niko se nije nadao velikom otporu Haasa. Nijemac je poveo 0-2 u setovima, vjerovatno zbog Federerove loše koncentracije. Ali Federer je tu krizu brzo prebrodio i okrenuo meč u svoju korist, tako da je konačni rezultat bio 6–74, 5–7, 6–4, 6–0, 6–2. Kasnije je bez puno muke savladao domaćeg igrača, Gaëla Monfilsa, 7-66, 6-2, 6-4. Međutim, kraj mukama nije bio ni na vidiku kad je počeo meč s Argentincem Del Potrom. Na veliko iznenađenje, Del Potro je dobio 1. set veoma lahko, 3-6. Dobrim dijelom Del Potro se oslanjao na svoj servis i veoma precizan i razoran forhend, što je doprinijelo ovakvom rezultatu. Federer je dobio 2. set sa dosta muke, budući da se igrao tie-break. Del Potro je ponovo dobio set, i to uvjerljivo, 2-6. Ali tu veliku prednost nije znao iskoristiti. Federer je počeo čitati svaku njegovu namjeru iako mu to nije polazilo za rukom u prva 3 seta. Uspješnim izvođenjem skraćenih lopti i voleja Federer je dobio ovaj meč 3–6, 7–62, 2–6, 6–1, 6–4. U finalu ga je čekao Söderling, koga su mnogi navijači nazvali "Gladijatorom" (zbog pobjeda nad Nadalom, Davidenkom i Gonzálezom). Šveđanin nije uspio ponoviti dobru igru, pa je Federer veoma lahko dobio ovaj meč 6-1, 7-61, 6-4. Ovom pobjedom uspio je izjednačiti Samprasov rekord od 14 pojedinačnih titula na Grand Slamovima i postao tek šesti teniser u historiji koji je osvojio sva 4 Grand Slam turnira.

Na Wimbledonu je bio postavljen za 1. nosioca jer je Nadal zbog povrede otkazao nastup i nije bio u mogućnosti braniti titulu. U 1. kolu savladao je Yen-Hsun Lua, u drugom Guillerma García-Lópeza, a u trećem Kohlschreibera. Zanimljivo je da ga je u 4. kolu čekao finalist Roland Garrosa, Söderling. Međutim, Federer je opet bio bolji 6–4, 7–65, 7–65. Prolazak u polufinale ostvario je pobjedom nad Karlovićem 6–3, 7–5, 7–63 i samim tim postavio rekord od 21 uzastopnog Grand Slam polufinala. Tu je savladao Haasa 7-63, 7-5, 6-3. Ovom pobjedom postavio je još jedan rekord od 7 uzastopnih finala na Wimbledonu i ukupno 20 finala na Grand Slam turnirima (pretekao Ivana Lendla, koji ih ima 19). Finalist je ovog puta bio Roddick, koji je odigrao sjajan meč, uprkos porazu. U dramatičnom finalu, koje je po ukupnom broju gemova (77) najduže u historiji tenisa, oba tenisera igrali su atomski tenis i bilo kakav pad koncentracije značio bi gubitak meča. Sam rezultat ovog meča 5–7, 7–66, 7–65, 3–6, 16–14 govori o posebnosti finala. Roddick i Federer postavili su svojevrstan rekord od 30 gemova u odlučujućem setu, koji je trajao preko 95 minuta. Ali u posljednjem gemu Roddicku je popustila koncentracija, što je Federer iskoristio i došao do pobjede. Svoje emocije nije mogao sakriti pred 15.000 gledalaca, među kojima su bili nekadašnji teniski asovi Sampras, McEnroe, Laver, Becker, Borg, kao i poznata lica iz nogometa Michael Ballack i Alex Ferguson. Ovaj meč nazvan je klasikom i zabilježio je rekordnu TV-gledanost u Velikoj Britaniji nakon 2001. Federer je još jednom srušio rekord, ovog puta Samprasov od 14 GS titula. Dan nakon pobjede ponovo je postao broj 1 i tek drugi teniser u historiji koji je uspio vratiti izgubljeni tron nakon godinu dana (prvi je Lendl).

Nastupio je na Rogers Cupu u Montréalu, iako je njegov nastup bio upitan s obzirom na to da je nekoliko dana ranije dobio blizanke. Pošto je riječ o turniru kategorije Masters 1000, bio je slobodan u 1. kolu. U drugom je bez puno muke savladao domaćeg tenisera, Frédérica Niemeyera. U narednom kolu čekao ga je Wawrinka. Federer je pobijedio 6-3, 7-65. Time je ušao u četvrtfinale ovog prestižnog turnira i prvi put u historiji tenisa pridružio se ostalim najbolje rangiranim teniserima (8 najboljih) u četvrfinalu jednog velikog turnira. Međutim, iako je igrao jako dobro, začuđujuće je izgubio četvrtfinalni meč. Igrao je protiv Francuza Jo-Wilfrieda Tsonge i, uprkos vodstvu od 5-1 u 3. setu, izgubio 6-75, 6-1, 6-73. Za Federerov nastup na Mastersu u Cincinnatiju može se reći da je bio gotovo savršen budući da je na čitavom turniru izgubio samo 1 set. U 2. kolu bio je bolji od Argentinca Acasusa, u 3. kolu od Davida Ferrera, u četvrtfinalu od Hewitta i u polufinalu od Murraya. Pobijedivši Murraya došao je do svog 5. finala u ovoj godini. U finalnom meču igrao je protiv Đokovića, koga je pobijedio 6-1, 7-5. Ovo mu je bila 4. titula u 2009. godini i 61. u karijeri. Osvajanjem ovog turnira primakao se Agassiju na samo 1 titulu s ukupno 16 osvojenih Mastersa (Agassi je tada držao rekord sa 17 titula).

Sljedeći veliki turnir koji je odigrao bio je US Open. Bio je 1. nosilac, a ujedno i branilac titule. Igrao je jako dobro cijelo vrijeme i mnogi su mislili da će odbraniti titulu. Redao je pobjede sve do finala: u 1. kolu savladao je Amerikanca Brittona, u 2. kolu Nijemca Greula, u trećem Hewitta, u 4. kolu Robreda, u četvrtfinalu Söderlinga i u polufinalu Đokovića 7-63, 7-5, 7-5. U finalu je igrao protiv Del Potra i nakon 1. seta činilo se da će Federer rutinski osvojiti i ovaj Grand Slam u 3 seta. Ali Argentinac se nije predavao i uspio je savladati petostrukog šampiona 6-3, 6-75, 6-4, 6-74, 2-6. Mladom Del Potru ovo je bilo i prvo finale i prva titula na Grand Slam turnirima. Federer nije bio razočaran jer je smatrao da bi bio san osvojiti 6 uzastopnih GS titula i priznao je da je Del Potro bio bolji i da je zaslužio pobjedu. Publika je ovacijama nagradila obojicu tenisera, posebno Del Potra, koji je Federeru uputio sve riječi hvale, rekavši da bi želio postati reket broj 1, ali da mora raditi puno više, kao Federer.

Federer je odigrao i mečeve Davis Cupa protiv Italije, a, zahvaljujući njegovim dvjema pobjedama nad Bolellijem i Staraceom, Švicarska je osigurala učešće u Svjetskoj grupi naredne godine. Kasnije je objavio da odustaje od turnira u Tokyju (ATP 500) i Šangaju (Masters 1000), a kao razlog je naveo fizičku iscrpljenost i potrebu da više vremena provede u krugu porodice. U svom Baselu igrao je jako dobro. Pobjeđivao je sve do finala, a protivnici su bili Olivier Rochus, Seppi, Koroljev i njegov zemljak, Marco Chiudinelli. Ipak, velika prepreka za njega bio je veoma raspoloženi Đoković, koji je u finalu pobijedio 4–6, 6–4, 2–6. Federer je igrao i na posljednjem Mastersu u godini, koji se igra u Parizu, i, na veliko iznenađenje, poražen je već u 1. kolu od domaćeg igrača, Juliena Benneteaua. Ovaj poraz nije mu teško pao s obzirom na to da je imao veoma uspješnu sezonu.

Posljednji turnir u sezoni Federer je odigrao u LondonuMasters Cup. Na ovom turniru učestvuje 8 najboljih tenisera na ATP-listi u toj sezoni, a Federer je postavljen za 1. nosioca, dok je Đoković bio branilac titule. Igrači su raspoređeni u 2 grupe (po 4 igrača), tako da igra svako sa svakim (sveukupno 6 mečeva). Federer je izvučen u grupu A, u kojoj su bili Murray, Del Potro i Verdasco. Pobijedio je Verdasca i Murraya, a izgubio od Del Potra. On i Del Potro osvojili su dovoljan broj gemova za prolaz u polufinale. U polufinalu je igrao protiv drugoplasiranog tenisera iz grupe B, Nikolaja Davidenka. Davidenko je odigrao jedan od najboljih mečeva u karijeri i pobijedio 2-6, 6-4, 5-7. Ovo je bio njihov 13. duel i prvi koji je dobio Davidenko. Federer je učešćem u polufinalu ovog turnira osvojio dovoljan broj bodova da zadrži 1. mjesto na ATP-listi. Tako je 5. put završio tenisku sezonu kao broj 1.

2010.[uredi | uredi izvor]

Ovu godinu nije počeo baš dobro budući da je izgubio u polufinalu egzibicijskog turnira u Abu Dhabiju od Söderlinga, a kasnije i od Davidenka u polufinalu Dohe. Nakon ovih turnira odustao je od AAMI Classica, kao pripreme pred Australian Open i objavio medijima da neće igrati za Švicarsku u Davis Cupu protiv Španije. Došavši u Melbourne pred sami početak Australian Opena, želio je na neki način pomoći nastradalima u katastrofalnom zemljotresu koji je pogodio Haiti. Na njegov prijedlog održan je jednodnevni turnir u Rod Laver Areni, a na turniru su još igrali i Nadal, Đoković, Roddick, Hewitt, Samantha Stosur, Kim Clijsters i Serena Williams. Turniru je prisustvovalo nekoliko hiljada ljubitelja tenisa, a sav prikupljeni novac uplaćen je za pomoć preživjelim žrtvama zemljotresa u Haitiju.

