Roger Federer
Roger Federer | |||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Nadimak | Federer-Express (FedEx)[1] Švicarski maestro[2] | ||||||||||
Država | Švicarska | ||||||||||
Rođenje | Basel, Švicarska | 8. august 1981||||||||||
Visina | 185 cm | ||||||||||
Težina | 86 kg | ||||||||||
Prof. početak | 1998. | ||||||||||
Kraj karijere | 2022. | ||||||||||
Ruka kojom igra | Desna | ||||||||||
Trener(i) |
| ||||||||||
Novčane nagrade | 130.594.339 $ | ||||||||||
Pojedinačno | |||||||||||
Pobjede–porazi | 1251–275 (81,98%) | ||||||||||
Osvojeni turniri | 103 (2. mjesto u Open Eri) | ||||||||||
Najbolji plasman | 1 (2. 2. 2004) | ||||||||||
Uspjeh na Grand Slamu pojedinačno | |||||||||||
Australian Open | P (2004, 2006, 2007, 2010, 2017, 2018) | ||||||||||
Roland Garros | P (2009) | ||||||||||
Wimbledon | P (2003, 2004, 2005, 2006, 2007, 2009, 2012, 2017) | ||||||||||
US Open | P (2004, 2005, 2006, 2007, 2008) | ||||||||||
Ostali turniri | |||||||||||
Masters Cup | P (2003, 2004, 2007, 2010, 2011) | ||||||||||
Olimpijske igre | F (2012) | ||||||||||
Parovi | |||||||||||
Pobjede–porazi | 131–93 (58,48%) | ||||||||||
Osvojeni turniri | 8 | ||||||||||
Najbolji plasman | 24 (9. 6. 2003) | ||||||||||
Uspjeh na Grand Slamu u parovima | |||||||||||
Australian Open | 3K (2003) | ||||||||||
Roland Garros | 1K (2000) | ||||||||||
Wimbledon | ČF (2000) | ||||||||||
US Open | 3K (2002) | ||||||||||
Ostali turniri | |||||||||||
Olimpijske igre | P (2008) | ||||||||||
Timska takmičenja | |||||||||||
Davis Cup | P (2014) | ||||||||||
Laver Cup | P (2017, 2018, 2019) | ||||||||||
Hopman Cup | P (2001, 2018, 2019) | ||||||||||
Medalje
| |||||||||||
Ažurirano: 26. 9. 2022. |
Roger Federer penzionisani je teniser iz Švicarske. Na broju 1 ATP-liste proveo je 310 sedmica, od čega rekordnih 237 uzastopno, te je pet puta godinu završavao kao broj 1. Osvojio je 103 turnira, po čemu je drugi svih vremena, uključujući 20 Grand Slam turnira (rekordnih osam Wimbledona, šest Australian Opena, pet US Opena, po čemu dijeli rekord u Open Eri, i jedan Roland Garros) te rekordnih šest Masters Cupova), kao i 28 titula na turnirima iz serije ATP Masters 1000.
Igrao je u eri u kojoj je dominirao tenisom zajedno s Rafaelom Nadalom i Novakom Đokovićem kao Velika trojka; neki ih smatraju trojicom najuspješnijih tenisera svih vremena.[a] Juniorski pobjednik Wimbledona 1998. i nekadašnji skupljač loptica, prvi Grand Slam turnir osvojio je upravo u Wimbledonu 2003. kao 21-godišnjak.[3]
Između 2003. i 2009. igrao je 21 od 28 finala na Grand Slam turnirima. Osvojio je tri od četiri Grand Slam turnira i Masters Cup 2004, 2006. i 2007, uz po pet uzastopnih titula na Wimbledonu i US Openu. Karijerni Grand Slam upotpunio je na Roland Garrosu 2009. nakon tri uzastopna poraza u finalima od Nadala, njegovog glavnog rivala do 2010. Kao 27-godišnjak, pobjedom na Wimbledonu 2009. oborio je Samprasov rekord od 14 titula na Grand Slam turnirima.
Iako je ostao među top 3 tokom većeg dijela ranih 2010-ih, uspjesi Nadala i Đokovića okončali su njegovu dominaciju na travi i tvrdoj podlozi; od 2010. do 2016. osvojio je dva Grand Slam turnira. U tom periodu sa Stanislasom Wawrinkom odveo je reprezentaciju Švicarske do njene prve titule u Davis Cupu (2014), a s njim je prethodno osvojio i olimpijsko zlato u Pekingu 2008. Također je osvojio pojedinačno srebro na Olimpijskim igrama 2012. u Londonu, gdje ga je u finalu pobijedio Andy Murray. Nakon polugodišnje pauze u drugom dijelu 2016. radi oporavka od operacije koljena, vratio se na najbolji mogući način, osvojivši još tri Grand Slam turnira u sljedeće dvije godine, uključujući Australian Open 2017. protiv Nadala i osmu titulu na Wimbledonu iste godine. Na Australian Openu 2018. postao je prvi igrač koji je osvojio 20 Grand Slam turnira te, nakratko, najstariji broj 1, kao 36-godišnjak. U septembru 2022. povukao se iz profesionalnog tenisa nakon nastupa na Laver Cupu.
Njegova svestranost te lahkoća i elegancija u igri učinili su ga veoma popularnim među ljubiteljima tenisa. Iako je u juniorskim danima imao problema sa samokontrolom, preobrazio je svoje ponašanje na terenu i postao omiljen zbog svoje generalne prijaznosti, osvojivši nagradu "Stefan Edberg" za sportsko ponašanje 13 puta. Rekordnih pet puta proglašen je Laureusovim svjetskim sportistom godine. Izvan terena, igrao je ključnu ulogu u osnivanju Laver Cupa, ekipnog teniskog takmičenja. Aktivan je i na polju filantropije. Osnovao je Fondaciju "Roger Federer", koja pomaže siromašnoj djeci u južnoj Africi i djelomično je skupljao sredstva kroz seriju egzibicijskih mečeva pod nazivom Meč za Afriku. Jedan je od deset najplaćenijih sportista u bilo kojem sportu, a 2020. bio je na prvom mjestu te godišnje liste s prihodom od 100 miliona $ od raznih sponzorskih ugovora.[4]
Privatni život
[uredi | uredi izvor]Rođen je 8. augusta 1981. u Binningenu kod Basela. Njegovi roditelji su Robert i Lynette Federer. Majka mu je Južnoafrikanka, pa Federer ima i južnoafričko državljanstvo. Ima dvije godine stariju sestru Dianu. Odrastao je u mjestašcu Münchenstein, pokraj Basela. Govori švicarski njemački kao maternji jezik te standardni njemački, a od stranih jezika tečno govori engleski i francuski, dok italijanski i švedski poznaje djelomično.
U djetinjstvu se bavio nogometom prije no što je počeo trenirati tenis. Njegovi hobiji su igranje golfa, karata, slušanje muzike i skijanje. Također voli čitati magazine poput Voguea i Top Geara i navija za FC Basel, a simpatizira i Arsenal, Liverpool i Romu. Njegovi uzori u tenisu i životu jesu Boris Becker, Stefan Edberg, Michael Jordan i Nelson Mandela.
Trenutno živi u Bottmingenu. Oženjen je i živi sa suprugom Miroslavom (rođ. Vavrinec). Dana 23. jula 2009. dobili su blizanke, koje su nazvali Charlene Riva i Myla Rose, a 6. maja 2014. dobili su i drugi par blizanaca, ovog puta sinove, kojima su dali imena Leo i Lennart (Lenny).[5][6]
Filantropija
[uredi | uredi izvor]Poznat je kao veliki humanitarac. Godine 2003. sa svojom majkom osnovao je Fondaciju "Roger Federer", koja pomaže hendikepiranim ljudima i promovira sport.[7][8] 2005. stavio je na aukciju svoj reket s US Opena 2005. kako bi pomogao žrtvama uragana Katrine.[9] Donirao je mnogo predmeta s njegovim potpisom raznim humanitarnim organizacijama. Tokom Mastersa u Indian Wellsu 2005. organizirao je egzibicijski meč pod nazivom Rally for Relief, u kojem je učestvovalo nekoliko najboljih svjetskih tenisera i teniserki, a sav prihod doniran je za pomoć žrtvama cunamija u Indijskom okeanu 2004. Otad je posjetio Južnoafričku Republiku i Tamil Nadu, indijsku državu koja je najviše pogođena cunamijem.[10] U aprilu 2006. proglašen je UNICEF-ovim ambasadorom dobre volje.[11]
Također se pojavio u UNICEF-ovim javnim porukama s ciljem podizanja svijesti javnosti o sidi. Reagirajući na potres u Haitiju 2010, a u saradnji s Nadalom, Đokovićem, Roddickom, Hewittom, Kim Clijsters, Serenom Williams i Samanthom Stosur, koji su se odrekli posljednjeg dana priprema za Australian Open 2010, organizirao je još jednu posebnu humanitarnu priredbu, Hit for Haiti, čiji je prihod doniran žrtvama zemljotresa. Svjetski ekonomski forum proglasio ga je Mladim globalnim liderom za 2010. kao priznanje za njegovo vodstvo, postignuća i doprinos društvu.[12]
Godinu kasnije, 16. januara 2011, bio je organizator i učesnik još jednog sličnog događaja čiji je prihod poklonjen žrtvama poplava u Queenslandu 2010–2011.
Juniorski tenis
[uredi | uredi izvor]Tenis je počeo igrati od šeste godine. Nogomet je igrao do 12. godine, kad se odlučio potpuno posvetiti tenisu. Trenirao je kod privatnog trenera u Lozani. U 14. godini postao je pobjednik državnog takmičenja u juniorskom tenisu i izabran je da trenira u Švicarskom nacionalnom teniskom centru u Ecublensu. Kao junior igrao je do 1998, kada je osvojio juniorski Wimbledon i prestižni Orange Bowl.
- Juniorski rezultati na Grand Slam turnirima
- Australian Open: PF (1998)
- Roland Garros: 1K (1998)
- Wimbledon: P (1998)
- US Open: F (1998)
Profesionalna karijera
[uredi | uredi izvor]Do 2001.
[uredi | uredi izvor]Federer je počeo profesionalnu karijeru u julu 1998, kad se prvi put pojavio na ATP-turniru u Gstaadu. Sljedeće godine igrao je u švicarskom timu u Davis Cupu protiv Italije i završio, kao najmlađi ATP-igrač, među 100 najboljih u svijetu. Na Olimpijskim igrama u Sydneyju 2000. igrao je za bronzanu medalju, gdje je izgubio od Francuza Di Pasqualea. Kao finalist pojavio se prvi put na turnirima u Marseilleu i Baselu. Na kraju godine popeo se na 29. mjesto na ATP-listi.
2001.
[uredi | uredi izvor]U februaru 2001. u Milanu je osvojio prvi ATP-turnir u karijeri. Zatim je tri puta donio pobjedu za Švicarsku u Davis Cupu protiv SAD-a, a nešto kasnije došao je do četvrtfinala Wimbledona, pobijedivši Petea Samprasa u osmini finala i najavivši tako dolazak njegove ere u All England Clubu. Meč je otišao u pet setova i završio rezultatom 7–67, 5–7, 6–4, 6–72, 7–5. Mnogi (opravdano) smatraju da je ovaj meč označio prekretnicu u Federerovoj karijeri. U Perthu je sa zemljakinjom Martinom Hingis osvojio i Hopman Cup.
2002.
[uredi | uredi izvor]Na Miami Mastersu došao je do finala, gdje je poražen od Agassija. Do finala je došao i u Hamburgu, a u Davis Cupu pobijedio je bivše svjetske igrače br. 1, Ruse Marata Safina i Jevgenija Kafeljnikova. Uprkos ranom ispadanju na Roland Garrosu, Wimbledonu i US Openu, a posebno gubitku svog dugogodišnjeg trenera, Australijanca Petera Cartera (poginuo u saobraćajnoj nesreći), ipak je uspio doći na šesto mjesto ATP-liste i prvi put osigurati učešće na Masters Cupu. Na ovom turniru izgubio je u polufinalu od Lleytona Hewitta (5–7, 7–5, 5–7).
2003.
[uredi | uredi izvor]U prvoj četvrtini 2003. zabilježio je prve pobjede na tvrdoj podlozi. Prvo je došao do osmine finala Australian Opena, gdje ga je zaustavio Argentinac David Nalbandian, a nešto kasnije osvojio je Marseille i Dubai, uprkos ranom ispadanju u Indian Wellsu i Miamiju.
Na zemljanim terenima pobijedio je u Münchenu, a nešto kasnije došao i do finala na Mastersu u Rimu. Ipak, nije uspio doći tako daleko i na turniru u Hamburgu i na Roland Garrosu.
U trećoj četvrtini 2003. zabilježio je prvi veliki uspjeh u karijeri. Osvojio je turnir u Halleu i prestižni Wimbledon. U Halleu je pobijedio Nijemca Nicolasa Kiefera, a na Wimbledonu Australijanca Marka Philippoussisa 7–65, 6–2, 7–63. U Sjevernoj Americi nije uspio doći do finala na Mastersima, a u četvrtom kolu US Opena od njega je bolji bio Nalbandian 6–3, 6–71, 4–6, 3–6.
S početkom jeseni, pa sve do kraja sezone Federer je bio sve bolji. Osvojio je turnir u Beču, gdje je savladao Španca Carlosa Moyu, da bi u konačnici osvojio prvu titulu na Masters Cupu u Houstonu. Tu je u polufinalu savladao Amerikanca Andyja Roddicka 7–62, 6–2, a u finalu Agassija 6–3, 6–0, 6–4. Osvajanjem ovog prestižnog turnira završio je sezonu kao drugi igrač na ATP-listi.
2004.
[uredi | uredi izvor]Ova godina za Federera je bila jedna od nauspješnijih u karijeri. Tada je osvojio tri od četiri Grand Slam turnira, kao i sve turnire na kojima je došao do finala i ostvario impresivan omjer 74–6, s 11 osvojenih titula.
Prvi Australian Open u karijeri osvojio je pobijedivši u finalu Safina 7–63, 6–4, 6–2. Odmah nakon što je osvojio Australian Open, tačnije, 2. februara 2004, postao je prvi teniser svijeta. Zatim je na Roland Garrosu došao do trećeg kola, gdje ga je zaustavio Brazilac Gustavo Kuerten. Nakon toga osvojio je Halle pobijedivši u finalu Mardyja Fisha, drugi Wimbledon (pobijedivši Roddicka 4–6, 7–5, 7–63, 6–4) i prvi US Open u karijeri, pobijedivši Hewitta 6–0, 7–63, 6–0. Također je osvojio turnire u Dubaiju, Indian Wellsu, Hamburgu, Gstaadu, Torontu i Bangkoku. Na OI 2004. u Atini nije ostvario dobar rezultat – u drugom kolu savladao ga je Tomáš Berdych 4–6, 7–5, 7–5. Na kraju godine odbranio je titulu na Masters Cupu u Houstonu, pobijedivši Hewitta 6–3, 6–2.
Ove godine Federer nije imao trenera, a s njim su sarađivali fitnes-trener Pierre Paganini, fizioterapeut Pavel Kovač i njegova porodica i prijatelji.
2005.
[uredi | uredi izvor]Na početku godine Federer je pristao da mu Tony Roach bude trener. Na Australian Openu došao je do polufinala, gdje ga je savladao kasniji pobjednik turnira, Marat Safin, u meču u 5 setova koji je trajao preko 4 sata (7–5, 4–6, 7–5, 6–76, 7–9). Na sljedeća dva velika turnira, koji se igraju na betonskoj podlozi, došao je do finala, te osvojio Indian Wells i Miami. U Indian Wellsu bio je bolji od Hewitta, a u Miamiju od Nadala 2–6, 6–74, 7–65, 6–3, 6–1. Nakon Miamija osvojio je i Hamburg, gdje je u finalu savladao Francuza Richarda Gasqueta 6–3, 7–5, 7–64, a na Roland Garrosu došao je do polufinala, gdje je izgubio od Nadala 3–6, 6–4, 4–6, 3–6.
