Safet Zajko

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Safet Zajko
Rođenje (1959-03-01) 1. mart 1959.
Rudo, FNRJ
Smrt17. juni 1993(1993-06-17) (34 godine)
Sarajevo, Republika Bosna i Hercegovina
NacionalnostBošnjak
PripadnostBosna i Hercegovina Republika Bosna i Hercegovina
RatoviRat u BiH 1992–95.
VojskaArmija RBiH

Safet Zajko (1. mart 1959 – 17. juni 1993) bio je bosanskohercegovački borac, pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine i dobitnik ratnog priznanja Zlatni ljiljan.

Predratni period[uredi | uredi izvor]

Safet Zajko je rođen 1. marta. 1959 godine u selu Gaočić, sjeverozapadno od Rudog, od oca Salke i majke Dude. Nakon završene srednje škole, kao metalac po zanimanju, zapošljava se u metaloprerađivačkom preduzeću Zrak iz Vogošće. Završio je školu rezervnih oficira pješadije u Bileći. Pred rat u Bosni i Hercegovini je imao čin rezervnog kapetana. Početkom 1992. godine počeo je da radi na organizovanju i pripremanju oružanog otpora u sarajevskim naseljima Buća Potok, Buljakov Potok, Briješće, Sokolje, Pofalići, Velešići gdje se formiraju jedinice Teritorijalne odbrane. Do početka rata, Safet je nastavio raditi na organizovanju i pripremanju oružanog otpora u ovom dijelu Sarajeva. Koordinirao je rad novoformiranih vojnih jedinica u sarajevskoj općini Novi Grad i radio na njihovom uvezivanju.

Ratni period[uredi | uredi izvor]

Iz već formiranih jedinica sa ovog područja nastali su 19. maja 1992. godine Prvi samostalni bataljon Okružnog štaba odbrane Sarajevo i 15. pješadijska brigade TO Novi Grad koja je formirana 1. jula 1992. godine. Daljim ukrupnjavanjem jedinica i poboljšanjem organizacione strukture 1. oktobra 1992. godine formirana je 2. motorizovana brigada na čijem čelu je bio Safet Zajko.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Samo 5 dana nakon oslobađanja Mijatovića kose, na brdu Žuč, 17. juna 1993. godine, prilikom izviđanja položaja je poginuo. Iza Safeta ostala je supruga i dvije kćerke. Sahranjen je kao šehid u haremu Alipašine džamije u Sarajevu.[1]

Odlikovanja[uredi | uredi izvor]

Za ratne podvige, naredbom komandanta GŠ Armije RBiH broj 02-/1091-451 od 15. 12. 1992. godine[2] dobio je ratno priznanjeZlatni ljiljan kao jedan od prvih dobitnika ovog priznanja. Za herojski doprinos u odbrambeno-oslobodilačkom ratu, izuzetno junaštvo i samoprijegor ispoljen u borbenim djejstvima i pri tome ostvarena rezultate, Ukazom Predsjedništva RBiH broj 02-111-290/94 od 14. 4. 1994. godine posmrtno je odlikovan[[Orden heroja oslobodilačkog rata|Ordenom heroja oslobodilačkog rata] Armije Republike Bosne i Hercegovine. Odlukom Predsjedništva RBiH broj 02-111-35/96 od 12. 1. 1996. godine, posthumno je proglašen u čin brigadnog generala.

Jedna od ulica u Sarajevu, u općini Novi Grad kao i park u istoj općini su nazvani po Safetu.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]