Rusko-ukrajinski rat

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Rusko-ukrajinski rat
2022 Russian invasion of Ukraine.svg
Vojno stanje
   Pod kontrolom Ukrajine
   Pod okupacijom Rusije i proruskih snaga
Datum20. februara 2014. — danas
Lokacija
Rezultat sporazum u primirju/zamrznut sukob uz povremene oružane incidente
Sukobljene strane

Rusija[nb 1]


Podrška:
Bjelorusija Bjelorusija[a]
Pridnjestrovska Moldavska Republika Pridnjestrovska Moldavska Republika

Ukrajina Opskrba oružjem:

Ekonomske sankcije Rusiji:

Komandanti i lideri
Rusija Vladimir Putin
Rusija Mihail Mišustin
Rusija Dmitrij Medvedev
Rusija Sergej Šojgu
Rusija Valerij Gerasimov
Rusija Vladimir Kolokoljcev
Donjecka Narodna Republika Denis Pušilin
Donjecka Narodna Republika Vladimir Paškov
Luganska Narodna Republika Leonid Pasečnjik
Luganska Narodna Republika Sergej Kozlov
Donjecka Narodna Republika Aleksandar Zaharčenko Šablon:WIA
Donjecka Narodna Republika Vladimir Antjufejev
Donjecka Narodna Republika Aleksandar Borodaj
Donjecka Narodna Republika Denis Pušilin
Donjecka Narodna Republika Igor Girkin
Donjecka Narodna Republika Vladimir Kononov
Donjecka Narodna Republika Pavel Gubarev
Luganska Narodna Republika Valerij Bolotov Šablon:WIA
Luganska Narodna Republika Ihor Plotnjicki
Donjecka Narodna Republika Igor Kakidzjanov Šablon:POW
Ukrajina Volodimir Zelenskij
Ukrajina Denis Šmihalj
Ukrajina Oleksij Reznikov
Ukrajina Denis Monastirskij
Ukrajina Oleksij Danilov
Ukrajina Valerij Zalužnij
Ukrajina Serhij Šaptala
Ukrajina Ruslan Homčak
Ukrajina Oleksandr Sirskij
Ukrajina Vitalij Kličko
Ukrajina Petro Porošenko
Ukrajina Arsenij Jacenjuk
Ukrajina Oleksandr Turčinov
Ukrajina Arsen Avakov
Ukrajina Valerij Heletej
Ukrajina Viktor Muženko
Ukrajina Mihajlo Kucin Šablon:WIA
Ukrajina Andrij Parubij
Ukrajina Valentin Nalivajčenko

Rusko-ukrajinski rat[18] dugotrajni je rat između Rusije (zajedno s proruskim separatističkim snagama) i Ukrajine. Započeo je u februaru 2014. nakon ukrajinske Revolucije dostojanstva, a u početku je bio usredrsređen na status Krima i Donbasa, međunarodno priznatih kao dio Ukrajine. Prvih osam godina sukoba obuhvatao je rusko pripajanje Krima (2014) i rat u Donbasu (2014–) između Ukrajine i separatista koje podržava Rusija, kao i pomorske incidente, kibernetički rat i političke napetosti. Nakon gomilanja ruske vojske na granici između Rusije i Ukrajine od kraja 2021, sukob se značajno proširio kada je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu 24. februara 2022.

Nakon prosvjeda na Euromajdanu i revolucije, koja je dovela do smjene proruskog predsjednika Viktora Janukoviča u februaru 2014, u dijelovima Ukrajine izbili su proruski nemiri. Ruski vojnici bez oznaka preuzeli su kontrolu nad strateškim položajima i infrastrukturom na ukrajinskom teritoriju Krima i zauzeli krimski parlament. Rusija je organizirala kontroverzni referendum, čiji je ishod bio da se Krim pridruži Rusiji. To je dovelo do pripajanja Krima Rusiji. U aprilu 2014. demonstracije proruskih skupina u regiji Donbas u Ukrajini eskalirali su u rat između ukrajinske vojske i separatista samoproglašenih republika Donjeck i Lugansk, koje podržava Rusija.