Ponovo je osvojio Halle, pobijedivši u finalu Safina 6–4, 6–76, 6–4, i odbranio titulu na Wimbledonu, gdje je savladao Roddicka 6–2, 7–62, 6–4. Na Mastersu u Cincinnatiju u finalu je još jednom pobijedio Roddicka 6–3, 7–5. Na US Openu pobijedio je veterana Agassija u 4 seta: 6–3, 2–6, 7–61, 6–1. Osvajanjem ovog turnira postao je prvi teniser u Open Eri koji je uspio osvojiti Wimbledon i US Open dvije godine uzastopno. Nakon US Opena osvojio je turnir u Bangkoku, gdje je savladao Britanca Murrayja 6–3, 7–5. Na kraju sezone, na Masters Cupu, u trileru dugom 4 i po sata, nije uspio pobijediti Nalbandiana. Rezultat finalnog meča bio je 7–64, 7–611, 2–6, 1–6, 6–73.
2006.
[uredi | uredi izvor]Federer je 2006. osvojio Australian Open, pobijedivši Kipranina Marcosa Baghdatisa 5–7, 7–5, 6–0, 6–2. Zatim je odbranio titule u Indian Wellsu, pobijedivši Blakea (7–5, 6–3, 6–0), i Miamiju, pobijedivši Ljubičića 7–65, 7–64, 7–66. Nakon toga došao je do 2 uzastopna finala u Monte Carlu i Rimu, gdje je od njega bio bolji Nadal, i to 2–6, 7–62, 3–6, 6–75 (Monte Carlo) i 7–67, 6–75, 4–6, 6–2, 6–75 (Rim). Na turniru u Hamburgu te godine nije nastupio. U finalu Roland Garrosa ponovo je igrao protiv Nadala, koji ga je savladao u 4 seta: 6–1, 1–6, 4–6, 6–74. Da je Federer osvojio i ovaj turnir, bio bi drugi igrač u historiji koji je osvojio pravi Grand Slam (sva 4 u jednoj sezoni).
Odbranio je titulu u Halleu, savladavši Berdycha 6–0, 6–74, 6–2. Na Wimbledonu je nastupio kao 1. nosilac turnira, koji je i osvojio, izgubivši samo 1 set u 7 mečeva. Ovog puta u finalu je bio bolji od Nadala 6–0, 7–65, 6–72, 6–3. U Torontu je bio bolji od Gasqueta, a na US Openu od Roddicka (6–2, 4–6, 7–5, 6–1). U Madridu i Baselu bio je bolji od Fernanda Gonzáleza 7–5, 6–1, 6–0 (Madrid) i 6–3, 6–2, 7–63 (Basel). Na Masters Cupu u finalu je savladao Blakea 6–0, 6–3, 6–4 i tako završio sezonu kao najbolji igrač na ATP Touru.
2007.
[uredi | uredi izvor]Početkom 2007. osvojio je treći Australian Open u karijeri i ukupno 10. Grand Slam turnir. U finalu je još jednom savladao Fernanda Gonzáleza 7–62, 6–4, 6–4. Na ovom turniru nije izgubio nijedan set i tako je postao drugi teniser kome je to uspjelo (poslije Borga). Nešto kasnije, krajem februara, osvojio je turnir u Dubaiju, gdje je pobijedio Mihaila Južnog 6–4, 6–3. Ipak u nastavku, na Mastersima u Indian Wellsu i Miamiju nije ostvario dobre rezultate jer je u oba navrata slavio Argentinac Guillermo Cañas. U Indian Wellsu Cañas je bio bolji u drugom kolu 7–5, 6–2, a u Miamiju u četvrtom kolu 7–62, 2–6, 7–65.
Na turniru u Monte Carlu ponovilo se finale iz 2006. Nadal je opet bio bolji (4–6, 4–6). Nešto kasnije Federer je došao do 3. kola Mastersa u Rimu, gdje ga je zaustavio Filippo Volandri. Kasnije je, na zemljanoj podlozi, uspio savladati Nadala, i to u Hamburgu (2–6, 6–2, 6–0) i tako prekinuo Nadalov niz od rekordne 81 uzastopne pobjede na ovoj podlozi. Ipak, na Roland Garrosu Nadal mu se revanširao 3–6, 6–4, 3–6, 4–6. Nakon Roland Garrosa Federer nije odigrao nijedan turnir do Wimbledona. Tu je u finalu savladao Nadala 7–67, 4–6, 7–63, 2–6, 6–2 i tako izjednačio rekord Björna Borga od 5 uzastopnih vimbldonskih titula.
U Montréalu je došao do finala, gdje ga je zaustavio Novak Đoković 6–72, 6–2, 6–72. Kasnije je u Cincinnatiju Federer slavio pobijedivši Blakea 6–1, 6–4. U finalu US Opena bio je bolji od Đokovića 7–64, 7–62, 6–4. Ovo je bio Federerov 4. US Open i 12. osvojeni Grand Slam turnir. Nakon US Opena igrao je Masterse u Madridu (finale) i Parizu (treće kolo), gdje je u oba navrata izgubio od Nalbandiana. Između ova dva turnira odigrao je još jedan u rodnom gradu, Baselu, koji je i osvojio, pobijedivši Finca Jarkka Nieminena 6–3, 6–4. Nakon Pariza na kraju sezone odigrao je i Masters Cup u Šangaju. U finalu je pobijedio Davida Ferrera 6–2, 6–3, 6–2 i tako još jednu godinu završio na 1. mjestu ATP-liste.
2008.
[uredi | uredi izvor]Ova godina bila je veoma teška za Federera. Na početku sezone nije uspio odbraniti titulu na Australian Openu jer ga je u polufinalu savladao Đoković 5–7, 3–6, 6–75. To je bio prvi put od trećeg kola Roland Garrosa 2004. da Federer izgubi meč u tri seta. Nešto kasnije otkrio je kod ljekara da ima mononukleozu, virusnu bolest, što je bilo povezano s njegovim lošim igrama. No, ipak se oporavio od te bolesti. Duže vrijeme nije igrao na turnirima kako bi se što bolje oporavio i pripremio za nastavak sezone. Na turniru u Dubaiju, gdje je također branio titulu, ispao je već u prvom kolu od Murrayja 7–66, 3–6, 4–6. 10. marta otputovao je u New York kako bi igrao egzibicijski meč protiv bivšeg svjetskog reketa br. 1, Petea Samprasa. U Madison Square Gardenu približno 20.000 ljubitelja tenisa moglo je uživati u izvanrednoj igri obojice vrhunskih tenisera. Federer je dobio ovaj meč 6–3, 6–7, 7–6.
Na Mastersima u Indian Wellsu i Miamiju doživio je neočekivane poraze od Amerikanaca. U Indian Wellsu izgubio je u polufinalu od Fisha, a u Miamiju u četvrtfinalu od Roddicka. Nakon ovih poraza počeo je sarađivati s trenerom Joséom Higuerasom, s kojim je nastupio na prvom turniru na zemlji u sezoni – Estorilu. Ovaj turnir osvojio je pobijedivši Nikolaja Davidenka 7–65, 1–2 (predaja Davidenka zbog povrede ligamenata). Kasnije više nije osvojio nijedan turnir na zemljanoj podlozi. U Monte Carlu je izgubio od Nadala (finale), u Rimu od Štěpáneka (četvrfinale), u Hamburgu ponovo od Nadala (finale), a na Roland Garrosu opet od Nadala (finale). Federer je tu doživio možda i najteži poraz u karijeri, izgubivši 1–6, 3–6, 0–6.
Taj poraz nije ga demoralizirao, pa je peti put osvojio turnir u Halleu, bez izgubljenog seta i servis-gema. U finalu ovog turnira pobijedio je Nijemca Philippa Kohlschreibera 6–3, 6–4. Na Wimbledonu je ušao u svoje 16. Grand Slam finale, u kojem je opet igrao protiv Nadala. Federer bi pobjedom postavio novi rekord u Open Eri jer bi tako prešao Borga po broju osvojenih Wimbledona i izjednačio rekord svih vremena s Williamom Renshawom. Nadal je prva dva seta dobio veoma lahko, a zatim je uslijedio duži prekid meča zbog kiše. Federer je potom dobio treći i četvrti set u tie-breaku, međutim, na početku odlučujućeg seta kiša je opet počela, pa je meč ponovo prekinut. Ti prekidi unijeli su toliko neizvjesnosti u sam ishod meča, pa su mnogi smatrali da bi Nadal ili Federer mogli popustiti zbog njih. Nakon četiri sata i 48 minuta igre (s uračunatim prekidima ukupno sedam sati i 15 minuta) Nadal je savladao Federera 6–4, 6–4, 6–75, 6–78, 9–7. Teniska legenda John McEnroe, koji je već dugo komentator na Wimbledonu, opisao je ovaj meč kao najbolji koji je ikad gledao.
Federer je kasnije izgubio u ranim fazama turnira: u Torontu ga je u drugom kolu savladao Francuz Gilles Simon, a u Cincinnatiju je u trećem kolu od njega bio bolji Ivo Karlović. No ovi rezultati nisu ga puno razočarali jer je jako dobro igrao na Olimpijskim igrama u Pekingu. U pojedinačnoj konkurenciji došao je do četvrtfinala, u kojem ga je savladao Blake, dok je sasvim neočekivano, u paru sa zemljakom Wawrinkom otišao do kraja, osvojivši zlatnu medalju za Švicarsku. U polufinalu su savladali favorite, braću Boba i Mikea Bryana, a u finalu Šveđane Simona Aspelina i Thomasa Johanssona 6–3, 6–4, 6–74, 6–3. Dan kasnije Federer je prvi put nakon 2. februara 2004. sišao s trona ATP-liste jer je Nadal, osvojivši zlatnu medalju (pojedinačno), bodovno prestigao Federera. Time je okončana dominacija Federera nakon rekordnih 237 uzastopnih sedmica.
Na US Openu Federer je igrao najbolji tenis u ovoj godini. u prvom kolu pobijedio je Máxima Gonzáleza, u drugom Thiaga Alvesa, u trećem Štěpáneka, a u četvrtom, gdje je imao ponajviše problema, savladao je Igora Andrejeva 6–75, 7–65, 6–3, 3–6, 6–3. U četvrtfinalu je pobijedio Gillesa Müllera 7–65, 6–4, 7–65, a u polufinalu Đokovića 6–3, 5–7, 7–5, 6–2. Iako je Murray igrao veoma dobro na US Openu i postigao veliki uspjeh došavši do svog prvog finala na Grand Slam turniru (u polufinalu je izbacio Nadala), Federeru nije predstavljalo veliki problem pobijediti ga. Slavio je prilično jednostavno u tri seta (6–2, 7–5, 6–2) i tako osvojio 13. Grand Slam turnir u karijeri. Time je postao prvi igrač u historiji tenisa kome je pošlo za rukom osvojiti Wimbledon i US Open pet puta uzastopno.
Nakon US Opena uslijedila je kratka pauza, a zatim je igrao turnire u Madridu, Baselu i Parizu. U međuvremenu je postao teniser s najvećom zaradom u karijeri, prestigavši Samprasa. Na Mastersu u Madridu došao je do polufinala, gdje je izgubio od Murrayja, dok je u rodnom Baselu došao do finala, gdje je pobijedio Nalbandiana. Na Mastersu u Parizu došao je do četvrtfinala, ali taj meč nije odigrao zbog povrede leđa. Zanimljiv je podatak da je u Parizu Federer prvi put u karijeri predao meč bez borbe.
Na kraju godine odigrao je i Masters Cup, posljednji koji se održao u Šangaju. Igrao je kao prvi nosilac s obzirom na to da je Nadal odustao zbog zdravstvenih problema. Osam najboljih tenisera pristupilo je turniru u dvije grupe, Zlatnoj i Crvenoj. Federer je žrijeban u Crvenu grupu, gdje su mu protivnici bili Simon, Murray i Roddick. Roddick je zbog zdravstvenih problema odustao od turnira, pa je kao zamjena ušao Štěpánek. Porazi od Simona i Murrayja i pobjeda nad Štěpánekom nisu Federeru omogućili prolaz u polufinale. Time je završio sezonu kao drugi igrač na ATP-listi.
2009.
[uredi | uredi izvor]Na samom početku godine odigrao je dva turnira, u Abu Dhabiju i Dohi, gdje je u oba navrata izgubio u polufinalu protiv Murrayja. Nešto kasnije, kao pripremu pred Australian Open, odigrao je egzibicijski turnir u Australiji – AAMI Classic, koji je i osvojio pobijedivši Wawrinku 6–1, 6–3.
Na Australian Openu pobijedio je sve protivnike prije finala: Andreasa Seppija, Jevgenija Koroljeva, Safina, Berdycha, Del Potra i Roddicka. Ipak, u finalu nije uspio savladati svog najvećeg rivala, Nadala. Finalni meč trajao je više od četiri sata i na kraju je Nadal slavio 5–7, 6–3, 6–73, 6–3, 2–6. Federer se nadao da će ipak pobijediti Nadala i izjednačiti Samprasov rekord (14 GS titula), ali mu Španac nije to dozvolio. Bio je toliko emocionalan da nije mogao govoriti na mikrofon sve dok ga Nadal nije ohrabrio da se pridruži na govornici.
Odustao je od turnira u Dubaiju i Davis Cupa zbog povrede leđa. Na odmoru je bio sve do potpunog oporavka od povrede. Na Masters 1000 turnirima u SAD-u nije igrao baš najbolje. U Indian Wellsu izgubio je u polufinalu od Murrayja, a u Miamiju je također izgubio u polufinalu, ali od Đokovića. U tom meču, pomalo neuobičajeno za njega, pokazao je mnogo frustracije, slomivši reket nakon izgubljenog poena. Iako je bio otkazao nastup u Monte Carlu, Federer je ipak u posljednjem trenutku prihvatio učešće na ovom turniru. Međutim, na veliko iznenađenje, u trećem kolu savladao ga je Wawrinka, prvi put u njihovim međusobnim okršajima. Na Mastersu u Rimu došao je do polufinala, gdje ga je zaustavio Đoković (6–4, 3–6, 3–6). Bio je slobodan u prvom kolu Mastersa u Madridu, koji se od 2009. igra na zemlji. Ovaj turnir zamijenio je dotadašnji turnir na zemlji u Hamburgu. U Madridu je osvojio prvu titulu u 2009. godini pobijedivši Nadala 6–4, 6–4. Ovom pobjedom zaustavio je Nadalovu seriju od 33 uzastopne pobjede na turnirima na zemlji.
