Sedam (film)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Sedam
RežiserDavid Fincher
ProducentArnold Kopelson
Phyllis Carlyle
Scenarist(i)Andrew Kevin Walker
NaratorMorgan Freeman
UlogeBrad Pitt
Morgan Freeman
Kevin Spacey
Gwyneth Paltrow
MuzikaHoward Shore
Žanrtriler
KinematografijaDarius Khondji
MontažaRichard Francis-Bruce
Produkcija
  • New Line Cinema Izmijeni na Wikipodacima
DistributerNew Line Cinema
Premijera22. septembar 1995.
Trajanje128 minuta
ZemljaSAD
Jezikengleski
Budžet30 miliona $
Zarada327.311.859 $

Sedam (engleski: Seven) kriminalistički je triler Davida Finchera iz 1995. snimljen prema scenariju Andrewa Kevina Walkera.

Priča prati dvojicu detektiva, jednog koji se sprema u penziju (Morgan Freeman) i jednog od njegovih zamjena (Brad Pitt), koji zajednički istražuju seriju ritualnih ubistava inspiriranih sa sedam smrtnih grijeha.

Radnja[uredi | uredi izvor]

U nepoznatom gradu stalne kiše i urbane truhleži, det. William Somerset sprema se za penziju i napuštanje užasa grada. Prije no što se to desi dodjeljuju mu partnera, Davida Millsa, drskog, mladog i temperamentnog policajca iz provincije. Dvojac istražuje ubistvo pretilog muškarca koji je hranjen špagetima dok mu se trbuh nije rasprsnuo. Somerset istražuje ubistvo, dok je Millsu dodijeljen slučaj ubistva javnog branioca, Elija Goulda, u čijem je uredu na zidu krvlju ispisano "POHLEPA". Ubrzo nakon toga Somerset pronalazi natpis "PROŽDRLJIVOST" napisan iza hladnjaka pretilog čovjeka, nakon čega počinje teoretizirati kako serijski ubica temelji svoje zločine na 7 smrtnih grijeha, što znači da ih je ostalo još 5.

Kako bi sprijateljila Millsa i Somerseta, Millsova žena, Tracy (Gwyneth Paltrow), poziva Somerseta na večeru. Nakon što je Tracy otišla u krevet, Mills i Somerset počnu pregledavati dokaze sa dvaju mjesta zločina. Pronalaze sliku Gouldove žene s nacrtanom krvlju oko očiju. Detektivi posjećuju gospođu Gould u sigurnoj kući i pokažu joj fotografiju apstraktne slike. Ona primjećuje kako je okrenuta naopako. Nanoseći prah na zid iza slike, Somerset pronalazi otiske prstiju koji označavaju riječi "Pomozite mi".

Nakon što su pregledali otiske u bazi podataka, trag ih dan poslije odvodi do pedofila zvanog Victor, koji je izbjegao osudu za silovanje zahvaljujući svom advokatu, Eliju Gouldu, žrtvi pohlepe. Specijalci i detektivi upadaju u njegov stan i pronalaze Victora kao žrtvu LIJENOSTI. Zavezan je za krevet tačno godinu dana, o čemu svjedoče fotografije u stanu; jedna uslikana svaki dan do dana kad je pronađen. Victor je živ, ali u katastrofalnom stanju, budući da je pretrpio teška fizička i mentalna oštećenja. Ruka mu je odsječena kako bi se mogli ostaviti otisci.

Te večeri Tracy nazove Somerseta i zatraži da se sastane s njom. Sljedećeg jutra Somerset se sastaje s Tracy u restoranu gdje mu ona kaže kako se osjeća jadno u "gradu". Na Somersetovo insistiranje, Tracy mu otkriva istinu zašto se zapravo htjela sastati s njim: trudna je i boji se odgajati dijete ondje gdje sad žive te se boji to reći Davidu.

Kasnije tog dana, koristeći se kontaktom u FBI-ju, Somerset iz biblioteke dobija spisak ljudi koji su posuđivali knjige povezane sa 7 smrtnih grijeha. Spisak vodi detektive do čovjeka zvanog John Doe (Nepoznati Neko), čiji stan ubrzo posjećuju. Doe ih, skrivenog lica, ugleda pri dolasku kući i izvuče pištolj. Nakon duge potjere Doe udari Millsa metalnom šipkom, prinese mu pištolj na glavu, ali mu poštedi život i odjednom pobjegne. Pri pregledu Doeovog stana (nakon što su potplatili stanara da ustvrdi kako je zvao detektive zbog Doea) pronalaze bilježnice s njegovim mislima, zločinačke trofeje i sliku Millsa kako odguruje Doea koji se tada prerušio u fotografa. Pronalaze i fotografiju mlade žene, prostitutke, za koju vjeruju da bi mogla biti sljedeća žrtva. Potvrda ih odvodi do sadomazohističke prodavnice gdje je Doe ostavio narudžbu za seksualnu spravu. Djevojku ubrzo pronalaze u sobi s vratima na kojima piše POHOTA. U sobi pronalaze i uzdrmanog čovjeka koga je Doe prisilio da stavi dildo za privezivanje s pričvršćenom oštricom te siluje i ubije djevojku.

