Sandalj Hranić Kosača

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Posjed velikog vojvode bosanskog Sandalja Hranića Kosače

Sandalj Hranić Kosača (cca 1370 - 15. mart 1435) bio je vojvoda rusaga bosanskog,[1] bosanski velmoža iz roda Kosače.

Porijeklo i naslijeđe[uredi | uredi izvor]

Sandalj Hranić Kosača sin je Hrane Vukovića, a sinovac vojvode Vlatka Vukovića. Imao je braću kneževe Vukca i Vuka Hranića. Njegov nasljednik na čelu roda je sinovac, sin Vukca Hranića, Stjepan Vukčić Kosača. Sandalj ga je uvrštavao među važnije predstavnike roda Kosače zajedno sa braćom, prilikom prodaje svoga dijela Konavala Dubrovčanima juna 1419. godine.[2] Uzima se da je Sandalj rođen oko 1370. godine, a umro je 15. marta 1435.[3] Na čelu roda Kosače je od 1393, kada se prvi put i spominje u savremenoj građi.[4] Od svoga strica, vojvode Vlatka Vukovića, Sandalj je naslijedio posjed, plemenitu baštinu, i titulu vojvode. To mu je omogućilo da odmah preuzme i istaknutu poziciju u krugu najuglednijih bosanskih velmoža. Redovno se nalazi u krugu najjače vlastele uz bosanske kraljeve kao savjetnik, ručnik i svjedok. Njegov najpoznatiji diplomata bio je Pribislav Pohvalić.

Sandaljeva vjerska orijentacija pokazuje sklonost prema Crkvi bosanskoj. Nije bio član hijerarhije Crkve bosanske, ali je priznavao njeno mjesto i ulogu u bosanskom društvu. Bio je oženjen ženama pravoslavne i katoličke vjerske pripadnosti.

Posjed i rezidencije[uredi | uredi izvor]

Sandaljev posjed obuhvatao je područje od sliva Neretve do sliva Drine sa Fočom i Goraždem, Polimlje sa Prijepoljem, Brezom i Pljevljima, i od Vrhbosne preko Zagorja, Dabra[5], Popova[6], Ljubomira, Ljubinja[7], Bileće, Cernice[8] i Vrsinja[9], do Kotora i Novi (Sveti Stefan) u župi Dračevici[10]. Bio je i gospodar polovine župe Konavli koju je dijelio s knezom Pavlom Radinovićem iz bosanske vlastelinske porodice Pavlovići. Zajedno s punicom, banicom Ankom, i drugom suprugom, Katarinom Vuković Hrvatinić, miraz iz drugog braka, Ostrovicu, i prava na Skradin prodao je Mlečanima 1410. godine. Svoju polovinu posjeda u Konavlima prodaje Dubrovčanima 1419. godine, a svoja prava na Kotor Mlečanima 1423.

Najpoznatije Sandaljeve rezidencije bile su u Blagaju (Bišće), Novom, Kozmanu, Samoboru, Kuknju i Ključu. One su omogućavale kontrolu prostranog posjeda. Tokom godine često je mijenjao mjesto boravka. Njegov itinerarij predstavlja jednog od najpokretljivijih bosanskih velmoža srednjeg vijeka. Sandalj je boravio 1412. u Budimu na turniru evropskih vladara i velmoža koji je priredio ugarski kralj Sigismund Luksemburški. Nije bio vitez Zmajevog reda, kako se postavlja, jer nijednom nije zabilježen u tom svojstvu. Sandalj je u Dubrovniku stekao posjede i imao svoju palatu. Bio je i dubrovački plemić. Njegov dolazak u Dubrovnik 1426. bio je spektakularno primanje jednog stranca. U Dubrovniku je imao svoje depozite u kojima je čuvao dragocjenosti. Prodaja dijela Konavala omogućila mu je ulaganje novca na dobit u Dubrovniku od kojeg su on i njegovi nasljednici imali značajne kamate od dvije glavnice u iznosu od 600 dukata. Od Dubrovčana je primao konavoski dohodak u iznosu od 500 perpera. Imao je carine u Vrapču, Ledenicama, Glasincu, a najveće dobitke imao je iz carine na trgu Drijeva. Od 1410. je vlasnik trga Drijeva i polovine drijevske carine. Drugu polovinu držali su Pavlovići i Radivojevići. U Olovu je dijelio carinu sa Pavlovićima.

