Romanski jezici

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Romanski jezici (također poznati i kao novolatinski jezici) su podgrupa italskih jezika, posebno onih koji su se razvili iz dijalekata latinskog jezika, odnosno tzv. vulgarnog latinskog, latina vulgata, kojim su, nakon raspada Rimskog carstva, govorili obični ljudi na prostoru današnje Italije, Portugala, Španije, Francuske i Rumunije.

Danas u svijetu živi oko 800 miliona govornika ovog jezika, uglavnom u Evropi, Africi i Americi, ali i na drugim mestima. Osim toga, glavnim jezicima ove grupe jezika služe se i mnnogi narodi kojima to nije maternji jezik a u velikoj mjeri se koristi i kao lingua franca.[1] Ovo je naročito slučaj sa francuskim, koji se u velikoj mjeri koristi u centralnoj i zapadnoj Africi, Madagaskaru, Mauricijusu i Magrebu.

Pet najrasprostranjenijih romanskih jezika po broju izvornih govornika su: španski (470 miliona), portugalski (250 miliona), francuski (150 miliona), italijanski (70 miliona) i rumunski (25 miliona).[2]

Podjela[uredi | uredi izvor]

Romanski jezici se dijele na dvije skupine:

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ M. Paul Lewis, "Summary by language size", Ethnologue: Languages of the World, Sixteenth Edition.
  2. ^ Nationalencyklopedin "Världens 100 största språk 2007" The World's 100 Largest Languages in 2007/2010