Sljedećeg jutra pronalaze manekenku, a na mjestu zločina pronalaze natpis OHOLOST. Doe joj je odrezao nos ("kako bi joj pljunuo u lice") i dao joj izbor između samoubistva tabletama za spavanje ili poziva u pomoć i života u strahu. Dok se detektivi vraćaju u policijsku centralu, Doe im prilazi krvavih ruku (otklonio je kožu s prstiju kako bi izbjegao identifikaciju) i predaje se. Sastaje se s advokatom i pristane da će priznati ubistva ako odvede Somerseta i Millsa do dva preostala tijela. Tražeći priznanje, detektivi pristaju.

Dok putuju gradskom pustinjskom periferijom, Doe objašnjava logiku svojih ubistava kao način da pokaže ljudima šta svijet zapravo jest, a u isto vrijeme da kazni grešne. Kaže da će ostati upamćen i da će mu se diviti zbog onoga što je napravio. Mills poludi i počne vikati na njega, dok Somerset ostaje miran, ali zabrinut.

Došavši na mjesto za koje im je Doe rekao, pojavljuje se kombi i Somerset ga zaustavlja. Vozač ustvrdi kako mu je Doe platio 500 dolara da dostavi kutiju na to mjesto u to vrijeme. Somerset otvori kutiju i odstupi zbog užasa koji je vidio. Počne dovikivati Millsu da ne sluša Doea, a Doe prizna Millsu da se divio njegovom životu do te tačke da je postao ljubomoran zbog njegove žene i ljubavi koju su dijelili. Kaže mu da je pokušao "glumiti muža" s Tracy tog dana, ali nije mu uspjelo, pa je uzeo suvenir: "njenu lijepu glavicu". Bio je to Doeov plan da ga Mills ubije budući da je kriv zbog ZAVISTI. Otkriva Millsu da je Tracy bila trudna. Mills, uprkos Somersetovim preklinjanjima, ostaje previše šokiran ženinom smrću i saznanjem da je bila trudna te isprazni svoj pištolj u Doea. Mills, ubivši Doea u osveti, počini grijeh SRDŽBE.

Nakon što su katatoničnog Millsa odveli, Somerset izjavljuje da će ostati u policiji, odgodivši odlazak u penziju.

Dok sunce zalazi nad pustinjom, Somerset citira Hemingwayev roman Kome zvono zvoni: " 'Svijet je lijepo mjesto i vrijedan je borbe.' Slažem se sa drugim dijelom."

Uloge[uredi | uredi izvor]

Produkcija[uredi | uredi izvor]

U intervjuu za časopis Cinefantastique Andrew Kevin Walker izjavio je da je primarna inspiracija za scenario filma bilo vrijeme koje je proveo u New Yorku dok se probijao kao scenarist. "Nisam se dobro proveo u New Yorku, ali je istina i to da vjerovatno ne bih napisao Sedam da nisam živio ondje."

Napučene gradske ulice i depresivna kiša, za koju se čini kako pada bez prestanka, bili su integralni elementi filma, budući da je Fincher htio prikazati grad koji je "prljav, nasilan, onečišćen, često depresivan. Vizualno i stilistički, to je način na koji smo htjeli prikazati ovaj svijet. Sve je trebalo biti što autentičnije i sirovije."

Fincher se obratio produkcijskom dizajneru Arthuru Maxu da osmisli turobni svijet koji često na jezovit način zrcali svoje stanovnike. "Stvorili smo ugođaj koji reflektira moralnu dekadenciju ljudi u njemu", kaže Max. "Sve se raspada i ništa ne funkcionira kako bi trebalo."

Alternativne verzije[uredi | uredi izvor]

U ranoj verziji scenarija završetak je bio potpuno drukčiji; u njoj se Doe ne predaje i ne ubija Tracy. Umjesto toga dešava se konačni obračun između Doea, Millsa i Somerseta. Doe ubija Millsa, a bijesni Somerset uzvrati iz čina srdžbe brutalno se osvetivši Doeu. Somerset upuca Doea, ali ne da ga ubije, nego da izazove maksimalnu bol, pogodivši ga u svaku ruku i svaku nogu. Dok se Doe previja u bolovima, Somerset ga zapali i pušta ga da živ izgori.

