Idi na sadržaj

Saobraćajna psihologija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Saobraćajna psihologija je disciplina psihologije koja proučava odnos između psiholoških procesa i ponašanja učesnika u saobraćaju. Njen osnovni cilj je primjena psiholoških saznanja radi unapređenja sigurnosti i efikasnosti saobraćaja, kroz razvoj mjera za sprječavanje saobraćajnih nesreća, unapređenje obrazovanja učesnika u saobraćaju kao i poticanje sigurnijeg i odgovornijeg ponašanja.[1][2]

Ponašanje učesnika u saobraćaju često se proučava zajedno s istraživanjima saobraćajnih nesreća kako bi se utvrdili faktori rizika i uzroci njihovog nastanka.[1] U saobraćajnoj psihologiji razlikuju se tri osnovna oblika ponašanja vozača: plansko ili racionalno ponašanje, impulsivno ili emocionalno ponašanje i automatsko ponašanje. Osim toga, disciplina koristi spoznaje socijalne i kognitivne psihologije pri razvoju preventivnih mjera, provođenju kampanja za unapređenje sigurnosti saobraćaja, edukaciji učesnika u saobraćaju i programima rehabilitacije i ponovnog osposobljavanja vozača.[2]

Saobraćajna psihologija također se oslanja na spoznaje kognitivne psihologije, psihologije percepcije, neuropsihologije i psihologije senzomotoričkih procesa kako bi objasnila način na koji ljudi opažaju saobraćajno okruženje, donose odluke i upravljaju vozilom.[3] Posebna pažnja posvećuje se utjecaju pažnje, pamćenja, prostorne kognicije, vozačkog iskustva, stresa, umora, alkoholiziranosti i drugih oblika psihoaktivne omamljenosti, ometanja pažnje (npr. korištenjem mobilnog telefona tokom vožnje) kao i drugih istovremenih zadataka koji mogu narušiti sposobnost sigurnog upravljanja vozilom.[2][4][5]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. 1 2 Rothengatter, Talib (1997). "Psychological Aspects of Road User Behaviour". Applied Psychology (jezik: engleski). 46 (3): 223–234. doi:10.1111/j.1464-0597.1997.tb01227.x. Pristupljeno 30. 7. 2026.
  2. 1 2 3 Goldenbeld, Charles; Levelt, Peter Bernadus M.; Heidstra, Jelle (2000). "Psychological perspectives on changing driver attitude and behaviour". Recherche - Transports - Sécurité (jezik: engleski). 67: 65–81. doi:10.1016/S0761-8980(00)90108-0. Pristupljeno 30. 7. 2026.
  3. ↑ Regan, D.; Hamstra, S. J. (1993). "Dissociation of discrimination thresholds for time to contact and for rate of angular expansion". Vision Research (jezik: engleski). 33 (4): 447–462. doi:10.1016/0042-6989(93)90252-R. Pristupljeno 30. 7. 2026.
  4. ↑ Groeger, John A. (2000). Understanding Driving: Applying Cognitive Psychology to a Complex Everyday Task. Frontiers of Cognitive Science (jezik: engleski). Hove: Psychology Press. ISBN 978-0415187527. Pristupljeno 30. 7. 2026.
  5. ↑ Trick, Lana M.; Enns, James T.; Mills, Jessica; Vavrik, John (2004). "Paying attention behind the wheel: a framework for studying the role of attention in driving". Theoretical Issues in Ergonomics Science (jezik: engleski). 5 (5): 385–424. doi:10.1080/14639220412331298938. Pristupljeno 30. 7. 2026.