Uslijedio je Australian Open. Federer je postavljen za 1. nosioca i branio je bodove iz lanjskog finala. Do finala je redom pobijedio Andrejeva, Hǎnescua, Montañésa, Hewitta, Davidenka i Tsongu i došao do svog 5. finala na Australian Openu, izgubivši pritom samo 2 seta. Ovo je bilo njegovo 23. polufinale na GS turnirima, čime je oborio još jedan rekord: 7 uzastopnih polufinala na Australian Openu (držao ga je Lendl). U finalu je igrao protiv 5. nosioca, Andyja Murraya, koga je pobijedio u 3 seta: 6-3, 6-4, 7-611. To mu je bila 4. titula na Australian Openu (izjednačio se s Agassijem) i ukupno 16. na svim GS turnirima te prva titula otkako je postao otac.

Otkazao je turnir u Dubaiju zbog infekcije pluća. Sredinom marta nastupio je na prvom turniru iz Masters serije u godini u Indian Wellsu. Kao i svi drugi najbolje rangirani teniseri, bio je slobodan u 1. kolu. U drugom je savladao Hǎnescua. Međutim, 3. kolo nije uspio proći zbog veoma dobre igre Baghdatisa, izgubivši meč 7-5, 5-7, 6-74. Na Mastersima u SAD-u Federer nije igrao na visokom nivou. To potvrđuje i ispadanje u 4. kolu u Miamiju. Kao 1. nosilac turnira, bio je slobodan u 1. kolu. U 2. kolu savladao je Nicolása Lapenttija, dok je u 3. kolu teško izborio pobjedu protiv Florenta Serre 7-62, 7-63. U 4. kolu igrao je protiv Berdycha i izgubio 4-6, 7-63, 6-76.

Odustao je od Mastersa u Monte Carlu jer taj turnir nije obavezan. Otišao je u Rim na sljedeći Masters, pokušavajući odbraniti polufinale iz 2009, ali bezuspješno. Velika prepreka došla je već u 2. kolu, a to je bio veoma raspoloženi Latvijac Ernests Gulbis. Federer je neočekivano izgubio u 3 seta: 6-2, 1-6, 5-7, iako je spasio čak 6 meč-lopti. Nakon Rima igrao je turnir u Estorilu, a tamo je stigao do polufinala (zaustavljen od Montañésa). Uslijedio je turnir u Madridu, gdje je stigao do finala, ali nije uspio odbraniti titulu; Nadal je slavio u 2 seta. Na Roland Garrosu igrao je dosta sigurno i nije izgubio nijedan set do četvrtfinala. U 1. kolu savladao je Australijanca Petera Luczaka, u 2. kolu Kolumbijca Alejandra Fallu, u 3. kolu Nijemca Juliana Reistera, a u 4. kolu Wawrinku. U četvrtfinalu ga je čekao Söderling, što je bila repriza lanjskog finala. Ovog puta bolji je bio Söderling, koji je pobijedio 6-3, 3-6, 5-7, 4-6, prekinuvši Federerov 6 godina dug niz učestvovanja u polufinalima Grand Slam turnirâ. Nakon ovog turnira izgubio je čelnu poziciju na listi najboljih tenisera svijeta, ostavši na ukupno 285 sedmica kao svjetski reket br. 1 (samo 1 sedmicu manje od Samprasovog rekorda).

Pred Wimbledon je igrao turnir na travi u Halleu. Na ovom turniru uspio je doći do finala, ali ne i osvojiti ga jer ga je Hewitt pobijedio 1-2. Na Wimbledonu je postavljen za 1. nosioca, iako tada nije bio broj 1. Razlog za to leži u činjenici da organizatori Wimbledona često postavljaju nosioce turnira na osnovu njihovih ranijih postignuća. Federer je mogao napustiti turnir već u 1. kolu, ali se uspio vratiti u meč i na kraju slaviti protiv veoma dobrog Falle 5-7, 4-6, 6-4, 7-61, 6-0. U 2. kolu pobijedio je Iliju Bozoljca 3-1, a u 3 seta pobijedio je Arnauda Clémenta u 3. kolu te Jürgena Melzera u 4. kolu. U četvrtfinalu je izgubio od Berdycha 4-6, 6-3, 1-6, 4-6. Nakon ovog poraza pao je na 3. mjesto ATP-liste, najniže još od novembra 2003. Ispred njega je bio Nadal, koji je imao odličnu sezonu, te Đoković na 2. mjestu.

Sljedeći turnir koji je igrao bio je Rogers Cup u Torontu. Tu je igrao prilično dobro, ali ne tako uvjerljivo, budući da je u prva 3 meča morao igrati tie-break. U 1. kolu bio je slobodan. U 2. kolu igrao je protiv Argentinca Juana Ignacija Chele i pobijedio 7-6, 6-3, a identičnim rezultatom slavio je i protiv Michaëla Llodre u 3. kolu. Sljedeća 2 meča igrao je u 3 seta: u čevrtfinalu se konačno revanširao Berdychu 6-3, 5-7, 7-65, a u polufinalu je pobijedio Đokovića 6-1, 3-6, 7-5. Ta pobjeda osigurala mu je povratak na 2. mjesto ATP-liste. U finalu ovog Mastersa bolji je bio Murray 5-7, 5-7. Posljednji test pred US Open imao je u Cincinnatiju. Ovdje je veoma lahko stigao do četvrtfinala jer je odigrao samo 7 gemova (u 2. kolu, nakon automatskog prolaza, igrao je protiv Denisa Istomina, koji mu je kod 5-2 predao meč, a u 3. kolu prošao je dalje bez borbe budući da je Kohlschreiber odustao zbog povrede). U četvrtfinalu je savladao Davidenka 6-4, 7-5, a u polufinalu Baghdatisa 6-4, 6-3. U finalu je igrao protiv Mardyja Fisha, koga je pobijedio rezultatom 6-75, 7-61, 6-4. Ovom pobjedom odbranio je bodove iz 2009. i osvojio 63. titulu u karijeri.

Na posljednjem Grand Slam turniru sezone postavljen je za 2. nosioca. US Open donio mu je veoma težak žrijeb, ali to ga nije spriječilo da dođe do polufinala pobjedama bez izgubljenog seta: u 1. kolu pobijedio je Briana Dabula, u 2. kolu Andreasa Becka, u 3. kolu Paul-Henrija Mathieua, u 4. kolu Melzera i u četvrtfinalu Söderlinga. U polufinalu je igrao protiv Đokovića, i to maratonski meč u 5 setova, gdje nije uspio iskoristiti 2 meč-lopte pri rezultatu 5-4 (40:15). Đoković je uspio spasiti obje meč-lopte i na kraju slavio 7-5, 1-6, 7-5, 2-6, 5-7. Zbog ovog poraza Federer nije uspio odbraniti bodove iz 2009. te je pao na 3. mjesto ATP-liste.

Ali nakon toga je osvojio turnire u Stockholmu i Baselu te je u pobjedničkom raspoloženju došao na Masters Cup. Tu je pokazao svoju staru formu i pobijedio sve protivnike bez izgubljenog seta, osim Nadala, koji mu je uzeo set u finalu. Tako je po peti put osvojio ovaj turnir, a godinu je završio kao broj 2.

2011.[uredi | uredi izvor]

Na početku sezone Federer je 3. put u karijeri osvojio turnir u Dohi, pobijedivši u finalu Davidenka 6-3, 6-4. Zatim je uslijedio Australian Open, na kojem ga je u polufinalu porazio Đoković u 3 seta. To je bio prvi put od jula 2003. da Federer nije uspio osvojiti bilo koji od 4 Grand Slam turnira na kojima je nastupio uzastopno. Na sljedećem turniru u Dubaiju izgubio je u finalu, ponovo od Đokovića (3-6, 3-6). Na Mastersu u Indian Wellsu do polufinala je pobijedio Andrejeva, Chelu, Harrisona i Wawrinku da bi ga nakon toga opet pobijedio Đoković (3–6, 6–3, 2–6), koji ga je tom pobjedom prestigao na ATP-listi. U Indian Wellsu ušao je i u finale parova (s Wawrinkom), pobijedivši usput i Nadala, ali ih je tu porazio par Dolgopolov/Malisse 4–6, 7–6, [7–10]. Nakon toga je na red došao Miami. Redom su pali Štěpánek, Juan Mónaco i O. Rochus, te Simon, koji mu je predao meč kod 3-0 zbog povrede vrata. U idućem kolu čekao ga je Nadal. To je bio njihov 23. meč, a Nadal je dominantno pobijedio 3–6, 2–6 i izjednačio njihov omjer na tvrdoj podlozi (4-4).

Zatim je došla sezona turnira na zemlji, a prvi je bio Monte Carlo. Nakon impresivne pobjede protiv Kohlschreibera (6-2, 6-1) i još jedne protiv Čilića (6-4, 6-3), Federer je u četvrtfinalu iznenađujuće izgubio od Melzera 4-6, 4-6, što je Melzeru bila prva pobjeda protiv Federera u 4 susreta. Sljedeći nastup imao je na Mastersu u Madridu. U 1. kolu jedva je savladao Feliciana Lópeza 7–6, 6–7, 7–6. Nakon toga je nešto lakše pobijedio Malissea i Söderlinga, plasiravši se tako u polufinale, gdje ga je čekao Nadal. Federer je dobio 1. set, ali je Nadal preuzeo kontrolu nad mečom i pobijedio 7–5, 1–6, 3–6. Sljedeći na redu bio je Masters u Rimu, koji je otvorio pobjedom protiv Tsonge. U 3. kolu igrao je protiv Gasqueta i u veoma tijesnom meču izgubio 6–4, 6–7, 6–7. Zatim je došao na Roland Garros, izrazivši olakšanje što sada na njemu nije toliki pritisak kao, npr, na Đokoviću, koji je još bio neporažen u sezoni. To olakšanje vjerovatno se odrazilo i na Federerovu igru, pa je bez prevelikih problema pobijedio F. Lópeza, Maximea Teixeiru (koji je igrao s pozivnicom) i Janka Tipsarevića. Nakon toga je uslijedio njegov 3. meč protiv Wawrinke ove godine i 3. pobjeda, čime je ušao u svoje 28. uzastopno Grand Slam četvrtfinale, u kojem ga je čekala posljednja domaća nada – Monfils. Federer je i tu pobijedio (6–4, 6–3, 7–6), nakon čega je sve bilo spremno za veliki polufinalni obračun protiv Đokovića. Tu je Federer odigrao možda i svoj najbolji meč u karijeri na zemlji i pobijedio 7–6, 6–3, 3–6, 7–6, prekinuvši Đokovićev niz od 43 uzastopne pobjede (i 41 od početka sezone). U finalu je igrao protiv Nadala i izgubio 5–7, 6–7, 7–5, 1–6. Bilo je to njihovo 4. finale Roland Garrosa i 4. Nadalova pobjeda.

