Idi na sadržaj

Sandy Lopičić

Nepregledano
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Sandy Lopičić na koncertu Sandy Lopicic Orkestra u Postgarage u Grazu 2006.

Sandy Lopičić (često i Sandy Lopicic) rođen 5. maja 1973. u Stuttgartu je austrijski glumac, muzičar i pozorišni reditelj bosanskohercegovačkog porijekla. Osnivač je i vođa Sandy Lopicic Orkestra.

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Lopičić je prvih 14 godina života proveo u Esslingenu na Neckaru. Njegovi roditelji potiču iz Sarajeva (Bosna i Hercegovina). Tamo se preselio 1987. godine i četiri godine pohađao srednju muzičku školu, učeći klavir kod Nede Stanković. Godine 1991. došao je u Graz da studira klasični klavir kod Alexandera Satza iz Moskve. Tamo živi s glumicom Susanne Konstanze Weber s kojom ima dvoje djece. Ima i kćerku iz prvog braka s bosanskohercegovačkom pijanisticom Lejlom Fitozović.

Umjetnička aktivnost

[uredi | uredi izvor]

Kao mladi student klavira, Sandy Lopičić je tri puta sedmično nastupao kao solo zabavljač u Graz Theatercaféu kako bi finansirao svoje studije. Tokom dana je radio kao baletni korepetitor u baletskoj školi Opere u Grazu. Te godine, 1992. nastupio je kao statista u operi Amerika Romana Haubenstocka-Ramatija .

Ubrzo nakon toga (1995.) Lopičić je dobio svoj prvi angažman kao muzički direktor i kompozitor u Vereinigte Bühnen Graz, gdje je pod umjetničkim direktorom Marcom Güntherom napisao muziku za svjetsku premijeru opere Wolfganga Bauera Die Menschenfabrik, a 1998, zajedno s direktorom Ernstom M. Binderom, aranžirao je Tom Waitsovu pjesmu Black Rider u divljem balkanskom zvuku za bend od 15 članova. Godinu dana kasnije, ovaj bend je postao Sandy Lopicic Orkestar, koji je 2000. potpisao ugovor sa svjetskom muzičkom izdavačkom kućom Network Medien za dva albuma (Border Confusion i Balkea) i nastupao je po Evropi do svog raspada 2006. Godine 2007. osnovao je svoju formaciju od 12 članova Sandy Lopicic Superstvar.

Sandy Lopičić i bugarski reditelj Dimiter Gočev prvi put su se sreli 2000. kako bi probavali operu "Pulverfass" Dejana Dukovskog za festival Steirischer Herbst. Lopičić je tamo upoznao i glumicu Susanne Konstanze Weber.

Lopičić je Gočeva vidio kao svog uzora i zainteresirao se za režiju. Njegova prva samostalna produkcija Einer flog über’s Kuckucksnest, 2003. u Grazu, Schauspielhaus, bila je veliki uspjeh. Nakon toga uslijedio je rad u rediteljskom duu Pan Danubia (2004–2007) s Corneliom Crombholz u bečkom Volkstheateru, Državnom pozorištu u Nürnbergu i Grazu. Iznad svega, Lorcina Krvava svadba nosila je Lopičićev muzički potpis. Njegova produkcija originalne verzije Krčme Bijeli konj, rekonstruirane na osnovu historijskih snimaka i originalne klavirske partiture iz 1930, za Državno pozorište u Linzu u januaru 2008. također je izazvala veliku pometnju.

Nakon predstave Poručnik sa Inishmorea ( Burgtheater Beč 2002), Gočev i Lopičić su se ponovo okupili u Berlinu 2008. kako bi probali Bure baruta u Deutsches Theater / Berliner Festspiele. Od 2005, Sandy Lopičić sve više koristi harmoniku umjesto klavira u svojoj scenskoj muzici. Godine 2011. je postavio Gočevovu produkciju svjetske premijere opere Petera Handkea Immer noch Sturm (Thalia Theater Hamburg i Salzburg Festival), u duetu (harmonika i lira) s Matthiasom Loibnerom.