Na Roland Garrosu bez problema je došao do četvrtog kola. Međutim, tu ga je čekao veoma raspoloženi Nijemac Tommy Haas. Federer je bio pod velikim pritiskom jer su svi navijači, nakon što je Nadala neočekivano, ali zasluženo izbacio Robin Söderling, silno priželjkivali da bez problema osvoji jedini trofej koji mu je nedostajao. Ali niko se nije nadao velikom otporu Haasa. Nijemac je poveo 0–2 u setovima, vjerovatno zbog Federerove loše koncentracije. Ali Federer je tu krizu brzo prebrodio i okrenuo meč u svoju korist, tako da je konačni rezultat bio 6–74, 5–7, 6–4, 6–0, 6–2. Kasnije je bez puno muke savladao domaćeg igrača, Gaëla Monfilsa, 7–66, 6–2, 6–4. Međutim, kraj mukama nije bio ni na vidiku kad je počeo meč s Argentincem Del Potrom. Na veliko iznenađenje, Del Potro je dobio prvi set veoma lahko, 3–6. Dobrim dijelom Del Potro se oslanjao na svoj servis i veoma precizan i razoran forhend, što je doprinijelo ovakvom rezultatu. Federer je dobio drugi set s dosta muke, budući da se igrao tie-break. Del Potro je ponovo dobio set, i to uvjerljivo, 2–6. Ali tu veliku prednost nije znao iskoristiti. Federer je počeo čitati svaku njegovu namjeru iako mu to nije polazilo za rukom u prva tri seta. Uspješnim izvođenjem skraćenih lopti i voleja Federer je dobio ovaj meč 3–6, 7–62, 2–6, 6–1, 6–4. U finalu ga je čekao Söderling, koga su mnogi navijači nazvali "Gladijatorom" (zbog pobjeda nad Nadalom, Davidenkom i Gonzálezom). Šveđanin nije uspio ponoviti dobru igru, pa je Federer veoma lahko dobio ovaj meč 6–1, 7–61, 6–4. Ovom pobjedom uspio je izjednačiti Samprasov rekord od 14 pojedinačnih titula na Grand Slamovima i postao tek šesti teniser u historiji koji je osvojio sva četiri Grand Slam turnira.
Na Wimbledonu je bio postavljen za 1. nosioca jer je Nadal zbog povrede otkazao nastup i nije bio u mogućnosti braniti titulu. U prvom kolu savladao je Yen-Hsun Lua, u drugom Guillerma García-Lópeza, a u trećem Kohlschreibera. Zanimljivo je da ga je u četvrtom kolu čekao finalist Roland Garrosa, Söderling. Međutim, Federer je opet bio bolji 6–4, 7–65, 7–65. Prolazak u polufinale ostvario je pobjedom nad Karlovićem 6–3, 7–5, 7–63 i samim tim postavio rekord od 21 uzastopnog Grand Slam polufinala. Tu je savladao Haasa 7–63, 7–5, 6–3. Ovom pobjedom postavio je još jedan rekord od 7 uzastopnih finala na Wimbledonu i ukupno 20 finala na Grand Slam turnirima (pretekao Ivana Lendla, koji ih ima 19). Finalist je ovog puta bio Roddick, koji je odigrao sjajan meč, uprkos porazu. U dramatičnom finalu, koje je po ukupnom broju gemova (77) najduže u historiji tenisa, oba tenisera igrali su atomski tenis i bilo kakav pad koncentracije značio bi gubitak meča. Sam rezultat ovog meča 5–7, 7–66, 7–65, 3–6, 16–14 govori o posebnosti finala. Roddick i Federer postavili su svojevrstan rekord od 30 gemova u odlučujućem setu, koji je trajao više od 95 minuta. Ali u posljednjem gemu Roddicku je popustila koncentracija, što je Federer iskoristio i došao do pobjede. Svoje emocije nije mogao sakriti pred 15.000 gledalaca, među kojima su bili nekadašnji teniski asovi Sampras, McEnroe, Laver, Becker, Borg, kao i poznata lica iz nogometa Michael Ballack i Alex Ferguson. Ovaj meč nazvan je klasikom i zabilježio je rekordnu TV-gledanost u Velikoj Britaniji nakon 2001. Federer je još jednom srušio rekord, ovog puta Samprasov od 14 GS titula. Dan nakon pobjede ponovo je postao broj 1 i tek drugi teniser u historiji koji je uspio vratiti izgubljeni tron nakon godinu dana (prvi je Lendl).
Nastupio je na Rogers Cupu u Montréalu, iako je njegov nastup bio upitan s obzirom na to da je nekoliko dana ranije dobio blizanke. Pošto je riječ o turniru kategorije Masters 1000, bio je slobodan u prvom kolu. U drugom je bez mnogo muke savladao domaćeg tenisera, Frédérica Niemeyera. U sljedećem kolu čekao ga je Wawrinka. Federer je pobijedio 6–3, 7–65. Time je ušao u četvrtfinale ovog prestižnog turnira i prvi put u historiji tenisa pridružio se ostalim najbolje rangiranim teniserima (osam najboljih) u četvrfinalu jednog velikog turnira. Međutim, iako je igrao jako dobro, začuđujuće je izgubio četvrtfinalni meč. Igrao je protiv Francuza Jo-Wilfrieda Tsonge i, uprkos vodstvu 5–1 u trećem setu, izgubio 6–75, 6–1, 6–73. Za Federerov nastup na Mastersu u Cincinnatiju može se reći da je bio gotovo savršen budući da je na čitavom turniru izgubio samo jedan set. U drugom kolu bio je bolji od Argentinca Acasusa, u trećem kolu od Davida Ferrera, u četvrtfinalu od Hewitta i u polufinalu od Murrayja. Pobijedivši Murrayja došao je do svog petog finala u ovoj godini. U finalnom meču igrao je protiv Đokovića, koga je pobijedio 6–1, 7–5. Ovo mu je bila 4. titula u 2009. godini i 61. u karijeri. Osvajanjem ovog turnira primakao se Agassiju na samo jednu titulu s ukupno 16 osvojenih Mastersa (Agassi je tada držao rekord sa 17 titula).
Sljedeći veliki turnir koji je odigrao bio je US Open. Bio je prvi nosilac, a ujedno i branilac titule. Igrao je jako dobro cijelo vrijeme i mnogi su mislili da će odbraniti titulu. Redao je pobjede sve do finala: u prvom kolu savladao je Amerikanca Brittona, u drugom Nijemca Greula, u trećem Hewitta, u četvrtom Robreda, u četvrtfinalu Söderlinga i u polufinalu Đokovića 7–63, 7–5, 7–5. U finalu je igrao protiv Del Potra i nakon prvog seta činilo se da će Federer rutinski osvojiti i ovaj Grand Slam u tri seta. Ali Argentinac se nije predavao i uspio je savladati petostrukog šampiona 6–3, 6–75, 6–4, 6–74, 2–6. Mladom Del Potru ovo je bilo i prvo finale i prva titula na Grand Slam turnirima. Federer nije bio razočaran jer je smatrao da bi bio san osvojiti šest uzastopnih GS titula i priznao je da je Del Potro bio bolji i da je zaslužio pobjedu. Publika je ovacijama nagradila obojicu tenisera, posebno Del Potra, koji je Federeru uputio sve riječi hvale, rekavši da bi želio postati broj 1, ali da mora raditi mnogo više, kao Federer.
Federer je odigrao i mečeve Davis Cupa protiv Italije, a, zahvaljujući njegovim dvjema pobjedama nad Bolellijem i Staraceom, Švicarska je osigurala učešće u Svjetskoj grupi sljedeće godine. Kasnije je objavio da odustaje od turnira u Tokiju (ATP 500) i Šangaju (Masters 1000), a kao razlog je naveo fizičku iscrpljenost i potrebu da više vremena provede u krugu porodice. U svom Baselu igrao je jako dobro. Pobjeđivao je sve do finala, a protivnici su bili Olivier Rochus, Seppi, Koroljev i njegov zemljak, Marco Chiudinelli. Ipak, velika prepreka za njega bio je veoma raspoloženi Đoković, koji je u finalu pobijedio 4–6, 6–4, 2–6. Federer je igrao i na posljednjem Mastersu u godini, koji se igra u Parizu, i, na veliko iznenađenje, poražen je već u prvom kolu od domaćeg igrača, Juliena Benneteaua. Ovaj poraz nije mu teško pao s obzirom na to da je imao veoma uspješnu sezonu.
Posljednji turnir u sezoni Federer je odigrao u Londonu – Masters Cup. Na ovom turniru učestvuje osam najboljih tenisera na ATP-listi u toj sezoni, a Federer je postavljen za prvog nosioca, dok je Đoković bio branilac titule. Igrači su raspoređeni u dvije grupe (po četiri igrača), tako da igra svako sa svakim (sveukupno šest mečeva). Federer je izvučen u grupu A, u kojoj su bili Murray, Del Potro i Verdasco. Pobijedio je Verdasca i Murrayja, a izgubio od Del Potra. On i Del Potro osvojili su dovoljan broj gemova za prolaz u polufinale. U polufinalu je igrao protiv drugoplasiranog tenisera iz grupe B, Nikolaja Davidenka. Davidenko je odigrao jedan od najboljih mečeva u karijeri i pobijedio 2–6, 6–4, 5–7. Ovo je bio njihov 13. duel i prvi koji je dobio Davidenko. Federer je učešćem u polufinalu ovog turnira osvojio dovoljan broj bodova da zadrži 1. mjesto na ATP-listi. Tako je peti put završio tenisku sezonu kao broj 1.
2010.
[uredi | uredi izvor]Ovu godinu nije počeo baš dobro budući da je izgubio u polufinalu egzibicijskog turnira u Abu Dhabiju od Söderlinga, a kasnije i od Davidenka u polufinalu Dohe. Nakon ovih turnira odustao je od AAMI Classica, kao pripreme pred Australian Open i objavio medijima da neće igrati za Švicarsku u Davis Cupu protiv Španije. Došavši u Melbourne pred sami početak Australian Opena, želio je na neki način pomoći nastradalima u katastrofalnom zemljotresu koji je pogodio Haiti. Na njegov prijedlog održan je jednodnevni turnir u Rod Laver Areni, a na turniru su još igrali i Nadal, Đoković, Roddick, Hewitt, Samantha Stosur, Kim Clijsters i Serena Williams. Turniru je prisustvovalo nekoliko hiljada ljubitelja tenisa, a sav prikupljeni novac uplaćen je za pomoć preživjelim žrtvama zemljotresa u Haitiju.
Uslijedio je Australian Open. Federer je postavljen za prvog nosioca i branio je bodove iz lanjskog finala. Do finala je redom pobijedio Andrejeva, Hǎnescua, Montañésa, Hewitta, Davidenka i Tsongu i došao do svog petog finala na Australian Openu, izgubivši pritom samo dva seta. Ovo je bilo njegovo 23. polufinale na GS turnirima, čime je oborio još jedan rekord: 7 uzastopnih polufinala na Australian Openu (držao ga je Lendl). U finalu je igrao protiv petog nosioca, Andyja Murrayja, koga je pobijedio u 3 seta: 6–3, 6–4, 7–611. To mu je bila četvrta titula na Australian Openu (izjednačio se s Agassijem) i ukupno 16. na svim GS turnirima te prva titula otkad je postao otac.
Otkazao je turnir u Dubaiju zbog infekcije pluća. Sredinom marta nastupio je na prvom turniru iz Masters serije u godini u Indian Wellsu. Kao i svi drugi najbolje rangirani teniseri, bio je slobodan u prvom kolu. U drugom je savladao Hǎnescua. Međutim, treće nije uspio proći zbog veoma dobre igre Baghdatisa, izgubivši rezultatom 7–5, 5–7, 6–74. Na Mastersima u SAD-u Federer nije igrao na visokom nivou. To potvrđuje i ispadanje u četvrtom kolu u Miamiju. Kao prvi nosilac turnira, bio je slobodan u prvom kolu. U drugom je savladao Nicolása Lapenttija, dok je u trećem teško izborio pobjedu protiv Florenta Serre 7–62, 7–63. U četvrtom kolu igrao je protiv Berdycha i izgubio 4–6, 7–63, 6–76.
Odustao je od Mastersa u Monte Carlu jer taj turnir nije obavezan. Otišao je u Rim na sljedeći Masters, pokušavajući odbraniti polufinale iz 2009, ali bezuspješno. Velika prepreka došla je već u drugom kolu, a to je bio veoma raspoloženi Latvijac Ernests Gulbis. Federer je neočekivano izgubio u tri seta: 6–2, 1–6, 5–7, iako je spasio čak šest meč-lopti. Nakon Rima igrao je turnir u Estorilu, a tamo je stigao do polufinala (zaustavljen od Montañésa). Uslijedio je turnir u Madridu, gdje je stigao do finala, ali nije uspio odbraniti titulu; Nadal je slavio u dva seta. Na Roland Garrosu igrao je dosta sigurno i nije izgubio nijedan set do četvrtfinala. u prvom kolu savladao je Australijanca Petera Luczaka, u drugom kolu Kolumbijca Alejandra Fallu, u trećem kolu Nijemca Juliana Reistera, a u četvrtom kolu Wawrinku. U četvrtfinalu ga je čekao Söderling, što je bila repriza lanjskog finala. Ovog puta bolji je bio Söderling, koji je pobijedio 6–3, 3–6, 5–7, 4–6, prekinuvši Federerov šest godina dug niz učestvovanja u polufinalima Grand Slam turnirâ. Nakon ovog turnira izgubio je čelnu poziciju na listi najboljih tenisera svijeta, ostavši na ukupno 285 sedmica kao svjetski reket br. 1 (samo 1 sedmicu manje od Samprasovog rekorda).
Pred Wimbledon je igrao turnir na travi u Halleu. Na ovom turniru uspio je doći do finala, ali ne i osvojiti ga jer ga je Hewitt pobijedio 1–2. Na Wimbledonu je postavljen za prvog nosioca, iako tada nije bio broj 1. Razlog za to leži u činjenici da organizatori Wimbledona često postavljaju nosioce turnira na osnovu njihovih ranijih postignuća. Federer je mogao napustiti turnir već u prvom kolu, ali se uspio vratiti u meč i na kraju slaviti protiv veoma dobrog Falle 5–7, 4–6, 6–4, 7–61, 6–0. u drugom kolu pobijedio je Iliju Bozoljca 3–1, a u tri seta pobijedio je Arnauda Clémenta u trećem kolu te Jürgena Melzera u četvrtom kolu. U četvrtfinalu je izgubio od Berdycha 4–6, 6–3, 1–6, 4–6. Nakon ovog poraza pao je na treće mjesto ATP-liste, najniže još od novembra 2003. Ispred njega je bio Nadal, koji je imao odličnu sezonu, te Đoković na drugom mjestu.
Sljedeći turnir koji je igrao bio je Rogers Cup u Torontu. Tu je igrao prilično dobro, ali ne tako uvjerljivo, budući da je u prva 3 meča morao igrati tie-break. u prvom kolu bio je slobodan. u drugom kolu igrao je protiv Argentinca Juana Ignacija Chele i pobijedio 7–6, 6–3, a identičnim rezultatom slavio je i protiv Michaëla Llodre u trećem kolu. Sljedeća dva meča igrao je u tri seta: u čevrtfinalu se konačno revanširao Berdychu 6–3, 5–7, 7–65, a u polufinalu je pobijedio Đokovića 6–1, 3–6, 7–5. Ta pobjeda osigurala mu je povratak na drugo mjesto ATP-liste. U finalu ovog Mastersa bolji je bio Murray 5–7, 5–7. Posljednji test pred US Open imao je u Cincinnatiju. Ovdje je veoma lahko stigao do četvrtfinala jer je odigrao samo sedam gemova (u drugom kolu, nakon automatskog prolaza, igrao je protiv Denisa Istomina, koji mu je kod 5–2 predao meč, a u trećem kolu prošao je dalje bez borbe nakon što je Kohlschreiber odustao zbog povrede). U četvrtfinalu je savladao Davidenka 6–4, 7–5, a u polufinalu Baghdatisa 6–4, 6–3. U finalu je igrao protiv Mardyja Fisha, koga je pobijedio rezultatom 6–75, 7–61, 6–4. Ovom pobjedom odbranio je bodove iz 2009. i osvojio 63. titulu u karijeri.
