Sarkopenija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Sarkopenija
Adaptation de l'algorithme de dépistage de la sarcopénie chez les personnes âgées, suggéré par le groupe de travail EWGSOP.PNG
Adaptacija algoritma skrininga za sarkopeniju kod starijih osoba, prema evropskoj radnoj grupi EWGSOP
SpecijalnostGerijatrija
Reumatologija
SimptomiGubitak čiste mišićne mase ili atrofija mišića. Promjenu u sastavu tijela može biti teško otkriti zbog gojaznosti, promjena u masnoj masi ili edema. Uzrokuje smanjenu snagu, funkcionalni pad i povećan rizik od pada.
KomplikacijeOksidirani proteini mogu dovesti do nakupljanja lipofuscina i umreženih proteina koji uzrokuju akumulacija nekontraktilnog materijala u skeletnim mišićima.
UzrociVjerovatno je posljedica više faktora koji međusobno djeluju. Razumijevanje uzroka sarkopenije je nepotpuno; međutim promjene u hormonima, nepokretljivosti, promjene mišića povezane sa starenjem, ishrana i neurodegenerativne promjene su potencijalni uzročni faktori
Dijagnostička metodaSarkopenija se može dijagnosticirati kada pacijent ima mišićnu masu koja je najmanje dvije standardne devijacije ispod relevantnog prosjeka populacije i ima sporu brzinu hoda
FrekvencijaProcijenjena prevalencija kod ljudi između 60-70 godina je 5-13% i raste na 11-50% kod osoba starijih od 80 godina. To je jednako >50 miliona ljudi i predviđa se da će uticati na >200 miliona u narednih 40 godina.

Sarkopenija je tip gubitka mišića (mišićna atrofija) koja se javlja starenjem i/ili nepokretnošću. Karakterizira ga degenerativni gubitak skeletnih mišića mase, kvaliteta i snage. Brzina gubitka mišića ovisi o nivou vježbanja, popratnim bolestima, ishrani i drugim faktorima. Gubitak mišića povezan je s promjenama signalnih puteva mišićne sinteze. Razlikuje se od kaheksije, u kojoj se mišići razgrađuju kroz citokinima posredovanu degradaciju, iako oba stanja mogu koegzistirati. Sarkopenija se smatra komponentom sindroma slabosti.[1] Sarkopenija može dovesti do smanjenog kvaliteta života, padova, prijeloma i invalididnosti[2][3]

Sarkopenija je faktor promjene sastava tijela povezan sa starenjem populacije; i očekuje se da će određeni dijelovi mišića biti prvi zahvaćeni, posebno prednji mišići bedara i trbušni mišići.[2][4] U populacijskim studijama stanovništva, indeks tjelesne mase (BMI) se vidi da se smanjuje u populaciji koja stari, dok analiza bioelektrične neovisnosti (BIA) pokazuje porast udjela tjelesne masti.[5]

Termin sarkopenija je od grčkog σάρξ – sarx = meso + πενία – penia = siromaštvo. Ovo je prvi predložio Rosenberg 1989., koji je napisao da „možda ne postoji nijedna karakteristika opadanja vezanog za starenje koja bi mogla dramatičnije uticati na kretanje, pokretljivost, unos kalorija i ukupni unos i status nutrijenata, nezavisnost, disanje itd.

Znakovi i simptomi[uredi | uredi izvor]

Karakteristični znak sarkopenije je gubitak čiste mišićne mase ili atrofija mišića. Promjenu u sastavu tijela može biti teško otkriti zbog gojaznosti, promjena u masnoj masi ili edema. Promjene u težini, udovima ili obimu struka nisu pouzdani pokazatelji promjena mišićne mase. Sarkopenija također može uzrokovati smanjenu snagu, funkcionalni pad i povećan rizik od pada. Sarkopenija također može imati bez simptoma sve dok nije ozbiljna i često je neprepoznata.[1] Istraživanja su, međutim, pokazala da se hipertrofija može javiti u gornjim dijelovima tijela, kako bi se nadoknadio gubitak mišićne mase.[2][6] Stoga, jedan rani pokazatelj početka sarkopenije može biti značajan gubitak mišićne mase u prednjem dijelu butine i trbušnih mišića.[2]

Uzroci[uredi | uredi izvor]

