Salomova palata

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Salomova palata - Titova 54, Sarajevo, u stilu Secesije

Salomova palata nalazi se u općini Centar u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 29. januara do 04. februara 2008. godine, donijela je odluku da se palata proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik

Lokacija[uredi | uredi izvor]

Nalazi se na južnoj strani Titove ulice na broju 54

Historija[uredi | uredi izvor]

Salomova palata u Titovoj ulici 54 izgradjena je 1912. godine u stilu secesije, za vlasnike Ješua i Mojcu Salom. Autor projekta je arhitekt Rudolf Tenies. Na fasadi pasaža iznad ulaza u desno stubište nalazi se originalni reljefni natpis „1912 DURCH ARCHITEKT RUDOLF TONNIES“. [2].

U vrijeme građenja ove palate na snazi je novi Građevinski red za „Zemaljski glavni grad Sarajevo“, objavljen 5. augusta 1893. godine. Ovim građevinskim redom vodi se računa o budućem izgledu grada, pa su u pogledu građenja i primjene građevinskog materijala postavljeni novi standardi.[3].

Od izgradnje pa do danas građevina ne mijenja svoju stambeno-poslovnu funkciju. Tokom svjetskih ratova, kao i tokom zadnjeg rata u BiH nisu zabilježena značajnija oštećenja na objektu. Godine 2008. godine Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo obnovio je palaču.

Opis[uredi | uredi izvor]

Izvedena je kao stambeno-poslovna trodijelna palata sa unutrašnjim dvorištem u već izgrađenom području, na južnoj strani Titove ulice. Jedan dio palate izgrađen je u drugoj polovini XX vijeka u uglu atrija. Ukupna spratnost je P+4+mansarda. Na gornjim etažama sva tri bloka smješteno je 49 stanova različitih veličina. Palata sadrži drveni lift sa originalnim elektromotorom iz austrougarskog perioda..[4].

Sjeverno pročelje je jasno odijeljeno na dvije zone, a granicu između njih predstavlja ograda balkona od vještačkog kamena. Donja zona, zaključno sa prvim spratom je visine 8 metara. U centralnom dijelu prizemlja se nalazi pasaž širine 5 metara, a bočno se nalaze po tri staklena izloga dimenzija 370 cm x 400 cm.

Iznad izloga, u širokim poljima između trokrilnih prozora dimenzija nalazi se 8 figura u prirodnoj veličini u narodnim nošnjama srpskog, hrvatskog i bošnjačkog seoskog i gradskog stanovništva BiH. Svaka od ovih figura predstavlja vrijedno kiparsko djelo.

Godine 1949. godine istočno krilo je nadograđeno u zoni iznad mansarde, a dograđeni stanovi remete zavidnu kompoziciju sjevernog pročelja.

U prizemlju južne fasade u atriju, nasuprot ulaza sa Titove ulice nalaze se dva velika izloga dimenzija 260 cm x 290 cm. U jednom od ovih izloga se nalaze ulazna vrata galerije „Preporod“. Južna fasada prema Pozorištu mladih je potpuno simetrična kompozicija. U prizemlju sa desne strane smješten je glavni ulaz galerije „Roman Petrović“.

Zapadna fasada atrija je složena kompozicija sa vrlo malo arhitektonskih elemenata koji se ponavljaju.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Alija Bejtić -Ulice i trgovi Sarajeva. Sarajevo: Muzej grada Sarajeva 1973. Godine
  • Ibrahim Krzović - Arhitektura secesije u Bosni i Hercegovini, Kulturno naslijeđe, Sarajevo
  • Nedžad Kurto - Sarajevo 1492-1992, Oko, Sarajevo.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Salomova palata u Sarajevu". kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 9. 2016. 
  2. ^ "Nedžad Kurto: ARHITEKTURA BIH- Razvoj bosanskog stila". Kulturno naslijeđe, Sarajevo. Pristupljeno 9. 2. 2017. 
  3. ^ "Borislav Spasojević: Arhitektura stambenih palata austrougarskog perioda u Sarajevu.". Sarajevo: Svjetlost, 1988. Pristupljeno 9. 2. 2017. 
  4. ^ "Dizdar, Gorčin: Secesija i ‘bosanski slog’ – bosanski stil u arhitekturi". Fondacija Mak Dizdar, objavljeno 07/12/2008. Pristupljeno 9. 2. 2017. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]