Na posljednjem Grand Slam turniru sezone postavljen je za drugog nosioca. US Open donio mu je veoma težak žrijeb, ali to ga nije spriječilo da dođe do polufinala pobjedama bez izgubljenog seta: u prvom kolu pobijedio je Briana Dabula, u drugom kolu Andreasa Becka, u trećem kolu Paul-Henrija Mathieua, u četvrtom kolu Melzera i u četvrtfinalu Söderlinga. U polufinalu je igrao protiv Đokovića, i to maratonski meč u pet setova, gdje nije uspio iskoristiti dvije meč-lopte pri rezultatu 5–4 (40:15). Đoković je uspio spasiti obje meč-lopte i na kraju slavio 7–5, 1–6, 7–5, 2–6, 5–7. Zbog ovog poraza Federer nije uspio odbraniti bodove iz 2009. te je pao na 3. mjesto ATP-liste.
Ali nakon toga je osvojio turnire u Stockholmu i Baselu te je u pobjedničkom raspoloženju došao na Masters Cup. Tu je pokazao svoju staru formu i pobijedio sve protivnike bez izgubljenog seta, osim Nadala, koji mu je uzeo set u finalu. Tako je po peti put osvojio ovaj turnir, a godinu je završio kao broj 2.
2011.
[uredi | uredi izvor]Na početku sezone Federer je treći put u karijeri osvojio turnir u Dohi, pobijedivši u finalu Davidenka 6–3, 6–4. Zatim je uslijedio Australian Open, na kojem ga je u polufinalu porazio Đoković u tri seta. To je bio prvi put od jula 2003. da Federer nije uspio osvojiti bilo koji od četiri Grand Slam turnira na kojima je nastupio uzastopno. Na sljedećem turniru u Dubaiju izgubio je u finalu, ponovo od Đokovića (3–6, 3–6). Na Mastersu u Indian Wellsu do polufinala je pobijedio Andrejeva, Chelu, Harrisona i Wawrinku da bi ga nakon toga opet pobijedio Đoković (3–6, 6–3, 2–6), koji ga je tom pobjedom prestigao na ATP-listi. U Indian Wellsu ušao je i u finale parova (s Wawrinkom), pobijedivši usput i Nadala, ali ih je tu porazio par Dolgopolov/Malisse 4–6, 7–6, [7–10]. Nakon toga je na red došao Miami. Redom su pali Štěpánek, Juan Mónaco i Olivier Rochus, te Simon, koji mu je predao meč kod 3–0 zbog povrede vrata. U idućem kolu čekao ga je Nadal. To je bio njihov 23. meč, a Nadal je dominantno pobijedio 3–6, 2–6 i izjednačio njihov omjer na tvrdoj podlozi (4–4).
Zatim je došla sezona turnira na zemlji, a prvi je bio Monte Carlo. Nakon impresivne pobjede protiv Kohlschreibera (6–2, 6–1) i još jedne protiv Čilića (6–4, 6–3), Federer je u četvrtfinalu iznenađujuće izgubio od Melzera 4–6, 4–6, što je Melzeru bila prva pobjeda protiv Federera u četiri susreta. Sljedeći nastup imao je na Mastersu u Madridu. u prvom kolu jedva je savladao Feliciana Lópeza 7–6, 6–7, 7–6. Nakon toga je nešto lakše pobijedio Malissea i Söderlinga, plasiravši se tako u polufinale, gdje ga je čekao Nadal. Federer je dobio 1. set, ali je Nadal preuzeo kontrolu nad mečom i pobijedio 7–5, 1–6, 3–6. Sljedeći na redu bio je Masters u Rimu, koji je otvorio pobjedom protiv Tsonge. u trećem kolu igrao je protiv Gasqueta i u veoma tijesnom meču izgubio 6–4, 6–7, 6–7. Zatim je došao na Roland Garros, izrazivši olakšanje što sada na njemu nije toliki pritisak kao, npr., na Đokoviću, koji je još bio neporažen u sezoni. To olakšanje vjerovatno se odrazilo i na Federerovu igru, pa je bez prevelikih problema pobijedio F. Lópeza, Maximea Teixeiru (koji je igrao s pozivnicom) i Janka Tipsarevića. Nakon toga je uslijedio njegov 3. meč protiv Wawrinke ove godine i 3. pobjeda, čime je ušao u svoje 28. uzastopno Grand Slam četvrtfinale, u kojem ga je čekala posljednja domaća nada – Monfils. Federer je i tu pobijedio (6–4, 6–3, 7–6), nakon čega je sve bilo spremno za veliki polufinalni obračun protiv Đokovića. Tu je Federer odigrao možda i svoj najbolji meč u karijeri na zemlji i pobijedio 7–6, 6–3, 3–6, 7–6, prekinuvši Đokovićev niz od 43 uzastopne pobjede (i 41 od početka sezone). U finalu je igrao protiv Nadala i izgubio 5–7, 6–7, 7–5, 1–6. Bilo je to njihovo četvrto finale Roland Garrosa i četvrta Nadalova pobjeda.
Na Wimbledonu je uobičajeno igrao dobro, pobijedivši bez nekih problema Kukuškina, Mannarina i Nalbandiana, a Južni mu je u četvrtom kolu uspio oduzeti set. Tako je Federer ušao u svoje 29. GS četvrtfinale, ali je u njemu šokantno izgubio od Tsonge nakon što je vodio 2–0 u setovima (6–3, 7–6, 4–6, 4–6, 4–6). To je bio prvi put u karijeri da je izgubio meč na Grand Slamu nakon vodstva od 2–0. Nakon Wimbledona uslijedio je Davis Cup meč protiv Portugala. Federer je dobio 1 meč u singlu, kao i meč parova, a Švicarska je na kraju "pomela" Portugal 5–0 i tako prošla u doigravanje za ostanak u Svjetskoj grupi.
Na Mastersu u Torontu bio je slobodan u prvom kolu, dok je u drugom savladao domaćeg tenisera, Vaseka Pospisila. u trećem kolu ponovo ga je čekao Tsonga, koji je opet bio bolji (6–7, 6–4, 1–6). U Cincinnatiju je turnir počeo pobjedom protiv Del Potra, prekinuvši Del Potrov niz od dvije pobjede u međusobnim mečevima. U idućem kolu lahko je savladao Blakea, ali je zatim izgubio od Berdycha. Na US Openu došao je do polufinala nakon pobjeda protiv Giralda, Sele, Čilića, Mónaca i revanša protiv Tsonge. Kao i na Roland Garrosu i lanjskom US Openu, u polufinalu je s druge strane mreže stajao Đoković. U antologijskom meču na kraju je slavio Đoković 7–6, 6–4, 3–6, 2–6, 5–7. Federer je drugi put izgubio GS meč nakon prednosti od 2 seta. Štaviše, kod 5–3 i 40:15 u petom setu imao je 2 meč-lopte, ali je Đoković, baš kao i lani, preokrenuo meč u svoju korist. Tako je Federer prvi put nakon 2002. ostao bez GS titule u jednoj sezoni. Na redu je bilo doigravanje za ostanak u Svjetskoj grupi Davis Cupa, a protivnik je bila Australija. Federer je dobio oba pojedinačna meča, a s Wawrinkom je poražen u parovima. Švicarska je na kraju ostala u Svjetskoj grupi (u odlučujućem, petom meču Wawrinka je pobijedio Hewitta u pet setova, nakon što je Hewitt vodio 1–2). Navodeći kao razlog povredu koju vuče već duže vrijeme, Federer je otkazao učešće na Mastersu u Šangaju.[13] Tim odustajanjem Federer je prvi put nakon gotovo osam i po godina (od juna 2003) ispao iz top 3 na ATP-listi. Ipak, godinu je završio pobjedničkom serijom, osvojivši tri posljednja turnira sezone. Prekinuo je period od deset mjeseci bez titule (od turnira u Dohi u januaru) osvojivši po peti put Swiss Indoors), u rodnom Baselu, pobijedivši mladog Japanca, Keija Nishikorija, koji je u polufinalu izbacio Đokovića (Đoković je u tom meču imao zdravstvenih problema). Ovoj tituli pridružio je i titulu na Pariz Mastersu, prvu u karijeri na ovom turniru, gdje je postao i prvi teniser koji je igrao u finalu svih devet Mastersa. Na Masters Cupu pregazio je Nadala za tačno sat igre na putu do polufinala[14], u kojem je porazio Davida Ferrera i tako se plasirao u svoje sedmo finale na završnom turniru sezone, a ukupno 100. u karijeri. To mu je bilo dovoljno da se vrati na treće mjesto ATP-liste, potisnuvši Murrayja. U finalu je treći put u tri sedmice pobijedio Tsongu, osvojivši rekordnu šestu titulu na Masters Cupu i završivši godinu na broju 3.[15]
2012.
[uredi | uredi izvor]Sezonu je počeo na Qatar Openu, s kojeg se povukao u polufinalu. Zatim je na Australian Openu također došao do polufinala, u kojem se 27. put u karijeri sastao s Nadalom. Slavio je Nadal u četiri tijesna seta. Nakon toga je nastupio za reprezentaciju u meču Svjetske grupe Davis Cupa protiv SAD-a, koji se igrao na zemlji u dvorani u Fribourgu. Amerikanci su prošli dalje, a Federer je doživio i poraz od Johna Isnera u četiri seta, a s Wawrinkom je izgubio u parovima od Mikea Bryana i Mardyja Fisha, također u četiri izjednačena seta. Idući nastup imao je u Rotterdamu, gdje je došao prvi put nakon 2005, kad je i osvojio turnir. Ponovio je taj uspjeh pobijedivši u finalu Del Potra. Uslijedila je i titula u Dubaiju. U finalu je pobijedio Murrayja, smanjivši zaostatak u međusobnim mečevima na 7–8 i osvojivši ovaj turnir peti put u karijeri.
Zatim je na red došao Indian Wells, gdje je u polufinalu savladao Nadala, a u finalu Isnera. To mu je bila rekordna četvrta titula na ovom turniru i 19. titula na Mastersima, po čemu se izjednačio s Nadalom. U Miamiju je izgubio u trećem kolu od Roddicka u tri seta. Nakon toga je nastupio u Madridu, na novoj podlozi: plavoj zemlji. Tu je otišao do kraja, pobijedivši Raonića, Gasqueta, D. Ferrera, Tipsarevića i Berdycha. Ovim trijumfom prestigao je Nadala i vratio se na drugo mjesto ATP-liste.
sljedeći turnir bio je rimski Masters. Nakon pobjeda protiv Berlocqa, Juana Carlosa Ferrera i Seppija plasirao se u polufinale, gdje ga je u dva seta zaustavio Đoković, koji je branio titulu. Na Roland Garrosu dobio je mečeve protiv Kamkea, Ungura, Mahuta, Goffina i Del Potra da bi ga u polufinalu porazio opet Đoković.[16]
Kao priprema za "All England Club", po tradiciji je odigrao turnir u Halleu, gdje je u finalu izgubio od nadahnutog Tommyja Haasa 6–75, 4–6.[17] U Wimbledonu je savladao Ramosa, Fogninija, Benneteaua, Malissea i Južnog. Nakon toga se u polufinalu revanširao Đokoviću u četiri seta, plasiravši se tako rekordni osmi put u finale Wimbledona, u kojem je porazio Murrayja, također u četiri seta[18], što je značilo i povratak na broj 1 ATP-liste.[19] "To je nevjerovatno. Izjednačio sam se sa Samprasom, koji je moj junak. Osjećaj je, jednostavno, nevjerovatan", izjavio je Federer u vezi s osvajanjem sedme titule na Wimbledonu i izjednačavanjem Samprasovog rekorda u Open Eri.[20] Povratkom na broj 1 srušio je još jedan Samprasov rekord: 286 sedmica na vrhu ATP-liste.[21]
Četiri sedmice nakon ovog finala ponovo se sastao s Murrayjem na centralnom terenu Wimbledona, ali ovog puta u finalu OI. Prethodno je u epskom meču u polufinalu, koji je trajao četiri sata i 26 minuta, pobijedio Del Potra 3–6, 7–65, 19–17.[22] U finalu mu se Murray ipak revanširao 2–6, 1–6, 4–6, tako da se morao zadovoljiti srebrnom medaljom.[23]
Na Rogers Cupu nije nastupio, ali je osvojio Cincinnati, pobijedivši u finalu Đokovića (kome je ovo bio četvrti poraz u finalima na ovom turniru) 6–0, 7–67.[24] Na US Openu, koji je osvajao pet puta, ovog puta nije imao toliko uspjeha. Izgubio je u četvrfinalu od Berdycha 6–71, 4–6, 6–3, 3–6.[25]
Federerova pobjeda u trećem kolu Shanghai Mastersa protiv Wawrinke značila je da će preći broj od 300 sedmica na vrhu ATP-liste. Ipak, u polufinalu je izgubio od Murrayja, koji je na kraju i odbranio titulu. Nakon još jednog poraza, ovog puta u finalu turnira u Baselu od Del Potra[26], odustao je od učešća na Pariz Mastersu[27], izgubivši time šansu da šesti put završi godinu kao broj 1. Na kraju sezone dobro je odigrao Masters Cup i plasirao se u finale, ali ga je u dva vrlo tijesna seta porazio Đoković.[28]
2013.
[uredi | uredi izvor]Za razliku od prethodnih godina, nije nastupio ni na jednom turniru prije Australian Opena. U Melbourneu je u prva četiri kola pobijedio Pairea, Davidenka, Tomića i Raonića, ne izgubivši nijedan set ili servis-gem i plasiravši se tako u 35. uzastopno četvrtfinale na Grand Slam turnirima (niz je počeo na Wimbledonu 2004).[29] No, zato ga je u četvrtfinalu dobro namučio Tsonga. Meč je trajao tri i po sata, a Federer je na kraju slavio sa 7–64, 4–6, 7–64, 3–6, 6–3.[30] Sličan je bio i polufinalni meč protiv Murrayja. Trajao je tačno četiri sata, ali je ovog puta nakon još jedne velike borbe pobijedio Murray 4–6, 7–65, 3–6, 7–62, 2–6.[31][32] Murray je pri 6–5 u četvrtom setu servirao za meč, ali Federer je uspio vratiti servis i izboriti tie-break, koji je i dobio zahvaljujući najviše Murrayevim greškama. Ali umjesto da to slomi Murrayja desilo se obratno: Federerova igra naglo je pala u petom setu, što je Murray iskoristio i kvalitetnom igrom priveo meč kraju.
Idući nastup imao je u Rotterdamu. Nakon lahkih pobjeda u prva dva kola protiv Slovenca Žemlje i Holanđanina De Bakkera u četvrtfinalu je doživio iznenađujući poraz od Benneteaua 3–6, 5–7.
Uslijedio je turnir u Dubaiju, gdje je pobjedama protiv Jazirija, Granollersa i Davidenka došao do polufinala, ali ga je tu savladao Berdych 6–3, 6–78, 4–6. Na Mastersu u Indian Wellsu u prvom kolu bio je slobodan, a u sljedeća dva kola bez većih problema savladao je Istomina i Dodiga, dok je nešto teže savladao Wawrinku (2–1). Ali u četvrtfinalu ga je zaustavio Nadal (4–6, 2–6).[33] To je značilo da prvi put nakon 1999. Federer nije uspio doći do finala u prva četiri mjeseca u godini.
Preskočio je Masterse u Miamiju i Monte Carlu. Vratio se u Madridu kako bi branio titulu, ali doživio je iznenađujući poraz u trećem kolu od Nishikorija u tri seta. Oporavio se u Rimu, gdje je konačno došao do svog prvog finala u godini, ali ga je u njemu nadigrao Nadal.[34] Roland Garros također je bio razočarenje za Federera budući da ga je u četvrtfinalu savladao nadahnuti Tsonga u tri lahka seta.