Bio je zaslužan za muziku u posljednjem radu Dimitra Gočeva, Heinera Müllera, Cement (Residenztheater München, 2013).

Poznat po svojim temperamentnim nastupima sa svojim Balkan Orkestrom, Lopičić nastoji da isti temperament unese na pozorišnu scenu, i režira scene daleko od psihološkog teatra.

Premijerno je izveo Kafkinu dramu " Zamak " u Državnom pozorištu u Salzburgu u februaru 2013. Muzičku pratnju su priredili Matthias Loibner i bečki duo Die Strottern .

Lopičić surađuje i sa ženski horom SoSamma.[1]

Nastava

[uredi | uredi izvor]

Od 2011. radi kao docent pozorišne muzike na Univerzitetu za muziku i scenske umjetnosti u Grazu .

Muzički uticaji

[uredi | uredi izvor]

Sandy Lopičić je studirao i diplomirao koncertnom smjeru klasični klavir. Tokom ratnih godina u Jugoslaviji, njegovo interesovanje za narodnu muziku njegovog rodnog kraja je poraslo. To je također bilo vrijeme kada je Lopičić počeo komponovati muziku za teatarske predstave. Sve više je koristio romske pjesme, južnoslovenske narodne pjesme, kao i balkanske i cirkusne muzičke motive, te ih je aranžirao za razne ansamble. Sandy Lopičić je dozvoljavao svojim muzičarima da uključe improvizacijske džez uticaje i iz toga je formirao novi, jedinstveni zvuk, daleko od tradicionalnog stila balkanskog folklora ili srpske limene muzike. Lopičić se uglavnom oslanja na stare melodije (ili tekstove) iz balkanske regije: Bosna, Srbija, Hrvatska, Albanija, Kosovo, Bugarska, Rusija; i prerađuje ih koristeći "svoja vlastita sredstva". Ali repertoar Sandyja Lopičića uključuje i njegove vlastite kompozicije.

Radovi

[uredi | uredi izvor]

Pozorište

[uredi | uredi izvor]

Režija

[uredi | uredi izvor]
  • 2003: Einer flog über’s Kuckucksnest Ken Kesey, Schauspielhaus Graz
  • 2008: Im weissen Rössl, Charell/Benatzky, Landestheater Linz
  • 2009: Geld macht glücklich (svjetska premijera), Landestheater Linz
  • 2009: Izvan Röthenbacha (svjetska premijera), Državno pozorište u Nürnbergu
  • 2010: Šaka puna ljubavi (svjetska premijera) Dejana Dukovskog i Sandy Lopičić, Neuköllner Oper i Makedonsko narodno pozorište Skoplje
  • 2011: Preobražaj hladnog srca (svjetska premijera) po motivima Wilhelma Hauffa, Njemačko nacionalno pozorište Weimar
  • 2013: Dvorac, Franz Kafka, Državno pozorište Salzburg
  • 2014: München – evo me, Residenztheater München
  • 2015: Večno mladi Erika Gedeona, Slovensko narodno gledališče Maribor
  • 2016: Trümmerfrauen, Bombenstimmung (svjetska premijera), Schauspielhaus Graz
  • 2016: Svijet je velik i spas vreba svuda! (Ilija Trojanow) Dramatizacija romana Sandy Lopičić i Kathrin Kristina Liess, Landestheater Niederösterreich St. Pölten
  • 2017: Urednički rok! (svjetska premijera), Schauspielhaus Graz
  • 2017: Moški brlog Kristofa Magnusona, Slovensko ljudsko gledališče Celje, SLG
  • 2018: Svakom svoje, Silke Hassler i Peter Turrini, Schauspielhaus Graz
  • 2018: Generalni inspektor Nikolaja Gogolja, Državno pozorište Donje Austrije u St. Pöltenu
  • 2019: Rojava (svjetska premijera) Ibrahima Amira, Volkstheater Beč
  • 2020: Ptice (Tous des oiseaux) Wajdi Mouawad, Schauspielhaus Graz
  • 2021: Ois Offn! (svjetska premijera), Schauspielhaus Graz
  • 2023: Kraj pjesme (svjetska premijera) s Hannah Zufall, Schauspielhaus Graz
Produkcije Pan Danubia
  • 2004: Amadeus od Petera Shaffera, Pozorište Graz
  • 2005: Faith Love Hope, Ödön von Horváth, Schauspielhaus Graz
  • 2006: San ljetne noći, William Shakespeare, Državno pozorište u Nirnbergu
  • 2006: Krvavo vjenčanje, Federico García Lorca, Schauspielhaus Graz
  • 2006: Ivona, burgundska princeza, Witold Gombrowicz, Volkstheater Beč
  • 2007: Platonov Antona Čehova, Schauspielhaus Graz

