Sahat-kula Mehmed-paše Kukavice u Foči

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Sahat-kula Mehmed-paše Kukavice u Foči

Sahat-kula Mehmed-paše Kukavice nalazi se u Gornjoj čaršiji u centru Foče, Bosna i Hercegovina i zadužbina je Mehmed–paše. Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1]

Historija[uredi | uredi izvor]

Izgrađena je u periodu 1758. – 1761. godine. Oko 1884. godine sat je popravljen. Devedesetih godina 19. stoljeća nabavljen je novi sat, a stari je prenesen u Zemaljski muzej. Tada je preneseno i zvono. Te godine nabavljen je novi sat sa tri mine, od kojih je ona jugoistočne strane imala tzv. turske brojeve, ona sa sjeveroistočne rimske, a na jugozapadnoj strani arapski brojevi. U toku II svjetskog rata, 1943. godine, Sahat-kula je dosta stradala, pa je u ljeto 1954. godine popravljena. Sanacija Sahat-kule je izvršena i 1988. godine, a novi satni mehanizam na električni pogon postavljen je 1991. godine.

Posljednji put sahat-kula Mehmed-paše Kukavice renovirana je 2011. godine uz pomoć Češke ambasade u Bosni i Hercegovine.[1]

Opis[uredi | uredi izvor]

Sahat-kula sagrađena je od kamena, bez završne obrade malterom, u obliku četvrtaste prizme, visoka je 20 metara i pokrivena šatorskim krovom. Osnova je četverougaona, dimenzija 310 sa 320 centimetara. U kulu se ulazi kroz metalna vrata visoka devedesetak centimetara koja su od svih sahat-kula u BiH najmanjih dimenzija, a do satnog mehanizma vode drvene stepenice. Satovi su smješteni ispod samog krova kule i okrenuti su na četiri strane. Sat se svakih pola sata oglašavao jednim udarcem gonga, dok pune sate označava odgovarajućim brojem udaraca gonga.[1]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Alija Bejtić, Povijest i umjetnost Foče na Drini, "Naše starine" III, Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1956.
  • Alija Bejtić: Bosanski namjesnik Mehmed paša Kukavica i njegove zadužbine u Bosni (1752-1756. i 1757-1760), Prilozi za orijentalnu filologiju, br. VI-VII, Sarajevo, 1956-1957.
  • Alija Bejtić, Povijest i umjetnost Foče na Drini, "Naše starine" IV, Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1957.
  • Hamdija Kreševljaković, Sahat-kule u Bosni i Hercegovini, "Naše starine" IV, Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1957.
  • Desanka Kovačević, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo, 1978.
  • Husref Redžić, Studije o islamskoj arhitektonskoj baštini, biblioteka "Kulturno naslijeđe", Sarajevo, 1983.
  • Husref Redžić, Umjetnost na tlu Jugoslavije, Islamska umjetnost, Izdavački zavod Jugoslavija, Beograd 1984.
  • Hivzija Hasandedić, Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, El-Kalem, Sarajevo, 1990.
  • Evlija Čelebi, Putopis – odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo - Publishing, Sarajevo, 1996.
  • Faruk Muftić, Foča: 1470-1996, Sarajevo, 1997.
  • Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga II, Sarajevo-Publishing, Sarajevo, 1998.
  • Ekrem Hakkı Ayverdi, Avrupa'da Osmanli Mimari Eserlera Yugoslavya II, 3. kitab, Istanbul, 2000.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c "Sahat-kula Mehmed-paše Kukavice". KONS.gov.ba. Pristupljeno 13. 10. 2016. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]