Prvu titulu u ovoj godini osvojio je na Gerry Weber Openu u Halleu; protivnik u finalu bio mu je Južni. Ovom pobjedom izjednačio se sa Johnom McEnroeom na 3. mjestu vječne liste po broju osvojenih titula u Open Eri.[35] Uprkos razočaravajućim rezultatima na početku sezone imao je za cilj ponoviti osvajanje "duple krune" Halle / Wimbledon, što je prvi put ostvario prije deset godina. Međutim, nije uspio zadržati formu na Wimbledonu i u drugom kolu pretrpio je najraniji poraz na Grand Slam turnirima još od Roland Garrosa 2003; izbacio ga je Ukrajinac Stahovski u četiri seta. Ne samo da je ovaj poraz prekinuo Federerov rekordni niz od 36 uzastopnih četvrtfinala na Grand Slam turnirima[36] već je njime Federer ispao iz top 4 prvi put od jula 2003, tačno 10 godina nakon što je osvojio svoju prvu vimbldonsku titulu.[37]
Nakon Wimbledona vratio se na zemljanu podlogu u Hamburgu i u polufinalu opet iznenađujuće izgubio od malo poznatog Argentinca Delbonisa 7–67, 7–64.[38] Zatim je nastupio na domaćem terenu u Gstaadu, ali i tu je pretrpio iznenađujući poraz od Daniela Brandsa u drugom kolu. Na ovim turnirima igrao je s novim reketom s većom glavom, ali se vratio na stari reket pred seriju turnira u Sjevernoj Americi.
Preskočio je Rogers Cup u Montréalu, ali se pojavio u Cincinnatiju kako bi branio titulu. Došao je do četvrtfinala, gdje ga je porazio Nadal, koji je bio u nevjerovatnoj seriji pobjeda, uključujući Montréal i Cincinnati. Nakon toga je nastupio na US Openu, gdje ga je u četvrtom kolu savladao Tommy Robredo u tri seta i tako spriječio Federerov novi meč protiv Nadala.[39]
Nakon dvije sedmice odmora došao je na Shanghai Masters, ali ni tu nije imao previše uspjeha; u osmini finala savladao ga je Monfils (4–6, 7–65, 3–6).[40] Zatim je nastupio na domaćem terenu u Baselu, gdje je došao do finala, no potpuno slavlje za Švicarce pokvario je Del Potro, koji je meč dobio rezultatom 6–73, 6–2, 4–6.[41]
2014.
[uredi | uredi izvor]Sezonu je otvorio nastupom na turniru u Brisbaneu. Došao je do finala, ali ga je porazio Hewitt u tri seta. Na Australian Openu igrao je također dobro i plasirao se u polufinale, ali tu je bolji od njega bio Nadal u tri seta.
2015.
[uredi | uredi izvor]Ovaj odlomak potrebno je proširiti. |
2016.
[uredi | uredi izvor]Ovaj odlomak potrebno je proširiti. |
2017.
[uredi | uredi izvor]Ovaj odlomak potrebno je proširiti. |
2018.
[uredi | uredi izvor]Ovaj odlomak potrebno je proširiti. |
2019.
[uredi | uredi izvor]Ovaj odlomak potrebno je proširiti. |
Rivalstva
[uredi | uredi izvor]Federer – Nadal
[uredi | uredi izvor]Ovo rivalstvo traje od 2004. i značajan je dio njihovih karijera.
Od jula 2005. do 14. septembra 2009. držali su prva dva mjesta na ATP-listi (tada je Nadala na drugom mjestu prestigao Murray). Oni su jedini par tenisera koji je četiri godine uzastopno završavao godinu na prva dva mjesta ATP-liste. Federer je na vrhu bio rekordnih 237 uzastopnih sedmica (počevši od februara 2004). Nadal, koji je pet godina mlađi, došao je do broja 2 u julu 2005. i držao ga rekordnih 160 uzastopnih sedmica sve do augusta 2008, kad je konačno prestigao Federera i postao novi br. 1.
U međusobnim susretima Nadal vodi 24–16. Ipak, 15 njihovih mečeva bilo je na zemljanoj podlozi, na kojoj je Nadal statistički najbolji. Na travi Federer vodi 3–1, kao i na tvrdoj podlozi (11–9), dok je Nadal uvjerljiv na zemlji (14–2). Budući da je postavljanje nosilaca na turnirima zasnovano na plasmanu na ATP-listi, 24 njihova meča bila su finala, uključujući i rekordnih devet Grand Slam finala. Od 2006. do 2008. igrali su u svim finalima Roland Garrosa i Wimbledona, te u finalu Australian Opena 2009. i 2017. te Roland Garrosa 2011. Nadal je od ovih devet finala dobio šest, izgubivši na prva dva Wimbledona i u drugom finalu Australian Opena. Četiri od ovih mečeva bili su u pet setova (Wimbledon 2007. i 2008, Australian Open 2009. i 2017), a mnogi iskusni teniski analitičari nazvali su finale Wimbledona 2008. najvećim mečom u historiji tenisa.[42][43][44] Trinaest od njihovih 40 mečeva otišlo je u odlučujući set. Također su igrali i 12 finala na Mastersima, uključujući i njihov jedini petosatni meč u Rimu 2006, koji je Nadal dobio u tie-breaku petog seta, spasivši dvije meč-lopte.
Do 14. 9. 2009, kad je Del Potro pobijedio Nadala u polufinalu US Opena, a kasnije i Federera u finalu, nijedan igrač prije toga nije savladao i Federera i Nadala na istom Grand Slamu. Federer je bio neporažen u finalima US Opena do ovog poraza od Del Potra u pet setova. I Federer i Nadal osvojili su tri uzastopna Grand Slam turnira na trima podlogama (Nadal Roland Garros 2008, Wimbledon 2008. i Australian Open 2009, a Federer US Open 2008, Roland Garros 2009. i Wimbledon 2009).
Federer – Đoković
[uredi | uredi izvor]Igrali su 48 puta, a omjer je 22–26. Đoković vodi na travi (3–1) i tvrdoj podlozi (19–17), a na zemlji su izjednačeni (4–4). Njihovo rivalstvo najveće je rivalstvo u historiji Grand Slam turnirâ s obzirom na to da su na njima odigrali 16 mečeva, a omjer je 6–10. Đoković je jedini igrač osim Nadala koji je porazio Federera na uzastopnim GS turnirima (US Open 2010. i Australian Open 2011) i jedini osim Nadala i Murrayja koji ima dvocifren broj pobjeda protiv Federera. Također je jedan od dvojice igrača (drugi je Nadal) koji su porazili Federera bez izgubljenog seta na GS turniru (Australian Open 2008. i 2011. te Roland Garros 2012) i jedini koji je to uradio tri puta. U 19 od 48 njihovih mečeva igran je odlučujući set.
U polufinalu Roland Garrosa 2011. Federer je prekinuo Đokovićev savršeni niz 41–0 od početka sezone, ali mu se Đoković revanširao na US Openu iste godine pobijedivši ga u pet setova nakon što je spasio dvije meč-lopte, i to drugu godinu uzastopno.[45] Federer je uzvratio u polufinalu Wimbledona 2012, pobijedivši Đokovića (koji je branio titulu) u četiri seta.[46] Mnogi teniski stručnjaci svrstavaju ovo rivalstvo među najveća rivalstva u Open Eri.[47]
Odigrali su dva uzastopna finala na Wimbledonu (2014. i 2015) i oba je dobio Đoković: prvo 2–3 u antologijskom meču, a drugo 1–3, u meču u kojem je Federer napravio neuobičajeno mnogo pogrešaka. Ipak, uzvratio je Đokoviću u finalu Cincinnati Mastersa 2015. savladavši ga u dva seta. Ponovo su se sreli u finalu US Opena 2015, gdje je bolji bio Đoković 1–3. Godine 2019. ponovo su igrali u finalu Wimbledona i ponovo je bolji bio Đoković s 2–3, u najdužem finalu u historiji Wimbledona (po vremenu trajanja) i prvom u kojem je odigran tie-break u petom setu (iako pri rezultatu 12–12).
Federer – Murray
[uredi | uredi izvor]Igrali su 25 puta, a omjer je 14–11 za Federera. Švicarac vodi i na tvrdoj podlozi (12–10) i na travi (2–1). Na ostalim podlogama još se nisu susreli.[48] Na GS turnirima odigrali su pet mečeva; prva tri bila su u finalima i svaki je dobio Federer, od čega prva dva bez izgubljenog seta (US Open 2008[49], Australian Open 2010[50]), a treći 3–1 (Wimbledon 2012). Međutim, Murray je pobijedio u polufinalu Australian Opena 2013. u pet setova, što mu je prva pobjeda protiv Federera na GS turniru. Međutim, Federer je ponovo izišao kao pobjednik u polufinalu Wimbledona 2015 (3–0). Murray vodi u susretima na Mastersima (6–1, od toga 2–0 u finalima). Na Masters Cupu ukrstili su rekete četiri puta; Murray je dobio u Šangaju 2008[51], a Federer u Londonu 2009, 2010. i 2012.[52] Murray je jedan od trojice igrača koji su pobijedili Federera deset ili više puta (druga dvojica su Nadal i Đoković).
Federer – Hewitt
[uredi | uredi izvor]Susreli su se 27 puta. Na početku njihovih karijera Hewitt je dominirao, dobivši sedam od njihovih prvih devet mečeva, uključujući i odlučujući meč u polufinalu Davis Cupa 2003. u kojem je Federer vodio 2–0 u setovima. Međutim, od 2004. Federer je preuzeo dominaciju dobivši 16 od 18 posljednjih susreta, tako da ukupno vodi 18–9.[53] Ovo je najdugotrajnije Federerovo rivalstvo, budući da su prvi meč odigrali kao juniori 1996. Jedini međusobni meč u finalu GS turnira odigrali su na US Openu 2004, gdje je Federer pobijedio i osvojio prvu titulu na ovom turniru, a u ukupnom omjeru na GS turnirima Federer vodi 9–0 i osvojio je šest GS turnira na kojima je pobijedio Hewitta.
Federer – Roddick
[uredi | uredi izvor]Jedno od Federerovih najdugotrajnijih rivalstava bilo je ono protiv Roddicka. Osvojivši Australian Open 2004, Federer je s broja 1 skinuo upravo Roddicka. Odigrali su 24 meča, od čega četiri u finalima GS turnira (tri na Wimbledonu i jedan na US Openu). Federer ima uvjerljivu prednost 21–3, što Roddicka čini igračem koji ima najviše poraza od Federera na ATP-turnirima.[54]
U finalu Wimbledona 2009. Roddick je izgubio u pet setova. U tom petom setu odigrali su 30 gemova (što je rekord za finala GS turnira), a meč je trajao više od četiri sata. U posljednjem gemu petog seta Roddick je izgubio servis prvi i posljednji put u meču. Federer je tom pobjedom srušio Samprasov rekord od 14 titula na GS turnirima.
Federer – Nalbandian
[uredi | uredi izvor]Nalbandian je bio Federerov najveći rival u prvim godinama Federerove profesionalne karijere. Obojica su imala izvanredne juniorske karijere (Federer je osvojio juniorski Wimbledon, a Nalbandian US Open, pobijedivši u finalu upravo Federera). Iako Federer ima blagu prednost (11–8), Nalbandian je dobio njihovih prvih pet mečeva nakon prelaska u profesionalce, uključujući mečeve četvrtog kola na Australian Openu i US Openu 2003. Njihov najimpresivniji meč bio je u finalu Masters Cupa 2005. u Šangaju, kad je Nalbandian uspio nadoknaditi 0–2 u setovima i dobiti meč u tie-breaku petog seta. Time je spriječio Federera da izjednači McEnroeov rekordni omjer 82–3 iz 1984. Nalbandian, kao i Hewitt, ima osam pobjeda protiv Federera i samo su Nadal, Đoković i Murray uspješniji od njih.
Federer – Del Potro
[uredi | uredi izvor]Federer se sa Del Potrom susreo 25 puta i vodi 18–7 (13–7 na tvrdoj podlozi, 3–0 na travi i 2–0 na zemlji). Šest puta ukrstili su rekete u finalima, od kojih je najpoznatije finale US Opena 2009, kad je Del Potro postao prvi igrač koji je porazio Federera u finalu GS turnira nakon zaostatka 1–2 u setovima. Također ga je pobijedio i u finalu Swiss Indoorsa 2012. i 2013, u Federerovom rodnom gradu. Osvojivši US Open 2009, Del Potro je postao i jedini igrač izvan "velike trojke" (Federer, Nadal i Đoković) koji je osvojio GS turnir nakon 30 turnira i prvi igrač koji je pobijedio Federera na US Openu u šest godina.[55] Njih dvojica susrela su se i u polufinalu OI 2012. u Londonu odigravši najduži meč u historiji svih Olimpijskih igara, a dobio ga je Federer 3–6, 7–65, 19–17 nakon četiri sata i 26 minuta borbe.[22] Del Potro je također pobijedio u četvrtfinalu US Opena 2017. te u finalu Indian Wells Mastersa 2018, spasivši tri-meč lopte pri Federerovom servisu za meč u trećem setu nakon što je sam propustio jednu u tie-breaku drugog seta.
Federer – Safin
[uredi | uredi izvor]Igrali su 12 puta, a Federer ima prednost 10–2[56], od toga 4–1 na tvrdoj podlozi, te po 3–0 na travi i zemlji, dok je Safin dobio njihov jedini meč na tepihu. Među važnije mečeve spadaju finale Mastersa u Hamburgu 2002, gdje je Federer osvojio svoj prvi Masters u karijeri, kao i polufinale Masters Cupa 2004. u kojem je također slavio Federer dobivši tie-break 20–18, na osmu meč-loptu. Federer je pobijedio i u finalu Australian Opena 2004, osvojivši prvi put ovaj turnir i drugi GS turnir u karijeri. Međutim, Safin mu se revanširao u polufinalu godinu kasnije, spasivši meč-loptu u tie-breaku četvrtog seta i prekinuvši Federerov niz od 26 uzastopnih pobjeda.[57] Ukupno su na GS turnirima odigrali pet mečeva, od kojih je Federer dobio četiri.
Federer – Tsonga
[uredi | uredi izvor]Susreli su se 17 puta, a Federer vodi 11–6.[58] Na GS turnirima odigrali su šest mečeva, a Tsonga je u njima ostvario dvije pobjede, od kojih jednu u četvrtfinalu Wimbledona 2011, kad je nadoknadio 0–2 u setovima.
Federer – Berdych
[uredi | uredi izvor]Odigrali su 26 mečeva, a Federer vodi 20–6, i to 12–5 na tvrdoj podlozi, 3–1 na travi, 4–0 na zemlji i 1–0 na tepihu. Berdych je dobio njihov prvi meč, iznenadivši Federera na OI 2004. Švicarac je zatim dobio osam sljedećih mečeva prije no što je Berdych prekinuo taj niz 2010, dobivši pet od osam njihovih susreta između 2010. i 2013. godine. Na Grand Slam turnirima susreli su se osam puta i Federer vodi 6–2; Berdych je jedan od samo pet igrača koji je više puta porazio Federera na GS turnirima prije polufinala (ostali su Clément, Corretja, Nalbandian i Tsonga). Njihovi najpoznatiji mečevi na GS turnirima jesu oni na Australian Openu 2009, kad je Federer dobio u pet setova nakon što je izgubio prva dva, Wimbledonu 2010. i US Openu 2012 (oba dobio Berdych u četiri seta). Berdych je do svog jedinog Grand Slam finala u karijeri (Wimbledon 2010) došao pobijedivši, između ostalih, i Federera u četvrtfinalu, čime je prekinuo Federerov niz od sedam uzastopnih finala na Wimbledonu počevši od 2003. godine.
