Idi na sadržaj

Sateliti Haumea

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Animacija Haumee i njenih prirodnih satelita, koju je Hubble snimio 2008. Hi'iaka je svetliji objekat oko Haumee (u sredini), a Namaka je tamniji objekat ispod.
Dijagram Haumee, prstena i orbita njena dva mjeseca u mjerilu

Patuljasta planeta Haumea ima dva poznata mjeseca, Hi'iaka i Namaka, nazvana po havajskim boginjama. Ovi mali mjeseci otkriveni su 2005, na osnovu posmatranja Haumee napravljenih velikim teleskopima opservatorije W. M. Keck na Havajima.

Haumeini mjeseci su neobični na više načina. Smatra se da su dio njene proširene kolizijske porodice, koja se formirala prije milijardi godina od ledenih ostataka nakon što je veliki udar poremetio Haumein ledeni plašt. Hi'iaka, veći, najudaljeniji mjesec, ima velike količine čistog vodenog leda na svojoj površini, što je rijetkost među objektima Kuiperovog pojasa.[1]

Namaka, sa masom oko jedne desetine Huameae ima orbitu sa iznenađujućom dinamikom: neobično je ekscentrična i čini se da je pod velikim utjecajem većeg satelita.

Historija

[uredi | uredi izvor]

Dva mala satelita otkrivena su oko Haumee (koja je u to vrijeme još uvijek bila označena kao 2003 EL61) posmatranjem pomoću teleskopa Keck, Caltechovog tima 2005. Vanjski i veći od dva satelita otkriven je 26. januara 2005,[2] i formalno nazvan S/2005 (2003 EL61) 1, iako ga je tim Caltecha nazvao "Rudolph".[3] Manji, unutrašnji satelit Haumee otkriven je 30. juna 2005, formalno nazvan S/2005 (2003 EL61) 2 i nadimkom "Blitzen".[4] Dana 7. septembra 2006, oba satelita su numerisana i primljena u službeni katalog malih planeta kao (136108) 2003 EL61 I i II, respektivno.

Trajna imena ovih satelita, zajedno s imenom mjeseca 2003 EL61, objavila je Međunarodna astronomska unija 17. septembra 2008: (136108) Haumea I Hi'iaka i (136108) Haumea II Namaka.[5] Oba mjeseca su dobila naziv po kćerima Haumee, havajske boginje plodnosti i rađanja. Hi'iaka je boginja plesa i zaštitnica Velikog ostrva Havaja, gdje se nalazi opservatorija Mauna Kea.[6] Nāmaka je boginja vode i mora; hladila je lavu svoje sestre Pele dok je tekla u more, pretvarajući je u novo kopno.[7]

U njenoj legendi, Haumeina mnoga djeca su potekla iz različitih dijelova njenog tijela.[7] Patuljasta planeta Haumea izgleda kao da je gotovo u potpunosti napravljena od stijene, sa samo površinskim slojem leda; Smatra se da je većina originalnog ledenog plašta odbačena udarom koji je zavrtio Haumeu do njene trenutne velike brzine rotacije, gdje se materijal formirao u male objekte Kuiperovog pojasa u Haumeinoj kolizijskoj porodici. Stoga bi mogli postojati dodatni vanjski mjeseci, manji od Namake, koji još nisu otkriveni. Međutim, HST posmatranja su potvrdila da ne postoje drugi mjeseci sjajniji od 0,25% sjaja Haumee unutar najbliže desetine udaljenosti (0,1% volumena) gdje bi ih mogao zadržati Haumein gravitacijski utjecaj (njena Hillova sfera).[8] Zbog toga je malo vjerovatno da postoje još neki.

Površinska svojstva

[uredi | uredi izvor]
Hubble slika Haumeae (u sredini), Hi'iake (gore) i Namake (ispod).