Za vrijeme Ostoje[uredi | uredi izvor]

U koaliciji s Hrvojem Vukčićem i Jurjem Radivojevićem zbacuje kralja Stjepana Ostoju 1404. godine i postavlja za kralja Ostojinog brata, Tvrtka II, ali se Ostoja ubrzo vraća na vlast. Proširuje svoj posjed na istočni dio Huma na račun vojvode Radiča Sankovića, a dobija i dio trga Drijeva. Tada je stekao titulu velikog vojvode rusaga bosanskog. Vrhunac u svome razvoju otvara 1405. kada postaje uz Hrvoja Vukčića jedan od najvažnijih bosanskih magnata. Tu poziciju kruniše bračnom vezom s Hrvojevom sinovicom Katarinom. Učestvuje u svim prijelomnim događajima bosanske historije kroz prve tri decenije 15. vijeka. Zajedno s kraljem Ostojom i Zlatonosovićima 1415. godine učestvuje u ubistvu kneza Pavla Radinovića, brata Ostojine supruge, kraljice Kujave Radinović. To mu je donijelo neprijateljstvo s Pavlovićima koje se odražavalo kroz čitavo vrijeme njegovog života.

Vazali[uredi | uredi izvor]

Na svome prostranom posjedu Sandalj je imao vazale koji su bili podređeni njemu i rodu Kosača. Rod Kosača (označavan u izvorima kao pleme) imao je četiri kuće sa svojim predstavnicima. Svi su nosili titule kneževa. Na širem terenu istaknutu ulogu imali su Čemerovići i Pripčići-Mrđenovići na području Gacka i Nevesinja, Vojtanovići na području Dračevice, Vardići na području Goražda i Dobrovojevići na području Vrsinja. Sandaljevim vazalima pripadali su i predstavnici humske vlastele Nikolići, Milatovići i Komlinovići. Važnu ulogu na Sandaljevom posjedu imali su Vlasi (Vlasi u srednjovjekovnoj Bosni), koji su svojom karavanskom trgovinom omogućavali ekonomsko uzdizanje širih prostora u vezama sa Bosne sa Mediteranom. Najveću ulogu među njima imali su Vlasi Stankovići, iz katuna Stanka Perutinića, a koji su pripadali širim okvirima Vlaha Maleševaca.

Brakovi[uredi | uredi izvor]