Oprema i sponzori
[uredi | uredi izvor]Federer trenutno koristi Wilsonov reket Prostaff RF97 Autograph.[59] Površina mreže ovog reketa je 580.64 cm2. Osim Wilsona, Federerovi sponzori su Credit Suisse, Rolex, Mercedes Benz, Jura Elektroapparate, Nike[60] i Gillette. Nike proizvodi posebnu seriju obuće i odjeće s logotipom "RF"[61]. Federer oblači Sphere Pinstripe polo majice i Air Vapor V patike od Nikea.
Stil igre
[uredi | uredi izvor]
Federer ima vrlo zanimljiv stil igre. Glavne osobine njegovog načina igranja su vrlo promjenjiv stil, veoma brza adaptacija na protivnikov stil, vrlo raznovrsni udarci, češći izlazak na mrežu i veoma dobar servis. Roger je jedan od rijetkih tenisera koji znaju igrati veoma dobro na svim podlogama. Njega je američka teniska legenda Jimmy Connors okarakterizirao veoma jednostavnom rečenicom:
“ | ili za betonske terene... ili ste Roger Federer.[62] |
” |
Federer igra veoma dobro i s osnovne linije i na mreži. Dosta se dobro koristi volejima i ima jako precizan forhend s puno topspina. Također ima ako ne i najbolji jednoručni bekhend, koji često koristi kako pri jakim riternima, tako i kod slajsova. On također teži da što ranije odigra brzi forhend ili bekhend kako bi natjerao protivnika na pogrešku ili na visok udarac, koji bi vrlo lahko iskoristio udarajući smeč ili tzv. drive volej (volej prije nego što loptica dodirne tlo). Mnogi teniski stručnjaci smatraju da Federer igra vrlo slično kao što je igrao Andre Agassi. David Foster Wallace uporedio je sirovu snagu Federerovog pokreta pri forhendu sa sangom "velikog tečnog biča"[63], dok je John McEnroe za Federerov forhend rekao da je to "najbolji udarac u našem sportu"[64]. Dosta se dobro kreće po terenu i ima jako nepredvidiv servis jer uvijek jednako baca lopticu u zrak bez obzira na to za koji će se tip servisa odlučiti i kamo će ga usmjeriti te okreće leđa protivniku prilikom ovog pokreta. Prosječna brzina njegovog servisa kreće se blizu 200 km/h. Često je u stanju servirati jako dobro u kritičnim trenucima meča. Također je dobar u servis-volej igri[65], koju je često primjenjivao u ranijim fazama karijere.[66]
Kasnije je svom arsenalu dodao i skraćenu loptu i može je jako dobro prikriti i na forhendu i na bekhendu. Ponekad koristi i udarac kroz noge, tzv. "hot-dog", a najpoznatiji primjer za ovo bio je u polufinalu US Opena 2009. protiv Đokovića, što mu je donijelo tri meč-lopte, koje je odmah iskoristio i pobijedio bez izgubljenog seta.[67]
Osvojeni turniri
[uredi | uredi izvor]Pojedinačno
[uredi | uredi izvor]Grand Slam
[uredi | uredi izvor]Uspjeh po sezonama
[uredi | uredi izvor]Turnir | 1998. | 1999. | 2000. | 2001. | 2002. | 2003. | 2004. | 2005. | 2006. | 2007. | 2008. | 2009. | 2010. | 2011. | 2012. | 2013. | 2014. | 2015. | 2016. | 2017. | 2018. | 2019. | 2020. | 2021. | O/I | Pob–Por | Pob % |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Australian Open | N | KV | 3K | 3K | 4K | 4K | P | PF | P | P | PF | F | P | PF | PF[A] | PF | PF | 3K | PF | P | P | 4K | PF | N | 6/21 | 102–15 | 87 |
Roland Garros | N | 1K | 4K | ČF | 1K | 1K | 3K | PF | F | F | F | P | ČF | F | PF | ČF | 4K | ČF | N | N | N | PF | N | 4K[B] | 1/19 | 73–17 | 81 |
Wimbledon | N | 1K | 1K | ČF | 1K | P | P | P | P | P[A] | F | P | ČF | ČF | P | 2K | F | F | PF | P | ČF | F | NO | ČF | 8/22 | 105–14 | 88 |
US Open | N | KV | 3K | 4K | 4K | 4K | P[A] | P | P | P | P | F | PF | PF | ČF[A] | 4K | PF | F | N | ČF | 4K | ČF | N | N | 5/19 | 89–14 | 86 |
Pob–Por | 0–0 | 0–2 | 7–4 | 13–4 | 6–4 | 13–3 | 22–1 | 24–2 | 27–1 | 26–1 | 24–3 | 26–2 | 20–3 | 20–4 | 19–3 | 13–4 | 19–4 | 18–4 | 10–2 | 18–1 | 14–2 | 18–4 | 5–1 | 7–1 | 20/81 | 369–60 | 86 |
Finala: 31 (20–11)
[uredi | uredi izvor]Ishod | Godina | Turnir | Podloga | Protivnik | Rezultat |
---|---|---|---|---|---|
Pobjednik | 2003. | Wimbledon | Trava | Mark Philippoussis | 7–65, 6–2, 7–63 |
Pobjednik | 2004. | Australian Open | Tvrda | Marat Safin | 7–63, 6–4, 6–2 |
Pobjednik | 2004. | Wimbledon (2) | Trava | Andy Roddick | 4–6, 7–5, 7–63, 6–4 |
Pobjednik | 2004. | US Open | Tvrda | Lleyton Hewitt | 6–0, 7–63, 6–0 |
Pobjednik | 2005. | Wimbledon (3) | Trava | Andy Roddick | 6–2, 7–62, 6–4 |
Pobjednik | 2005. | US Open (2) | Tvrda | Andre Agassi | 6–3, 2–6, 7–61, 6–1 |
Pobjednik | 2006. | Australian Open (2) | Tvrda | Marcos Baghdatis | 5–7, 7–5, 6–0, 6–2 |
Finalist | 2006. | Roland Garros | Zemlja | Rafael Nadal | 6–1, 1–6, 4–6, 6–74 |
Pobjednik | 2006. | Wimbledon (4) | Trava | Rafael Nadal | 6–0, 7–65, 6–72, 6–3 |
Pobjednik | 2006. | US Open (3) | Tvrda | Andy Roddick | 6–2, 4–6, 7–5, 6–1 |
Pobjednik | 2007. | Australian Open (3) | Tvrda | Fernando González | 7–62, 6–4, 6–4 |
Finalist | 2007. | Roland Garros (2) | Zemlja | Rafael Nadal | 3–6, 6–4, 3–6, 4–6 |
Pobjednik | 2007. | Wimbledon (5) | Trava | Rafael Nadal | 7–67, 4–6, 7–63, 2–6, 6–2 |
Pobjednik | 2007. | US Open (4) | Tvrda | Novak Đoković | 7–64, 7–62, 6–4 |
Finalist | 2008. | Roland Garros (3) | Zemlja | Rafael Nadal | 1–6, 3–6, 0–6 |
Finalist | 2008. | Wimbledon | Trava | Rafael Nadal | 4–6, 4–6, 7–65, 7–68, 7–9 |
Pobjednik | 2008. | US Open (5) | Tvrda | Andy Murray | 6–2, 7–5, 6–2 |
Finalist | 2009. | Australian Open | Tvrda | Rafael Nadal | 5–7, 6–3, 6–73, 6–3, 2–6 |
Pobjednik | 2009. | Roland Garros | Zemlja | Robin Söderling | 6–1, 7–61, 6–4 |
Pobjednik | 2009. | Wimbledon (6) | Trava | Andy Roddick | 5–7, 7–66, 7–65, 3–6, 16–14 |
Finalist | 2009. | US Open | Tvrda | Juan Martín del Potro | 6–3, 6–75, 6–4, 6–74, 2–6 |
Pobjednik | 2010. | Australian Open (4) | Tvrda | Andy Murray | 6–3, 6–4, 7–611 |
Finalist | 2011. | Roland Garros (4) | Zemlja | Rafael Nadal | 5–7, 6–73, 7–5, 1–6 |
Pobjednik | 2012. | Wimbledon (7) | Trava | Andy Murray | 4–6, 7–5, 6–3, 6–4 |
Finalist | 2014. | Wimbledon (2) | Trava | Novak Đoković | 7–67, 4–6, 6–74, 7–5, 4–6 |
Finalist | 2015. | Wimbledon (3) | Trava | Novak Đoković | 6–71, 7–610, 4–6, 3–6 |
Finalist | 2015. | US Open (2) | Tvrda | Novak Đoković | 4–6, 7–5, 4–6, 4–6 |
Pobjednik | 2017. | Australian Open (5) | Tvrda | Rafael Nadal | 6–4, 3–6, 6–1, 3–6, 6–3 |
Pobjednik | 2017. | Wimbledon (8) | Trava | Marin Čilić | 6–3, 6–1, 6–4 |
Pobjednik | 2018. | Australian Open (6) | Tvrda | Marin Čilić | 6–2, 6–75, 6–3, 3–6, 6–1 |
Finalist | 2019. | Wimbledon (4) | Trava | Novak Đoković | 6–75, 6–1, 6–74, 6–4, 12–133 |
ATP Finals*
[uredi | uredi izvor]Uspjeh po sezonama
[uredi | uredi izvor]Turnir | 1998. | 1999. | 2000. | 2001. | 2002. | 2003. | 2004. | 2005. | 2006. | 2007. | 2008. | 2009. | 2010. | 2011. | 2012. | 2013. | 2014. | 2015. | 2016. | 2017. | 2018. | 2019. | 2020. | 2021. | 2022. | O/I | Pob–Por | Pob % |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
TMC | NKV | NKV | NKV | NKV | PF | P | P | F | P | P | G | PF | P | P | F | PF | F | F | NKV | PF | PF | PF | N | NKV | NKV | 6/17 | 59–17 | 78 |
Finala: 10 (6–4)
[uredi | uredi izvor]Ishod | Godina | Grad | Podloga | Protivnik | Rezultat |
---|---|---|---|---|---|
Pobjednik | 2003. | Houston | Tvrda | Andre Agassi | 6–3, 6–0, 6–4 |
Pobjednik | 2004. | Houston | Tvrda | Lleyton Hewitt | 6–3, 6–2 |
Finalist | 2005. | Šangaj | Tepih (d) | David Nalbandian | 7–64, 7–611, 2–6, 1–6, 6–73 |
Pobjednik | 2006. | Šangaj | Tvrda (d) | James Blake | 6–0, 6–3, 6–4 |
Pobjednik | 2007. | Šangaj | Tvrda (d) | David Ferrer | 6–2, 6–3, 6–2 |
Pobjednik | 2010. | London | Tvrda (d) | Rafael Nadal | 6–3, 3–6, 6–1 |
Pobjednik | 2011. | London | Tvrda (d) | Jo-Wilfried Tsonga | 6–3, 6–76, 6–3 |
Finalist | 2012. | London | Tvrda (d) | Novak Đoković | 6–76, 5–7 |
Finalist | 2014. | London | Tvrda (d) | Novak Đoković | bez borbe |
Finalist | 2015. | London | Tvrda (d) | Novak Đoković | 3–6, 4–6 |
*Do 2009. ovaj turnir zvao se Tennis Masters Cup
Titule na Mastersima (28)
[uredi | uredi izvor]Godina | Turnir | Podloga | Protivnik | Rezultat |
2002. | Hamburg | Zemlja | Marat Safin | 6–1, 6–3, 6–4 |
2004. | Indian Wells | Tvrda | Tim Henman | 6–3, 6–3 |
2004. | Hamburg (2) | Zemlja | Guillermo Coria | 4–6, 6–4, 6–2, 6–3 |
2004. | Toronto | Tvrda | Andy Roddick | 7–5, 6–3 |
2005. | Indian Wells (2) | Tvrda | Lleyton Hewitt | 6–2, 6–4, 6–4 |
2005. | Miami | Tvrda | Rafael Nadal | 2–6, 6–74, 7–65, 6–3, 6–1 |
2005. | Hamburg (3) | Zemlja | Richard Gasquet | 6–3, 7–5, 7–64 |
2005. | Cincinnati | Tvrda | Andy Roddick | 6–3, 7–5 |
2006. | Indian Wells (3) | Tvrda | James Blake | 7–5, 6–3, 6–0 |
2006. | Miami (2) | Tvrda | Ivan Ljubičić | 7–65, 7–64, 7–66 |
2006. | Toronto (2) | Tvrda | Richard Gasquet | 2–6, 6–3, 6–2 |
2006. | Madrid | Tvrda | Fernando González | 7–5, 6–1, 6–0 |
2007. | Hamburg (4) | Zemlja | Rafael Nadal | 2–6, 6–2, 6–0 |
2007. | Cincinnati (2) | Tvrda | James Blake | 6–1, 6–4 |
2009. | Madrid (2) | Zemlja | Rafael Nadal | 6–4, 6–4 |
2009. | Cincinnati (3) | Tvrda | Novak Đoković | 6–1, 7–5 |
2010. | Cincinnati (4) | Tvrda | Mardy Fish | 6–75, 7–61, 6–4 |
2011. | Pariz | Tvrda (d) | Jo-Wilfried Tsonga | 6–1, 7–63 |
2012. | Indian Wells (4) | Tvrda | John Isner | 7–67, 6–3 |
2012. | Madrid (3) | Zemlja | Tomaš Berdych | 3–6, 7–5, 7–5 |
2012. | Cincinnati (5) | Tvrda | Novak Đoković | 6–0, 7–67 |
2014. | Cincinnati (6) | Tvrda | David Ferrer | 6–3, 1–6, 6–2 |
2014. | Šangaj | Tvrda (d) | Gilles Simon | 7–66, 7–63 |
2015. | Cincinnati (7) | Tvrda | Novak Đoković | 7–61, 6–3 |
2017. | Indian Wells (5) | Tvrda | Stanislas Wawrinka | 6–4, 7–5 |
2017. | Miami (3) | Tvrda | Rafael Nadal | 6–3, 6–4 |
2017. | Šangaj (2) | Tvrda (d) | Rafael Nadal | 6–4, 6–3 |
2019. | Miami (4) | Tvrda | John Isner | 6–1, 6–4 |
Parovi
[uredi | uredi izvor]Pobjede na velikim turnirima
[uredi | uredi izvor]Godina | Turnir | Podloga | Partner | Protivnici | Rezultat |
2003. | Miami Masters | Tvrda | Maks Mirni | Leander Paes/ David Rikl |
7–5, 6–3 |
- Finala: 2 (1 zlato, 1 srebro)
Pojedinačno: 1 (0–1)
[uredi | uredi izvor]Ishod | Godina | Takmičenje | Podloga | Protivnik | Rezultat |
---|---|---|---|---|---|
Finalist | 2012. | London | Trava | Andy Murray | 2–6, 1–6, 4–6 |
Parovi: 1 (1–0)
[uredi | uredi izvor]Ishod | Godina | Takmičenje | Podloga | Partner | Protivnici | Rezultat |
---|---|---|---|---|---|---|
Pobjednik | 2008. | Peking | Tvrda | Wawrinka | Aspelin Johansson |
6–3, 6–4, 6–74, 6–3 |
Rekordi i nagrade
[uredi | uredi izvor]- Ovi rekordi ostvareni su u Open Eri.
- Rekordi u boldu ukazuju da igrač drži rekord sam.
- Rekordi u italiku su trenutno aktivni nizovi.