Hi'iaka je vanjski i, s promjerom od otprilike 310 km, veći i sjajniji od dva mjeseca.[9] Jake apsorpcijske karakteristike uočene na 1,5; 1,65 i 2 μm u njegovom infracrvenom spektru u skladu su s gotovo čistim kristalnim vodenim ledom koji prekriva veći dio njegove površine. Neobičan spektar i njegova sličnost s apsorpcijskim linijama u spektru Haumee naveli su Browna i kolege na zaključak da je malo vjerojatno da je sistem mjeseca formiran gravitacijskim hvatanjem objekata Kuiperovog pojasa koji prolaze u orbitu oko patuljaste planete: umjesto toga, Haumeovi mjeseci moraju biti fragmenti same Haumee.[10]

Veličine oba mjeseca izračunate su uz pretpostavku da imaju isti infracrveni albedo kao Haumea, što je razumno jer njihovi spektri pokazuju da imaju isti sastav površine. Haumein albedo izmjerio je svemirski teleskop Spitzer: zateleskope n Zemlji, mjeseci su premali i blizu Haumee da bi se vidjeli odvojeno.[11] Na osnovu ovog uobičajenog albeda, unutrašnji mjesec, Namaka, koji ima desetinu mase Hi'iake, imao bi prečnik od oko 170 km.[12]

Svemirski teleskop Hubble (HST) ima adekvatnu ugaonu rezoluciju da odvoji svjetlost sa mjeseca od one sa Haumee. Fotometrija trostrukog sistema Haumea pomoću HST-ove NICMOS kamere potvrdila je da je spektralna linija na 1,6 μm, koja ukazuje na prisustvo vodenog leda, barem jednako jaka u spektrima mjeseca kao i u spektru Haumee.[11]

Mjeseci Haumee su previše slabi da bi se detektovali teleskopima manjim od oko 2 metra u otvoru blende, iako sam Haumea ima vizuelnu magnitudu od 17,5, što ga čini trećim najsjajnijim objektom u Kuiperovom pojasu nakon Plutona i Makemakea, i lako se može posmatrati velikim amaterskim teleskopom.

Orbitalne karakteristike

[uredi | uredi izvor]
Pogled na orbite Hi'iake (plavo) i Namake (zeleno)
Ilustracija međusobnih događaja između Haumee i Namake tokom 2009–2011.

Hi'iaka obiđe Haumeau gotovo kružno svakih 49 dana.[9] Namaka obiđe Haumeu za 18 dana u umjereno eliptičnoj, ne-Keplerovoj orbiti, a od 2008. bila je nagnuta 13° u odnosu na Hi'iaku, što remeti njenu orbitu.[4] Budući da se smatra da se udar koji je stvorio mjesece Haumee dogodio u ranoj historiji Sunčevog sistema,[13] tokom sljedećih milijardi godina trebala je biti plimno prigušena u kružniju orbitu. Namakinu orbitu su vjerovatno poremetile orbitalne rezonancije s masivnijom Hi'iakom zbog konvergentnih orbita dok su se kretale od Haumee zbog plimne disipacije.[4] Moguće je da su nekoliko puta bili uhvaćeni, a zatim pobjegli iz orbitalne rezonanse; trenutno su u ili barem blizu rezonanse 8:3.[4] Ova rezonanca snažno remeti Namakinu orbitu, koja ima trenutnu precesiju argumenta periapside za oko -6,5° godišnje, što je period precesije od 55 godina.[8]

Od otprilike 2008. do 2011,[14] orbite Haumeovih mjeseca izgledale su gotovo tačno kao da su okrenute bokom od Zemlje, pri čemu je Namaka periodično zaklanjala Haumeu.[15][16] Posmatranje takvih tranzita bi pružilo precizne informacije o veličini i obliku Haumee i njenih mjeseca,[16] kao što se dogodilo krajem 1980-ih sa Plutonom i Haronom.[17] Sitna promjena sjaja sistema tokom ovih zaklanjanja zahtijevala bi barem profesionalni teleskop srednjeg otvora blende za detekciju.[16][18] Hi'iaka je posljednji put zaklanjala Haumeu 1999, nekoliko godina prije otkrića, i neće to učiniti ponovo oko 130 godina.[19] Međutim, u situaciji jedinstvenoj među regularnim satelitima, Namakinu orbitu je uveliko mijenjao Hi'iaka, što je očuvalo ugao gledanja tranzita Namaka-Haumea još nekoliko godina.[4][16][18] Jedan događaj okultacije uočen je 19. juna 2009. iz opservatorije Pico dos Dias u Brazilu.[20]