Na Wimbledonu je uobičajeno igrao dobro, pobijedivši bez nekih problema Kukuškina, Mannarina i Nalbandiana, a Južni mu je u 4. kolu uspio oduzeti set. Tako je Federer ušao u svoje 29. GS četvrtfinale, ali je u njemu šokantno izgubio od Tsonge nakon što je vodio 2-0 u setovima (6-3, 7-6, 4-6, 4-6, 4-6). To je bio prvi put u karijeri da je izgubio meč na Grand Slamu nakon vodstva od 2-0. Nakon Wimbledona uslijedio je Davis Cup meč protiv Portugala. Federer je dobio 1 meč u singlu, kao i meč parova, a Švicarska je na kraju "pomela" Portugal 5-0 i tako prošla u doigravanje za ostanak u Svjetskoj grupi.

Na Mastersu u Torontu bio je slobodan u 1. kolu, dok je u drugom savladao domaćeg tenisera, Vaseka Pospisila. U 3. kolu ponovo ga je čekao Tsonga, koji je opet bio bolji (6–7, 6–4, 1–6). U Cincinnatiju je turnir počeo pobjedom protiv Del Potra, prekinuvši Del Potrov niz od 2 pobjede u međusobnim mečevima. U idućem kolu lahko je savladao Blakea, ali je zatim izgubio od Berdycha. Na US Openu došao je do polufinala nakon pobjeda protiv Giralda, Sele, Čilića, Mónaca i revanša protiv Tsonge. Kao i na Roland Garrosu i lanjskom US Openu, u polufinalu je s druge strane mreže stajao Đoković. U antologijskom meču na kraju je slavio Đoković 7–6, 6–4, 3–6, 2–6, 5–7. Federer je drugi put izgubio GS meč nakon prednosti od 2 seta. Štaviše, kod 5-3 i 40:15 u 5. setu imao je 2 meč-lopte, ali je Đoković, baš kao i lani, preokrenuo meč u svoju korist. Tako je Federer prvi put nakon 2002. ostao bez GS titule u jednoj sezoni. Na redu je bilo doigravanje za ostanak u Svjetskoj grupi Davis Cupa, a protivnik je bila Australija. Federer je dobio oba pojedinačna meča, a s Wawrinkom je poražen u parovima. Švicarska je na kraju ostala u Svjetskoj grupi (u odlučujućem, petom meču Wawrinka je pobijedio Hewitta u 5 setova, nakon što je Hewitt vodio 1-2). Navodeći kao razlog povredu koju vuče već duže vrijeme, Federer je otkazao učešće na Mastersu u Šangaju.[11] Ovim odustajanjem Federer je prvi put nakon skoro 8 i po godina (od juna 2003) ispao iz top 3 na ATP-listi. Ipak, godinu je završio pobjedničkom serijom, osvojivši 3 posljednja turnira sezone. Prekinuo je period od 10 mjeseci bez titule (od turnira u Dohi u januaru) osvojivši po 5. put Swiss Indoors), u rodnom Baselu, pobijedivši mladog Japanca, Keija Nishikorija, koji je u polufinalu izbacio Đokovića (Đoković je u tom meču imao zdravstvenih problema). Ovoj tituli pridružio je i titulu na Pariz Mastersu, prvu u karijeri na ovom turniru, gdje je postao i prvi teniser koji je igrao u finalu svih 9 Mastersa. Na Masters Cupu pregazio je Nadala za tačno 1 sat igre na putu do polufinala[12], u kojem je porazio Davida Ferrera i tako se plasirao u svoje 7. finale na završnom turniru sezone, a ukupno 100. u karijeri. To mu je bilo dovoljno da se vrati na 3. mjesto ATP-liste, potisnuvši Murraya. U finalu je 3. put u 3 sedmice pobijedio Tsongu, osvojivši rekordnu 6. titulu na Masters Cupu i završivši godinu na broju 3.[13]

2012.[uredi | uredi izvor]

Prikaz Federerovog rejtinga na ATP-listi od 1998.

Sezonu je počeo na Qatar Openu, s kojeg se povukao u polufinalu. Zatim je na Australian Openu također došao do polufinala, u kojem se 27. put u karijeri sastao s Nadalom. Slavio je Nadal u 4 tijesna seta. Nakon toga je nastupio za reprezentaciju u meču Svjetske grupe Davis Cupa protiv SAD-a, koji se igrao na zemlji u dvorani u Fribourgu. Amerikanci su prošli dalje, a Federer je doživio i poraz od Johna Isnera u 4 seta, a s Wawrinkom je izgubio u parovima od Mikea Bryana i Mardyja Fisha, također u 4 izjednačena seta. Idući nastup imao je u Rotterdamu, gdje je došao prvi put nakon 2005, kad je i osvojio turnir. Ponovio je taj uspjeh pobijedivši u finalu Del Potra. Uslijedila je i titula u Dubaiju. U finalu je pobijedio Murraya, smanjivši zaostatak u međusobnim mečevima na 7-8 i osvojivši ovaj turnir 5. put u karijeri.

Zatim je na red došao Indian Wells, gdje je u polufinalu savladao Nadala, a u finalu Isnera. To mu je bila rekordna 4. titula na ovom turniru i 19. titula na Mastersima, po čemu se izjednačio s Nadalom. U Miamiju je izgubio u 3. kolu od Roddicka u 3 seta. Nakon toga je nastupio u Madridu, na novoj podlozi: plavoj zemlji. Tu je otišao do kraja, pobijedivši Raonića, Gasqueta, D. Ferrera, Tipsarevića i Berdycha. Ovim trijumfom prestigao je Nadala i vratio se na 2. mjesto ATP-liste.

Naredni turnir bio je rimski Masters. Nakon pobjeda protiv Berlocqa, J. C. Ferrera i Seppija plasirao se u polufinale, gdje ga je u 2 seta zaustavio Đoković, koji je branio titulu. Na Roland Garrosu dobio je mečeve protiv Kamkea, Ungura, Mahuta, Goffina i Del Potra da bi ga u polufinalu porazio opet Đoković.[14]

Kao priprema za "All England Club", po tradiciji je odigrao turnir u Halleu, gdje je u finalu izgubio od nadahnutog Tommyja Haasa 6-75, 4-6.[15] U Wimbledonu je savladao Ramosa, Fogninija, Benneteaua, Malissea i Južnog. Nakon toga se u polufinalu revanširao Đokoviću u 4 seta, plasiravši se tako rekordni 8. put u finale Wimbledona, u kojem je porazio Murraya, također u 4 seta[16], što je značilo i povratak na broj 1 ATP-liste.[17] "To je nevjerovatno. Izjednačio sam se sa Samprasom, koji je moj junak. Osjećaj je, jednostavno, nevjerovatan", izjavio je Federer u vezi s osvajanjem 7. titule na Wimbledonu i izjednačavanjem Samprasovog rekorda u Open Eri.[18] Povratkom na broj 1 srušio je još jedan Samprasov rekord: 286 sedmica na broju 1.[19]

4 sedmice nakon ovog finala ponovo se sastao s Murrayem na centralnom terenu Wimbledona, ali ovog puta u finalu OI. Prethodno je u epskom meču u polufinalu, koji je trajao 4 sata i 26 minuta, pobijedio Del Potra 3-6, 7-65, 19-17.[20] U finalu mu se Murray ipak revanširao 2-6, 1-6, 4-6, tako da se morao zadovoljiti srebrnom medaljom.[21]

Na Rogers Cupu nije nastupio, ali je osvojio Cincinnati, pobijedivši u finalu Đokovića (kome je ovo bio 4. poraz u finalima na ovom turniru) 6-0, 7-67.[22] Na US Openu, koji je osvajao 5 puta, ovog puta nije imao toliko uspjeha. Izgubio je u četvrfinalu od Berdycha 6-71, 4-6, 6-3, 3-6.[23]

Federerova pobjeda u 3. kolu Shanghai Mastersa protiv Wawrinke značila je da će preći broj od 300 sedmica na vrhu ATP-liste. Ipak, u polufinalu je izgubio od Murraya, koji je na kraju i odbranio titulu. Nakon još jednog poraza, ovog puta u finalu turnira u Baselu od Del Potra[24], odustao je od učešća na Pariz Mastersu[25], izgubivši time šansu da 6. put završi godinu kao broj 1. Na kraju sezone dobro je odigrao Masters Cup i plasirao se u finale, ali ga je u 2 vrlo tijesna seta porazio Đoković.[26]

2013.[uredi | uredi izvor]

Za razliku od prethodnih godina, nije nastupio ni na jednom turniru prije Australian Opena. U Melbourneu je u prva 4 kola pobijedio Pairea, Davidenka, Tomića i Raonića, ne izgubivši nijedan set ili servis-gem i plasiravši se tako u 35. uzastopno četvrtfinale na Grand Slam turnirima (niz je počeo na Wimbledonu 2004).[27] Ali zato ga je u četvrtfinalu dobro namučio Tsonga. Meč je trajao 3 i po sata, a Federer je na kraju slavio 7–64, 4–6, 7–64, 3–6, 6–3.[28] Sličan je bio i polufinalni meč protiv Murraya. Trajao je tačno 4 sata, ali je ovog puta nakon još jedne velike borbe pobijedio Murray 4–6, 7–65, 3–6, 7–62, 2–6.[29][30] Murray je kod 6-5 u 4. setu servirao za meč, ali Federer je uspio vratiti servis i izboriti tie-break, koji je i dobio zahvaljujući najviše Murrayevim greškama. Ali umjesto da to slomi Murraya desilo se obrnuto. Federerova igra naglo je pala u 5. setu, što je Murray iskoristio i kvalitetnom igrom priveo meč kraju.