Period | Odabrani rekordi na Grand Slam turnirima | Igrač(i) s kojima(a) dijeli rekord |
---|---|---|
Wimbledon 2003- Roland Garros 2009. |
Grand Slam karijere[68][69] | Rod Laver Andre Agassi Rafael Nadal |
Wimbledon 2003- Australian Open 2018. |
20 titula[70] | Jedini |
Wimbledon 2003- Wimbledon 2019. |
31 finale[71] | Jedini |
Wimbledon 2005- US Open 2007. |
10 uzastopnih finala[72] | Jedini |
Wimbledon 2003- Wimbledon 2019. |
45 polufinala[73] | Jedini |
Wimbledon 2004- Australian Open 2010. |
23 uzastopna polufinala[74][75] | Jedini |
Roland Garros 2001- US Open 2019. |
56 četvrtfinala[76][77] | Jedini |
Wimbledon 2004- Roland Garros 2013. |
36 uzastopnih četvrtfinala[78] | Jedini |
Australian Open 2000— Australian Open 2016. |
65 uzastopnih nastupa[79][80] | Jedini |
2004. i 2006–2007. | osvojio 3 ili više titula u trima godinama | Jedini |
2004–2007. i 2009. | osvojio 2 ili više titula u 5 godina | Jedini |
2006–2007. | osvojio 3 ili više titula u 2 uzastopne godine | Jedini |
2004–2007. | osvojio 2 ili više titula u 4 uzastopne godine | Jedini |
2004–2011. | dobio 20 ili više mečeva u 8 uzastopnih godina | Jedini |
Wimbledon 2003- Australian Open 2017. |
5 ili više titula na 3 Grand Slam turnira | Jedini |
Wimbledon 2003- Wimbledon 2012. |
4 ili više titula na 3 Grand Slam turnira | Jedini |
Wimbledon 2003- Wimbledon 2019. |
5 ili više finala na sva 4 turnira | Jedini |
Wimbledon 2003- Australian Open 2016. |
7 ili više polufinala na sva 4 turnira | Jedini |
Roland Garros 2001- Australian Open 2016. |
10 ili više četvrtfinala na sva 4 turnira | Jedini |
Wimbledon 2003- US Open 2008. |
5 uzastopnih titula na 2 Grand Slam turnira[75] | Jedini |
Wimbledon 2004- US Open 2007. |
Osvojio dva ista Grand Slam turnira četiri godine uzastopno | Jedini |
Wimbledon 2003- Roland Garros 2007. |
Dva ili više uzastopnih finala na sva četiri turnira | Ivan Lendl |
Wimbledon 2003- Roland Garros 2009. |
Pet ili više uzastopnih polufinala na sva četiri turnira | Jedini |
Wimbledon 2003- Roland Garros 2013. |
Devet ili više uzastopnih četvrtfinala na sva četiri turnira | Jedini |
Wimbledon 2003- Australian Open 2006. |
Dobio svojih prvih 7 finala[81][82] | Jedini |
Australian Open 2004- Australian Open 2018. |
11 titula na tvrdoj podlozi | Jedini |
US Open 2008- Wimbledon 2009. |
vlasnik titula na Grand Slam turnirima na zemlji, travi i tvrdoj podlozi istovremeno[83] | Rafael Nadal Novak Đoković |
2006–2007, 2009. | Sva 4 finala u jednoj sezoni[84] | Rod Laver Novak Đoković |
Roland Garros 2006- US Open 2009. |
Poražen u finalima na sva 4 turnira | Ivan Lendl |
Australian Open 2000- Wimbledon 2019. |
353 pobjede | Jedini |
Australian Open 2000- Australian Open 2019. |
85 ili više pobjeda na 3 Grand Slam turnira | Jedini |
Australian Open 2000- Roland Garros 2019. |
70 ili više pobjeda na sva 4 Grand Slam turnira | Jedini |
2006. | 27 pobjeda u 1 sezoni | Novak Đoković |
2004–2007. i 2009. | 5 godina s postotkom pobjeda od 90% ili više | Björn Borg |
Roland Garros 2004- US Open 2012. |
23 puta prvi nosilac | Jedini |
Roland Garros 2004- Wimbledon 2008. |
18 uzastopnih puta prvi nosilac | Jedini |
US Open 2006- Roland Garros 2007. |
dobio 36 uzastopnih setova | Jedini |
US Open 2007. | dobio 35 uzastopnih poena na svoj servis | Jedini |
Wimbledon 2009. | 50 asova u finalu | Jedini |
Wimbledon 2005- Roland Garros 2007. |
2 pobjednička niza od 25 ili više mečeva | Jedini |
Wimbledon 2005- US Open 2009. |
3 pobjednička niza od 20 ili više mečeva | Jedini |
Wimbledon 2004- US Open 2009. |
5 pobjedničkih nizova od 15 ili više mečeva | Jedini |
Australian Open 2017. | 4 pobjede protiv igrača iz top 10 na jednom turniru | Guillermo Vilas Björn Borg Mats Wilander |
Roland Garros 1999- Wimbledon 2019. |
77 učešća na GS turnirima | Jedini |
Grand Slam turnir | Period | Rekordi na svakom Grand Slam turniru posebno | Igrač(i) s kojim(a) dijeli rekord | Ref. |
---|---|---|---|---|
Australian Open | 2004–2018. | 7 finala | Novak Đoković | |
Australian Open | 2004–2014. | 11 uzastopnih polufinala | Jedini | [85] |
Australian Open | 2007. | osvojio turnir bez izgubljenog seta | Ken Rosewall | [86] |
Australian Open | 2000–2019. | 97 pobjeda | Jedini | [86] |
Australian Open | 2006–2008. | dobio 30 uzastopnih setova | Jedini | [87] |
Roland Garros | 2006–2009. | 4 uzastopna finala | Björn Borg Ivan Lendl Rafael Nadal |
|
Roland Garros | 2006–2011. | 4 poraza u finalima | Jedini | [88] |
Roland Garros | 2006–2008. | Jedini | ||
Roland Garros | 2005–2009. | 5 uzastopnih polufinala | Jedini | |
Roland Garros-Wimbledon | 2009. | Ostvaren tzv. "Channel Slam": osvojena oba turnira u istoj godini | Rod Laver Björn Borg Rafael Nadal |
[89] |
Wimbledon | 2003–2017. | 8 titula | Jedini | |
Wimbledon | 2003–2007. | 5 uzastopnih titula | Björn Borg | [90] |
Wimbledon | 2003–2017. | 11 finala | Jedini | [91][92] |
Wimbledon | 2001–2019. | 101 pobjeda | Jedini | |
Wimbledon | 2003–2019. | 12 finala | Jedini | |
Wimbledon | 2003–2009. | 7 uzastopnih finala | Jedini | [93] |
Wimbledon | 2005–2006, 2017–2018. | dobio 34 uzastopna seta | Jedini | [94] |
Wimbledon | 2019. | Najduže finale (po trajanju meča) | Novak Đoković | |
US Open | 2004–2008. | 5 titula | Jimmy Connors Pete Sampras |
[95] |
US Open | 2004–2008. | 5 uzastopnih titula | Jedini | [95] |
US Open | 2004–2009. | 40 uzastopnih pobjeda | Jedini | [96] |
Period | Ostali odabrani rekordi | Igrač(i) s kojim(a) dijeli rekord | |
---|---|---|---|
Rekordi na Masters Cupu | |||
2003–2011. | 6 titula[97] | Jedini | |
2002–2018. | 57 pobjeda[97] | Jedini | |
2002–2015. | 14 uzastopnih učešća[98] | Jedini | |
2003–2005. | 14 uzastopnih pobjeda[99] | Ivan Lendl Novak Đoković | |
Rekordi na ATP Masters 1000 | |||
2000–2019. | 378 pobjeda[100] | Jedini | |
2002–2019. | 50 finala ukupno | Jedini | |
2005–2006. | osvojio četiri ili više titula u dvije uzastopne godine | Jedini | |
2002–2011. | Devet finala na različitim turnirima | Novak Đoković Rafael Nadal | |
2006. | Šest finala u sezoni | Novak Đoković Rafael Nadal | |
2004–2017. | Pet titula na Indian Wells Mastersu[101] | Novak Đoković | |
2002–2007. | Četiri titule na Hamburg Mastersu | Jedini | |
2005–2015. | Sedam titula na Cincinnati Mastersu[102] | Jedini | |
2012, 2015. | osvojio turnir bez izgubljenog servisa ili seta (Cincinnati Masters)[103] |
Jedini | |
Ostali rekordi | |||
2. 2. 2004 – 24. 6. 2018. | 310 sedmica na br. 1[104][105] | Jedini | |
2. 2. 2004- 17. 8. 2008. |
237 uzastopnih sedmica na br. 1[75] | Jedini | |
24. 6. 2018. | Najstariji igrač na broju 1 (36 godina i 320 dana) | Jedini | |
2003–2005. | 26 uzastopnih pobjeda protiv igrača iz top 10[106] | Jedini | |
2005–2006. | 56 uzastopnih pobjeda na tvrdoj podlozi[106] | Jedini | |
2003–2008. | 65 uzastopnih pobjeda na travi[75] | Jedini | |
2003–2005. | dobio 24 uzastopna finala[75] | Jedini | |
2001–2019. | 10 ili više titula na travi, zemlji i tvrdoj podlozi | Jedini | |
2003–2019. | 19 titula na travi[107] | Jedini | |
2002–2019. | 70 titula na tvrdoj podlozi[108] | Jedini | |
2002–2019. | 75 titula na otvorenom | Jedini | |
2003–2019. | 23 ATP 500 titule | Jedini | |
2000–2019. | 15 finala na jednom turniru (ATP Basel) | Jedini | |
2001–2015. | osvojena jedna ili više titula u 15 uzastopnih godina[109] | Jedini | |
1998–2019. | 452 dobijena tie-breaka[110] | Jedini | |
1999–2015. | postotak pobjeda od 87,38% (187–27) na travi[107] | Jedini | |
2006. | ušao u 94,12% finala u jednoj sezoni | Jedini | |
2004–2008. | Dvoje uzastopne Olimpijske igre kao br. 1 na početku prvih i na kraju drugih | Jedini | |
2004–2012. | Troje uzastopne Olimpijske igre kao br. 1 | Jedini | |
2005–2007. | Tri uzastopne kalendarske godine na br. 1 na početku i kraju sezone | Jedini | |
2000–2019. | ušao u jedno ili više finala u 20 uzastopnih godina | Jedini | |
2005–2007. | Tri kalendarske godine na br. 1 na početku i kraju sezone | Jimmy Connors | |
2003–2012. | završio među top 2 u devet godina | Jedini | |
2007. | zaradio 10 miliona dolara u sezoni | Rafael Nadal Novak Đoković | |
2005–2007. | Dva pobjednička niza od 35 ili više mečeva | Björn Borg | |
2004–2012. | Sedam pobjedničkih nizova of 20 ili više mečeva[100] | Jedini | |
2004–2006. | Tri godine uzastopno osvojio više od 10 turnira | Rod Laver |
Dobitnik je nagrade za fer-plej za 2005. godinu. Također je četiri godine uzastopno (2005, 2006, 2007, 2008) osvojio nagradu Laureus za najboljeg svjetskog sportistu, te još jednom 2018, kada je dobio i Laureusovu nagradu za povratnika godine. Proglašen je osobom godine izvan Velike Britanije u 2006. u BBC-jevom izboru.
Galerija slika
[uredi | uredi izvor]-
Federer na OI u Atini 2004. -
Federer u Baselu 2006. -
Na turniru u Monte Carlu 2007. -
Na Masters turniru u Cincinnatiju 2007. -
Egzibicijski meč sa Samprasom -
Na finalu US Opena 2008. -
Na Masters Cupu u Šangaju -
Federer na Australian Openu 2009. -
Na Wimbledonu 2009. -
Rogerov servis -
Rogerov jednoručni bekhend -
Federer izvodi forehand
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Napomene
[uredi | uredi izvor]- ^ Grupa koju čine Federer, Nadal, Đoković i Andy Murray također je nazvana Velika četvorka, kao referenca na njihov status četvorice najostvarenijih igrača svog doba.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "The Federer express runs over Henman". The Independent. Arhivirano s originala, 24. 7. 2009. Pristupljeno 15. 6. 2015.
- ^ "Five Ways to Beat Roger Federer". Time. 24. 8. 2007. Arhivirano s originala, 24. 8. 2013. Pristupljeno 15. 6. 2015.
- ^ "How a ballboy became a legend". The Guardian. 15. 9. 2022. Pristupljeno 17. 9. 2022.
- ^ Caira Conner (24. 5. 2021). "Roger Federer on Retirement, Wimbledon, and Becoming Switzerland's New Tourism Ambassador". GQ. Pristupljeno 25. 5. 2021.
- ^ "Roger Federer: Mirka and I couldn't be happier with twin boys – and now we know how to cope with babies on tour". The Guardian. 13. 5. 2014. Pristupljeno 13. 5. 2014.
- ^ "Roger Federer's wife gives birth to second set of twins". BBC News. 6. 5. 2014. Pristupljeno 6. 5. 2014.
- ^ "Roger Federer Foundation to Support Children and Young People in South Africa". Federerov službeni sajt. 28. 5. 2004. Arhivirano s originala, 27. 9. 2007. Pristupljeno 15. 10. 2009.
- ^ "Roger Federer Foundation Mission". Fondacija "Roger Federer". Arhivirano s originala, 15. 4. 2013. Pristupljeno 5. 2. 2012.
- ^ "Off Court – Racquets Net $40,000 for Victims of Hurricane". Federerov službeni sajt. 20. 9. 2005. Arhivirano s originala, 24. 10. 2006. Pristupljeno 15. 10. 2009.
- ^ "Federer visits tsunami victims in India". SwissInfo. 23. 12. 2006. Arhivirano s originala, 26. 5. 2020. Pristupljeno 15. 10. 2009.
- ^ "UNICEF's newest Goodwill Ambassador, tennis star Roger Federer, hits an ace for children". UNICEF. 3. 4. 2006. Arhivirano s originala, 2. 4. 2016. Pristupljeno 15. 10. 2009.
- ^ "The Forum of Young Global Leaders". The Forum of Young Global Leaders - World Economic Forum. Arhivirano s originala, 7. 3. 2010. Pristupljeno 15. 6. 2015.
- ^ Yinbin Ni (23. 9. 2011). "Federer quits next month's ATP tournament in Shanghai". shanghaidaily.com. Arhivirano s originala, 19. 9. 2012. Pristupljeno 15. 6. 2015.
- ^ Briggs, Simon (23. 11. 2011). "Roger Federer shows no mercy in Rafael Nadal's hour of need at ATP World Tour Finals". Telegraph.co.uk. Pristupljeno 15. 6. 2015.
- ^ James Buddell (11. 1. 2015). "ATP World Tour". ATP World Tour. Pristupljeno 15. 6. 2015.
- ^ "BBC Sport - French Open men's semi-finals". BBC Sport. Arhivirano s originala, 17. 10. 2015. Pristupljeno 15. 6. 2015.
- ^ "BBC Sport - Roger Federer loses to Tommy Haas in Halle final". BBC Sport. 17. 6. 2012. Pristupljeno 15. 6. 2015.
- ^ Paul Dupont, Kevin. "Roger Federer wins 7th Wimbledon title". BostonGlobe.com. London, UK. Pristupljeno 15. 6. 2015.
- ^ Danielle Rossingh. "Federer Defies Tennis Old Age Becoming No. 1 With Wimbledon Win". Bloomberg. Arhivirano s originala, 4. 11. 2013. Pristupljeno 15. 6. 2015.
- ^ "Roger Federer wins 7th Wimbledon title, tying Pete Sampras". WJLA. 8. 7. 2012. Arhivirano s originala, 13. 7. 2015. Pristupljeno 15. 6. 2015.
