Sciadopityaceae
| Sciadopityaceae Vremenski raspon: Prije 230 miliona godina – Sadašnjost | |
|---|---|
| NT (Vidi IUCN-ov crveni popis skraćenica) | |
 Scadiopsis verticilata | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Pinophyta |
| Razred | Pinopsida |
| Red | Pinales |
| Porodica | Sciadopityaceae Luerss. |
| Sinonimi | |
| |
Sciadopitys verticillata, izvorno kōyamaki ili japanski kišobranasti bor, u Hrvatskoj pogrešno zvani kišobranasta jela, je jedinstven četinarski endem Japana. Jedini je član monotipske porodice Sciadopityaceae i monotipskog roda Sciadopitys, živi fosil, bez bliskih srodnika i prisutan u fosilnim tragovima starim oko 230 miliona godina.[1]
Etimologija[uredi | uredi izvor]
Ime roda dolazi od grčkog prefiksa sciado- što znači "sijenka" i pitys, što znači bor; specijski epitet znači vrtložni.
Opis[uredi | uredi izvor]
To je zimzelena stablašica, visine 15–27 cm m, sa smeđim glavnim izdancima koji nose dugačke zelene vrtloge od 7–12 cm kladode, koji su po izgledu i funkciji listovi, ali zapravo su sastavljena od tkiva stabljike; povremeno se kladode forsiraju i stvaraju pupoljak u obliku V vilice. Šišarke četinjara duge su 6–11 cm, sazriju za oko 18 mjeseci; imaju pločaste ljuskice koje se otvaraju kako bi otpustilr sjemenke.
Taksonomija[uredi | uredi izvor]
Postoje nedosljedni dokazi u vezi s biljnom porodicom koja je proizvela baltički ćilibar. Dokazi o makrofosilu i mikrofosilu sugeriraju srodstvo sa rodom Pinus, dok hemijski i infracrveni mikrospektroskopski dokazi upućuju da su im srodniji ili Agathis ili Sciadopitys.[2][3]
Historija[uredi | uredi izvor]
U Evropu, ovu biljku prvi put je uveo John Gould Veitch u septembru 1860.[4] Vrlo je atraktivno drvo i popularno je u vrtovima, uprkos sporoj brzini rasta. Kraljevsko hortikulturno društvo dobilo je Nagradu za hortikulturne zasluge.[5][6]
Simbolički prikaz stabla (na japanskom poznato kao kōyamaki) izabran je kao japanski carski grb za princa Hisahitoa od Akishinoa, trenutno drugog po redu prema Tronu hrizantema.
References[uredi | uredi izvor]
- ^ Conifer Specialist Group (1998). "Sciadopitys verticillata". Pristupljeno 11. 5. 2006.CS1 održavanje: ref=harv (link)
- ^ Wolfe, A. P.; Tappert, R.; Muehlenbachs, K.; Boudreau, M.; McKellar, R. C.; Basinger, J. F.; Garrett, A. (2009). "A New Proposal Concerning the Botanical Origin of Baltic Amber". Proceedings of the Royal Society B. 276 (1672): 3403–3412. doi:10.1098/rspb.2009.0806. PMC 2817186. PMID 19570786.
- ^ Weitschat, W.; Wichard, W. (2010). "Chapter 6: Baltic amber". u Penney, D. (ured.). Biodiversity of Fossils in Amber from the Major World Deposits. Siri Scientific Press. str. 80–115. ISBN 978-0-9558636-4-6.
- ^ James Herbert Veitch (2006). Hortus Veitchii (reprint izd.). Caradoc Doy. str. 51–52. ISBN 0-9553515-0-2.
- ^ "RHS Plantfinder - Sciadopitys verticillata". Pristupljeno 6. 11. 2018.
- ^ "AGM Plants - Ornamental" (PDF). Royal Horticultural Society. juli 2017. str. 96. Pristupljeno 6. 11. 2018.
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
 |
Commons ima datoteke na temu: Sciadopityaceae |
 |
Wikivrste imaju dodatne informacije vezane za: Sciadopityaceae |
- Arboretum de Villardebelle Photos: foliage, immature cones
- Arboretum de Villardebelle Photo: mature cone
- Conifers of UBC
- Gymnosperm Database
- Photos of plant habit Arhivirano 3. 3. 2016. na Wayback Machine
- Images: Cone,Leaf,Seeds Flavon's Wild herb and Alpine plants