Idući nastup imao je u Rotterdamu. Nakon lahkih pobjeda u prva 2 kola protiv Slovenca Žemlje i Holanđanina De Bakkera u četvrtfinalu je doživio iznenađujući poraz od Benneteaua 3-6, 5-7.

Uslijedio je turnir u Dubaiju, gdje je pobjedama protiv Jazirija, Granollersa i Davidenka došao do polufinala, ali ga je tu savladao Berdych 6-3, 6-78, 4-6. Na Mastersu u Indian Wellsu u 1. kolu bio je slobodan, a u naredna 2 kola bez većih problema savladao je Istomina i Dodiga, dok je nešto teže savladao Wawrinku (2-1). Ali u četvrtfinalu ga je zaustavio Nadal (4-6, 2-6).[31] To je značilo da prvi put nakon 1999. Federer nije uspio doći do finala u prva 4 mjeseca u godini.

Preskočio je Masterse u Miamiju i Monte Carlu. Vratio se u Madridu kako bi branio titulu, ali doživio je iznenađujući poraz u 3. kolu od Nishikorija u 3 seta. Oporavio se u Rimu, gdje je konačno došao do svog prvog finala u godini, ali ga je u njemu nadigrao Nadal.[32] Roland Garros također je bio razočarenje za Federera budući da ga je u četvrtfinalu savladao nadahnuti Tsonga u 3 lahka seta.

Prvu titulu u ovoj godini osvojio je na Gerry Weber Openu u Halleu; protivnik u finalu bio mu je Južni. Ovom pobjedom izjednačio se sa Johnom McEnroeom na 3. mjestu vječne liste po broju osvojenih titula u Open Eri.[33] Uprkos razočaravajućim rezultatima na početku sezone imao je za cilj ponoviti osvajanje "duple krune" Halle/Wimbledon, što je prvi put ostvario prije 10 godina. Međutim, nije uspio zadržati formu na Wimbledonu i u 2. kolu pretrpio je najraniji poraz na Grand Slam turnirima još od Roland Garrosa 2003; izbacio ga je Ukrajinac Stahovski u 4 seta. Ne samo da je ovaj poraz prekinuo Federerov rekordni niz od 36 uzastopnih četvrtfinala na Grand Slam turnirima[34] već je njime Federer ispao iz top 4 prvi put od jula 2003, tačno 10 godina nakon što je osvojio svoju prvu vimbldonsku titulu.[35]

Nakon Wimbledona vratio se na zemljanu podlogu u Hamburgu i u polufinalu opet iznenađujuće izgubio od malo poznatog Argentinca Delbonisa 7-67, 7-64.[36] Zatim je nastupio na domaćem terenu u Gstaadu, ali i tu je pretrpio iznenađujući poraz od Daniela Brandsa u 2. kolu. Na ovim turnirima igrao je s novim reketom s većom glavom, ali se vratio na stari reket pred seriju turnira u Sjevernoj Americi.

Preskočio je Rogers Cup u Montréalu, ali se pojavio u Cincinnatiju kako bi branio titulu. Došao je do četvrtfinala, gdje ga je porazio Nadal, koji je bio u nevjerovatnoj seriji pobjeda, uključujući Montréal i Cincinnati. Nakon toga je nastupio na US Openu, gdje ga je u 4. kolu savladao Tommy Robredo u 3 seta i tako spriječio Federerov novi meč protiv Nadala.[37]

Nakon 2 sedmice odmora došao je na Shanghai Masters, ali ni tu nije imao previše uspjeha; u osmini finala savladao ga je Monfils (4-6, 7-65, 3-6).[38] Zatim je nastupio na domaćem terenu u Baselu, gdje je došao do finala, no potpuno slavlje za Švicarce pokvario je Del Potro, koji je meč dobio rezultatom 6-73, 6-2, 4-6.[39]

2014.[uredi | uredi izvor]

Sezonu je otvorio nastupom na turniru u Brisbaneu. Došao je do finala, ali ga je porazio Hewitt u 3 seta. Na Australian Openu igrao je također dobro i plasirao se u polufinale, ali tu je bolji od njega bio Nadal u 3 seta.

Rivalstva[uredi | uredi izvor]

Federer - Nadal[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Rivalstvo Federer-Nadal

Ovo rivalstvo traje od 2004. i značajan je dio njihovih karijera.

Od jula 2005. do 14. septembra 2009. držali su prva 2 mjesta na ATP-listi (tada je Nadala na 2. mjestu prestigao Murray). Oni su jedini par tenisera koji je 4 godine uzastopno završavao godinu na prva 2 mjesta ATP-liste. Federer je na vrhu bio rekordnih 237 uzastopnih sedmica (počevši od februara 2004). Nadal, koji je 5 godina mlađi, došao je do broja 2 u julu 2005. i držao ga rekordnih 160 uzastopnih sedmica sve do augusta 2008, kad je konačno prestigao Federera i postao novi br. 1.

U međusobnim susretima Nadal vodi 23-10. Ipak, čak polovina njihovih mečeva bila je na zemljanoj podlozi, na kojoj je Nadal statistički najbolji. Na travi Federer vodi 2-1, kao i u dvorani (4-1), dok na tvrdoj podlozi Nadal vodi 8-2, te na zemlji 13-2. Pošto je postavljanje nosilaca na turnirima zasnovano na plasmanu na ATP-listi, 20 njihovih mečeva bila su finala, uključujući i rekordnih 8 Grand Slam finala. Od 2006. do 2008. igrali su u svim finalima Roland Garrosa i Wimbledona, te u finalu Australian Opena 2009. i Roland Garrosa 2011. Nadal je od ovih 8 finala dobio 6, izgubivši na prva 2 Wimbledona. 3 od ovih mečeva bili su u 5 setova (Wimbledon 2007 i 2008, Australian Open 2009), a mnogi iskusni teniski analitičari nazvali su finale Wimbledona 2008. najvećim mečom u historiji tenisa.[40][41][42] 10 od njihovih 28 mečeva otišlo je u odlučujući set. Također su igrali i rekordnih 9 finala na Mastersima, uključujući i njihov jedini petosatni meč u Rimu 2006. koji je Nadal dobio u tie-breaku 5. seta, spasivši 2 meč-lopte.

Do 14. 9. 2009, kad je Del Potro pobijedio Nadala u polufinalu US Opena, a poslije i Federera u finalu, nijedan igrač prije toga nije savladao i Federera i Nadala na istom Grand Slamu. Federer je bio neporažen u finalima US Opena do ovog poraza od Del Potra u 5 setova. I Federer i Nadal osvojili su 3 uzastopna Grand Slam na 3 različite podloge (Nadal Roland Garros 2008, Wimbledon 2008. i Australian Open 2009, a Federer US Open 2008, Roland Garros 2009. i Wimbledon 2009).

Federer - Đoković[uredi | uredi izvor]

Sreli su se 40 puta, a omjer je izjednačen 20-20. Federer vodi 15-14 na tvrdoj podlozi, na travi je 2-1 za Đokovića, a na zemlji su izjednačeni (4-4). Njihovo rivalstvo najveće je rivalstvo u historiji Grand Slam turnirâ, budući da su na njima odigrali 13 mečeva, a omjer je 6-7. Đoković je jedini igrač osim Nadala koji je porazio Federera na uzastopnim GS turnirima (US Open 2010. i Australian Open 2011) i jedini osim Nadala i Murraya koji ima dvocifren broj pobjeda protiv Federera. Također je jedan od dvojice igrača (drugi je Nadal) koji su porazili Federera bez izgubljenog seta na GS turniru (Australian Open 2008. i 2011. te Roland Garros 2012) i jedini koji je to uradio 3 puta. U 15 od 40 njihovih mečeva igrao se odlučujući set.

U polufinalu Roland Garrosa 2011. Federer je prekinuo Đokovićev savršeni niz 41-0 od početka sezone, ali mu se Đoković revanširao na US Openu iste godine pobijedivši ga u 5 setova nakon što je spasio 2 meč-lopte, i to drugu godinu uzastopno.[43] Federer je uzvratio u polufinalu Wimbledona 2012, pobijedivši Đokovića (koji je branio titulu) u 4 seta.[44] Mnogi teniski stručnjaci svrstavaju ovo rivalstvo među najveća rivalstva u Open Eri.[45]

Odigrali su 2 uzastopna finala na Wimbledonu (2014. i 2015) i oba je dobio Đoković: prvo 2-3 u antologijskom meču, a drugo 1-3, u meču u kojem je Federer napravio neuobičajeno mnogo pogrešaka.

Federer - Murray[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Rivalstvo Federer-Murray

Igrali su 24 puta, a omjer je 13-11 za Federera. Švicarac vodi i na tvrdoj podlozi (11-10) i na travi (2-1). Na ostalim podlogama još se nisu susreli.[46] Na GS turnirima odigrali su 5 mečeva; prva 3 bila su u finalima i svaki je dobio Federer, od čega prva 2 bez izgubljenog seta (US Open 2008[47], Australian Open 2010[48]), a treći 3-1 (Wimbledon 2012). Međutim, Murray je pobijedio u polufinalu Australian Opena 2013. u 5 setova, što mu je prva pobjeda protiv Federera na GS turniru. Međutim, Federer je ponovo izišao kao pobjednik u polufinalu Wimbledona 2015 (3-0). Murray vodi u susretima na Mastersima (6-1, od toga 2-0 u finalima). Na Masters Cupu ukrstili su rekete 4 puta; Murray je dobio u Šangaju 2008[49], a Federer u Londonu 2009, 2010. i 2012.[50] Murray je jedan od trojice igrača koji su pobijedili Federera 10 ili više puta (druga dvojica su Nadal i Đoković).