U augustu 2014. neoznačena ruska vojna vozila prešla su granicu[19] u Republiku Donjeck. Počeo je neobjavljeni rat između ukrajinskih snaga s jedne strane, a separatisti su se pomiješali s ruskim postrojbama s druge, iako je Rusija pokušala sakriti svoju umiješanost. Rat je prerastao u statičan sukob, s opetovanim neuspjelim pokušajima prekida vatre. Godine 2015. sporazum Minsk II potpisale su Rusija i Ukrajina, ali je niz sporova spriječio njegovu punu provedbu.

U 2021. i početkom 2022. došlo je do velikog gomilanja ruske vojske oko ukrajinskih granica. NATO je optužio Rusiju za planiranje invazije, što je ona negirala. Ruski predsjednik Vladimir Putin kritizirao je proširenje NATO-a kao prijetnju njegovoj zemlji i zatražio, da se Ukrajini zabrani pridruživanje vojnom savezu. Također je izrazio ruske iredentističke stavove, doveo u pitanje pravo Ukrajine na postojanje i pogrešno izjavio da je Ukrajinu stvorila Sovjetska Rusija. Rusija je 21. februara 2022. službeno priznala dvije samoproglašene separatističke države u Donbasu i otvoreno poslala vojnike na te teritorije. Tri dana kasnije Rusija je napala Ukrajinu. Veliki dio međunarodne zajednice osudio je Rusiju za njezine postupke u postrevolucionarnoj Ukrajini, optužujući je za kršenje međunarodnog prava i kršenje ukrajinskog suvereniteta. Mnoge zemlje uvele su ekonomske sankcije protiv Rusije, ruskih pojedinaca ili kompanija,[20] posebno nakon invazije 2022. godine.

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Krim[uredi | uredi izvor]

Krim je u svojoj historiji bio dio različitih zemalja i regiona, ali i nezavisna teritorija. Njegova južna obala je kulturološki grčka skoro 2000 godina. Unutrašnjost je bila bugarska i hazarska 600 godina, zatim je pripadala Kijevskoj Rusiji 200 godina, te 200 godina Zlatnoj Hordi. Oko 1400. godine, nezavisnost Krimskom kanatu koja je trajala 100 godina, osigurali su Krimski Tatari. Kako bi stekli kontrolu nad primorskim regijama, zatražili su pomoć Osmanlijskog Carstva, koje je proglasilo Krimski kanat autonomnim dijelom carstva. Godine 1784. Rusko Carstvo porazilo je Osmanlije, te je tako Krim postao dijelom Rusije. Osnovana je Crnomorska flota s bazom u Sevastopolju. Krim i susjedne regije formirale su administrativnu regiju s različitim imenima. Godine 1921. Krim postaje autonomna sovjetska republika, a priliv Slavena trajno je promijenio etničku ravnotežu područja. Godine 1945. ukinuta je Krimska Autonomna Sovjetska Socijalistička Republika, te je tako Krim postao dio Ruske SFSR. Oblast je 1954. prebačena u sastav Ukrajinske SSR.

Krim je 1991. postao Autonomna Republika Krim, dio nove nezavisne države Ukrajine. Šest godina kasnije, potpisan je Ugovor o rusko–ukrajinskom prijateljstvu. Rusija je priznala granice Ukrajine, te je dobila 80% Crnomorske flote, te je iznajmila objekte u Sevastopolju na 20 godina (kasnije produživši do 2042. godine). Krimski parlament je 2014. proglasio nezavisnost i pridružio se Rusiji. Ukrajina je prekinula vodosnabdijevanje Krima, što je Rusiju koštalo milijarde dolara.[21]

NATO[uredi | uredi izvor]

Godine 1990. Mihail Gorbačov je upozorio da bi izolacija SAD-a ili Sovjetskog Saveza na evropskom kontinentu dovela do pogoršanja.[22][23] Gorbačov je, također, izjavio da je širenje NATO-a na istok greška i poniženje za Rusiju.[24]

Na poluostrvu je 2006. došlo do izbijanja protesta. Razlog je bio dolazak američkih marinaca koji su došli zbog vojne vježbe "Sea Breeze" između Ukrajine i NATO-a. Demonstranti su marince dočekali barikadama i parolama na kojima je pisalo "Okupatori, idite kući!", a nekoliko dana kasnije krimski parlament proglasio je Krim "teritorijom bez NATO-a". Nekoliko dana nakon protesta, američki marinci povukli su se s poluostrva.[25]

