Samostan u Plehanu

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Samostan u Plehanu je katolički vjerski objekat, Vrhbosanska nadbiskupija, Bosna i Hercegovina. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 10. jula 2006. godine, donijela je odluku da se pokretno dobro – muzejska zbirka, vlasništvo franjevačkog samostana u Plehanu, proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik. Nacionalni spomenik čine sljedeće zbirke:

  • pinakoteka, 395 slika,
  • gliptoteka, 35 skulptura,
  • misno posuđe, 2 predmeta,
  • arhivska građa, 5 predmeta.

Historija[uredi | uredi izvor]

Samostan Plehan smješten je na istoimenom brežuljku udaljenom desetak kilometara jugoistočno od Dervente. Osnovan je 1875. godine, na osnovu dozvole Osmanskog carstva iz 1853. godine. Kroz svoju nedugu historiju bio je sjedište i drugih institucija. Do godine 1882. u njemu je bila niža gimnazija za dio kandidata Franjevačke provincije Bosne Srebrene, a od 1888. do 1895. ovdje su studij filozofije imali studenti ove provincije. Godine 1888. u plehanskom samostanu je pokrenuto je izdavanje prvog časopisa u historiji sjeverne Bosne, koji se zvao Novi prijatelj Bosne. Od 1985. godine u samostanu djeluje izdavačka kuća Slovoznak, koja je izdala nekoliko vrijednih edicija.

Dolaskom Austrougarske, samostanska je zgrada godine 1882. znatno proširena, ali je i ona postala tijesna te je 1932. godine, po nacrtu poznatog arhitekta Karla Paržika, sagrađen novi samostan, u koji je uklopljen manji dio staroga. Zajedno s crkvom neoromaničkoga stila, građenu po nacrtima arhitekta Ivana Holza, samostan je dominirao cijelom okolinom.

Nakon drugog svjetskog rata u prizemlju i prvom spratu nalazio se starački dom, a od 1956. do 1965. bolnica za plućne bolesnike. U dijelu samostanske ekonomske zgrade, stanovale su sestre milosrdnice, koje su radile u bolnici.

Nakon odlaska bolnice, u samostanskim prostorijama ponovno je svoj prostor našla samostanska knjižnica s brojnim teološkim, filozofskim, povijesnim i književnim djelima iz 19. i 20. stoljeća, kao i djelima franjevačkih pisaca 18. i 19. stoljeća. U okviru knjižnice uređen je arhiv, u kojem se čuvala relativno bogata građa od važnosti za povijest ovoga kraja. Vrlo su vrijedne matične knjige, koje se vode od 1763. godine, a sačuvan je velik broj isprava i rukopisa iz 18. i 19. stoljeća.

U ratu u Bosni i Hercegovini samostan i crkva su 1992. godine minirani i porušeni. Neke vrlo vrijedne umjetnine su uništene, ali većina ih je sačuvana u prizemlje privatne kuće u Slavonskom Brodu.

U okviru projekta pod zaštitom UNESCO-a o obnovi triju važnih religijskih središta u BiH porušenih u ratu španska vlada donirala je samostanu Plehan, džamiji Ferhadija u Banjoj Luci i pravoslavnoj crkvi u Mostaru po 200.000 USD. Vlada Federacije BiH donirala je 500.000 KM, i izgrađena je zgrada Muzeja i galerije samostana Plehan za smještaj nacionalnog spomenika.

Opis[uredi | uredi izvor]

Zbirka umjetnina Franjevačkog samostana Plehan osnovana je sedamdesetih godina XX stoljeća, kada je samostan dobio oko dvije stotine umjetničkih eksponata, koji su vremenom nadopunjavani. Samostanska pinakoteka do zadnjega rata narasla je na preko sedam stotina eksponata uglavnom moderne umjetnosti, religiozne ali i druge provenijencije u različitim likovnim tehnikama: puna plastika (mramor, drvo, terakota, bronza), reljef, (bakar, drvo, mramor), ulje na platnu, pastel, tempera, akvarel, vitrail, mozaik, inkrustacija, goblen...

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Samostan u Plehanu". kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 9. 2016.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mladen Ančić - Gdje je bio podignut prvi franjevački samostan u srednjevjekovnoj Bosni. Sarajevo: Institut za istoriju, Prilozi, br. 21, god. 20, 1985. godina

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]