Federer - Hewitt[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Rivalstvo Federer-Hewitt

Susreli su se 27 puta. Na početku njihovih karijera Hewitt je dominirao, dobivši 7 od njihovih prvih 9 mečeva, uključujući i odlučujući meč u polufinalu Davis Cupa 2003. u kojem je Federer vodio 2-0 u setovima. Međutim, od 2004. Federer je preuzeo dominaciju dobivši 16 od 18 posljednjih susreta, tako da ukupno vodi 18-9.[51] Ovo je najdugotrajnije Federerovo rivalstvo, budući da su prvi meč odigrali kao juniori 1996. Jedini međusobni meč u finalu GS turnira odigrali su na US Openu 2004, gdje je Federer pobijedio i osvojio prvu titulu na ovom turniru, a u ukupnom omjeru na GS turnirima Federer vodi 9-0 i osvojio je 6 GS turnira na kojima je pobijedio Hewitta.

Federer - Roddick[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Rivalstvo Federer-Roddick

Jedno od Federerovih najdugotrajnijih rivalstava bilo je ono protiv Roddicka. Osvojivši Australian Open 2004, Federer je sa broja 1 skinuo upravo Roddicka. Odigrali su 24 meča, od čega 4 u finalima GS turnira (3 na Wimbledonu i 1 na US Openu). Federer ima uvjerljivu prednost 21-3, što Roddicka čini igračem koji ima najviše poraza od Federera na ATP-turnirima.[52]

U finalu Wimbledona 2009. Roddick je izgubio u 5 setova. U tom 5. setu odigrali su 30 gemova (što je rekord za finala GS turnira), a meč je trajao preko 4 sata. U posljednjem gemu 5. seta Roddick je izgubio servis prvi i posljednji put u ovom meču. Federer je ovom pobjedom srušio Samprasov rekord od 14 GS titula.

Federer - Nalbandian[uredi | uredi izvor]

Nalbandian je bio Federerov najveći rival u prvim godinama Federerove profesionalne karijere. Obojica su imala izvanredne juniorske karijere (Federer je osvojio juniorski Wimbledon, a Nalbandian US Open, pobijedivši u finalu upravo Federera). Iako Federer ima blagu prednost (11-8), Nalbandian je dobio njihovih prvih 5 mečeva nakon prelaska u profesionalce, uključujući mečeve 4. kola na Australian Openu i US Openu 2003. Njihov najimpresivniji meč bio je u finalu Masters Cupa 2005. u Šangaju, kad je Nalbandian uspio nadoknaditi 0-2 u setovima i dobiti meč u tie-breaku 5. seta. Time je spriječio Federera da izjednači McEnroeov rekordni omjer 82-3 iz 1984. Nalbandian, kao i Hewitt, ima 8 pobjeda protiv Federera i samo su Nadal (18), Đoković (13) i Murray (11) uspješniji od njih.

Federer - Del Potro[uredi | uredi izvor]

Federer se sa Del Potrom susreo 20 puta i vodi 15-5 (10-5 na tvrdoj podlozi, 3-0 na travi i 2-0 na zemlji). 4 puta ukrstili su rekete u finalima, od kojih je najpoznatije finale US Opena 2009, kad je Del Potro postao prvi igrač koji je porazio Federera u finalu GS turnira nakon zaostatka 1-2 u setovima. Također ga je pobijedio i u finalu Swiss Indoorsa 2012, u Federerovom rodnom gradu, dok je Federer dobio njihovo posljednje finale u Rotterdamu. Osvojivši US Open 2009, Del Potro je postao i jedini igrač izvan "velike trojke" (Federer, Nadal i Đoković) koji je osvojio GS turnir nakon 30 turnira i prvi igrač koji je pobijedio Federera na US Openu u 6 godina.[53] Njih dvojica susrela su se i u polufinalu OI 2012. u Londonu odigravši najduži meč u historiji svih OI, a dobio ga je Federer 3-6, 7-65, 19-17 nakon 4 sata i 26 minuta borbe.[20] Posljednji meč odigrali su u grupnoj fazi Masters Cupa 2012, a pobijedio je Del Potro 7-63, 4-6, 6-3.

Federer - Safin[uredi | uredi izvor]

Igrali su 12 puta, a Federer ima prednost 10-2[54], od toga 4-1 na tvrdoj podlozi, te po 3-0 na travi i zemlji, dok je Safin dobio njihov jedini meč na tepihu. Među važnije mečeve spadaju finale Mastersa u Hamburgu 2002, gdje je Federer osvojio svoj prvi Masters u karijeri, kao i polufinale Masters Cupa 2004. u kojem je također slavio Federer dobivši tie-break 20-18, na 8. meč-loptu. Federer je pobijedio i u finalu Australian Opena 2004, osvojivši prvi put ovaj turnir i 2. GS turnir u karijeri. Međutim, Safin mu se revanširao u polufinalu godinu kasnije, spasivši meč-loptu u tie-breaku 4. seta i prekinuvši Federerov niz od 26 uzastopnih pobjeda.[55] Ukupno su na GS turnirima odigrali 5 mečeva, od kojih je Federer dobio 4.

Federer - Tsonga[uredi | uredi izvor]

Susreli su 16 puta, a Federer vodi 11-5.[56] Na GS turnirima odigrali su 6 mečeva, a Tsonga je u njima ostvario 2 pobjede, od kojih jednu u četvrtfinalu Wimbledona 2011, kad je nadoknadio 0-2 u setovima. Njihov posljednji meč (u osmini finala Australian Opena 2014) dobio je Federer u 3 seta.

Federer - Berdych[uredi | uredi izvor]

Odigrali su 19 mečeva, a Federer vodi 13-6, i to 7-5 na tvrdoj podlozi, 2-1 na travi, 3-0 na zemlji i 1-0 na tepihu. Berdych je dobio njihov prvi meč, iznenadivši Federera na OI 2004. Švicarac je zatim dobio 8 narednih mečeva prije no što je Berdych prekinuo taj niz 2010, dobivši 5 od posljednjih 10 susreta. Na Grand Slam turnirima susreli su se 6 puta i Federer vodi 4-2; Berdych je jedini igrač osim Nalbandiana i Tsonge koji je više puta porazio Federera na GS turnirima prije polufinala. Njihovi najpoznatiji mečevi na GS turnirima jesu oni na Australian Openu 2009, kad je Federer dobio u 5 setova nakon što je izgubio prva 2, Wimbledonu 2010. i US Openu 2012 (oba dobio Berdych u 4 seta).

Oprema i sponzori[uredi | uredi izvor]

Federer trenutno koristi Wilsonov reket Prostaff RF97 Autograph.[57] Površina mreže ovog reketa je 580.64 cm2. Pored Wilsona, Federerovi sponzori su Credit Suisse, Rolex, Mercedes Benz, Jura Elektroapparate, Gillette i Nike[58]. Nike proizvodi posebnu seriju obuće i odjeće s logotipom RF[59]. Federer oblači Sphere Pinstripe polo majice i Air Vapor V patike od Nikea.

Stil igre[uredi | uredi izvor]

Federer ima vrlo zanimljiv stil igre. Glavne osobine njegovog načina igranja su vrlo promjenjiv stil, veoma brza adaptacija na protivnikov stil, vrlo raznovrsni udarci, češći izlazak na mrežu i veoma dobar servis. Roger je jedan od rijetkih tenisera koji znaju igrati veoma dobro na svim podlogama. Njega je američka teniska legenda Jimmy Connors okarakterizirao veoma jednostavnom rečenicom:

U eri teniskih profesionalaca ili ste specijalist za zemljane terene ili za travnate
ili za betonske terene... ili ste Roger Federer.
[60]

Federer igra veoma dobro i s osnovne linije i na mreži. Dosta se dobro koristi volejima i ima jako precizan forhend s puno topspina. Također ima ako ne i najbolji jednoručni bekhend, koji često koristi kako pri jakim riternima, tako i kod slajsova. On također teži da što ranije odigra brzi forhend ili bekhend kako bi natjerao protivnika na pogrešku ili na visok udarac, koji bi vrlo lahko iskoristio udarajući smeč ili tzv. drive volej (volej prije no što loptica udari o tlo). Mnogi teniski stručnjaci smatraju da Federer igra vrlo slično kao što je igrao Andre Agassi. David Foster Wallace uporedio je sirovu snagu Federerovog pokreta pri forhendu sa sangom "velikog tečnog biča"[61], dok je John McEnroe za Federerov forhend rekao da je to "najbolji udarac u našem sportu"[62]. Dosta se dobro kreće po terenu i ima jako nepredvidiv servis, budući da uvijek jednako baca lopticu u zrak bez obzira na to za koji će se tip servisa odlučiti i kamo će ga usmjeriti i okreće leđa protivniku prilikom ovog pokreta. Prosječna brzina njegovog servisa kreće se oko 200 km/h. Često je u stanju servirati jako dobro u kritičnim trenucima meča. Također je dobar u servis-volej igri[63], koju je često primjenjivao u ranijim fazama karijere.[64]

Kasnije je svom arsenalu dodao i skraćenu loptu i može je jako dobro prikriti i na forhendu i na bekhendu. Ponekad koristi i udarac kroz noge, tzv. "hot-dog", a najpoznatiji primjer za ovo bio je u polufinalu US Opena 2009. protiv Đokovića, što mu je donijelo 3 meč-lopte, koje je odmah iskoristio i pobijedio bez izgubljenog seta.[65]

Osvojeni turniri[uredi | uredi izvor]

Pojedinačno[uredi | uredi izvor]

Grand Slam[uredi | uredi izvor]

Uspjeh po sezonama[uredi | uredi izvor]

Informacije u ovim tabelama ažuriraju se samo kad se igračevo učešće na turniru završi.

