Safet Isović

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Safet Isović
Safet-isovic.jpg
Rođenje (1936-01-08) 8. januar 1936.
Smrt2. septembar 2007(2007-09-02) (71 godina)
ZanimanjeMuzičar
Godine aktivnosti1956–2007.[1][2]
Muzička karijera
Žanrovi
Instrumenti
  • Vokali
Izdavači
Povezani umjetnici

Safet Isović (8. januar 1936 – 2. septembar 2007) bio je poznati bosanskohercegovački izvođač sevdalinki. Po mišljenjima većine muzičkih kritičara i poznavalaca izvornog narodnog melosa jedan od najboljih izvođača sevdalinki svih vremena.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 8. januara 1936. godine u Bileći.[3] Tokom drugog svjetskog rata napustio je rodnu Bileću kao izbjeglica sa svojim roditeljima. Od tada je bio nastanjen u Banjoj Luci gdje je pohađao osnovnu školu "Šesta pučka škola". Nakon završetka rata vratio se u Bileću gdje je upisao i maturirao gimnaziju, a potom upisao višu gimnaziju u Trebinju. Nakon šestog razreda preseljava u Slavonski Brod gdje je nastavio školovanje u gimnaziji "Zlatko Šnajder", bio je među najboljim đacima i završio veliku maturu 1955. godine. Iste godine je preselio u Sarajevo i počeo studirati na Pravnom fakultetu. U Sarajevu je, nakon doseljenja, proveo ostatak života. U društvu svojih prijatelja je često pjevao stare sevdalinke koje nikad nije snimio. Jedna od njih je "Na Ophodži prema Bakijama", a volio je pjevati i vranjanski sevdah.[3]

U ljeto 1992, tokom rata Isović je bio teško ranjen u svojoj porodičnoj kući u Sarajevu, pa će po drugi put u životu krenuti u izbjeglištvo. Jedno vrijeme zadržava se u Zagrebu, gdje učestvuje u osnivanju društva hrvatsko-bošnjačkog prijateljstv. Nakon rata vratio se u Sarajevo, gdje je postao nekom vrstom nacionalnog gurua. Na velikom solističkom koncertu u Zetri, održanom 29. maja 2003. godine, okupio je cjelokupnu bošnjačku elitu - od najznačajnijih predstavnika uleme, proslavljenih slikara i pisaca, pa sve do novinara i novih, u ratu stvorenih, bogataša. Bila je to demonstracija ne samo Safetove pjesme već i nove nacionalne romantike. Pjevao je aktivno više od pola vijeka.

Preminuo je 2. septembra 2007. godine, a ukop je obavljen 4. septembra 2007. godine u haremu Alipašine džamije u Sarajevu.[3]

Muzičko stvaralaštvo[uredi | uredi izvor]

Tokom studiranja u Sarajevu, često je sa prijateljima "pjevušio" u hodniku tokom odmora. Njegovo pjevanje se svidjelo Hasku Haveriću koji ga je tada jedva nagovorio da postane član ansambla narodnih igara i pjesama studentskog društva "Slobodan Princip Seljo" gdje je polagao audiciju pred komisijom u kojoj su bili Selver Pašić, Selim Salihbegović i drugi. Zbog talenta kojeg je imao, odmah je bio primljen.

Godine 1956. po nagovoru ljudi iz ansambla je otišao na audiciju na Radio Sarajevo. Nakon što je položio audiciju (iz drugog pokušaja), odobreno mu je da snimi dvije pjesme. Prve pjesme koje je snimio su bile "Kad ja pođem iz Sarajeva grada" i "Kasno prođoh kraj Morića hana" koje su emitirane na dan oslobođenja Sarajeva 1957. godine prvi put na Radio Sarajevu. Prvi solistički koncert je održao u "Domu sindikata" u Beogradu 19. marta 1963. godine kojeg je otvorio pjesmom "Otvori vrata od hamama, Zlato, Zlatijo". Zatim su slijedile godine njegovog velikog uspjeha. Bio je pobjednik mnogih velikih muzičkih festivala, dobitnik nagrade "Zlatni mikrofon" i oko 35 zlatnih i srebrnih ploča, zatim dobitnik Estradne nagrade BiH i Estradne nagrade bivše Jugoslavije.[4] Isovićeve pjesme pratile su razvoj socijalističke države. Početkom 1970-ih on puni gradske dvorane svih socijalističkih prijestolnica, od Triglava do Gevgelije. Njegova muzika predstavljala je jednu novu duhovnost, zasnovanu na spoju izvorne tradicije i socijalističkog "moderniziranog" narodnjaštva. Safet Isović je "demokratizirao" sevdalinku, učinio ju je pjesmom širokih narodnih masa, što je bio jedan od osnovnih zahtjeva tzv. socijalističke kulture. Pjevao je na svim važnijim društvenim manifestacijama, a u nekoliko navrata i u društvu sa Titom. Svojim kristalnim tenorom, on je pjesme o neostvarenoj ljubavnoj žudnji izvodio s nekom vrstom scenske samouvjerenosti i superiornosti.[5]

Dvorane u kojima je održavao solističke koncerte, širom svijeta, su bile prepune kad god je gostovao. Vrhunac svih tih gostovanja je bio održani koncert u prepunoj operskoj dvorani u Sydneyu u kojoj je ušao u katalog izvođača i jedini je pjevač iz bivše Jugoslavije koji je u njoj gostovao. Snimio je brojne sevdalinke za arhiv Radio Sarajeva (uključujući i nekoliko sevdalinki uz saz). Bio je aktivan član Udruženja estradnih radnika Bosne i Hercegovine.

Saradnja sa drugim muzičarima[uredi | uredi izvor]

Zahvaljujući Safetu, mnoge sevdalinke su ostale zabilježene za sva vremena kroz njegove audio i video snimke i arhivske snimke za Radio Sarajevo. Kroz dugu muzičku karijeru je sarađivao sa mnogim muzičarima, izvođačima i tekstopiscima. Snimio je dosta pjesama u duetu sa popularnim izvođačima bosanske pjesme: Zaimom Imamovićem, Nadom Mamulom, Mehom Puzićem, Miletom Petrovićem, Bebom Selimović itd.

Antologijski snimci[uredi | uredi izvor]

Diskografija[uredi | uredi izvor]

Tokom svoje dugogodišnje karijere, Safet je snimio nekoliko stotina pjesama. U početku je kao i ostali izvođači snimao singl ploče sa dvije, a zatim sa četiri pjesme. Polovinom 1970-ih počeo je snimati LP (Long play) albume, a kasnije CD-e.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Umro jedan od najboljih izvođača sevdalinki Safet Isović". Jutarnji. 2. 9. 2007. Arhivirano s originala, 29. 11. 2014. Pristupljeno 18. 7. 2013.
  2. ^ "Danas u Sarajevu Umro Safet Isovic". Radio Preporod. 2. 9. 2007. Arhivirano s originala, 29. 11. 2014. Pristupljeno 18. 7. 2013.
  3. ^ a b c "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 3. 12. 2013. Pristupljeno 22. 7. 2013.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  4. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 8. 10. 2013. Pristupljeno 22. 7. 2013.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  5. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 29. 8. 2011. Pristupljeno 22. 7. 2013.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)