U ovoj verziji scenarija završetak sugerira da se Somerset ipak neće penzionisati. Umjesto toga novopečena udovica Tracy odseli se kako bi rodila i pokušala pronaći život kakav je Somerset zamišljao u penziji. On simbolično prenosi na nju ono što je bila njegova vizija budućnosti. Ovaj završetak vjerovatno nije iskorišten jer ne odgovara liku Somerseta.

Na specijalnom DVD-izdanju jasno se naznačuje kako su se razmatrali i drugačiji završeci. U nesnimljenom alternativnom završetku Somerset upuca Doea u činu samožrtvovanja kako bi spasio Millsa. Nakon što Mills dovikne "Šta to radiš?", Somerset odvraća: "Penzionišem se."

U komentaru na DVD-u Fincher kaže kako je razmatrao konačni obračun između Doea, Millsa i Somerseta, a film bi završio nakon što Mills upuca Doea; posljednji kadrovi bili bi scena zločina gledana iz helikoptera. Bez obzira na sve, na kraju je dodana scena u kojoj Millsa odvode, a Somerset nagovještava kako se još neće penzionisati.

Kritike[uredi | uredi izvor]

Sedam je pušten u kina 22. septembra 1995. u 2.441 kinu i u prvom vikendu zaradio 13,9 miliona dolara. Na kraju je u Sjevernoj Americi zaradio 100,1 milion te 227,1 milion u ostatku svijeta, odnosno ukupno 327,3 miliona dolara.[1]

Kritičari su u najvećem broju pozitivno reagirali na film. Gary Arnold iz Washington Timesa hvalio je glumce: "Glavni pogoci filma su opća pojava g. Freemana u ulozi zrelog, mudrog policajca i g. Pitt kao mladi, svojeglavi policajac. No, taj kontrast sam od sebe nije inspirativan i vjerodostojan. Ono što vas oduševljava jeste smjelost sporednih glumaca u pokušaju da pokažu nepotpune profile likova".[2] Sheila Johnston je u svojoj recenziji za The Independent hvalila Freemanovu izvedbu: "Film pripada Freemanu i njegovom tihom, pažljivo detaljiziranom portretu izmučenog starijeg čovjeka koji uči da se ne predaje bez borbe".[3]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

New Line Cinema objavila je na Božić reizdanje filma u Westwoodu u Kaliforniji, te 29. decembra 1996. u New Yorku u pokušaju da osigura nominacije za Oscara za Freemana, Pitta, Finchera i Walkera.[4]

Walker je nominiran za BAFTA-u za najbolji originalni scenario. Montažer Richard Francis-Bruce bio je nominiran za Oscar za najbolju montažu. Film je osvojio MTV-jevu filmsku nagradu za najbolji film.

DVD[uredi | uredi izvor]

DVD-izdanje sadrži 4 dokumentarca snimljena za tu priliku sa glumcima i drugim članovima produkcije koji razgovaraju o svojim iskustvima tokom snimanja filma. Na prvom disku nalazi se i scenario s linkovima na film.

Muzika[uredi | uredi izvor]

Muzika iz najavne špice je Coilov sempl remiksa pjesme "Closer" Nine Inch Nailsa. Pjesma iz odjavne špice je pjesma Davida Bowieja "The Hearts Fifthy Lesson" s albuma Outside. Originalnu muziku za film komponirao je Howard Shore.

  1. "In the Beginning" – The Statler Brothers
  2. "Guilty" – Gravity Kills
  3. "Trouble Man" – Marvin Gaye
  4. "Speaking of Happiness" – Gloria Lynne
  5. "Svita br. 3 u d-duru", BWV 1068 "Zrak" – kompozitor J. S. Bach, u izvedbi Štutgartskog kamernog orkestra; dirigent: Karl Münchinger
  6. "Love Plus One" – Haircut 100
  7. "I Cover the Waterfront" – Billie Holiday
  8. "Now's the Time" – Charlie Parker
  9. "Straight, No Chaser" – Thelonious Monk
  10. "Portrait of John Doe" – Howard Shore
  11. "Suite from Seven" – Howard Shore

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Seven". Box Office Mojo. Pristupljeno 26. 3. 2008. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |coauthors= (pomoć)
  2. ^ Arnold, Gary (22. 9. 1995). "Sinister Seven a killer of a thriller". Washington Times. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |coauthors= (pomoć)
  3. ^ Johnston, Sheila (4. 1. 1996). "Sin has seldom looked so good". The Independent. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |coauthors= (pomoć)
  4. ^ Cox, Dan (22. 12. 1995). "Seven gets new dates for Oscar season". Variety. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |coauthors= (pomoć)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Sedam na IMDb-ju