Bio je oženjen tri puta. Njegova prva supruga (1396) bila je Jelena Crnojević, druga Katarina Vuković Hrvatinić (1405), a treća Jelena Lazarević (1411). Uprkos tri braka nije imao potomke. Naslijedio ga je sinovac Stjepan Vukčić Kosača.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "kurtovic_sandalj_hranic_kosaca.pdf". 
  2. ^ „ми воевода Сандаљ с моом братиом с кнезем Влкцем и с кнезем Влком и Стипаном сином кнеза Влкца” (24. juni 1419. godine), Љубомир Стојановић, Старе српске повеље и писма, I/1, Српска краљевска академија, Зборник за историју, језик и књижевност српског народа, Прво одељење, Споменици на српском језику 19, Београд - Сремски Карловци 1929, 294.
  3. ^ Dubrovački kroničar Junije Rastić je precizno zabilježio vrijeme Sandaljeve smrti: "alli 15 del mese di marzo mori Sandagl Hranich", "Chronica Ragusina Junii Restii item Joanis Gundulae, (ed. Nodilo N.)", Zagreb 1893, 264.
  4. ^ “Braycho de Nenada et Bogzin Dragoseuich conpromiserunt se de omnibus eorum questionibus quas habent similiter pro equis in Chouaz hominem de Sanday confanouere et in Bogetta Rudich et hinc ad octo dies possit indicare inter eos pro ut eisdem videbiter et infra ipsum octo dies Bogzin promisit Ragusium accedere prope dicta questione aliter ex nunc se vocauit et tenent pro torto et conuicto in ipsa ca” (19.10. 1393. godine), DAD, Diversa Cancellariae, XXX, 70.
  5. ^ „Radovez Glupçich de Isadbra contrate Sandalis facit manifestum quod ipse locat se et opera sua Ruscho Sematouich de Callamotta usque ad unum annum proxime futuris, promictens bene et fideliter seruire sibi et obedire et facere omnia que sibi comisserit tanquam sibi possibilia et furtum non comitere nec volenti comitere consentire. Et hoc quia dictus Ruschus promixit et se obligauit sibi dare victum et vestimenta, videlicet, una socham et duas gonellas panni rassie, duo paria caligarum et sitularum, duas camisias et duo paria sarabularum. Renuntiando. Pro quo Radouazio Pribigna Glubetich caligarius constituit se plezium et principalem pagatorem pro quolibet furto quod fecerit dicto Radouez de satisfaciendo” (19.8. 1406. godine), DAD, Diversa Cancellariae, XXXVI, 87.
  6. ^ „Obrad Sedlarich de Papaua nuncius magnifici domini voyuode Sandalium presentator que trium literarum hic affiassarum fuit confessus habuisse et recepisse a nobili et sapienti viro domino Clemente de Bodazia honor Rectore comunis Ragusii, presente, dante et soluente nomine comunis Ragusii pro magarissio sex annorum yperperos trecentos sesaginta. De quibus dictus Obrad fecit finem et absolutionem nomine prefati domino Sandalium. Et hoc presentibus nobilibus viris magistro Bartolo de Plombino phisicho et magistro Johanne de Recanato zirosicho salariatis comunis Ragusii et aliis testibus ad hec vocatis et rogatis” (29.5. 1414. godine), DAD, Diversa Cancellariae, XL, 12.
  7. ^ „Milcho Gluboyeuich de Glubigna homo voiuode Sandagli facit manifestum habuisse et recepisse a Raduno Merghich hominem ser Aluisii de Goze unum bouem ad tenendum, passendum et cum eo laborandum secundum consuetudinem contrate Glubigne usque ad voluntatem dicti Radini, promictens ipsum bouem fideliter tenere, passere et custodire, se obligans de mala custodia pro ipso boue extimato de comuni concordia perperos VII. Renuntiando” (12.5. 1403. godine), DAD, Diversa Cancellariae, XXXIV, 219.
  8. ^ Na području Cernice marta 1426. godine zabilježeni su Mirko Pribinić i Vukac Bokčić kao ljudi vojvode Sandalja Hranića Kosače: „Nos Mirchus Pribignich et Vochaç Bochçich} homines voyuode Sandagl de Zerniza confitemur quod super nos et omnia nostra bona obligamus nos dare et soluere ser Johanni Teo. de Prodanello yperperos septuaginta tres et grossos quatuor usque ad quindecim dies proxime futuros. Et sit de presenti viagio. Et si ultra etc. Tenendo se etc. Renuntiando etc. Judex et testis ut supra” (21.03. 1426. godine), DAD, Debita Notariae, XIV, 11.
  9. ^ Decembra 1424. godine bili su optuženi Radivoj Božićković i Bogdan Milošević ljudi vojvode Sandalja Hranića Kosače iz Vrsinja: „Boichus Stupochna homo ser Aluisii Mar. de Goze de Canale coram domino Rectore ser Vita de Resti conqueritur supra Radiuoy Bosicichouich et Bogdan Miloseuich de Versigna, homines voiuode Sandagl. Eo quia dicti accusati violenter acceperunt dicto accusatori unum bouem valoris yperperis decem” (14.12. 1424. godine), DAD, Lamenta de foris, VI, 70.
  10. ^ „Bogzin et Priboye fratres Goisich de Drazeuiza homines Sandagli voyuode faciunt manifestum habuisse et recepisse a Paulo Dragotinouich et a Dabixio Rapcich et a quolibet ipsorum insolidum quinque vachas et duos vitilinos ad presens natos ad tenendum, passendum et custodiendum secundum ordinem contrate, promittens ad omnem requisicionem predictorum Pauli et Dabixiui vel unius ipsorum hostendere rationem de dictis animalibus ad clarum factum promicten quam de mala custodia. Renuntiando. Et ad melliustenetem” (5.3. 1402. godine), DAD, Diversa Cancellariae, XXXIV, 89.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • "Chronica Ragusina Junii Restii item Joanis Gundulae, (ed. Nodilo N.)", Zagreb 1893.
  • Ljubomir Stojanović, Старе српске повеље и писма, I/1, Српска краљевска академија, Зборник за историју, језик и књижевност српског народа, Прво одељење, Споменици на српском језику 19, Београд - Сремски Карловци 1929.
  • Esad Kurtović, "Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hranić Kosača", Institut za istoriju, Historijske monografije, knj.4, Sarajevo 2009: [1]