Muzika

[uredi | uredi izvor]
  • 1995: Ljudska fabrika, Wolfgang Bauer, Steirischer Herbst Graz (režija: Thomas Thieme)
  • 1999: Manhattan Medea Dea Loher, Steirischer Herbst / Staatstheater Schwerin (Režija: Ernst M. Binder)
  • 2000: Bure baruta Dejana Dukovskog, Steirischer Herbst, Schauspielhaus Graz (Režija: Dimiter Gotscheff )
  • 2001: Još jednom za Jugoslaviju, Peter Handke, Thalia Theatre Hamburg (Režija: Hartmut Wickert)
  • 2002: Poručnik s Inishmorea, Martin McDonagh, Burgtheater Beč (režija: Dimiter Gotscheff)
  • 2004: Lulu Frank Wedekind, Schauspielhaus Graz (Režija: Mathias Fontheim)
  • 2008: Bure baruta Dejana Dukovskog, Deutsches Theater Berlin (režija: Dimiter Gočev)
  • 2011: Još uvijek oluja premijera Petera Handkea, Salzburški festival / Thalia Theatre Hamburg (režija: Dimiter Gočev)
  • 2013: Cement Heinera Müllera, Residenztheater München (Režija: Dimiter Gočev)

Muzička režija

[uredi | uredi izvor]
  • 1996: Šećer – Neki to vole vruće, Peter Stone i Jule Styne, Schauspielhaus Graz
  • 1998: Crni jahač, autori Tom Waits/Robert Wilson/William Boroughs, Schauspielhaus Graz
  • 2000: The 7 Deadly Sins/Mahagonny Songspiel Bertolta Brechta i Kurta Weilla, Schauspielhaus Beč (sa Helen Schneider i Markusom Schirmerom)
  • 2002: Janis Joplin, Thomas Guglielmetti, Schauspielhaus Graz (režija: M. Fontheim)
  • 2002: Šokirani Petar (Struwwelpeter) od Tiger Lillies, Schauspielhaus Graz
  • 2004: Isus Krist Superstar, autori Tim Rice i AL Webber, Opera u Grazu (režija: Josef Ernst Köpplinger )
  • 2009: Uspavanke, Duisburška filharmonija
  • 2015: Balkan Fever, koncert pod dirigentskom palicom Dirka Kaftana sa Sandy Lopicic Superstvar i Filharmonijskim orkestrom Graza, Opera u Grazu
  • 2016: Humonica – ljudski organ, autora i sa Sandyjem Lopicicom kao živim kompozitorom i muzičkim lutkarom, Univerzitet umjetnosti Graz (Mumuth)
  • 2025: Slippery Slope, Yael Ronen i Shlomi Shaban, Schauspielhaus Graz (Režija: Felix Hafner )
  • 2005: Your Song od Natashe Shah (uloga: Johannes)
  • 2010: Die Vaterlosen – film Marie Kreutzer (uloga: Ulli)
  • 2012: Great – film Andreasa Henna (uloga: Rado)
  • 2012: Demokratie – Emisija, Puls 4 (Uloga: Željko)
  • 2015: Maikäfer flieg – film Mirjam Unger (uloga: The Chandelier Shooter)
  • 2016: Hotel Rock'n'Roll – film Michaela Glawoggera i Michaela Ostrowskog (uloga: Rock Apostle)
  • 2016: Schnell ermittelt – ORF, režija: Michi Riebl (uloga: Jurij Kostomarow)
  • 2018: SOKO Donau / Beč (Lov na vještice) – Satel film (ORF i ZDF), režija: Olaf Kreinsen (Uloga: Sandi Saufkumpan)j
  • 2020: Vienna Blood – Die schwarze Feder, režija: Robert Dornhelm (Uloga: Voditelj)
  • 2022: Riesending – Jede Stunde zählt – – TV mini-serija, Senator Film Produktion (ARD, BR, Servus TV, SRF, SWR), Režija: Jochen Alexander Freydank (Uloga: Luka Perković)
Sandy Lopičić kao Luka Perković tokom snimanja serije Riesending – Jede Stunde zählt (2022) u Loseru, Štajerska

