Ruski jezik

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ruski jezik
русский язык
Države govorenjaRusija, ostale postsovjetske države
Regije govorenjaEvropa, Azija
Broj govornikaoko 180 miliona
Jezička porodicaindoevropski
baltoslavenski
slavenski
istočnoslavenski
ruski
Sistem pisanja{{{sistem pisanja}}}
Službeni status
Služben uRusija; Bjelorusija, Kazahstan, Kirgistan, Ukrajina
RegulatoriInstitut za ruski jezik pri Ruskoj akademiji nauka
Jezički kod
ISO 639-1ru
ISO 639-2rus
ISO 639-3rus
Također pogledajte: Jezik | Spisak jezika
Ruština ve světě.svg

Ruski jezik je slavenski jezik s najvećim brojem govornika. Zajedno s ukrajinskim, bjeloruskim i rusinskim čini grupu istočnoslavenskih jezika, a s njima dijeli i velik stepen međusobne razumljivosti. Standardni ruski jezik temelji se na narječju Moskve.

Ruskim kao maternjim jezikom govori oko 180 miliona ljudi, od kojih oko 130 miliona živi u Rusiji. Službeni je jezik u Rusiji, Bjelorusiji (uz bjeloruski), Kazahstanu (uz kazaški), Kirgistanu (uz kirgiški) te ukrajinskoj Autonomnoj Republici Krim (uz ukrajinski). U ovim i ostalim zemljama bivšeg Sovjetskog saveza ruski je maternji jezik dijela stanovništva i u većoj ili manjoj mjeri jezik javnog života. Široko se koristi i u kulturi, nauci i tehnici. Uzimajući u obzir i broj govornika ruskog kao drugog jezika, njime se služi oko 300 miliona ljudi.

Pismo[uredi | uredi izvor]

Ruski se piše ćirilicom, izvedenom u 10. vijeku iz grčkog pisma uz dodatak nekih slova glagoljice, za zapisivanje crkvenih tekstova na slavenskim jezicima. Oblici mnogih slova promijenjeni su i približeni latinici reformama koje je započeo Petar I Veliki 1708. Ovo novo, tzv. "građansko pismo", preuzeto je i za sve ostale slavenske jezike koji se pišu ćirilicom - srpski jezik, bugarski jezik, ukrajinski jezik i bjeloruski jezik.

Sljedeća tabela prikazuje 33 slova ruske ćirilice i njihove približne bosanske ekvivalente:

Аa
a
Бб
b
Вв
v
Гг
g
Дд
d
Ее
(j)e
Ёё
(j)o
Жж
ž
Зз
z
Ии
i
Йй
j
Кк
k
Лл
l
Мм
m
Нн
n
Оо
o
Пп
p
Рр
r
Сс
s
Тт
t
Уу
u
Фф
f
Хх
h
Цц
c
Чч
č
Шш
š
Щщ
šč
Ъъ
(1)
Ыы
i
Ьь
(2)
Ээ
e
Юю
ju
Яя
ja
  • 1) Tvrdi znak; ne izgovara se, a koristi se za označavanje prethodnog suglasnika kao tvrdog.
  • 2) Mehki znak; ne izgovara se, a koristi se za označavanje prethodnog suglasnika kao mehkog.

Glasovi[uredi | uredi izvor]

Ruski ima 33 suglasnika i 5 samoglasnika. Većina suglasnika postoji u tvrdoj (nepalataliziranoj) i mehkoj (palataliziranoj) varijanti (u bosanskom postoje samo parovi n i nj, te l i lj). Budući da pismo ima samo 21 slovo za suglasnike, mehki i tvrdi parnjak dijele isto slovo, a status palataliziranosti određuje se prema sljedećem samoglasniku (odnosno tvrdom ili mehkom znaku). Zbog toga svaki samoglasnik ima 2 varijante: palatalizirajuću i nepalatalizirajuću:

palatalizirajući Я Е Ё Ю И
nepalatalizirajući А Э О У Ы

Kod transliteracije, palataliziranost suglasnika može se označiti apostrofom. Palatalizirani suglasnik izgovara se tako da se gotovo istovremeno s njim izgovori i glas j (slično kao što se u bosanskom nj izgovara kao stopljeno n i j). Tako se, npr, riječi быть (bit' = biti) i бить (b'it' = udarati) razlikuju samo po prvom suglasniku: u prvoj je tvrd (nepalataliziran), a u drugoj mehak (palataliziran).

Ruski jezik označen je književnom redukcijom. U nenaglašenim slogovima samoglasnici prestaju odgovarati etimologiji. Ova se promjena, srećom, vrši po živim fonetskim pravilima i (za razliku od prakse u bjeloruskom), ne označava se u pismu.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]