Postoji mnogo mogućih uzroka sarkopenije i vjerovatno je posljedica više faktora koji međusobno djeluju. Razumijevanje uzroka sarkopenije je nepotpuno; međutim promjene u hormonima, nepokretnosti, promjene mišića povezane sa starenjem, ishrana i neurodegenerativne promjene su prepoznate kao potencijalni uzročni faktori.[7]

Stepen sarkopenije određuju dva faktora: početna količina mišićne mase i brzina opadanja mišićne mase. Zbog varijacija u ovim faktorima u populaciji, stopa progresije i prag na kojem gubitak mišića postaje očigledan je promjenjiv.[8] Nepokretnost dramatično povećava stopu gubitka mišića, čak i kod mlađih ljudi. Drugi faktori koji mogu povećati stopu progresije sarkopenije uključuju smanjeni unos nutrijenata, nisku fizičku aktivnost ili hroničnu bolest.[1] Osim toga, epidemiološka istraživanja su pokazala da rani uticaji okoline mogu imati dugoročne efekte na zdravlje mišića. Naprimjer, niska porođajna težina, marker lošeg ranog okruženja, povezana je sa smanjenom mišićnom masom i snagom u odraslom životu.[9][10][11]

Patofiziologija[uredi | uredi izvor]

Predloženo je više teorija za objašnjenje mehanizama mišićnih promjena sarkopenije, uključujući promjene u regrutovanju satelitskih ćelija, promjene u anaboličkom signaliziranju, oksidaciju proteina, upale i razvojne faktore. Patološke promjene sarkopenije uključuju smanjenje kvaliteta mišićnog tkiva što se ogleda u zamjeni mišićnih vlakana masnoćom, povećanje fibroza, promjene u mišićnom metabolizmu, oksidativni stres i degeneraciju nervnomišićnih veza.[12]

Distribucija tipova mišićnih vlakana se također mijenja u sarkopenjskom mišiću, uzrokujući smanjenje mišićna vlakna tipa II, ili "brzo trzanje", uz malo ili nikakvo smanjenje mišićnih vlakana tipa I, ili "sporo trzajućih" mišićna vlakana. Deinervirana vlakna tipa II se često pretvaraju u vlakna tipa I, reinervacijom od strane sporih motornih nerava vlakana tipa I.[13]

Također se smatra da neuspjeh aktiviranja satelitskih ćelija nakon ozljede ili vježbanja doprinosi patofiziologiji sarkopenije.[12] Osim toga, oksidirani proteini mogu dovesti do nakupljanja lipofuscina i umreženih proteina koji uzrokuju akumulacija nekontraktilnog materijala u skeletnim mišićima i doprinosi sarkopenijskom mišiću.[8]

Očigledni zaštitni faktor je dovoljan nivo proteina BNIP3, koji sprečava nakupljanje oštećenih mitohondrija u ćelijama. Nedostatak BNIP3 dovodi do upale mišića i atrofije.[14]

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Različite grupe stručnjaka predložile su više dijagnostičkih kriterija koji su i dalje su područje istraživanja i debate. Uprkos nedostatku široko prihvaćene definicije, sarkopeniji je 2016. godine dodijeljen ICD-10 kod (M62.84), prepoznajući je kao bolesno stanje.[15]

Sarkopenija se može dijagnosticirati kada pacijent ima mišićnu masu koja je najmanje dvije standardne devijacije ispod relevantnog prosjeka populacije i ima sporu brzinu hoda. Evropska radna grupa za sarkopeniju kod starijih ljudi (EWGSOP) razvila je široku kliničku definiciju sarkopenije, označenu kao prisustvo niske mišićne mase i niske mišićne snage ili niske fizičke performanse.[7] Druge međunarodne grupe predložile su kriterije koji uključuju metriku brzine hodanja, pređenu udaljenost za 6 minuta ili snagu hvata.[15] Sama snaga stiska za ruke također se zagovara kao klinički marker sarkopenije koji je jednostavan i isplativ te ima dobru prediktivnu moć, iako ne pruža sveobuhvatne informacije.[16]

Postoje alati za skrining za sarkopeniju koji procjenjuju poteškoće koje je pacijent prijavio u obavljanju svakodnevnih aktivnosti kao što su hodanje, penjanje uz stepenice ili ustajanje sa stolice i pokazalo se da predviđaju sarkopeniju i loše funkcionalne ishode..[17]