Turnir 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. O/I Pob-Por Pob %
Australian Open N KV 3R 3R 4R 4R P PF P P PF F P PF PF PF PF 3R 4/16 75-12 86,9
Roland Garros N 1R 4R ČF 1R 1R 3R PF F F F P ČF F PF ČF 4R ČF 1/17 65-16 80,25
Wimbledon N 1R 1R ČF 1R P P P P P F P ČF ČF P 2R F F 7/17 79-10 88,76
US Open N KV 3R 4R 4R 4R P P P P P F PF PF ČF 4R PF 5/15 72-10 87,80
Pob-Por 0-0 0-2 7-4 13-4 6-4 13-3 22-1 24-2 27-1 26-1 24-3 26-2 20-3 20-4 19-3 13-4 19-4 12-3 17/65 291-48 85,84
Finala: 26 (17-9)[uredi | uredi izvor]
Ishod Godina Turnir Podloga Protivnik Rezultat
Pobjednik 2003. Wimbledon Trava Flag of Australia.svg Mark Philippoussis 7-65, 6-2, 7-63
Pobjednik 2004. Australian Open Tvrda Flag of Russia.svg Marat Safin 7-63, 6-4, 6-2
Pobjednik 2004. Wimbledon (2) Trava Flag of the United States.svg Andy Roddick 4-6, 7-5, 7-63, 6-4
Pobjednik 2004. US Open Tvrda Flag of Australia.svg Lleyton Hewitt 6-0, 7-63, 6-0
Pobjednik 2005. Wimbledon (3) Trava Flag of the United States.svg Andy Roddick 6-2, 7-62, 6-4
Pobjednik 2005. US Open (2) Tvrda Flag of the United States.svg Andre Agassi 6-3, 2-6, 7-61, 6-1
Pobjednik 2006. Australian Open (2) Tvrda Flag of Cyprus.svg Marcos Baghdatis 5-7, 7-5, 6-0, 6-2
Finalist 2006. Roland Garros Zemlja Flag of Spain.svg Rafael Nadal 6-1, 1-6, 4-6, 6-74
Pobjednik 2006. Wimbledon (4) Trava Flag of Spain.svg Rafael Nadal 6-0, 7-65, 6-72, 6-3
Pobjednik 2006. US Open (3) Tvrda Flag of the United States.svg Andy Roddick 6-2, 4-6, 7-5, 6-1
Pobjednik 2007. Australian Open (3) Tvrda Flag of Chile.svg Fernando González 7-62, 6-4, 6-4
Finalist 2007. Roland Garros (2) Zemlja Flag of Spain.svg Rafael Nadal 3-6, 6-4, 3-6, 4-6
Pobjednik 2007. Wimbledon (5) Trava Flag of Spain.svg Rafael Nadal 7-67, 4-6, 7-63, 2-6, 6-2
Pobjednik 2007. US Open (4) Tvrda Flag of Serbia.svg Novak Đoković 7-64, 7-62, 6-4
Finalist 2008. Roland Garros (3) Zemlja Flag of Spain.svg Rafael Nadal 1-6, 3-6, 0-6
Finalist 2008. Wimbledon Trava Flag of Spain.svg Rafael Nadal 4-6, 4-6, 7-65, 7-68, 7-9
Pobjednik 2008. US Open (5) Tvrda Flag of the United Kingdom.svg Andy Murray 6-2, 7-5, 6-2
Finalist 2009. Australian Open Tvrda Flag of Spain.svg Rafael Nadal 5-7, 6-3, 6-73, 6-3, 2-6
Pobjednik 2009. Roland Garros Zemlja Flag of Sweden.svg Robin Söderling 6-1, 7-61, 6-4
Pobjednik 2009. Wimbledon (6) Trava Flag of the United States.svg Andy Roddick 5-7, 7-66, 7-65, 3-6, 16-14
Finalist 2009. US Open Tvrda Flag of Argentina.svg Juan Martín del Potro 6-3, 6-75, 6-4, 6-74, 2-6
Pobjednik 2010. Australian Open (4) Tvrda Flag of the United Kingdom.svg Andy Murray 6-3, 6-4, 7-611
Finalist 2011. Roland Garros (4) Zemlja Flag of Spain.svg Rafael Nadal 5-7, 6-73, 7-5, 1-6
Pobjednik 2012. Wimbledon (7) Trava Flag of the United Kingdom.svg Andy Murray 4-6, 7-5, 6-3, 6-4
Finalist 2014. Wimbledon (2) Trava Flag of Serbia.svg Novak Đoković 7-67, 4-6, 6-74, 7-5, 4-6
Finalist 2015. Wimbledon (3) Trava Flag of Serbia.svg Novak Đoković 6–71, 7–610, 4–6, 3–6

ATP World Tour Finals*[uredi | uredi izvor]

Uspjeh po sezonama[uredi | uredi izvor]
Turnir 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. O/I Pob-Por Pob %
YEC NKV NKV NKV NKV PF P P F P P G PF P P F PF 6/12 44-11 80
Pob-Por 0-0 0-0 0-0 0-0 3-1 5-0 5-0 4-1 5-0 4-1 1-2 2-2 5-0 5-0 3-2 2-2
Finala: 8 (6-2)[uredi | uredi izvor]
Ishod Godina Grad Podloga Protivnik Rezultat
Pobjednik 2003. Houston Tvrda Flag of the United States.svg Andre Agassi 6-3, 6-0, 6-4
Pobjednik 2004. Houston Tvrda Flag of Australia.svg Lleyton Hewitt 6-3, 6-2
Finalist 2005. Šangaj Tepih (d) Flag of Argentina.svg David Nalbandian 7-64, 7-611, 2-6, 1-6, 6-73
Pobjednik 2006. Šangaj Tvrda (d) Flag of the United States.svg James Blake 6-0, 6-3, 6-4
Pobjednik 2007. Šangaj Tvrda (d) Flag of Spain.svg David Ferrer 6-2, 6-3, 6-2
Pobjednik 2010. London Tvrda (d) Flag of Spain.svg Rafael Nadal 6-3, 3-6, 6-1
Pobjednik 2011. London Tvrda (d) Flag of France.svg Jo-Wilfried Tsonga 6-3, 6-76, 6-3
Finalist 2012. London Tvrda (d) Flag of Serbia.svg Novak Đoković 6-76, 5-7

*Do 2009. ovaj turnir zvao se Tennis Masters Cup

ATP Masters 1000 pobjede[uredi | uredi izvor]

Godina Turnir Podloga Protivnik u finalu Rezultat
2002. Flag of Germany.svg Hamburg Zemlja Flag of Russia.svg Marat Safin 6-1, 6-3, 6-4
2004. Flag of the United States.svg Indian Wells Tvrda Flag of the United Kingdom.svg Tim Henman 6-3, 6-3
2004. Flag of Germany.svg Hamburg (2) Zemlja Flag of Argentina.svg Guillermo Coria 4-6, 6-4, 6-2, 6-3
2004. Flag of Canada.svg Toronto Tvrda Flag of the United States.svg Andy Roddick 7-5, 6-3
2005. Flag of the United States.svg Indian Wells (2) Tvrda Flag of Australia.svg Lleyton Hewitt 6-2, 6-4, 6-4
2005. Flag of the United States.svg Miami Tvrda Flag of Spain.svg Rafael Nadal 2-6, 6-74, 7-65, 6-3, 6-1
2005. Flag of Germany.svg Hamburg (3) Zemlja Flag of France.svg Richard Gasquet 6-3, 7-5, 7-64
2005. Flag of the United States.svg Cincinnati Tvrda Flag of the United States.svg Andy Roddick 6–3, 7–5
2006. Flag of the United States.svg Indian Wells (3) Tvrda Flag of the United States.svg James Blake 7-5, 6-3, 6-0
2006. Flag of the United States.svg Miami (2) Tvrda Flag of Croatia.svg Ivan Ljubičić 7-65, 7-64, 7-66
2006. Flag of Canada.svg Toronto (2) Tvrda Flag of France.svg Richard Gasquet 2-6, 6-3, 6-2
2006. Flag of Spain.svg Madrid Tvrda Flag of Chile.svg Fernando González 7-5, 6-1, 6-0
2007. Flag of Germany.svg Hamburg (4) Zemlja Flag of Spain.svg Rafael Nadal 2–6, 6–2, 6–0
2007. Flag of the United States.svg Cincinnati (2) Tvrda Flag of the United States.svg James Blake 6–1, 6–4
2009. Flag of Spain.svg Madrid (2) Zemlja Flag of Spain.svg Rafael Nadal 6-4, 6-4
2009. Flag of the United States.svg Cincinnati (3) Tvrda Flag of Serbia.svg Novak Đoković 6–1, 7–5
2010. Flag of the United States.svg Cincinnati (4) Tvrda Flag of the United States.svg Mardy Fish 6-75, 7-61, 6–4
2011. Flag of France.svg Pariz Tvrda (d) Flag of France.svg Jo-Wilfried Tsonga 6-1, 7-63
2012. Flag of the United States.svg Indian Wells (4) Tvrda Flag of the United States.svg John Isner 7-67, 6-3
2012. Flag of Spain.svg Madrid (3) Zemlja Flag of the Czech Republic.svg Tomaš Berdych 3-6, 7-5, 7-5
2012. Flag of the United States.svg Cincinnati (5) Tvrda Flag of Serbia.svg Novak Đoković 6-0, 7-67
2014. Flag of the United States.svg Cincinnati (6) Tvrda Flag of Spain.svg David Ferrer 6-3, 1-6, 6-2
2014. Flag of the People's Republic of China.svg Šangaj Tvrda (d) Flag of France.svg Gilles Simon 7-66, 7-63

Parovi[uredi | uredi izvor]

Pobjede na velikim turnirima[uredi | uredi izvor]

Godina Turnir Podloga Partner Protivnici Rezultat
2003. Flag of the United States.svg Miami Masters Tvrda Flag of Belarus.svg Maks Mirni Flag of India.svg Leander Paes/
Flag of the Czech Republic.svg David Rikl
7-5, 6-3

Olimpijske igre[uredi | uredi izvor]

Finala: 2 (1 zlato, 1 srebro)

Pojedinačno: 1 (0-1)[uredi | uredi izvor]

Ishod Godina Takmičenje Podloga Protivnik Rezultat
Finalist 2012. London Trava Flag of the United Kingdom.svg Andy Murray 2-6, 1-6, 4-6

Parovi: 1 (1-0)[uredi | uredi izvor]

Ishod Godina Takmičenje Podloga Partner Protivnici Rezultat
Pobjednik 2008. Peking Tvrda Flag of Switzerland.svg Wawrinka Flag of Sweden.svg Aspelin
Flag of Sweden.svg Johansson
6-3, 6-4, 6-74, 6-3

Rekordi i nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Ovi rekordi ostvareni su u Open Eri.
  • Rekordi u boldu ukazuju da igrač drži rekord sam.
  • Rekordi u italiku su trenutno aktivni nizovi.