Oznaka
[note 1]		 Ime Srednji prečnik (km) Masa
(×1018 kg)		 Velika poluosa (km) Orbitalni period
(dani)		 Ekscentričnost Nagib(°)[note 2] Datum otkrića
(prstenovi)≈ 702.285±8[22]0,489438±0[22][a][približno isto kao Haumein ekvator]Januar 2017.
IINamaka≈ 170?1,79±1,48[8]
(≈ 0.05% Haumea)		25.657±91[8]18,2783±0,0076[8][note 3]0,249±0,015[8][note 4]113,013±0,075[8]
(13,41±0,08 od Hi'iake[note 4]		Juni 2005.
IHi'iaka≈ 31017,9±1,1[8]
(≈ 0.5% Haumea)		49.880±198[8]49,462±0,083[8][note 3]0,0513±0,0078[8]126,356±0,064[8]Januar 2005.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

Bilješke

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Label refers to the Roman numeral attributed to each moon in order of their discovery.[21]
  2. ↑ Orbital inclinations of Namaka and Hiʻiaka are with respect to Haumea's orbit.
  3. 1 2 Using Kepler's third law.
  4. 1 2 As of 2008: Namaka's eccentricity and inclination are variable due to perturbation.
  1. ↑ Based on a 3:1 resonance with Haumea's rotation period.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Barkume, K. M.; Brown, M. E.; Schaller, E. L. (2006). "Water Ice on the Satellite of Kuiper Belt Object 2003 EL61" (PDF). The Astrophysical Journal. 640 (1): L87–L89. arXiv:astro-ph/0601534. Bibcode:2006ApJ...640L..87B. doi:10.1086/503159. S2CID 17831967.
  2. ↑ M. E. Brown; A. H. Bouchez; D. Rabinowitz; R. Sari; C. A. Trujillo; M. van Dam; R. Campbell; J. Chin; S. Hardman; E. Johansson; R. Lafon; D. Le Mignant; P. Stomski; D. Summers; P. Wizinowich (2. 9. 2005). "Keck Observatory Laser Guide Star Adaptive Optics Discovery and Characterization of a Satellite to the Large Kuiper Belt Object 2003 EL61" (PDF). The Astrophysical Journal Letters. 632 (1): L45–L48. Bibcode:2005ApJ...632L..45B. doi:10.1086/497641. S2CID 119408563.
  3. ↑ Kenneth Chang (20. 3. 2007). "Piecing Together the Clues of an Old Collision, Iceball by Iceball". New York Times. Pristupljeno 12. 10. 2008.
  4. 1 2 3 4 5 D. Ragozzine; M. E. Brown; C. A. Trujillo; E. L. Schaller. "Orbits and Masses of the 2003 EL61 Satellite System". AAS DPS conference 2008. Arhivirano s originala, 18. 7. 2013. Pristupljeno 17. 10. 2008.
  5. ↑ "News Release – IAU0807: IAU names fifth dwarf planet Haumea". International Astronomical Union. 17. 9. 2008. Arhivirano s originala, 13. 4. 2012. Pristupljeno 18. 9. 2008.
  6. ↑ "Dwarf Planets and their Systems". US Geological Survey Gazetteer of Planetary Nomenclature. Pristupljeno 17. 9. 2008.
  7. 1 2 Robert D. Craig (2004). Handbook of Polynesian Mythology. ABC-CLIO. str. 128. ISBN 1-57607-894-9.
  8. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 Ragozzine, D.; Brown, M.E. (2009). "Orbits and Masses of the Satellites of the Dwarf Planet Haumea = 2003 EL61". The Astronomical Journal. 137 (6): 4766–4776. arXiv:0903.4213. Bibcode:2009AJ....137.4766R. doi:10.1088/0004-6256/137/6/4766. S2CID 15310444.