Upravljanje[uredi | uredi izvor]

Vježba[uredi | uredi izvor]

Vježbanje ostaje intervencija izbora za sarkopeniju, ali prevođenje nalaza istraživanja u kliničku praksu predstavlja izazov. Vrsta, trajanje i intenzitet vježbanja variraju između studija, sprečavajući standardizirani recept za vježbanje za sarkopeniju.[18] ==Upravljanje==

Vježba[uredi | uredi izvor]

Vježbanje ostaje intervencija izbora za sarkopeniju, ali prevođenje nalaza istraživanja u kliničku praksu predstavlja izazov. Vrsta, trajanje i intenzitet vježbanja variraju između studija, sprečavajući standardizirani recept za vježbanje za sarkopeniju.[19] Vježba može biti efikasna intervencija jer starenje skeletnih mišića zadržava sposobnost sintetiziranja proteina kao odgovor na kratkotrajnu vježbu otpora.[20] Progresivni trening otpora kod starijih osoba može poboljšati fizičke performanse (brzinu hoda) i mišićnu snagu.[21]

Lijekovi[uredi | uredi izvor]

Još ne postoje odobreni lijekovi za liječenje sarkopenije.[22] Testosteron ili drugi anabolički steroidi su također istraženi za liječenje sarkopenije, i čini se da imaju neke pozitivne efekte na mišićnu snagu i masu, ali uzrokuju nekoliko nuspojava i izazivaju zabrinutost za rak prostate kod muškaraca i virilizaciju kod žena.[23][24] Osim toga, nedavne studije sugeriraju da tretmani testosteronom mogu izazvati štetne kardiovaskularne događaje.[25][26][27]

Pokazalo se da DHEA i ljudski hormon rasta imaju mali ili nikakav učinak u ovoj postavci. Hormon rasta povećava sintezu mišićnih proteina i povećava mišićnu masu, ali ne dovodi do povećanja snage i funkcije u većini studija.[23] Ovo, kao i sličan nedostatak efikasnosti njegovog efektora insulinu sličan faktor rasta 1 (IGF-1), može biti posljedica lokalne rezistencije na IGF-1 u mišićima koji stare, što je posljedica upale i drugih starosne promjene.[23]

Ostali lijekovi koji se istražuju kao mogući tretmani za sarkopeniju uključuju grelin, vitamin D, inhibitori enzima konverzije angiotenzina i eikozapentaensku kiselinu.[23][24]

Prehrana[uredi | uredi izvor]

Unos kalorija i proteina važni su stimulansi za sintezu mišićnih proteina.[28] Stariji odrasli možda neće koristiti proteine tako efikasno kao mlađi ljudi i mogu im biti potrebne veće količine da bi spriječili atrofiju mišića.[29] A number of expert groups have proposed an increase in dietary protein recommendations for older age groups to 1.0-1.2 g/kg body weight per day.[30][31] Osiguravanje adekvatne prehrane kod starijih osoba je od interesa za prevenciju sarkopenije i slabosti, budući da je to jednostavan pristup liječenju s niskim cijenama bez većih nuspojava.[32]

Dodaci[uredi | uredi izvor]

Komponenta sarkopenije je gubitak sposobnosti za starenje skeletnih mišića da reaguju na anaboličke podražaje kao što su aminokiseline, posebno u nižim koncentracijama. Međutim, starenje mišića zadržava sposobnost anaboličkog odgovora na proteine ili aminokiseline u većim dozama. Prijavljeno je da suplementacija većim dozama aminokiselina, posebno leucin, sprečava gubitak mišića sa starenjem.[33] Vježbanje može djelovati sinergijski sa suplementacijom aminokiselina.[22]

β-hidroksi β-metilbutirat (HMB) je metabolit leucina koji djeluje kao signalni molekul za stimulaciju sinteze protein.[22][29] Izvještava se da ima više ciljeva, uključujući stimulaciju mTOR i smanjenje ekspresije proteasoma. Njegova upotreba za sprječavanje gubitka nemasne tjelesne mase kod starijih osoba dosljedno je podržana u kliničkim ispitivanjima[34][35][36] Potrebno je više istraživanja kako bi se utvrdili precizni učinci HMB-a na snagu i funkciju mišića u ovoj starosnoj grupi.[35]