Godine 2008. ruski predsjednik Vladimir Putin govorio je protiv potencijalnog ulaska Ukrajine u NATO.[26]

Godine 2014. Mihail Gorbačov je u intervjuu u vezi sa širenjem NATO-a na istok rekao:

Ovo sam nazvao velikom greškom još od samog početka. To je definitivno kršenje duha izjava i uvjerenja koja su nam data 1990. godine. Što se Njemačke tiče, zakoni su utvrđeni i poštuju se.

[27]

Ukrajinska revolucija i rat[uredi | uredi izvor]

Protesti pokreta Evromajdan u Kijevu, decembar 2013.

Protesti pokreta Evromajdan započeli su 2013. godine zbog odluke ukrajinske vlade da obustavi potpisivanje Sporazuma o pridruživanju Ukrajine Evropskoj uniji, umjesto odabira bližih veza s Rusijom i Evroazijskom ekonomskom unijom. Sedmicama nakon protesta, 21. februara 2021. Janukovič i vođe ukrajinske parlamentarne opozicije potpisali su sporazumni dogovor koji je značio prijevremene izbore. Sljedećeg dana, Janukovič je pobjegao iz Kijeva prije glasanja o opozivu koje mu je oduzelo predsjednička ovlaštenja.[28][29][30] Vođe sa ruskog govornog područja u istočnim regijama Ukrajine izjavili su da su odani Janukoviču,[31] što je izazvalo proruske nemire 2014. u Ukrajini.[32] Nemire je pratila ruska aneksija Krima u martu 2014. kao i rat u Donbasu, koji je započeo u aprilu 2014. stvaranjem kvazi država, tj. Narodnih Republika Donjeck i Lugansk, koje podržava Rusija.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je 14. septembra 2020. odobrio novu Nacionalnu sigurnosnu strategiju Ukrajine, "koja predviđa razvoj posebnog partnerstva sa NATO-om s ciljem članstva u NATO-u". Dana 24. marta 2021. Zelenski je potpisao Uredbu br. 117/2021 kojom se odobrava "strategija deokupacije i reintegracije privremeno okupirane teritorije Autonomne Republike Krim i grada Sevastopolja.[33]

U julu 2021. Putin je objavio esej pod imenom O historijskom jedinstvu Rusa i Ukrajinaca, u kojem je još jednom potvrdio svoj stav da su Rusi i Ukrajinci "jedan narod".[34]

Američki historičar Timothy Snyder smatra Putinove ideje za imperijalističke. Britanski novinar Edward Lucas naziva to historijskim revizionizmom.[35] Drugi su mišljenja da rusko rukovodstvo ima iskrivljeno viđenje moderne Ukrajine i njene historije.[36][37]