- ^ Howard Fendrich. "Federer beats Murray for 7th Wimbledon, 17th major". Yahoo! Sports. Arhivirano s originala, 17. 3. 2013. Pristupljeno 15. 6. 2015.
- ^ a b Mitchell, Kevin (3. 8. 2012). "Roger Federer beats Juan Martín del Potro to reach Olympic final". the Guardian. Pristupljeno 16. 6. 2015.
- ^ Ann Killion (5. 8. 2012). "Despite loss to Andy Murray, silver medal no joke for Roger Federer - Ann Killion - SI.com". SI.com. Arhivirano s originala, 19. 1. 2013. Pristupljeno 16. 6. 2015.
- ^ "BBC Sport - Roger Federer beats Novak Djokovic to win Cincinnati Open". BBC Sport. 19. 8. 2012. Pristupljeno 16. 6. 2015.
- ^ "BBC Sport - Roger Federer loses to Tomas Berdych in US Open quarters". BBC Sport. 6. 9. 2012. Pristupljeno 16. 6. 2015.
- ^ Dunbar, Graham (28. 10. 2012). "Del Potro beats Federer to win Swiss Indoors title". Yahoo Sports. Arhivirano s originala, 14. 1. 2016. Pristupljeno 16. 6. 2015.
- ^ AP (29. 10. 2012). "Roger Federer pulls out of Paris Masters". USA TODAY. Pristupljeno 16. 6. 2015.
- ^ James Buddell. "London 2012 Final - Djokovic Wins Second Barclays ATP World Tour Finals Title - Tennis - ATP World Tour". ATP World Tour. Arhivirano s originala, 17. 10. 2014. Pristupljeno 16. 6. 2015.
- ^ "Federer Topples Raonic To Reach 35th Successive Major QF". ATP World Tour. Arhivirano s originala, 6. 8. 2014. Pristupljeno 16. 6. 2015.
- ^ "Federer Passes Tsonga Test". ATP. Arhivirano s originala, 26. 12. 2013. Pristupljeno 16. 6. 2015.
- ^ "Tennis - ATP World Tour - Murray Beats Federer To Set Up Djokovic Final Clash". ATP. Arhivirano s originala, 26. 1. 2013. Pristupljeno 16. 6. 2015.
- ^ Matt Cronin. "Murray makes it happen". Australian Open. Arhivirano s originala, 26. 1. 2013. Pristupljeno 16. 6. 2015.
- ^ "BBC Sport - Rafael Nadal powers to win over Roger Federer at Indian Wells". BBC Sport. 15. 3. 2013. Pristupljeno 16. 6. 2015.
- ^ "BBC Sport - Rafael Nadal beats Roger Federer in Italian Open final". BBC Sport. 19. 5. 2013. Pristupljeno 16. 6. 2015.
- ^ "Roger Federer Ties John McEnroe With 77th Career Title in Halle". Pristupljeno 18. 6. 2013.
- ^ "Roger Federer loses at Wimbledon, snapping greatest streak in tennis".
- ^ "Roger Federer's ranking history". ATP World Tour. Pristupljeno 6. 7. 2013.
- ^ "BBC Sport - Roger Federer loses to Federico Delbonis in Hamburg semis". BBC Sport. 20. 7. 2013. Pristupljeno 16. 6. 2015.
- ^ Matuszewski, Erik (3. 9. 2013). "Federer's Earliest U.S. Open Loss Since 2003 Stops Nadal Matchup". Bloomberg News. Pristupljeno 4. 9. 2013.
- ^ "BBC Sport - Gael Monfils beats Roger Federer in Shanghai Open". BBC Sport. 10. 10. 2013. Pristupljeno 16. 6. 2015.
- ^ "BBC Sport - Juan Martin Del Potro beats Roger Federer in Swiss Indoors final". BBC Sport. 27. 10. 2013. Pristupljeno 16. 6. 2015.
- ^ "The Greatest Match Ever". SFGate. 7. 7. 2008. Pristupljeno 16. 6. 2015.
- ^ Richard Alleyne (7. 7. 2008). "Wimbledon 2008: John McEnroe hails Rafael Nadal victory as greatest final ever". Daily Telegraph. Pristupljeno 16. 6. 2015.
- ^ Jon Wertheim. "Without a doubt, Wimbledon final was the greatest". CNN. Arhivirano s originala, 13. 8. 2013. Pristupljeno 16. 6. 2015.
- ^ Martin, Robert. "Djokovic Snatches Monumental Victory from Federer - Tennis Now". tennisnow.com. Pristupljeno 16. 6. 2015.
- ^ "Wimbledon 2012: Roger Federer keeps his dream of equalling Sampras' record alive". The Times of India. 7. 7. 2012. Pristupljeno 7. 7. 2012.
- ^ "Roger Federer vs. Novak Djokovic: The Best Hard Court Rivalry". Bleacher Report. 28. 8. 2011. Pristupljeno 24. 1. 2012.
- ^ "Međusobni susreti Federer-Murray". atpworldtour.com. Pristupljeno 13. 10. 2014.
- ^ "Superb Federer ends Murray dream". BBC Sport. 8. 9. 2008. Pristupljeno 27. 4. 2010.
- ^ "Results Archive - Men's Singles - Australian Open Tennis Championships 2015 - Official Site by IBM". Australian Open. Arhivirano s originala, 10. 3. 2012. Pristupljeno 16. 6. 2015.
- ^ Bierley, Steve (14. 11. 2008). "Murray beats Federer in 3 sets". The Guardian. UK. Pristupljeno 27. 4. 2010.
- ^ Ornstein, David (23. 11. 2010). "Federer crushes lacklustre Murray". BBC Sport.
- ^ "Međusobni omjer Federer-Hewitt". ATP. Arhivirano s originala, 26. 1. 2010. Pristupljeno 22. 1. 2013.
- ^ "Međusobni omjer Federer-Roddick". ATP. Arhivirano s originala, 30. 10. 2014. Pristupljeno 5. 10. 2012.
- ^ "US OPEN 2009: Emotional Juan Martin del Potro comes from behind to stun Roger Federer and claim dramatic five-set triumph". Daily Mail. 15. 9. 2009. Pristupljeno 10. 11. 2012.
- ^ "Međusobni omjer Federer-Safin". ATP. Arhivirano s originala, 10. 7. 2009. Pristupljeno 5. 10. 2012.
- ^ "New rivalry has echoes of a golden era". The Telegraph. 1. 2. 2005. Pristupljeno 10. 9. 2012.
- ^ "FedEx ATP Head 2 Head". ATP. Arhivirano s originala, 22. 8. 2014. Pristupljeno 16. 6. 2015.
- ^ "Wilson Sports". Wilson Sporting Goods. Arhivirano s originala, 22. 1. 2010. Pristupljeno 29. 1. 2010.
- ^ "Roger Federer Sponsors". Zvanični sajt Rogera Federera. Arhivirano s originala, 6. 2. 2015. Pristupljeno 5. 2. 2012.
- ^ Holly Bruback (29. 8. 2009). "The Main Characters of Tennis, and Style". The New York Times. Pristupljeno 6. 2. 2011.
- ^ "Roger Federer". inthenews.co.uk. Arhivirano s originala, 26. 3. 2012. Pristupljeno 16. 6. 2015.
- ^ David Foster Wallace (20. 8. 2006). "Federer as Religious Experience". The New York Times. Pristupljeno 21. 6. 2007.
- ^ "FOX Sports on MSN - Television - Who's the best athlete in the world right now?". Fox Sports. Arhivirano s originala, 20. 10. 2007. Pristupljeno 16. 6. 2015.
- ^ Stephen Bierley (8. 7. 2003). "Serve-volley dead? No one told Federer". The Guardian. London: Guardian News and Media Limited 2010. Pristupljeno 19. 11. 2010.
- ^ "Best Serve and Volleyer in the 2010". Arhivirano s originala, 23. 5. 2011. Pristupljeno 19. 11. 2010.
- ^ Nima Naderi (30. 9. 2009). "The Tale of Two Tweeners: Federer vs. Llodra". bleacherreport.com. Arhivirano s originala, 7. 12. 2011. Pristupljeno 4. 8. 2013.
- ^ "Federer never doubted Paris win". BBC Sport. 7. 6. 2009. Pristupljeno 9. 7. 2012.
- ^ Clarey, Christopher (7. 6. 2009). "The Greatest? Federer's Victory Fills Last Hole on His Résumé". The New York Times. Pristupljeno 9. 7. 2012.
- ^ "Federer Wins Seventh Wimbledon Crown". ATP World Tour. 8. 7. 2012. Pristupljeno 9. 7. 2012.
- ^ Darren Walton (9. 7. 2012). "Federer joins sporting all-time greats". Wide World of Sports. NineMSN. AAP. Arhivirano s originala, 16. 12. 2014. Pristupljeno 4. 12. 2014.
- ^ Tandon, Kamakshi (9. 6. 2009). "Federer's numbers speak volumes". ESPN. ESPN Internet Ventures. Pristupljeno 12. 6. 2012.
- ^ "Federer Makes It 40". tennishead.net. 6. 7. 2016. Arhivirano s originala, 9. 7. 2016. Pristupljeno 11. 7. 2016.
- ^ Drew Lilley. "Wimbledon Legends – Roger Federer". Wimbledon.com. Arhivirano s originala, 26. 8. 2011. Pristupljeno 5. 2. 2012.
- ^ a b c d e Macpherson, Paul (12. 1. 2010). "Roger's Records To Stand Test of Time". ATP World Tour. Pristupljeno 12. 2. 2012.
- ^ "Federer tops Tsonga, setting up Aussie Open QF with Murray". Tennis.com. 20. 1. 2014. Arhivirano s originala, 10. 12. 2014. Pristupljeno 5. 12. 2014.
- ^ "Vintage Federer Takes Out Tsonga". ATP World Tour. 20. 1. 2014. Pristupljeno 22. 1. 2014.
- ^ Ford, Bonnie D. (21. 1. 2013). "Federer, again, silences the young". ESPN. ESPN Internet Ventures. Pristupljeno 21. 1. 2013.
- ^ "Federer Sets Slam Streak; Tsong Cruises". ATP World Tour. 14. 1. 2014. Pristupljeno 14. 1. 2014.
- ^ "Roger Federer breezes past James Duckworth". The Guardian. Australian Associated Press. 14. 1. 2014. Pristupljeno 14. 1. 2014.
- ^ Garber, Greg (13. 9. 2004). "Federer unbeatable right now". ESPN. ESPN Internet Ventures. Pristupljeno 31. 8. 2012.
- ^ Hinds, Richard (30. 1. 2006). "Federer takes new leap towards history". The Sydney Morning Herald. Pristupljeno 31. 8. 2012.
- ^ Tandon, Kamakshi (24. 12. 2009). "What's your tennis IQ? – 2009 tennis holiday quiz". ESPN. Pristupljeno 18. 6. 2012.
- ^ "Roger Federer Bio". Tennis.com. Tennis Magazine. Arhivirano s originala, 26. 12. 2013. Pristupljeno 5. 9. 2012.
- ^ Walsh, Courtney (24. 1. 2013). "Roger Federer forced to dig deep over five sets by Jo-Wilfried Tsonga in Australian Open". The Australian. Pristupljeno 24. 1. 2013.
- ^ a b "Top 10: Fed's feats and streaks". Australian Open. Arhivirano s originala, 18. 1. 2013. Pristupljeno 16. 6. 2015.
- ^ Cambers, Simon (19. 1. 2008). "Federer survives massive scare in Melbourne". Reuters. Arhivirano s originala, 17. 3. 2013. Pristupljeno 12. 2. 2012.
- ^ "Record Breakers". Roland Garros. Arhivirano s originala, 10. 5. 2012. Pristupljeno 28. 4. 2012.
- ^ Tandon, Kamakshi (17. 6. 2011). "Nadal eyes another Channel Slam". ESPN. ESPN Internet Ventures. Pristupljeno 10. 6. 2012.
- ^ "Wimbledon – Championships History". Wimbledon. Arhivirano s originala, 16. 11. 2011. Pristupljeno 4. 2. 2012.
- ^ Lewis, Aimee (6. 7. 2012). "Federer beats Djokovic to reach final". BBC Sport. Pristupljeno 6. 7. 2012.
- ^ Garber, Greg (6. 7. 2012). "Just like old times for Roger Federer". ESPN. ESPN Internet Ventures. Pristupljeno 7. 7. 2012.
- ^ Elser, Christopher (3. 7. 2009). "Roddick Beats Murray for Wimbledon Final With Federer". Bloomberg. Pristupljeno 26. 8. 2012.
- ^ "2006 Wimbledon draws and results". ATPWorldTour.com. Pristupljeno 10. 4. 2013.
- ^ a b "US Open Most Championship Titles Record Book" (PDF). US Open. Arhivirano s originala (PDF), 13. 9. 2011. Pristupljeno 26. 8. 2012.
- ^ "US Open Singles Record Book" (PDF). US Open. Arhivirano s originala (PDF), 6. 9. 2012. Pristupljeno 26. 8. 2012.
- ^ a b "Tournament History". Barclays ATP World Tour Finals. Pristupljeno 10. 4. 2013.
- ^ "Federer to Return to Barclays ATP World Tour Finals for Record 13th Straight Year". ATP World Tour. 18. 8. 2014. Pristupljeno 18. 8. 2014.
- ^ "Roger Federer Player Profile – Activity". ITF Tennis. Arhivirano s originala, 18. 10. 2017. Pristupljeno 31. 1. 2013.
- ^ a b "2013 ATP World Tour Media Guide". ATP World Tour. Pristupljeno 31. 3. 2019.
- ^ "Federer Renews Reign in Indian Wells". ATP World Tour. 18. 3. 2012. Pristupljeno 19. 3. 2012.
- ^ "Đoković poražen od Federera u Cincinnatiju". Al Jazeera Balkans. 23. 8. 2015. Pristupljeno 27. 8. 2015.
- ^ "Federer Wins Record Fifth Cincinnati Crown; Ties Nadal's Masters 1000 Mark". ATP World Tour. 19. 8. 2012. Pristupljeno 20. 8. 2012.
- ^ Buddell, James (16. 7. 2012). "Federer Rises Above". London: ATP World Tour. Pristupljeno 16. 7. 2012.
- ^ Danielle Rossingh (7. 11. 2012). "Federer Breaks Tour Finals Record to Open Bid for Seventh Title". Bloomberg. Pristupljeno 9. 11. 2012.
- ^ a b "Roger Federer: By the Numbers". Sports Illustrated. 8. 7. 2009. Arhivirano s originala, 11. 6. 2012. Pristupljeno 12. 6. 2012.
- ^ a b "FedEx ATP Reliability Index – Winning percentage on Grass". ATP World Tour. Arhivirano s originala, 2. 2. 2012. Pristupljeno 11. 2. 2012.
- ^ "FedEx ATP Reliability Index – Winning percentage on Hard". ATP World Tour. Arhivirano s originala, 31. 12. 2011. Pristupljeno 11. 2. 2012.
- ^ "Roger Federer in 1,000th career win with Brisbane International title". BBC Sport. 11. 1. 2015.
- ^ "FedEx ATP Reliability Index – Tie-breakers". ATP World Tour. Arhivirano s originala, 7. 3. 2012. Pristupljeno 4. 2. 2012.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- Zvanični sajt
- Federerov profil na ATP.com
- Fondacija "Roger Federer"
- Sajt Federerovih navijača
- Intervju s Rogerom Federerom, serijal "Oni pobjeđuju", Al Jazeera Balkans, 26. 6. 2017 (YouTube)
Prethodi: | Nosilac zastave Švicarske: Atina 2004. Peking 2008. |
Slijedi: |
Thomas Frischknecht | Stanislas Wawrinka |