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Prevalencija sarkopenije ovisi o definiciji korištenoj u svakoj epidemiološkoj studiji. Procijenjena prevalencija kod ljudi između 60-70 godina je 5-13% i raste na 11-50% kod osoba starijih od 80 godina. To je jednako >50 miliona ljudi i predviđa se da će uticati na >200 miliona u narednih 40 godina s obzirom na rastuću populaciju starijih odraslih osoba.[7]

Uticaj na javno zdravlje[uredi | uredi izvor]

Sarkopenija se pojavljuje kao glavni problem javnog zdravlja s obzirom na povećanu dugovječnost industrijalizirane populacije i rastuću gerijatrijsku populaciju. Sarkopenija je prediktor mnogih štetnih ishoda uključujući povećanu invalidnost, padove i smrtnost. Nepokretnost ili mirovanje u krevetu u populacijama predisponiranim na sarkopeniju mogu uzrokovati dramatičan uticaj na funkcionalne ishode. Kod starijih osoba to često dovodi do smanjene biološke rezerve i povećane osjetljivosti na stresore poznate kao "sindrom slabosti". Gubitak čiste tjelesne mase također je povezan s povećanim rizikom od infekcije, smanjenomm Imunošću i slabim zacjeljivanjem rana. Slabost koja prati atrofiju mišića dovodi do većeg rizika od padova, prijeloma, tjelesne invalidnosti, potrebe za institucionalnom njegom, smanjenog kvaliteta života, povećanja mortaliteta i povećanja troškova zdravstvene zaštite.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c Peterson SJ, Mozer M (februar 2017). "Differentiating Sarcopenia and Cachexia Among Patients With Cancer". Nutrition in Clinical Practice. 32 (1): 30–39. doi:10.1177/0884533616680354. PMID 28124947. S2CID 206555460.
  2. ^ a b c d Ata AM, Kara M, Kaymak B, Ozcakar L. Sarcopenia Is Not "Love": You Have to Look Where You Lost it!.Am J Phys Med Rehabil. 2020;99(10):e119-e120. doi:10.1097/PHM.0000000000001391.
  3. ^ Beaudart C, Zaaria M, Pasleau F, et al: Health outcomes of sarcopenia: a systematic reviewand meta-analysis.PLoS One2017;12:e0169548
  4. ^ Ata AM, Kara M, Kaymak B, et al: Regional and total muscle mass, muscle strength andphysical performance: the potential use of ultrasound imaging for sarcopenia.Arch GerontolGeriatr2019;83:55–60
  5. ^ Ranasinghe, Chathuranga; Gamage, Prasanna (2013). "Relationship between Body mass index (BMI) and body fat percentage, estimated by bioelectrical impedance, in a group of Sri Lankan adults: a cross sectional study". BMC Public Health. 13: 797. doi:10.1186/1471-2458-13-797. PMC 3766672. PMID 24004464.
  6. ^ Özkal Ö, Kara M, Topuz S, et al: Assessment of core and lower limb muscles forstatic/dynamic balance in the older people: an ultrasonographic study.Age Ageing2019;48:881–7
  7. ^ a b c Cruz-Jentoft AJ, Baeyens JP, Bauer JM, Boirie Y, Cederholm T, Landi F, et al. (juli 2010). "Sarcopenia: European consensus on definition and diagnosis: Report of the European Working Group on Sarcopenia in Older People". Age and Ageing. 39 (4): 412–23. doi:10.1093/ageing/afq034. PMC 2886201. PMID 20392703.
  8. ^ a b Marcell TJ (oktobar 2003). "Sarcopenia: causes, consequences, and preventions". The Journals of Gerontology. Series A, Biological Sciences and Medical Sciences (Review). 58 (10): M911-6. doi:10.1093/gerona/58.10.m911. PMID 14570858.
  9. ^ Sayer AA, Syddall HE, Gilbody HJ, Dennison EM, Cooper C (septembar 2004). "Does sarcopenia originate in early life? Findings from the Hertfordshire cohort study". The Journals of Gerontology. Series A, Biological Sciences and Medical Sciences. 59 (9): M930-4. doi:10.1093/gerona/59.9.M930. PMID 15472158.