Rusija smatra da mogući ulazak Ukrajine u NATO i općenito proširenje NATO-a ugrožava njenu nacionalnu sigurnost.[38][39] Zauzvrat, Ukrajina i druge susjedne zemlje optužile su Putina za pokušaj ruskog iredentizma i vođenje agresivne militarističke politike.[40][41]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ BBC News (16. 8. 2014). "Ukraine crisis: Rebel fighters "trained in Russia"". bbc.co.uk.
  2. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom hrw 28.8. 2014
  3. ^ Lister, Tim; Kesa, Julia (24. 2. 2022). "Ukraine says it was attacked through Russian, Belarus and Crimea borders". CNN. Kyiv. Arhivirano s originala, 24. 2. 2022. Pristupljeno 24. 2. 2022.
  4. ^ Rodionov, Maxim; Balmforth, Tom (25. 2. 2022). "Belarusian troops could be used in operation against Ukraine if needed, Lukashenko says". Reuters. Arhivirano s originala, 25. 2. 2022. Pristupljeno 25. 2. 2022.
  5. ^ "Australian sanctions on Russia: who do they target and will they have an impact?". theguardian.com (jezik: engleski). 24. 2. 2022.
  6. ^ "Canada announces new sanctions against Russia. This is what they're targeting". ctvnews.ca (jezik: engleski). 24. 2. 2022.
  7. ^ "Russia's military aggression against Ukraine: EU imposes sanctions against President Putin and Foreign Minister Lavrov and adopts wide ranging individual and economic sanctions". consilium.europa.eu (jezik: engleski). 28. 2. 2022.
  8. ^ "Iceland to Take Part in Sanctions Against Russia, Ministers Say". japantimes.co.jp (jezik: engleski). 24. 2. 2022.
  9. ^ "Japan announces more sanctions on Russia after Ukraine invasion". Iceland Review (jezik: engleski). 25. 2. 2022.
  10. ^ "New Zealand announces bans on Russia in response to Ukraine invasion". rnz.co.nz (jezik: engleski). 24. 2. 2022. Pristupljeno 25. 2. 2022.
  11. ^ "Norway Decides to Drop Russia From $1.3 Trillion Wealth Fund". Bloomberg (jezik: engleski). 28. 2. 2022.
  12. ^ "Singapore to impose sanctions on Russia, including export controls and certain bank transactions: Vivian Balakrishnan". CNA (jezik: engleski). 28. 2. 2022. Pristupljeno 28. 2. 2022.
  13. ^ "South Korea to join economic sanctions against Russia". channelnewsasia.com (jezik: engleski). 24. 2. 2022. Pristupljeno 25. 2. 2022.
  14. ^ "Neutral Swiss poised to freeze Russian assets - president". Reuters (jezik: engleski). 28. 2. 2022. Pristupljeno 28. 2. 2022.
  15. ^ Pei-ju, Teng (25. 2. 2022). "Taiwan to join international sanctions against Russia". focustaiwan.tw (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 25. 2. 2022. Pristupljeno 25. 2. 2022.
  16. ^ "PM Johnson unveils UK's largest-ever sanctions against Russia". reuters.com (jezik: engleski). 24. 2. 2022.
  17. ^ "Joined by Allies and Partners, the United States Imposes Devastating Costs on Russia". whitehouse.gov (jezik: engleski). 24. 2. 2022. Pristupljeno 25. 2. 2022.
  18. ^ Snyder, Timothy (2018). The Road to Unfreedom: Russia, Europe, America. New York: Tim Duggan Books. p. 197. ISBN 978-0-525-57447-7.
  19. ^ https://amp.theguardian.com/world/2014/aug/14/russian-military-vehicles-enter-ukraine-aid-convoy-stops-short-border Preuzeto 29. maja 2022.
  20. ^ Overland, Indra; Fjaertoft, Daniel (2015). "Financial Sanctions Impact Russian Oil, Equipment Export Ban's Effects Limited". Oil and Gas Journal. 113 (8): 66–72.
  21. ^ "Crimea's Water Crisis Is an Impossible Problem for Putin". www.bloomberg.com. Pristupljeno 27. 2. 2022.
  22. ^ "The Malta Summit and US-Soviet Relations: Testing the Waters Amidst Stormy Seas | Wilson Center". www.wilsoncenter.org (jezik: engleski). Pristupljeno 27. 2. 2022.
  23. ^ President George H.W. Bush and Soviet Union leader Mikhail Gorbachev hold their final news conferenc (jezik: engleski), pristupljeno 27. 2. 2022
  24. ^ Russia - Gorbachev comments on NATO expansion (jezik: engleski), pristupljeno 27. 2. 2022