Još neki rekordi[uredi | uredi izvor]

  • 3 godine uzastopno osvojio više od 10 turnira
  • prvi po zaradi u historiji tenisa (preko 90 miliona dolara)

Dobitnik je nagrade za fer-plej za 2005. godinu. Također je 4 godine uzastopno (2005, 2006, 2007, 2008) osvojio nagradu Laureus za najboljeg svjetskog sportistu. Prije toga (2004) nominiran je za tu nagradu, ali je nije uspio osvojiti. Proglašen je osobom godine izvan Britanije u 2006. u BBC-jevom izboru.

Galerija slika[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ INM. "The Federer express runs over Henman". independent.co.uk. Arhivirano sa original, 24. 7. 2009. Pristupljeno 15. 6. 2015. 
  2. ^ "Five Ways to Beat Roger Federer". TIME.com. 24. 8. 2007. Pristupljeno 15. 6. 2015. 
  3. ^ "Roger Federer: Mirka and I couldn't be happier with twin boys – and now we know how to cope with babies on tour". The Guardian. 13. 5. 2014. Pristupljeno 13. 5. 2014. 
  4. ^ "Roger Federer's wife gives birth to second set of twins". BBC News. 6. 5. 2014. Pristupljeno 6. 5. 2014. 
  5. ^ "Roger Federer Foundation to Support Children and Young People in South Africa". Federerova službena stranica. 28. 5. 2004. Pristupljeno 15. 10. 2009. 
  6. ^ "Roger Federer Foundation Mission". Fondacija "Roger Federer". Pristupljeno 5. 2. 2012. 
  7. ^ "Off Court – Racquets Net $40,000 for Victims of Hurricane". Federerova službena stranica. 20. 9. 2005. Pristupljeno 15. 10. 2009. 
  8. ^ "Federer visits tsunami victims in India". SwissInfo. 23. 12. 2006. Pristupljeno 15. 10. 2009. 
  9. ^ "UNICEF's newest Goodwill Ambassador, tennis star Roger Federer, hits an ace for children". UNICEF. 3. 4. 2006. Pristupljeno 15. 10. 2009. 
  10. ^ "The Forum of Young Global Leaders". The Forum of Young Global Leaders - World Economic Forum. Pristupljeno 15. 6. 2015. 
  11. ^ Yinbin, Ni (23. 9. 2011). "Federer quits next month's ATP tournament in Shanghai". shanghaidaily.com. Arhivirano sa original, 19. 9. 2012. Pristupljeno 15. 6. 2015. 
  12. ^ Briggs, Simon (23. 11. 2011). "Roger Federer shows no mercy in Rafael Nadal's hour of need at ATP World Tour Finals". Telegraph.co.uk. Pristupljeno 15. 6. 2015. 
  13. ^ Buddell, James (11. 1. 2015). "ATP World Tour". ATP World Tour. Pristupljeno 15. 6. 2015. 
  14. ^ "BBC Sport - French Open men's semi-finals". BBC Sport. Pristupljeno 15. 6. 2015. 
  15. ^ "BBC Sport - Roger Federer loses to Tommy Haas in Halle final". BBC Sport. 17. 6. 2012. Pristupljeno 15. 6. 2015. 
  16. ^ Paul Dupont, Kevin. "Roger Federer wins 7th Wimbledon title". BostonGlobe.com. London, UK. Pristupljeno 15. 6. 2015. 
  17. ^ Rossingh, Danielle. "Federer Defies Tennis Old Age Becoming No. 1 With Wimbledon Win". Bloomberg. Arhivirano sa original, 4. 11. 2013. Pristupljeno 15. 6. 2015. 
  18. ^ "Roger Federer wins 7th Wimbledon title, tying Pete Sampras". WJLA. 8. 7. 2012. Pristupljeno 15. 6. 2015. 
  19. ^ Fendrich, Howard. "Federer beats Murray for 7th Wimbledon, 17th major". Yahoo! Sports. Arhivirano sa original, 17. 3. 2013. Pristupljeno 15. 6. 2015. 
  20. ^ a b Mitchell, Kevin (3. 8. 2012). "Roger Federer beats Juan Martín del Potro to reach Olympic final". the Guardian. Pristupljeno 16. 6. 2015. 
  21. ^ Killion, Ann (5. 8. 2012). "Despite loss to Andy Murray, silver medal no joke for Roger Federer - Ann Killion - SI.com". SI.com. Arhivirano sa original, 19. 1. 2013. Pristupljeno 16. 6. 2015. 
  22. ^ "BBC Sport - Roger Federer beats Novak Djokovic to win Cincinnati Open". BBC Sport. 19. 8. 2012. Pristupljeno 16. 6. 2015. 
  23. ^ "BBC Sport - Roger Federer loses to Tomas Berdych in US Open quarters". BBC Sport. 6. 9. 2012. Pristupljeno 16. 6. 2015. 
  24. ^ Dunbar, Graham (28. 10. 2012). "Del Potro beats Federer to win Swiss Indoors title". Yahoo Sports. Pristupljeno 16. 6. 2015. 
  25. ^ AP (29. 10. 2012). "Roger Federer pulls out of Paris Masters". USA TODAY. Pristupljeno 16. 6. 2015. 
  26. ^ Buddell, James. "London 2012 Final - Djokovic Wins Second Barclays ATP World Tour Finals Title - Tennis - ATP World Tour". ATP World Tour. Arhivirano sa original, 17. 10. 2014. Pristupljeno 16. 6. 2015. 
  27. ^ "Federer Topples Raonic To Reach 35th Successive Major QF". ATP World Tour. Arhivirano sa original, 6. 8. 2014. Pristupljeno 16. 6. 2015. 
  28. ^ "Federer Passes Tsonga Test". ATP World Tour. Arhivirano sa original, 26. 12. 2013. Pristupljeno 16. 6. 2015. 
  29. ^ "Tennis - ATP World Tour - Murray Beats Federer To Set Up Djokovic Final Clash". ATP World Tour. Arhivirano sa original, 26. 1. 2013. Pristupljeno 16. 6. 2015. 
  30. ^ Cronin, Matt. "Murray makes it happen". AustralianOpen.com. Arhivirano sa original, 26. 1. 2013. Pristupljeno 16. 6. 2015. 
  31. ^ "BBC Sport - Rafael Nadal powers to win over Roger Federer at Indian Wells". BBC Sport. 15. 3. 2013. Pristupljeno 16. 6. 2015. 
  32. ^ "BBC Sport - Rafael Nadal beats Roger Federer in Italian Open final". BBC Sport. 19. 5. 2013. Pristupljeno 16. 6. 2015. 
  33. ^ "Roger Federer Ties John McEnroe With 77th Career Title in Halle". Pristupljeno 18. 6. 2013. 
  34. ^ "Roger Federer loses at Wimbledon, snapping greatest streak in tennis". 
  35. ^ "Roger Federer's ranking history". ATP World Tour. Pristupljeno 6. 7. 2013. 
  36. ^ "BBC Sport - Roger Federer loses to Federico Delbonis in Hamburg semis". BBC Sport. 20. 7. 2013. Pristupljeno 16. 6. 2015. 
  37. ^ Matuszewski, Erik (3. 9. 2013). "Federer's Earliest U.S. Open Loss Since 2003 Stops Nadal Matchup". Bloomberg News. Pristupljeno 4. 9. 2013. 
  38. ^ "BBC Sport - Gael Monfils beats Roger Federer in Shanghai Open". BBC Sport. 10. 10. 2013. Pristupljeno 16. 6. 2015. 
  39. ^ "BBC Sport - Juan Martin Del Potro beats Roger Federer in Swiss Indoors final". BBC Sport. 27. 10. 2013. Pristupljeno 16. 6. 2015. 
  40. ^ "The Greatest Match Ever". SFGate. 7. 7. 2008. Pristupljeno 16. 6. 2015. 
  41. ^ Alleyne, Richard (7. 7. 2008). "Wimbledon 2008: John McEnroe hails Rafael Nadal victory as greatest final ever". Telegraph.co.uk. Pristupljeno 16. 6. 2015. 
  42. ^ Wertheim, Jon. "Without a doubt, Wimbledon final was the greatest". cnn.com. Arhivirano sa original, 13. 8. 2013. Pristupljeno 16. 6. 2015. 
  43. ^ Martin, Robert. "Djokovic Snatches Monumental Victory from Federer - Tennis Now". tennisnow.com. Pristupljeno 16. 6. 2015. 
  44. ^ "Wimbledon 2012: Roger Federer keeps his dream of equalling Sampras' record alive". The Times of India. 7. 7. 2012. Pristupljeno 7. 7. 2012. 
  45. ^ "Roger Federer vs. Novak Djokovic: The Best Hard Court Rivalry". Bleacher Report. 28. 8. 2011. Pristupljeno 24. 1. 2012. 
  46. ^ "Međusobni susreti Federer-Murray". atpworldtour.com. Pristupljeno 13. 10. 2014. 
  47. ^ "Superb Federer ends Murray dream". BBC Sport. 8. 9. 2008. Pristupljeno 27. 4. 2010. 
  48. ^ "Results Archive - Men's Singles - Australian Open Tennis Championships 2015 - Official Site by IBM". australianopen.com. Pristupljeno 16. 6. 2015. 
  49. ^ Bierley, Steve (14. 11. 2008). "Murray beats Federer in 3 sets". The Guardian (UK). Pristupljeno 27. 4. 2010. 
  50. ^ Ornstein, David (23. 11. 2010). "Federer crushes lacklustre Murray". BBC Sport. 
  51. ^ "Međusobni omjer Federer-Hewitt". Atpworldtour.com. Pristupljeno 22. 1. 2013. 