  10. ^ Gale CR, Martyn CN, Kellingray S, Eastell R, Cooper C (januar 2001). "Intrauterine programming of adult body composition". The Journal of Clinical Endocrinology and Metabolism. 86 (1): 267–72. doi:10.1210/jcem.86.1.7155. PMID 11232011.
  11. ^ Ylihärsilä H, Kajantie E, Osmond C, Forsén T, Barker DJ, Eriksson JG (septembar 2007). "Birth size, adult body composition and muscle strength in later life". International Journal of Obesity. 31 (9): 1392–9. doi:10.1038/sj.ijo.0803612. PMID 17356523.
  12. ^ a b Ryall JG, Schertzer JD, Lynch GS (august 2008). "Cellular and molecular mechanisms underlying age-related skeletal muscle wasting and weakness". Biogerontology (Review). 9 (4): 213–28. doi:10.1007/s10522-008-9131-0. PMID 18299960. S2CID 8576449.
  13. ^ Doherty TJ (oktobar 2003). "Invited review: Aging and sarcopenia". Journal of Applied Physiology (Review). 95 (4): 1717–27. doi:10.1152/japplphysiol.00347.2003. PMID 12970377.
  14. ^ Irazoki A; et al. (9. 3. 2022). "Coordination of mitochondrial and lysosomal homeostasis mitigates inflammation and muscle atrophy during aging". Aging Cell. 21 (4): e13583. doi:10.1111/acel.13583. PMC 9009131 Provjerite vrijednost parametra |pmc= (pomoć). PMID 35263007 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć).
  15. ^ a b Anker SD, Morley JE, von Haehling S (decembar 2016). "Welcome to the ICD-10 code for sarcopenia". Journal of Cachexia, Sarcopenia and Muscle. 7 (5): 512–514. doi:10.1002/jcsm.12147. PMC 5114626. PMID 27891296.
  16. ^ Sayer AA (august 2010). "Sarcopenia". BMJ. 341 (aug10 2): c4097. doi:10.1136/bmj.c4097. PMID 20699307. S2CID 220113690.
  17. ^ Malmstrom TK, Miller DK, Simonsick EM, Ferrucci L, Morley JE (mart 2016). "SARC-F: a symptom score to predict persons with sarcopenia at risk for poor functional outcomes". Journal of Cachexia, Sarcopenia and Muscle. 7 (1): 28–36. doi:10.1002/jcsm.12048. PMC 4799853. PMID 27066316.
  18. ^ Sayer AA (novembar 2014). "Sarcopenia the new geriatric giant: time to translate research findings into clinical practice". Age and Ageing. 43 (6): 736–7. doi:10.1093/ageing/afu118. PMID 25227204.
  19. ^ Abate M, Di Iorio A, Di Renzo D, Paganelli R, Saggini R, Abate G (septembar 2007). "Frailty in the elderly: the physical dimension". Europa Medicophysica. 43 (3): 407–15. PMID 17117147.
  20. ^ Yarasheski KE (oktobar 2003). "Exercise, aging, and muscle protein metabolism". The Journals of Gerontology. Series A, Biological Sciences and Medical Sciences (Review). 58 (10): M918-22. doi:10.1093/gerona/58.10.m918. PMID 14570859.
  21. ^ Liu CJ, Latham NK (juli 2009). "Progressive resistance strength training for improving physical function in older adults". The Cochrane Database of Systematic Reviews (3): CD002759. doi:10.1002/14651858.cd002759.pub2. PMC 4324332. PMID 19588334.
  22. ^ a b c Phillips SM (juli 2015). "Nutritional supplements in support of resistance exercise to counter age-related sarcopenia". Advances in Nutrition. 6 (4): 452–60. doi:10.3945/an.115.008367. PMC 4496741. PMID 26178029.
  23. ^ a b c d Sakuma K, Yamaguchi A (28. 5. 2012). "Sarcopenia and age-related endocrine function". International Journal of Endocrinology. 2012: 127362. doi:10.1155/2012/127362. PMC 3368374. PMID 22690213.
  24. ^ a b Wakabayashi H, Sakuma K (maj 2014). "Comprehensive approach to sarcopenia treatment". Current Clinical Pharmacology. 9 (2): 171–80. doi:10.2174/1574884708666131111192845. PMID 24219006.