  9. 1 2 Brown, M. E.; Van Dam, M. A.; Bouchez, A. H.; Le Mignant, D.; Campbell, R. D.; Chin, J. C. Y.; Conrad, A.; Hartman, S. K.; Johansson, E. M.; Lafon, R. E.; Rabinowitz, D. L. Rabinowitz; Stomski, P. J. Jr.; Summers, D. M.; Trujillo, C. A.; Wizinowich, P. L. (2006). "Satellites of the Largest Kuiper Belt Objects" (PDF). The Astrophysical Journal. 639 (1): L43–L46. arXiv:astro-ph/0510029. Bibcode:2006ApJ...639L..43B. doi:10.1086/501524. S2CID 2578831. Pristupljeno 19. 10. 2011.
  10. ↑ Michael E. Brown. "The largest Kuiper belt objects" (PDF). Caltech. Pristupljeno 19. 9. 2008.
  11. 1 2 Fraser, W.C.; Brown, M.E. (2009). "NICMOS Photometry of the Unusual Dwarf Planet Haumea and its Satellites". The Astrophysical Journal Letters. 695 (1): L1–L3. arXiv:0903.0860. Bibcode:2009ApJ...695L...1F. doi:10.1088/0004-637X/695/1/L1. S2CID 119273925.
  12. ↑ "(136108) Haumea, Hi'iaka, and Namaka". Johnstonsarchive.net. Pristupljeno 1. 2. 2009.
  13. ↑ Michael E. Brown; Kristina M. Barkume; Darin Ragozzine; Emily L. Schaller (19. 1. 2007). "A collisional family of icy objects in the Kuiper belt" (PDF). Nature. 446 (7133): 294–296. Bibcode:2007Natur.446..294B. doi:10.1038/nature05619. PMID 17361177. S2CID 4430027.
  14. ↑ Dumas, C.; Carry, B.; Hestroffer, D.; Merlin, F. (2011). "High-contrast observations of (136108) Haumea". Astronomy & Astrophysics. 528: A105. arXiv:1101.2102. Bibcode:2011A&A...528A.105D. doi:10.1051/0004-6361/201015011. Pristupljeno 24. 8. 2024.
  15. ↑ "IAU Circular 8949". International Astronomical Union. 17. 9. 2008. Arhivirano s originala, 11. 1. 2009. Pristupljeno 6. 12. 2008.
  16. 1 2 3 4 Brown, M. "Mutual events of Haumea and Namaka". Pristupljeno 18. 2. 2009.
  17. ↑ Lucy-Ann Adams McFadden; Paul Robert Weissman; Torrence V. Johnson (2007). Encyclopedia of the Solar System. Elsevier. ISBN 978-0-12-088589-3. Pristupljeno 17. 10. 2008.
  18. 1 2 D. C. Fabrycky; M. J. Holman; D. Ragozzine; M. E. Brown; et al. (2008). "Mutual Events of 2003 EL61 and its Inner Satellite". AAS DPS Conference 2008. 40: 36.08. Bibcode:2008DPS....40.3608F.
  19. ↑ Mike Brown (18. 5. 2008). "Moon shadow Monday (fixed)". Mike Brown's Planets. Pristupljeno 27. 9. 2008.
  20. ↑ Bortoletto, A.; Saito, R. K. (2010). "Observing mutual events of the trans-Neptunian object Haumea and Namaka from Brazil". Proceedings of the International Astronomical Union. 269: 189–192. Bibcode:2010IAUS..269..189B. doi:10.1017/S1743921310007404. Pristupljeno 24. 8. 2024.
  21. ↑ "Planet and Satellite Names and Discoverers". Gazetteer of Planetary Nomenclature. USGS Astrogeology. Pristupljeno 23. 6. 2022.
  22. 1 2 Ortiz, J. L.; Santos-Sanz, P.; Sicardy, B.; et al. (2017). "The size, shape, density and ring of the dwarf planet Haumea from a stellar occultation". Nature. 550 (7675): 219–223. arXiv:2006.03113. Bibcode:2017Natur.550..219O. doi:10.1038/nature24051. hdl:10045/70230. PMID 29022593. S2CID 205260767.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Sateliti_Haumea&oldid=3735187"