Muzika

[uredi | uredi izvor]
  • 2004: Vodič za seks dr. Tatjane kroz sve stvorenje, autora Martina Durkina (Wag-tv, Kanal 4 London)
  • 2005: Tvoja pjesma od Natashe Shah
  • 2008: Jedna od 8, autorice Sabine Derflinger
  • 2010: Stvaranje – Bez oca, autorice Marie Kreutzer
  • 2012: Odlično od Andreasa Henna

Radio program

[uredi | uredi izvor]

Diskografija

[uredi | uredi izvor]
  • 2001: Album Border Confusion – Sandy Lopicic Orkestar (Network Media)
  • 2004: Album Balkea - Sandy Lopicic Orkestar (Network Medien, s Bojanom Petrovićem, Imreom Lichtenbergerom Bozokijem, Irinom Karamarković, Janezom Voukom, Jörgom Mikulom, Kurtom Bauerom, Lotharom Lässerom, Martinom Harmsom, Martinom Lubenovom, Matthiasom Loibnerom, Nata Sandy Mirkovićem, Richardom Winklerom, Mikulom Lopičićem, Sašenkom Prolićem, Vesnom Petković)
  • 2010: Soundtrack s albuma "Bez filma" – Sandy Lopičić (Superlala)
  • 2014: Album Bye Bye Balkan – Sandy Lopičić Superstvar (Lopi Music)

Sampleri i remiksi

[uredi | uredi izvor]
  • 2003: Absolutely Live (sempler od B. Seligera)
  • 2005: Shantel – Bucovina Club 2 (Snimci eseja)

Učešće (tekstopisac / aranžer / producent)

[uredi | uredi izvor]
  • 1996: Album S tobom dijelim sve – Indexi i Davorin Popović (Croatia Records)
  • 2010: Album Docutainment (Universal Music Group)
  • 2013: Album Tango – Şevval Sam (Kalan Music)

Izdavačka kuća

[uredi | uredi izvor]

U septembru 2013. je osnovao vlastitu izdavačku kuću pod nazivom Lopi Music sa sjedištem u Grazu.

Nagrade

[uredi | uredi izvor]
  • 2025: Odlikovanje Štajerske za znanost, istraživanje i umjetnost
  • Dana 18. maja 2018. godine, Sandy Lopicic je nagrađena "Velikom nagradom za interpretaciju Štajerske" (ranije Nagradom za interpretaciju Karla Böhma ).
  • Nagrada publike za predstavu Trümmerfrauen-Bombenstimmung, kao "najbolja predstava sezone 2016/2017" u pozorištima Bolzana i Merana.
  • Četiri nagrade za Večno mlade (Slovensko narodno gledalište Maribor) u kategorijama "Najbolja produkcija", "Najbolja režija", "Najbolja glumica" (Mateja Pucko) i nagrada publike na 25. festivalu Dani komedije u Celju (Slovenija).
  • Nagrada za ansambl za predstavu Večno mladi (Slovensko narodno gledališče Maribor) na Danima satire ( 40. Dani satire ) 19. juna 2016. u Zagrebu (Hrvatska).

Književnost

[uredi | uredi izvor]

Za izdavačku kuću Verlag der Autoren, Sandy Lopičić je preveo dramu Dejana Dukovskog "Lov na leptire" s makedonskog na njemački jezik.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. "Vesna Petkovic und Sandy Lopičić Duo & Chor SoSamma". kulturregionnoe.at (jezik: njemački). Kulturland Niederösterreich. 20. 9. 2025. Pristupljeno 28. 3. 2026. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)