  25. ^ Finkle WD, Greenland S, Ridgeway GK, Adams JL, Frasco MA, Cook MB, et al. (29. 1. 2014). "Increased risk of non-fatal myocardial infarction following testosterone therapy prescription in men". PLOS ONE. 9 (1): e85805. Bibcode:2014PLoSO...985805F. doi:10.1371/journal.pone.0085805. PMC 3905977. PMID 24489673.
  26. ^ Vigen R, O'Donnell CI, Barón AE, Grunwald GK, Maddox TM, Bradley SM, et al. (novembar 2013). "Association of testosterone therapy with mortality, myocardial infarction, and stroke in men with low testosterone levels". JAMA. 310 (17): 1829–36. doi:10.1001/jama.2013.280386. PMID 24193080.
  27. ^ Basaria S, Coviello AD, Travison TG, Storer TW, Farwell WR, Jette AM, et al. (juli 2010). "Adverse events associated with testosterone administration". The New England Journal of Medicine. 363 (2): 109–22. doi:10.1056/NEJMoa1000485. PMC 3440621. PMID 20592293.
  28. ^ Robinson SM, Reginster JY, Rizzoli R, Shaw SC, Kanis JA, Bautmans I, et al. (august 2018). "Does nutrition play a role in the prevention and management of sarcopenia?". Clinical Nutrition. 37 (4): 1121–1132. doi:10.1016/j.clnu.2017.08.016. PMC 5796643. PMID 28927897.
  29. ^ a b Argilés JM, Campos N, Lopez-Pedrosa JM, Rueda R, Rodriguez-Mañas L (septembar 2016). "Skeletal Muscle Regulates Metabolism via Interorgan Crosstalk: Roles in Health and Disease". Journal of the American Medical Directors Association. 17 (9): 789–96. doi:10.1016/j.jamda.2016.04.019. PMID 27324808.
  30. ^ Bauer J, Biolo G, Cederholm T, Cesari M, Cruz-Jentoft AJ, Morley JE, et al. (august 2013). "Evidence-based recommendations for optimal dietary protein intake in older people: a position paper from the PROT-AGE Study Group". Journal of the American Medical Directors Association. 14 (8): 542–59. doi:10.1016/j.jamda.2013.05.021. PMID 23867520.
  31. ^ Deutz NE, Bauer JM, Barazzoni R, Biolo G, Boirie Y, Bosy-Westphal A, et al. (decembar 2014). "Protein intake and exercise for optimal muscle function with aging: recommendations from the ESPEN Expert Group". Clinical Nutrition. 33 (6): 929–36. doi:10.1016/j.clnu.2014.04.007. PMC 4208946. PMID 24814383.
  32. ^ Tessier AJ, Chevalier S (august 2018). "An Update on Protein, Leucine, Omega-3 Fatty Acids, and Vitamin D in the Prevention and Treatment of Sarcopenia and Functional Decline". Nutrients. 10 (8): 1099. doi:10.3390/nu10081099. PMC 6116139. PMID 30115829.
  33. ^ Fujita, Satoshi; Volpi, Elena (1. 1. 2006). "Amino Acids and Muscle Loss with Aging". The Journal of Nutrition (jezik: engleski). 136 (1): 277S–280S. doi:10.1093/jn/136.1.277S. ISSN 0022-3166. PMC 3183816. PMID 16365098.
  34. ^ Brioche T, Pagano AF, Py G, Chopard A (august 2016). "Muscle wasting and aging: Experimental models, fatty infiltrations, and prevention" (PDF). Molecular Aspects of Medicine. 50: 56–87. doi:10.1016/j.mam.2016.04.006. PMID 27106402. S2CID 29717535.
  35. ^ a b Wu H, Xia Y, Jiang J, Du H, Guo X, Liu X, et al. (septembar 2015). "Effect of beta-hydroxy-beta-methylbutyrate supplementation on muscle loss in older adults: a systematic review and meta-analysis". Archives of Gerontology and Geriatrics. 61 (2): 168–75. doi:10.1016/j.archger.2015.06.020. PMID 26169182.
  36. ^ Holeček, Milan (Aug 2017). "Beta-hydroxy-beta-methylbutyrate supplementation and skeletal muscle in healthy and muscle-wasting conditions: HMB supplementation and muscle". Journal of Cachexia, Sarcopenia and Muscle (jezik: engleski). 8 (4): 529–541. doi:10.1002/jcsm.12208. PMC 5566641. PMID 28493406.

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]