  25. ^ "Tensions rise in Crimea over NATO". EuroNews. 7. 6. 2006 Arhivirano 30. 9. 2007. Pristupljeno 27. 2. 2022.
  26. ^ "Bush-Putin row grows as pact pushes east". The Guardian (jezik: engleski). 2. 4. 2008. Pristupljeno 27. 2. 2022.
  27. ^ Kórshunov, Maxim; RBTH (16. 10. 2014). "Mikhail Gorbachev: I am against all walls". Russia Beyond (jezik: engleski). Pristupljeno 27. 2. 2022.
  28. ^ "Who Are These 'People,' Anyway?". HuffPost (jezik: engleski). 14. 3. 2014. Pristupljeno 25. 2. 2022.
  29. ^ "Was Yanukovych's Ouster Constitutional?". RadioFreeEurope/RadioLiberty (jezik: engleski). Pristupljeno 25. 2. 2022.
  30. ^ "Rada removes Yanukovych from office, schedules new elections for May 25". Interfax-Ukraine (jezik: engleski). Pristupljeno 25. 2. 2022.
  31. ^ "Ukraine parliament removes Yanukovich, who flees Kiev in "coup"". Reuters (jezik: engleski). 22. 2. 2014. Pristupljeno 25. 2. 2022.
  32. ^ Fisher, Max (3. 9. 2014). "Everything you need to know about the 2014 Ukraine crisis". Vox (jezik: engleski). Pristupljeno 25. 2. 2022.
  33. ^ "Zelensky enacts strategy for de-occupation and reintegration of Crimea". www.ukrinform.net (jezik: engleski). Pristupljeno 24. 2. 2022.
  34. ^ Putin, Vladimir (12 July 2021). "Article by Vladimir Putin 'On the Historical Unity of Russians and Ukrainians'". The Kremlin. Government of Russia. Arhivirano 25. january 2021. Pristupljeno 24. 2. 2022. During the recent Direct Line, when I was asked about Russian-Ukrainian relations, I said that Russians and Ukrainians were one people – a single whole.
  35. ^ Lucas, Edward. "Why Putin's history essay requires a rewrite" (jezik: engleski). ISSN 0140-0460. Pristupljeno 24. 2. 2022.
  36. ^ "Putin's new Ukraine essay reveals imperial ambitions". Atlantic Council (jezik: engleski). 15. 7. 2021. Pristupljeno 24. 2. 2022.
  37. ^ "Putin's Ukraine rhetoric driven by distorted view of neighbour". The Guardian (jezik: engleski). 7. 12. 2021. Pristupljeno 24. 2. 2022.
  38. ^ Guyer, Jonathan (27. 1. 2022). "How America's NATO expansion obsession plays into the Ukraine crisis". Vox (jezik: engleski). Pristupljeno 24. 2. 2022.
  39. ^ "Ukraine: NATO's original sin". Politico (jezik: engleski). 23. 11. 2021. Pristupljeno 24. 2. 2022.
  40. ^ Rubin, Trudy. "Putin wants to reestablish the Russian empire. Can NATO stop him without war? | Trudy Rubin". Inquirer (jezik: engleski). Pristupljeno 24. 2. 2022.
  41. ^ Agencies (13. 9. 2014). "Putin wants to destroy Ukraine and restore Soviet Union, says Yatseniuk". The Guardian (jezik: engleski). Pristupljeno 24. 2. 2022.
  1. ^ Vođe separatističke pobune u Ukrajini, poput Aleksandera Borodaja, Vladimira Anjufejeva i Igora Girkina, su državljani Rusije, a njihova snaga je ojačana raznim dobrovoljcima iz Rusije, poput Čečena i Kozaka. S obzirom na visoko profiliranu tehnologiju oružja separatista, smatra se da isto dolazi iz Rusije. Ipak, nakon uvođenja sankcija EU-a i SAD-a, Rusija se distancirala od pobune te njene službene oružane snage nisu prešle granicu i izravno sudjelovale u ratu, iako je zabilježeno da su ruske snage u preko dvjesto incidenata pucali preko granice na ukrajinske vojnike. Međutim, kada su proruski pobunjenici počeli gubiti sve više teritorija, pojavile su se naznake da je Rusija intervenirala u njihovu korist: 16.8., vođa proruskih pobunjenika Aleksandar Zaharčenko je pred jednim sastankom objavio da je stiglo pojačanje iz Rusije u obliku 150 oklopnih vozila i 1.200 vojnika koji su četiri mjeseca proveli obuku u Rusiji.[1] 28. 8. 2014., i Human Rights Watch je u izvještaju naveo da Rusija podupire pobunjeničke snage.[2] Rusija pak poriče umiješanost.
  1. ^ Neke ruske snage izvršile su invaziju s teritorija Bjelorusije.[3] Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko također je izjavio da bi bjeloruski vojnici mogli sudjelovati u invaziji, ako bude potrebno.[4]