Savinja
| Savinja | |
|---|---|
Savinja u Celju, prije skretanja na jug prema Laškom | |
![]() | |
| Dužina | 101,8 km |
| Izvor | Rinka |
| Ušće | Sava |
| Sliv | 1848 km² |

Savinja je rijeka u sjeveroistočnoj Sloveniji koja teče uglavnom kroz Gornju i Donju Savinjsku dolinu (slovenski: Zgornja in Spodnja Savinjska dolina) te kroz gradove Celje i Laško. Savinja je glavna rijeka Savinjskih Alpa. Ulijeva se u rijeku Savu kod mjesta Zidani Most. Rijeka je često plavila, kao što je to bio slučaj 1960-ih, 1990. i 1995. godine. Savinja ima dužinu od 101,75 km i površinu sliva od 1.847,7 km².[1]
Izvori
[uredi | uredi izvor]Potok nastaje iz vodopada Rinka, koji teče regulisanim koritom do donjeg kraja Logarske doline, gdje se ulijeva u potok Jezera, od koje tačke postaje rijeka Savinja. Ovaj izvor je proglašen objektom prirodne baštine. Vodopad Rinka je najviši vodopad od 20 vodopada u Logarskoj dolini i posjećuje se tokom cijele godine. Zimi je popularan za penjače po ledu. Najbolji pogled na vodopad pruža se sa Kamniškog sedla.
Pritoke
[uredi | uredi izvor]Glavne pritoke Savinje su Jušef i Klobaša kod Solčave, Lučnica kod Luča, Ljubnica kod Ljubna, Dreta kod Nazarja, Paka kod Šmartna ob Paki, te Ložnica i Voglajna sa Hudinjom kod Celja.
Kvalitet vode
[uredi | uredi izvor]Kvalitet vode je prve klase do mjesta Radmirje, zatim opada na drugu klasu, a kasnije na treću.
Hidronim i etimologija
[uredi | uredi izvor]Ime Savinja (posvjedočeno u pisanim izvorima 980. godine kao Sovuina) potiče od *Savьn′a, što je zauzvrat izvedeno iz hidronima Sava, čija je ona pritoka. Njemačko ime Sann zabilježeno je kasnije. U lokalnom dijalektu rijeka je poznata kao Sáu̯ńe. Oblik *Savьn′a trebao je dati Savnja kao sadašnji slovenski naziv, ali je preoblikovan prema modelu rijeke Hudinje. Vjeruje se da ime ultimativno nije slavenskog porijekla, već starijeg predslavenskog porijekla.[2]
Njemačko ime Sann se koristilo i u nekim starijim izvorima na engleskom jeziku; na primjer, u devetom izdanju Encyclopædia Britannica iz 1911. godine.
Neki drugi nazivi za rijeku uključuju:
- fluvius Sana (9. vijek)[3]
- Souina (980)[3]
- inter fluenta Souuuę et Sounę (1016)[3]
- Seuna (1016)[3]
- Souna (1025, 1028)[3]
- inter fluenta Souuuae et Sounae (1028)[3]
- Sounital (1042)[3]
Keltska boginja Adsaluta, čiji su oltari pronađeni na području naselja Sava, dugo je poistovjećivana sa Savinjom.[4] Moderni naučnici su tu povezanost odbacili.[5]
Život uz rijeku
[uredi | uredi izvor]Splavari iz Ljubna putovali su rijekom sve do 1950-ih. U znak sjećanja na njih, na lijevoj obali rijeke u Celju stoji bronzana skulptura splavara (Splavar), koju je 1961. godine izradio Boris Kalin.[6]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ https://www.arso.gov.si/vode/publikacije%20in%20poro%C4%8Dila/bilanca6190_2_BESEDILO.pdf
- ↑ Snoj, Marko. 2009. Etimološki slovar slovenskih zemljepisnih imen. Ljubljana: Modrijan and Založba ZRC, p. 368.
- 1 2 3 4 5 6 7 Udolph, Jürgen (2003–2004). "Alteuropa in Kroatien: der Name der Sava/Save" (PDF). Folia onomastica Croatica (jezik: njemački). Pristupljeno 2009-04-19.
- ↑ Turner, Patricia; Coulter, Charles Russell (2001). Patricia Turner and Charles Russel Coulter. Dictionary of ancient deities. Oxford University Press, 2000. ISBN 978-0-19-514504-5.
- ↑ Šašel Kos, Marjeta (2009). "Reka kot božanstvo - Sava v antiki" [River as a Deity – The Sava in Antiquity]. u Barachini, Jožef (ured.). Ukročena lepotica: Sava in njene zgodbe [The Tamed Beauty: The Sava and Its Stories] (PDF) (jezik: slovenski i engleski). Sevnica: Javni zavod za kulturo, šport, turizem in mladinske dejavnosti. str. 42–50 (44–46). ISBN 978-961-92735-0-0. Arhivirano s originala (PDF), 2016-03-04.
- ↑ "22. maja 1975 je umrl Boris Kalin, slovenski kipar" (jezik: slovenski). Pristupljeno 2026-05-03.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
Savinja na Wikimedia Commonsu
- Stanje Savinje na nekoliko lokacija (od gornjeg do donjeg toka):
- Nazarje[mrtav link] – grafikoni vodostaja i protoka (ARSO)
- Letuš Arhivirano 4. 3. 2016. na Wayback Machine – grafikoni vodostaja, protoka i temperature (ARSO)
- Laško Arhivirano 4. 3. 2016. na Wayback Machine – grafikoni vodostaja, protoka i temperature (ARSO)
