Rota Fortunae
.jpg)
U srednjovjekovnoj i antičkoj filozofiji Točak sreće,[1] ili Rota Fortunae, simbol je hirovite prirode Sudbine. Točak pripada boginji Fortuna (grčki ekvivalent Tyche) koji ga vrti nasumce, mijenja pozicije onih na točku: neki pate u velikoj nesreći, drugi steknu neočekivane dobiti. Metafora je već bila kliše u antičko doba, na koju se žalio Tacit, ali je u srednjem vijeku uveliko popularizirana svojim proširenim tretmanom u Utjesi filozofije od strane Boetija iz oko 520. godine. Postala je uobičajena slika u rukopisima knjige, a potom i u drugim medijima, gdje Fortuna, često s povezom na očima, okreće veliki točak kakav se koristi u vodenicama, a za koji su vezani kraljevi i druge moćne ličnosti.
Porijeklo riječi je iz "točka sreće" - zodijaka, koji se odnosi na nebeske sfere od kojih 8. drži zvijezde, a 9. mjesto je mjesto gdje su postavljeni znakovi zodijaka. Koncept je prvi put izmišljen u Babilonu, a kasnije su ga razvili stari Grci.
Carmina Burana
[uredi | uredi izvor]Motiv Točka sreće značajno se pojavljuje u Carmina Burani (ili Burana Codexu), iako sa postklasičnim fonetskim pravopisom genitiva Fortunae.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ "Decameron Web | Themes & Motifs". webhelper.brown.edu. Pristupljeno 2026-05-28.
- ↑ "statuette of Fortuna". Hunterian Museum & Art Gallery Collections: GLAHM F.43. University of Glasgow. Arhivirano s originala, 13 October 2017. Pristupljeno 13 October 2017.
- ↑ "Rimska statueta Fortune". BBC - A History of the World. Pristupljeno 12 October 2017.
- ↑ MacDonald, James (1897). Tituli Hunteriani: An Account of the Roman Stones in the Hunterian Museum, University of Glasgow. Glasgow: T. & R. Annan & Sons. str. 90–91. Pristupljeno 11 October 2017.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- Robinson, David M. (1946). "The Wheel of Fortune". Classical Philology. 41 (4): 207–216. doi:10.1086/362976. ISSN 0009-837X. JSTOR 267004.