  52. ^ "Međusobni omjer Federer-Roddick". ATP World Tour. Pristupljeno 5. 10. 2012. 
  53. ^ "US OPEN 2009: Emotional Juan Martin del Potro comes from behind to stun Roger Federer and claim dramatic five-set triumph". Daily Mail. 15. 9. 2009. Pristupljeno 10. 11. 2012. 
  54. ^ "Međusobni omjer Federer-Safin". ATP World Tour. Pristupljeno 5. 10. 2012. 
  55. ^ "New rivalry has echoes of a golden era". The Telegraph. 1. 2. 2005. Pristupljeno 10. 9. 2012. 
  56. ^ "FedEx ATP Head 2 Head". ATP World Tour. Arhivirano sa original, 22. 8. 2014. Pristupljeno 16. 6. 2015. 
  57. ^ "Wilson Sports". Wilson Sporting Goods. Pristupljeno 29. 1. 2010. 
  58. ^ "Roger Federer Sponsors". Roger Federer Official Website. Pristupljeno 5. 2. 2012. 
  59. ^ Bruback, Holly (29. 8. 2009). "The Main Characters of Tennis, and Style". The New York Times. Pristupljeno 6. 2. 2011. 
  60. ^ "Roger Federer". inthenews.co.uk. Arhivirano sa original, 26. 3. 2012. Pristupljeno 16. 6. 2015. 
  61. ^ David Foster Wallace (20. 8. 2006). "Federer as Religious Experience". New York Times. Pristupljeno 21. 6. 2007. 
  62. ^ "FOX Sports on MSN - Television - Who's the best athlete in the world right now?". foxsports.com. Arhivirano sa original, 20. 10. 2007. Pristupljeno 16. 6. 2015. 
  63. ^ Stephen Bierley (8. 7. 2003). "Serve-volley dead? No one told Federer". The Guardian (London: Guardian News and Media Limited 2010). Pristupljeno 19. 11. 2010. 
  64. ^ "Best Serve and Volleyer in the 2010". Pristupljeno 19. 11. 2010. 
  65. ^ Nima Naderi (30. 9. 2009). "The Tale of Two Tweeners: Federer vs. Llodra". bleacherreport.com. 
  66. ^ "Federer never doubted Paris win". BBC Sport. 7. 6. 2009. Pristupljeno 9. 7. 2012. 
  67. ^ Clarey, Christopher (7. 6. 2009). "The Greatest? Federer's Victory Fills Last Hole on His Résumé". The New York Times. Pristupljeno 9. 7. 2012. 
  68. ^ a b "Federer Wins Seventh Wimbledon Crown". ATP World Tour. 8. 7. 2012. Pristupljeno 9. 7. 2012. 
  69. ^ "Federer joins sporting all-time greats". SBS World News (Special Broadcasting Service). AAP. 9. 7. 2012. Pristupljeno 9. 7. 2012. 
  70. ^ Tandon, Kamakshi (9. 6. 2009). "Federer's numbers speak volumes". ESPN. ESPN Internet Ventures. Pristupljeno 12. 6. 2012. 
  71. ^ "Federer Cruises Past Youzhny into 32nd Major Semi-Final". ATP World Tour. 4. 7. 2012. Pristupljeno 4. 7. 2012. 
  72. ^ Gleeson, Michael (24. 1. 2013). "Federer taken to the brink by dogged Frenchman". The Age. Pristupljeno 24. 1. 2013. 
  73. ^ Lilley, Drew. "Wimbledon Legends – Roger Federer". Wimbledon.com. Pristupljeno 5. 2. 2012. 
  74. ^ a b c d e Macpherson, Paul (12. 1. 2010). "Roger's Records To Stand Test of Time". ATP World Tour. Pristupljeno 12. 2. 2012. 
  75. ^ "Federer matches Connors’ record with 41st Grand Slam quarterfinal appearance". The Gazette (Montréal). Associated Press. 20. 1. 2014. Pristupljeno 22. 1. 2014. 
  76. ^ "Vintage Federer Takes Out Tsonga". ATP World Tour. 20. 1. 2014. Pristupljeno 22. 1. 2014. 
  77. ^ Ford, Bonnie D. (21. 1. 2013). "Federer, again, silences the young". ESPN. ESPN Internet Ventures. Pristupljeno 21. 1. 2013. 
  78. ^ "Federer Sets Slam Streak; Tsong Cruises". ATP World Tour. 14. 1. 2014. Pristupljeno 14. 1. 2014. 
  79. ^ "Roger Federer breezes past James Duckworth". The Guardian. Australian Associated Press. 14. 1. 2014. Pristupljeno 14. 1. 2014. 
  80. ^ Garber, Greg (13. 9. 2004). "Federer unbeatable right now". ESPN (ESPN Internet Ventures). Pristupljeno 31. 8. 2012. 
  81. ^ Hinds, Richard (30. 1. 2006). "Federer takes new leap towards history". The Sydney Morning Herald. Pristupljeno 31. 8. 2012. 
  82. ^ Tandon, Kamakshi (24. 12. 2009). "What's your tennis IQ? – 2009 tennis holiday quiz". ESPN. Pristupljeno 18. 6. 2012. 
  83. ^ "Roger Federer Bio". Tennis.com. Tennis Magazine. Pristupljeno 5. 9. 2012. 
  84. ^ "Federer Moves Clear of Connors for Most Major Match Wins". ATP World Tour. 30. 5. 2012. Pristupljeno 30. 5. 2012. 
  85. ^ Sharko, Greg (19. 1. 2013). "Shark Bites: Federer's 250 Major Match Wins". ATP World Tour. Pristupljeno 22. 1. 2013. 
  86. ^ "Roger Federer equals Jimmy Connors' Grand Slam win record". CBC Sports (Associated Press). 28. 5. 2012. Pristupljeno 29. 5. 2012. 
  87. ^ "Game W/L% – Slams – Career". Tennis28.com. Pristupljeno 22. 1. 2013. 
  88. ^ a b "Grand Slam History". ATP World Tour. Pristupljeno 12. 7. 2012. 
  89. ^ Walsh, Courtney (24. 1. 2013). "Roger Federer forced to dig deep over five sets by Jo-Wilfried Tsonga in Australian Open". The Australian. Pristupljeno 24. 1. 2013. 
  90. ^ a b "Top 10: Fed's feats and streaks". AustralianOpen.com. Arhivirano sa original, 18. 1. 2013. Pristupljeno 16. 6. 2015. 
  91. ^ Cambers, Simon (19. 1. 2008). "Federer survives massive scare in Melbourne". Reuters. Pristupljeno 12. 2. 2012. 
  92. ^ "Record Breakers". RolandGarros.com. Pristupljeno 28. 4. 2012. 
  93. ^ Tandon, Kamakshi (17. 6. 2011). "Nadal eyes another Channel Slam". ESPN (ESPN Internet Ventures). Pristupljeno 10. 6. 2012. 
  94. ^ Clarey, Christopher (8. 7. 2012). "Federer Beats Murray, and Britain, for Seventh Wimbledon Title". The New York Times. Pristupljeno 9. 7. 2012. 
  95. ^ "Wimbledon – Championships History". Wimbledon.com. Pristupljeno 4. 2. 2012. 
  96. ^ Lewis, Aimee (6. 7. 2012). "Federer beats Djokovic to reach final". BBC Sport. Pristupljeno 6. 7. 2012. 
  97. ^ Garber, Greg (6. 7. 2012). "Just like old times for Roger Federer". ESPN. ESPN Internet Ventures. Pristupljeno 7. 7. 2012. 
  98. ^ Elser, Christopher (3. 7. 2009). "Roddick Beats Murray for Wimbledon Final With Federer". Bloomberg. Pristupljeno 26. 8. 2012. 
  99. ^ "2006 Wimbledon draws and results". ATPWorldTour.com. Pristupljeno 10. 4. 2013. 
  100. ^ a b "US Open Most Championship Titles Record Book". US Open. Pristupljeno 26. 8. 2012. 
  101. ^ a b "US Open Singles Record Book". US Open. Pristupljeno 26. 8. 2012. 
  102. ^ a b "Tournament History". Barclays ATP World Tour Finals. Pristupljeno 10. 4. 2013. 
  103. ^ "Federer to Return to Barclays ATP World Tour Finals for Record 13th Straight Year". ATP World Tour. 18. 8. 2014. Pristupljeno 18. 8. 2014. 
  104. ^ "Roger Federer Player Profile – Activity". ITF Tennis. Pristupljeno 31. 1. 2013. 
  105. ^ a b "2013 ATP World Tour Media Guide". ATP World Tour. Pristupljeno 31. 1. 2013. 
  106. ^ "Federer Renews Reign in Indian Wells". ATP World Tour. 18. 3. 2012. Pristupljeno 19. 3. 2012. 
  107. ^ a b "Federer Holds Off Ferrer for 80th Title; Sixth in Cincinnati". ATP World Tour. 17. 8. 2014. 
  108. ^ Buddell, James (16. 7. 2012). "Federer Rises Above". London: ATP World Tour. Pristupljeno 16. 7. 2012. 
  109. ^ Rossingh, Danielle (7. 11. 2012). "Federer Breaks Tour Finals Record to Open Bid for Seventh Title". Bloomberg. Pristupljeno 9. 11. 2012. 
  110. ^ a b "Roger Federer: By the Numbers". Sports Illustrated. 8. 7. 2009. Pristupljeno 12. 6. 2012. 
  111. ^ a b "FedEx ATP Reliability Index – Winning percentage on Grass". ATP World Tour. Pristupljeno 11. 2. 2012. 
  112. ^ a b "FedEx ATP Reliability Index – Winning percentage on Hard". ATP World Tour. Pristupljeno 11. 2. 2012. 
  113. ^ "FedEx ATP Reliability Index – Tie-breakers". ATP World Tour. Pristupljeno 4. 2. 2012. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: